1

Poslovni broj: 37 Gž-1504/2022-2

Poslovni broj: 37 Gž-1504/2022-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. B. iz M., OIB:..., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. F. iz M., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik iz I., radi činjenja, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj od 28. srpnja 2022. poslovni broj: P-516/2021-10, 6. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: P-516/2021-10 od 28. srpnja 2022. u pobijanoj točki II. izreke.

II. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je u predmetnoj pravnoj stvari tužba povučena. U točki II. izreke tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.075,00 kn u roku 15 dana.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženik u odluci o troškovima sadržanoj u točki II. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje na način da se tužiteljica odbije sa zahtjevom za naknadu troška i tuženiku dosudi zatraženi parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud iznosi tijek prvostupanjskog postupka i to:

- da je tužiteljica protiv tuženika 21. svibnja 2021. podnijela tužbu radi činjenja zahtijevajući tužbenim zahtjevom da se tuženiku naloži uklanjanje vodovodne cijevi s nekretnine označene kao kčbr. 73 zk.ul. 612 k.o. M. M., u naravi kuće i dvorište ukupne površine 62 m2 uz obvezu tuženika na naknadu troškova postupka;

- da je tužiteljica podneskom od 23. ožujka 2022. povukla tužbu navodeći da je tuženik postupio sukladno tužbenom zahtjevu i uklonio vodovodne cijevi s ranije navedene nekretnine te je zahtijevala da joj tuženik naknadi troškove postupka;

- da se na taj podnesak tužiteljice očitovao tuženik navodeći da se tužbom tražilo uklanjanje cijevi položenih u zemlji i vodovodne šahte izgrađene u zemlji, a da on isto nije uklonio odnosno nije izvršio ono što je zahtijeva tužbenim zahtjevom dok plastična cijev koju je uklonio nije predmet tužbenog zahtjeva, a i da jeste da je imao pravo postaviti tu cijev i da ju je uklonio jer mu više nije potrebna;

- da se tuženik nije protivio povlačenju tužbu ali je zatražio troškove postupka;

- da je tužiteljica podneskom od 19. svibnja 2022. navela da je tražila uklanjanje cijevi što je tuženik učinio,

te stoga primjenom članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP) u točki I. izreke utvrđuje da je tužiteljica povukla tužbu. Odluku o troškovima prvostupanjski sud utemeljio je na članku 158. stavku 2. ZPP jer je ocijenio da je tužiteljica povukla tužbu nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu u kojem traži uklanjanje vodovodne cijevi s nekretnine označene kao kčbr. 73 z.u. 612 k.o. M. M. što je tuženik i učinio, a što proizlazi iz samog njegovog podneska od 5. travnja 2022. Visinu dosuđenih troškova od 2.075,00 kn prvostupanjski sud je temeljio na mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje u tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe i dva obrazložena podneska od po 500,00 kn uvećano za PDV sukladno Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 42. Tarife te na visini sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn.

6. Tuženik osporava da bi tužiteljica zahtijevala uklanjanje cijevi koju je on uklonio već da je zahtijevala uklanjanje vodovoda sa šahtom, dakle uklanjanje vodovodne cijevi koje su položene u zemlju i šahtu koje je također ugrađeno u zemlju, a ne uklanjanje cijevi koja je pričvršćena na zid kuće. Navedeno da proizlazi i iz e-maila dostavljenim uz tužbu u kojem se raspravlja o cijevima u dvorištu, a osim toga da se uz tužbu zahtijeva uklanjanje cijevi (a ne jedne cijevi) koju je uklonio. Smatra da je sud u najmanju ruku trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak iako su sve postavljene cijevi postavljene uz suglasnosti s vlasnicima nekretnina u kojima su cijevi položene već više od 10 godina. Smatra da je tužiteljica pokrenula ovu parnicu kako bi opstruirala nadogradnju koju izvodi na svojoj nekretnini, da je riječ o obijesnom parničenju, te da je povukla tužbu iz razloga što je izgubila upravni spor te joj je nepravomoćnom presudom naloženo platiti 15.000,00 kn troška pa se uplašila da se to ne dogodi i u ovom slučaju. Tvrdi i da se tužiteljici dosuđuje trošak za sastav podneska od 19.5.2022. koji uopće nije bio potreban pa iz svih naprijed navedenih razloga smatra da je činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Konačno navodi da "presuda" ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude odnosno presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika jer premda tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva uklanjanje cijevi koju tuženika preko šahte spajaju na vodoopskrbni sustav, sud zaključuje da tužbenim zahtjevom traži uklanjanje cijevi pričvršćenih na zid kuće tuženika, a osim toga da je tužiteljica zahtijevala uklanjanje više cijevi, dakle očito je riječ o cijevima položenim, u zemlju a ne samo o cijevi koja je pričvršćena na zid kuće tuženika.

7. Ovaj sud ocijenio je pravilnim činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima je tuženik nakon podnošenja tužbe udovoljio tužbenom zahtjevu na način da je uklonio cijev sa nekretnine tužiteljice upisane u zk.ul. 612 k.o. M. – M., te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Naime, tvrdnje tuženika da bi tužiteljica zahtijevala uklanjanje vodovoda sa šahtom, a ne cijev koju je uklonio, u protivnosti su sa činjeničnim navodima tužbe, a i samom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži da se naloži tuženiku ukloniti vodovodne cijevi s nekretnine upisane u zemljišnim knjigama u zk.ul. 612 k.o. M. – M. kčbr. 73, u naravi kuća i dvorište ukupne površine 62 m2 za koju nekretninu tužiteljica tvrdi da je suvlasnica, dok je tuženik suvlasnik susjedne nekretnine upisane u zk.ul. 3640 k.o. M. – M.. Osim toga tužiteljica je priložila i fotografije cijevi čije otklanjanje zahtijeva (list 11-12 spisa), a potom i fotografije iz kojih je razvidno da je sa nekretnine kojoj je suvlasnica, konkretno sa zida kuće izgrađene na toj nekretnini, uklonjena cijev a koje uklanjanje cijevi od strane tuženika nije ni sporno.

8. Imajući izneseno stanje spisa predmeta i ovaj sud zaključuje da je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu zbog čega je primjenom članka 158. stavka 2. ZPP u obvezi tužiteljici naknaditi troškove. Imajući u vidu da se u podnesku od 19. svibnja 2022. tužiteljica očitovala na podnesak tuženika od 5. travnja 2022. osporavajući osnovanost njegovih navoda iz tog podneska, te da je i ostale troškove dosuđene tužiteljici za zastupanje prvostupanjski sud pravilno utemeljio na mjerodavnim odredbama Tarife, a trošak sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kn na pravilnoj primjeni Tar.br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19 i 92/21) obzirom na vrijednost predmeta spora, to ni žalbeni navodi kojima osporava visinu dosuđenog troška tužiteljici nisu utemeljeni.

9. Obzirom na sve naprijed navedeno te da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju tuženik citira u žalbi budući da pobijano rješenje nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, te da je prvostupanjski sud iznio neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u stanju spisa, a niti je počinjena bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima sadržanoj u točki II. izreke.

10. U nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu 6. ožujka 2023.