Baza je ažurirana 18.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 37 Gž-207/2023-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž-207/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz Z., OIB: ..., protiv I. tuženika H. d. z. iz Z., i II. tuženika A. P. iz Z., radi naknade štete i zabrane, odlučujući povodom žalbe tužitelja, dopune žalbe od 3. siječnja 2023. te dvije dopune žalbe od 10. siječnja 2023. izjavljenim protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. prosinca 2022. poslovni broj: P-6462/22-10, Ovr-3621/22, 6. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalba tužitelja, dopuna žalbe od 3. siječnja 2023. te dvije dopune žalbe od 10. siječnja 2023. kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6462/22-10, Ovr-3621/22 od 27. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski sud oglasio se nenadležnim i odbacio tužbu od 7. prosinca 2022. u dijelu u kojem tužitelj traži da se zabrani primjena Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22) sve do njegove hrvatske nacionalne verifikacije (točka 2. tužbenog zahtjeva). U točki II. izreke prvostupanjski sud oglasio se nenadležnim i odbacio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere od 7. prosinca 2022.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj ne navodeći određeno zakonske žalbene razloge. Dopunom žalbe od 3. siječnja 2023. i dvjema dopunama od 10. siječnja 2023. tužitelj prilaže određenu dokumentaciju i pismena.

 

3. Žalba sa dodacima žalbi nije osnovana.

 

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je tužitelj 7. prosinca 2022. podnio tužbu protiv tuženika te nakon interpretacije sadržaja tužbe utvrđuje da tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženicima da mu u omjeru 9:1 naknade štetu u iznosu od 70.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate (točka 1. tužbenog zahtjeva) te da se zabrani primjena Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22) sve do njegove hrvatske nacionalne verifikacije (točka 2. tužbenog zahtjeva), a ujedno predlaže da sud istodobno odredi privremenu mjeru kojom će odgoditi primjenu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22) do pravomoćnog okončanja predmetnog sudskog postupka kako na sudovima u Republici Hrvatskoj tako i na sudovima Europske unije.

 

5. U ocjeni stvarne nenadležnosti za postupanje po predmetnoj tužbi prvostupanjski sud polazi od sadržaja odredbi članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 49/02 – pročišćeni tekst) prema kojem svaka fizička i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, zatim od sadržaja odredbe članka 45. istog Zakona prema kojoj Ustavni sud može privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata i radnji te članka 55. prema kojem Ustavni sud može ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrde da nije suglasan sa Ustavom. Nadalje, iznoseći razloge zbog kojih se oglasio nenadležnim, prvostupanjski sud iznosi sadržaj članka 14. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20 i 21/22 – dalje u tekstu: ZS) prema kojem sudbenu vlast obavljaju redovni sudovi (općinski i županijski sudovi) specijalizirani sudovi (trgovački sudovi, upravni sudovi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske) te Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviši sud u Republici Hrvatskoj čija nadležnost je propisana člancima 18. – 27. istog Zakona, te člancima 34. – 34.d Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP). Na temelju navedenih zakonskih odredbi zaključuje da tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se zabrani primjena Zakona o uvođenju eura sve do njegove hrvatske nacionalne verifikacije kao i da se privremenom mjere odgodi primjena tog Zakona do okončanja ovog sudskog postupka kako na sudovima u Republici Hrvatskoj tako i na sudovima Europske unije, ne spadaju u djelokrug sudbene vlasti. Kako je člankom 16. stavak 1. ZPP propisano da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, a stavkom 2. istog članka da će se sud kad u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, oglasiti nenadležnim po službenoj dužnosti, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, to je primjenom navede odredbe odbacio tužbu tužitelja isključivo u dijelu kojim traži da se zabrani primjena Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj kao i njegov prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom primjene tog Zakona.

 

6. Prvostupanjski sud u svezi prijedloga za određivanje privremene mjere kao podredno navodi da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere iz članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

 

7. U žalbi tužitelj prije svega tvrdi da pobijano rješenje nosi lažan datum 27. prosinca 2022. iako se iz žiga vidi da je rješenje pisano i poslano 28. prosinca 2022., dakle nakon predaje njegove tužbe na istom sudu pod brojem 9 Pn-3291/2022 od 28. prosinca 2022., čime je raspravni sudac počinio teže kazneno djelo zlouporabe. Stoga smatra predmetno rješenje bespredmetnim te unatoč tome, za svaki slučaj, podnosi žalbu navodeći da se prvostupanjski sud neutemeljeno proglasio nenadležnim u predmetu P-6462/2022 ne navodeći koji je sud za to nadležan iako je bio dužan to učiniti. Smatra da je odbacivanjem predmetne tužbe i prijedloga za određivanje privremene mjere presuđeno na njegovu štetu. Ističe da je pobijano rješenje doneseno tri dana prije 1. siječnja 2023. s 15-to dnevnim rokom za žalbu čime je raspravni sudac zlorabio svoj položaj na njegovu štetu stavljajući ga pred gotov čin, iako je mogao drugačije postupati jer je predmetnu tužbu predao još 7. prosinca 2022. Uz dopunu žalbe nazvanom podnesak pri žalbi zaprimljenom na prvostupanjskom sudu 3. siječnja 2023., a dostavljenom putem pošte preporučeno, tužitelj dostavlja presliku knjige iz izdavačkog ciklusa K. –. d. h. n. i. d. i., pismo guverneru Hrvatske narodne banke od 30. prosinca 2022. i inicijativu za prosudbu kadrovskog boniteta nekih osoba, koja se nalaze na važnim državničkim položajima u Republici Hrvatskoj, a dodacima žalbe zaprimljenih na sudu 10. siječnja 2023. časopis G. h. u. p. – za travanj 2023.

 

8. Prije svega u svezi žalbenih navoda o datumu pisanja i otpreme predmetnog rješenja valja odgovoriti da pobijano rješenje sadrži digitalni potpis rješavatelja i to sutkinje B. B. iz kojeg je također razvidno da je isto potpisano 27. prosinca 2022. u 12:26:02, dok je provjerom u eSpisu utvrđeno da je isto otpremljeno 28. prosinca 2022. putem pošte i uručeno tužitelju 29. prosinca 2022. Dakle iz utvrđenih naprijed navedenih činjenica ne proizlazi nikakva dvojba o datumu donošenja pobijanog rješenja, a niti nikakva nezakonitost u postupanju uređujućeg suca.

 

9. Budući da tužitelj ne konkretizira ni jedan žalbeni razlog zbog kojih se prvostupanjsko rješenje može pobijati žalbom iz članka 353. stavka 1. ZPP koji se primjenjuje i na rješenje primjenom članka 381. ZPP, ovaj sud ponajprije ispitao je pobijano rješenje primjenom članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP te je utvrdio da donošenjem istog nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Ispitivanjem pobijanog rješenja također po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP s aspekta pravilne primjene materijalnog prava utvrđeno je da se prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava i to članka 16. stavka 2. ZPP oglasio nenadležnim za suđenje povodom tužbe tužitelja u dijelu kojim traži da se zabrani primjena Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22) sve do njegove hrvatske nacionalne verifikacije (točka 2. tužbenog zahtjeva) te o njegovom prijedlogu za određivanje privremene mjere od 7. prosinca 2022. jer o takvom tužbenom zahtjevu kao i privremenoj mjeri nije stvarno nadležan, a niti je za suđenje povodom takve tužbe stvarno nadležan ijedan drugi redovni sud kao ni ijedan od specijaliziranih sudova koji su taksativno navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja. Prvostupanjski sud u obrazloženju ukazao je na odredbe članka 38. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske prema kojem svaka fizička i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom kao i odredbe o ovlasti Ustavnog suda da privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata te ovlast tog suda da ukine zakon ili pojedine njegove odredbe na koji način je ukazao tužitelju da pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske može pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti predmetnog Zakona s Ustavom Republike Hrvatske.

 

11. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje sve primjenom članka 380. točka 2. ZPP.

 

U Varaždinu 6. ožujka 2023.

 

 

 

Sutkinja

 

Tanja Novak-Premec v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu