1                Poslovni broj: 5. P-158/2022-22

 

                             

           Republika Hrvatska

         Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

 

Poslovni broj: 5. P-158/2022-22

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja G. Š., OIB: …, iz K., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, iz Z., koga zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O. d. K. P. j.t.d. iz Z., radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave dana 23. veljače 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. B., odvjetnika iz Đ. i zamjenika punomoćnika tuženika V. P., odvjetnika iz O., dana 6. ožujka 2023., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: … sklopljen između tužitelja i prednika tuženika S. b. d.d. O. dana 28. rujna 2007. godine, a koja odredba glasi: „kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, se podmiruje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, ukoliko se plaćanje vrši prije roka.“ i ista ne proizvodi pravne učinke.

 

II              Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju G. Š. iz K., OIB: …, isplati iznos od 1.559,84 EUR / 11.752,64 kn[1] na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku 15 dana i to na:

 

              - iznos od 2,38 EUR / 17,91 kn1 počev od 1. siječnja 2008. pa do isplate

 

              - iznos od 2,38 EUR / 17,91 kn1 počev od 1. veljače 2008. pa do isplate

- iznos od 2,49 EUR / 18,73 kn2 počev od 1. ožujka 2008. pa do isplate

- iznos od 3,34 EUR / 25,20 kn2 počev od 1. travnja 2008. pa do isplate

- iznos od 3,35 EUR / 25,21 kn[2] počev od 1. svibnja 2008. pa do isplate

- iznos od 1,62 EUR / 12,21 kn2 počev od 1. lipnja 2008. pa do isplate

- iznos od 1,57 EUR / 11,84 kn2 počev od 1. srpnja 2008. pa do isplate

- iznos od 1,85 EUR / 13,97 kn2 počev od 1. kolovoza 2008. pa do isplate

- iznos od 1,85 EUR / 13,97 kn2 počev od 1. rujna 2008. pa do isplate

- iznos od 1,85 EUR / 13,96 kn2 počev od 1. listopada 2008. pa do isplate

- iznos od 4,82 EUR / 36,28 kn2 počev od 1. studenoga 2008. pa do isplate

- iznos od 4,84 EUR / 36,45 kn2 počev od 1. prosinca 2008. pa do isplate

- iznos od 4,84 EUR / 36,50 kn2 počev od 1. siječnja 2009. pa do isplate

 

- iznos od 8,15 EUR / 61,40 kn2 počev od 1. veljače 2009. pa do isplate

- iznos od 8,78 EUR / 66,15 kn2 počev od 1. ožujka 2009. pa do isplate

- iznos od 9,22 EUR / 69,49 kn2 počev od 1. travnja 2009. pa do isplate

- iznos od 8,04 EUR / 60,60 kn2 počev od 1. svibnja 2009. pa do isplate

- iznos od 8,34 EUR / 62,85 kn2 počev od 1. lipnja 2009. pa do isplate

- iznos od 7,01 EUR / 52,83 kn2 počev od 1. srpnja 2009. pa do isplate

- iznos od 6,41 EUR / 48,28 kn2 počev od 1. kolovoza 2009. pa do isplate

- iznos od 6,78 EUR / 51,08 kn2 počev od 1. rujna 2009. pa do isplate

- iznos od 7,23 EUR / 54,49 kn2 počev od 1. listopada 2009. pa do isplate

- iznos od 6,79 EUR / 51,17 kn2 počev od 1. studenoga 2009. pa do isplate

- iznos od 6,36 EUR / 47,91 kn2 počev od 1. prosinca 2009. pa do isplate

- iznos od 7,36 EUR / 55,42 kn2 počev od 1. siječnja 2010. pa do isplate

 

- iznos od 8,30 EUR / 62,55 kn2 počev od 1. veljače 2010. pa do isplate

- iznos od 8,99 EUR / 67,72 kn2 počev od 1. ožujka 2010. pa do isplate

- iznos od 9,01 EUR / 67,86 kn2 počev od 1. travnja 2010. pa do isplate

- iznos od 10,71 EUR / 80,71 kn2 počev od 1. svibnja 2010. pa do isplate

- iznos od 10,28 EUR / 77,45 kn2 počev od 1. lipnja 2010. pa do isplate

- iznos od 11,12 EUR / 15,87 kn2 počev od 1. srpnja 2010. pa do isplate

- iznos od 15,87 EUR / 119,57 kn2 počev od 1. kolovoza 2010. pa do isplate

- iznos od 14,79 EUR / 111,42 kn2 počev od 1. rujna 2010. pa do isplate

- iznos od 18,84 EUR / 141,96 kn2 počev od 1. listopada 2010. pa do isplate

- iznos od 16,70 EUR / 125,86 kn2 počev od 1. studenoga 2010. pa do isplate

- iznos od 15,10 EUR / 113,74 kn2 počev od 1. prosinca 2010. pa do isplate

- iznos od 19,99 EUR / 150,58 kn2 počev od 1. siječnja 2011. pa do isplate

 

- iznos od 23,01 EUR / 173,36 kn2 počev od 1. veljače 2011. pa do isplate

- iznos od 20,82 EUR / 156,84 kn2 počev od 1. ožujka 2011. pa do isplate

- iznos od 21,14 EUR / 159,26 kn2 počev od 1. travnja 2011. pa do isplate

- iznos od 19,56 EUR / 147,41 kn2 počev od 1. svibnja 2011. pa do isplate

- iznos od 20,05 EUR / 151,07 kn2 počev od 1. lipnja 2011. pa do isplate

- iznos od 25,40 EUR / 191,38 kn2 počev od 1. srpnja 2011. pa do isplate

- iznos od 26,15 EUR / 197,06 kn2 počev od 1. kolovoza 2011. pa do isplate

- iznos od 32,08 EUR / 241,68 kn2 počev od 1. rujna 2011. pa do isplate

- iznos od 31,78 EUR / 239,46 kn2 počev od 1. listopada 2011. pa do isplate

- iznos od 26,58 EUR / 200,23 kn2 počev od 1. studenoga 2011. pa do isplate

- iznos od 26,49 EUR / 199,57 kn2 počev od 1. prosinca 2011. pa do isplate

- iznos od 26,12 EUR / 196,81 kn3 počev od 1. siječnja 2012. pa do isplate

 

- iznos od 27,34 EUR / 205,98 kn3 počev od 1. veljače 2012. pa do isplate

- iznos od 28,68 EUR / 216,07 kn3 počev od 1. ožujka 2012. pa do isplate

- iznos od 28,72 EUR / 216,37 kn3 počev od 1. travnja 2012. pa do isplate

- iznos od 27,88 EUR / 210,03 kn3 počev od 1. svibnja 2012. pa do isplate

- iznos od 28,22 EUR / 212,61 kn3 počev od 1. lipnja 2012. pa do isplate

- iznos od 28,72 EUR / 216,39 kn3 počev od 1. srpnja 2012. pa do isplate

- iznos od 28,18 EUR / 212,31 kn3 počev od 1. kolovoza 2012. pa do isplate

- iznos od 28,23 EUR / 212,67 kn3 počev od 1. rujna 2012. pa do isplate

- iznos od 27,73 EUR / 208,90 kn3 počev od 1. listopada 2012. pa do isplate

- iznos od 26,80 EUR / 201,94 kn3 počev od 1. studenoga 2012. pa do isplate

- iznos od 27,93 EUR / 210,43 kn3 počev od 1. prosinca 2012. pa do isplate

- iznos od 28,34 EUR / 213,51 kn3 počev od 1. siječnja 2013. pa do isplate

 

- iznos od 28,17 EUR / 212,68 kn3 počev od 1. veljače 2013. pa do isplate

- iznos od 26,53 EUR / 199,88 kn3 počev od 1. ožujka 2013. pa do isplate

- iznos od 27,67 EUR / 208,48 kn3 počev od 1. travnja 2013. pa do isplate

- iznos od 27,93 EUR / 210,44 kn3 počev od 1. svibnja 2013. pa do isplate

- iznos od 27,42 EUR / 206,59 kn3 počev od 1. lipnja 2013. pa do isplate

- iznos od 25,90 EUR / 195,16 kn3 počev od 1. srpnja 2013. pa do isplate

- iznos od 24,96 EUR / 188,06 kn3 počev od 1. kolovoza 2013. pa do isplate

- iznos od 25,79 EUR / 194,35 kn3 počev od 1. rujna 2013. pa do isplate

- iznos od 26,37 EUR / 198,69 kn3 počev od 1. listopada 2013. pa do isplate

- iznos od 27,84 EUR / 209,75 kn3 počev od 1. studenoga 2013. pa do isplate

- iznos od 27,03 EUR / 203,65 kn3 počev od 1. prosinca 2013. pa do isplate

- iznos od 27,39 EUR / 206,39 kn3 počev od 1. siječnja 2014. pa do isplate

 

- iznos od 27,69 EUR / 208,61 kn3 počev od 1. veljače 2014. pa do isplate

- iznos od 28,25 EUR / 212,87 kn3 počev od 1. ožujka 2014. pa do isplate

- iznos od 28,84 EUR / 217,33 kn3 počev od 1. travnja 2014. pa do isplate

- iznos od 28,54 EUR / 215,04 kn3 počev od 1. svibnja 2014. pa do isplate

- iznos od 27,95 EUR / 210,59 kn3 počev od 1. lipnja 2014. pa do isplate

- iznos od 27,68 EUR / 208,57 kn3 počev od 1. srpnja 2014. pa do isplate

- iznos od 27,80 EUR / 209,46 kn3 počev od 1. kolovoza 2014. pa do isplate

- iznos od 28,54 EUR / 215,06 kn3 počev od 1. rujna 2014. pa do isplate

- iznos od 29,30 EUR / 220,78 kn3 počev od 1. listopada 2014. pa do isplate

- iznos od 29,23 EUR / 220,27 kn3 počev od 1. studenoga 2014. pa do isplate

- iznos od 29,72 EUR / 223,96 kn3 počev od 1. prosinca 2014. pa do isplate.

 

III              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.771,77 EUR / 13.349,40 kn[3] sa zateznim kamatama počev od 6. ožujka 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Među strankama nije sporno da su prednik tuženika S. b. d.d. O. i tužitelj zaključili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: … za kupovinu osobnog vozila u iznosu od 7.405,00 CHF s rokom otplate na sedam godina (84 mjeseca) i to dana 28. ožujka 2007. i da je čl. 3. st. 3. istog Ugovora tužitelj se obvezao tuženiku plaćati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima, a isti kredit se podmiruje u kunama po srednjem tečaju S. b. d.d. O. za devize na dan plaćanja te da je kredit otplaćen 2014. u cijelosti.

 

2.              Na taj način, primjenom čl. 3. st. 3. Ugovora tuženik je inkorporirao valutnu klauzulu kojom glavnicu koja čini predmet ugovora je vezao za tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen za razliku između tečaja CHF na dan sklapanja ugovora i tečaja koji se naknadno tijekom postojanja ugovorne obveze povećavao pa tužitelj smatra da je na taj način tuženik povrijedio i odredbu čl. 81. st. 2. i 3. i čl. 84. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj na koji način je tuženik ugovaranjem ovakve valutne klauzule, sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a stekao bez osnove na određene iznose, svakomjesečno različite pa je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na iznos od 10.001,00 kn, ali je isti konačno postavio nakon provedenog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.559,84 EUR / 11.752,64 kn te ga tužitelju kao stjecanje bez osnove tuženik treba vratiti.

 

3.              U tužbi se tužitelj, što se tiče osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i revizijsku odluku Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojom je odbačena revizija I - VIII tuženika protiv gore navedene drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, a među kojim tuženicima je i tužena kao neosnovana te je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda da je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovoreno vezanje glavnice kredita za CHF, dakle, utvrđena je ništetnost ugovorene valutne klauzule.

 

4.              Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio istoj u cijelosti, kako u pogledu pravne osnove, tako i u odnosu na visinu, s tim da je u opširnom odgovoru na tužbu osporavao ništetnost valutne klauzule navodeći svoje razloge zbog kojih smatra da ova ugovorna odredba nije ništetna, već naprotiv, ističe da je ista zakonita i valjana te da se u konkretnom slučaju tužitelj neosnovano poziva na gore navedene presude i posebno  čl. 502. Zakona o parničnom postupku u svezi sa čl. 138., a Zakona o zaštiti potrošača  koji predviđaju obvezatnost presude u kolektivnom sudskom postupku jedino kada se radi u postupku radi naknade štete, a tužitelj u ovom slučaju se poziva na utvrđenje ništetnosti, isticao je i prigovor zastare potraživanja tužitelja u odnosu na tužiteljevu tražbinu više plaćenih mjesečnih rata kredita kao povremenih davanja koji se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju kao glavnica i kamate i koja tražbina zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja pa je tužiteljeva tražbina zastarjela s obzirom na datum podnošenja tužbe jer je proteklo više od tri godine od dospjelosti svih anuiteta po predmetnom ugovoru, a protekao je i opći zastarni rok od pet godina koji se primjenjuje kod zastare instituta stjecanja bez osnove pogotovo što se po prevladavajućoj sudskoj praksi za tražbine po osnovi stjecanja bez osnove kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla rok zastare počinje računati od dana sklapanja ništetnog pravnog posla sve prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u presudi posl. br. Rev-x-183/2011-2 od 16. listopada 2013.

 

5.              Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je proveo dokaz čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu (list spisa 6 - 14), potvrda o otplati duga u cijelosti (list spisa 15), otplatni plan predmetnog kredita (list spisa 16 - 18), specifikacija uplata (list spisa 480 - 482), otplatni plan sa izračunom efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (list spisa 483 - 485) te proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku I. k. d.o.o. O. koji nalaz se nalazi na listu spisa 496 - 504 te saslušao tužitelja kao stranku na zapisniku dana 21. rujna 2022. godine (list spisa 471 - 472), a nije prihvatio prijedlog punomoćnika tuženika za saslušanje djelatnika tuženika I. K. C. iz Z. jer je predložena na okolnost da su korisnici kredita bili upoznati s valutnom klauzulom, kao važnom ugovornom odredbom, što je i relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer svjedok nije predložen na okolnost pregovaranja o ovoj ništetnoj ugovornoj odredbi, a što je odlučno u ovom predmetu pa u tom smislu nije niti pročitana njezina pisana izjava (list spisa 473).

 

6.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, specificirani tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 27. siječnja 2023. je osnovan u cijelosti.

 

7.              Naime, iz svega gore navedenoga razvidno je da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom preplaćenih iznosa kredita s osnova ugovorene valutne klauzule po osnovi stjecanja bez osnove i to za razdoblje od mjeseca prosinca 2008. pa do zaključno mjeseca studenog 2014. koji iznos čini zbroj svih mjesečnih potraživanja više uplaćenih iznosa rata kredita prema nalazu i mišljenju vještaka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa pa do isplate. 

 

8.              Dakle, sporno je među strankama da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odnosno da li je tuženik temeljem takve ništetne odredbe stekao nešto što mu ne pripada i to na štetu tužitelja kao potrošača.

 

9.              U tom smislu, po mišljenju ovog suda, neosnovano tuženik osporava pozivanje tužitelja na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 te presudu Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017, odnosno presudu Visokog trgovačkog suda, odnosno na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br.  Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojom je odbijena revizija između ostalih i tuženika, izjavljena protiv citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetima kolektivne tužbe Udruge Franak protiv Banaka, među kojima je i tužena te su potvrđene presude Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, gore navedene, kojima je presuđeno, da je ugovorena valutna klauzula u kreditima koje je tužena zaključila s potrošačima   kao fizičkim osobama u valuti CHF, dakle i s tužiteljem, ništetna. 

 

10.              Isto tako, neosnovano tuženik smatra, da tužitelj nije u pravu kada se poziva na odredbu čl. 502.c. ZPP-a i na gornje presude, jer upravo tom odredbom je zakonodavac omogućio fizičkim osobama, u ovom slučaju tužitelju, da u posebnoj parnici se može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba i u tom slučaju je sud vezan za utvrđenja iz tih parnica, a upravo to je tužitelj učinio kada se pozivao na presude Trgovačkog suda u Zagreb i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu koje su do podnošenja tužbe pravomoćno odlučile u kolektivnoj tužbi po tužbenom zahtjevu Udruge Franak za valutnu klauzulu, što je predmet ovoga spora, a u međuvremenu je samo Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom revizijskom odlukom odbio revizije banaka kao neosnovane i potvrdio gornje presude. 

 

11.              Dakle, nesporno je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom gore navedenom odlukom u svezi sa ugovorenom valutnom klauzulom utvrdio da su ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu ništetne i stoga sud smatra, da  ništetnost istih nije potrebno obrazlagati u ovoj presudi pa u tom smislu, a bez obzira  što je proveo dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost zaključenja predmetnog ugovora  i radi utvrđenja ništetnosti ovih odredbi jer iz iskaza samog tužitelja nesporno proizlazi da je kredit tužitelj zaključio kao fizička osoba, dakle, radi se o potrošačkom stambenom kreditu, da je prednik tuženika tužitelju ponudio samo tu vrstu kredita kao najpovoljniji kredit i što se tiče tečaja CHF i što se tiče kamata te da je on shvatio da će se mjesečna rata kredita mijenjati u vrlo malim iznosima, kao što se npr. mijenjala kod kredita u eurima, a da mu je na kraju otplatnog razdoblja mjesečna rata bila dvostruko veća te da su ga upravo u banci uvjerili da se radi o najpovoljnijem kreditu i sa povoljnim rokom otplate pri čemu ga nitko nije upozoravao na postojanje mogućnosti rizika u svezi s tečajem CHF.

 

12.              Dakle, zbog utvrđene ništetnosti ovih odredbi o valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

13.              U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a radi koje je sud proveo  financijsko knjigovodstveno vještačenje i nakon kojeg vještačenja je tužitelj specificirao svoj tužbeni zahtjev u cijelosti sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji nalaz i mišljenje sud cijeni kao istinit, uvjerljiv i vrlo stručan i kojeg je vještak dao prema nalogu, odnosno zadatku suda iz rješenja o određivanju vještačenja, na način, da je pri davanju nalaza i mišljenja kao relevantne podatke uzeo prvotno ugovoren tečaja CHF prilikom zaključenja ugovora jer je, kako je ranije obrazloženo, nesporno utvrđeno da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna i na koji nalaz stranke nisu stavljale svoje primjedbe, što se tiče matematičkog izračuna više uplaćenih iznosa rata u spornom razdoblju (manje uplaćenih iznosa prema nalazu i mišljenju vještaka nije niti bilo).

 

14.              Međutim, tuženik je prigovarao ovakvom danom nalazu i mišljenju vještaka smatrajući da je sud dao pogrešan zadatak vještaku jer mu je naložio da izračuna više preplaćene iznose prema tečaju CHF na dan isplate kredita, dakle, kao da se radi o kreditu sa fiksnim tečajem, a konkretno se radi o kreditu s valutnom klauzulom, dakle, kredit je pretvoren u kunski kredit, međutim, kako se radi o pravnom pitanju ove prigovore tuženika, sud nije dostavljao vještaku na očitovanje podnesak tuženika koji sadrži ovaj prigovor, već je navode istog odbio kao neosnovane.

 

15.              Kako je tužitelj, dakle, specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju  vještaka i to specificirajući svakomjesečni iznos više plaćenih rata kredita prema nalazu i mišljenju vještaka kojeg i stranke prihvaćaju kao točan izračun iznosa preplaćenih rata u utuženom razdoblju s osnova predmetnog kredita i to u ukupnom iznosu od 1.559,84 EUR / 11.752,64 kn, a sve prema specificiranim mjesečnim iznosima preplaćenih rata kako je to navedeno kao pod točkom II izreke ove presude, sud je tako postavljeni tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti i tužitelju dosudio utuženu tražbinu u cijelosti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvog dana idućeg mjeseca s obzirom na mjesec u kojem je plaćen anuitet jer je vještak izračunao razliku, odnosno preplatu mjesečne rate sa posljednjim danom mjeseca u kojem je anuitet plaćen pa je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu od svakog prvog idućeg mjeseca kao prvog dana nakon dospijeća pretplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule koji je utvrđen na zadnji dan svakog mjeseca, a sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO jer je tuženik nepošteni stjecatelj i dužan je tužitelju naknaditi stečeno bez osnove s kamatama od dana stjecanja.

 

16.              Stoga je tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti udovoljeno te mu je dosuđen ukupni iznos od 1.559,84 EUR / 11.752,64 kn na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru, a sve prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema st. 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

17.              Isto tako, sud nije prihvatio ni istaknuti prigovor zastare tuženika koji smatra da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja jer je po mišljenju ovog suda i u skladu sa pravnim shvaćanjem iznesenog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 i suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora da zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom predmetu zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 4. travnja 2012., a presudom Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017 je u odnosu na valutnu klauzulu je donesena 14. lipnja 2019., dok je tužba podnesena 20. svibnja 2022. to znači da do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, odnosno opći zastarni rok od pet godina jer je riječ o stjecanju bez osnove pa nije nastupila zastara tražbine za potraživanja dospjela nakon 1. prosinca 2007. godine.  

 

18.              Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i  70/19) te je tuženik dužan tužitelju naknaditi stvarno nastali parnični trošak koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 199,08 EUR / 1.499,97 kn, troška dva pisana, obrazložena i potrebna podneska u iznosu od 199,08 EUR svaki, troška pristupa na tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, svako ročište u iznosu od 199,08 EUR, što ukupno iznosi 1.194,48 EUR, što s pripadajućim PDV-om iznosi 1.493,06 EUR, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR te uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR ukupno iznosi 1.771,77 EUR / 13.349,40 kn, a koji trošak je stvarno nastao i potreban je u postupku pa je sud tužitelju isti i dosudio, trošak je u skladu sa OT, dok o zahtjevu tužitelja za naknadom troška za objavu presude sud nije odlučivao jer u trenutku donošenja odluke o trošku ovaj trošak nije stvarno nastao i sudu je nepoznanica da li će stvarno i nastati i da li se radi o stvarno potrebnom i opravdanom trošku parničnog postupka te je presuđeno kao pod točkom III izreke ove presude.  

 

19.              Slijedom obrazloženoga presuđeno je kao u izreci.

 

U Đakovu, 6. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

 

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku