1                            Poslovni broj Gž-245/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-245/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

     R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Alenki Paus kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja 1. G.P. A. j.d.o.o. P., OIB … i 2. G. P. iz S., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz P., protiv protustranaka 1. I. K. iz P., OIB …, 2. R. G. iz L., OIB … i 3. M. K. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz P., radi uređenja međa, odlučujući o žalbi protustranke M. K. protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R1-282/21-27 od 31. siječnja 2023., 6. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba treće protustranke M. K. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R1-282/21-27 od 31. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se uređuje međa između kč. br. 320/2 upisana u zk. ul. 247 k.o. Ližnjan u vlasništvu predlagatelja svakog u ½ dijela, kč. 320/1 zk. ul. 1631 k.o. Ližnjan u vlasništvu prve protustranke, kč. 320/6 zk. ul. 2241 k.o. Ližnjan u vlasništvu druge protustranke i kč. 320/7 zk. ul. 1216 k.o. Ližnjan u vlasništvu treće protustranke prema posljednjem mirnom posjedu na način da se međa proteže pravocrtnom linijom koja se proteže po polovini postojećeg suhozida te je markirana crvenom bojom kako je prikazano na skici lica mjesta mjerničnog vještaka V. d.o.o. od 30. kolovoza 2022. označeno crvenom bojom, koja je skica sastavni dio rješenja. Ujedno je određeno da svaka stranka može u parnici dokazivati vlasništvo na spornoj površini i zahtijevati da se u skladu s time uredi međa u roku šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja. Odlučeno je i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv tog rješenja pravovremenu je žalbu podnio protustranka M. K.. Ističe da je izreka rješenja nerazumljiva i proturječna sama sebi u točki dva izreke jer sud nije jasno odredio „spornu površinu“; da ista nije izražena obilježjem površine, točkama u prostoru, nije moguće izračunati tu površinu; da je prigovorio skici lica mjesta jer sadrži samo oznaku crvene linije kao markacije polovine suhozida i predstavlja samo vizualni prikaz odstupanja od mapne međe, bez ikakvih dodatnih oznaka koje bi na nedvojbeni način označavale prostor između crvene markacije po polovini suhozida i postojeće mapne međe; da stoga nije moguće razaznati ni o kojoj je površini prostora riječ, niti dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa. Osim toga, ističe da je rješenje proturječno jer kao materijalno pravnu osnovu za uređenje međe uzima posljednji mirni posjed iako je sud izdao nalog kojim od predlagatelja traži uklanjanje vegetacije sa čestice koja je zarasla u šikaru, što implicira izostanak vršenja posjedovnih čini. Stoga, nije opravdano zaključivati da su predlagatelji na bilo koji način izvršavali posjedovne čine do markirane crvene linije. Smatra da je zahtjev mogao biti riješen samo prema katastarskom nacrtu. Predlaže ukidanje rješenja i vraćanje na ponovni postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu predlagatelji predlažu odbiti istu ističući da što je sporna površina trebala bi znati sama protustranka, odnosno koju površinu drži spornom; da je sud među ispravno uredio opisno i pozivom na nalaz vještaka mjernične struke koji je označio među, da suhozidi predstavljaju međašne znakove, koji se postavljaju, između ostalog, upravo radi toga da se ne bi dogodilo da među zbog bujanja vegetacije više ne bi bilo moguće raspoznati; da treća protustranka nije tijekom postupka  navela gdje bi se po njezinom viđenju međa trebala nalaziti, niti ukazivala na to u kojim prostornim relacijama se sama nalazi u posjedu vlastite nekretnine, a uviđaju na licu mjesta nije niti pristupila; da se nije u tijeku postupka pozivala i da se međa uredi prema pravičnoj ocjeni suda, da je sud uspio utvrditi posljednji mirni posjed, pa nema mjesta uređenju temeljem pravične ocjene suda.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijanim rješenjem uređena je međa između nekretnine u suvlasništvu predlagatelja kč. 320/2 k.o Ližnjan i nekretnina protustranaka kč. 320/1 u vlasništvu prve protustranke, kč. 320/6 u vlasništvu druge protustranke i kč. 320/7 u vlasništvu treće protustranke sve k.o. Ližnjan i to po kriteriju posljednjeg mirnog posjeda, sve prema odredbi čl. 103. Zakona o  vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,  141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV). Pritom, sud prvog stupnja zaključuje da je uz pomoć vještaka mjernične struke izvršena identifikaciju nekretnina, da na terenu nije bilo vidljivih međašnih znakova (osim onih koje je samoinicijativno bez ostalih susjeda postavila prva protustranka u odnosu na kč. 320/1); da se na licu mjesta međa mogla utvrditi prema posljednjem mirnom posjedu obzirom na suhozid između nekretnina koji predstavlja prirodnu granicu između parcela na teretnu, a koji se nalazi na  terenu prema podacima iz Katastra i prije 1971. godine.

 

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći pritom i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je rješenje prvostupanjskog suda pravilno i zakonito. Pritom nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 356. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP), a pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

 

7. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka je razumljiva ne proturječi sama sebi niti razlozima, rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o istima nema proturječnosti između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. U postupku uređenja međe, kakav je i ovaj, jer je sud prvog stupnja i na terenu neposredno utvrdio da nema međašnih oznaka na terenu osim onih koje je samoinicijativno bez ostalih susjeda postavila prva protustranka, a koja potreba uređenja međa među strankama i nije bila sporna, ne utvrđuju se površine nekretnina, pa niti sporna površina istih već međna linija susjednih nekretnina. Stoga, nije nedostatak niti nerazumljivost izreke kada sud ne označuje točno spornu međašnu površinu, odnosno konkretno dio kč. 320/7 k.o. Ližnjan koji je ostao izvan sada označene međe, a prema nekretnini predlagatelja.

 

8. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je postupak uređenja međa uredio u čl. 103. kojim je propisano da se međa uvijek uređuje po određenom redoslijedu kriterija. Prvi kriterij je katastarski nacrt ako je moguće i stranke na to pristaju. Drugi  je sporazum stranaka koji može (ali i ne mora) biti u skladu s katastarskim nacrtom. Ukoliko takav sporazum stranaka izostane, u tom slučaju je sud dužan među urediti prema posljednjem mirnom posjedu, ako se takav posjed može utvrditi. Ukoliko se ne može utvrditi posljednji mirni posjed, međa se može urediti prema pravičnoj ocjeni suda.

 

9. U konkretnom slučaju uređenje međe prema katastarskom planu nije bilo moguće, a niti je bio moguć sporazum stranaka. Dakle, ostao je treći kriterij posljednjeg mirnog posjeda, a isti je sud prvog stupnja pravilno utvrdio prema postojećem suhozidu između susjednih nekretnina, i to po sredini istog, a zaključujući, što se žalbenim navodima niti ne dovodi u sumnju, da isti predstavlja prirodnu granicu susjednih nekretnina, cijeneći i da se suhozid prema podacima iz 1971. već nalazio na terenu. Pritom, činjenica da je predlagateljima naloženo da prije uviđaja očiste nekretninu uslijed nepristupačnosti iste kako bi sud na istu mogao pristupiti radi uređenja međe, ne dovodi u sumnju, niti čini pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da posljednji mirni posjed proteže se do predmetnog suhozida jer činjenica neodržavanja nekretnine ne ukazuje da je nepravilan zaključak o postojanju mirnog posjeda onako kako ga je utvrdio sud prvog stupnja. To tim više kada protustranke, pa niti žalitelj na uviđaj nisu pristupili niti isticali da bi posjedovno stanje bilo drugačije.

 

10. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja, utvrdivši posljednji mirni posjed, uz pomoć vještaka među uredio prema posljednjem mirnom posjedu.

 

11. Žalitelj temeljem odredbe čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može samo u parnici dokazivati vlasništvo na dijelu nekretnine za koji smatra da mu pripada i zahtijevati da se u skladu sa njim označi međa, i to samo u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u ovom postupku.

 

12. Odluka o troškovima postupka je pravilna.

 

13. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Puli – Pola 6. ožujka 2023.

  Sutkinja

Alenka Paus