Poslovni broj: 6 P-293/20-16

1

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda J. P., u pravnoj stvari tužitelja E. Š. iz S. zastupan po punomoćniku K. G., u Čakovcu, protiv tuženika Z.B. iz Z., zastupan po punomoćnicima iz OD M., K. & partneri d.o.o. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2023. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, te objave i uručenja presude dana 6. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, istoga dana

 

                                                                      p r e s u d i o   j e

 

              I. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. u Z., da tužitelju E. Š. iz S. u roku od 15 dana isplati iznos od 15.061,43 eura* / 113.480,36 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

 

-          15,14 eura / 114,05 kn od 12.1.2009 do isplate

-          19,50 eura / 146,93 kn od 12.2.2009 do isplate

-          22,52 eura / 169,67 kn od 12.3.2009 do isplate

-          13,97 eura / 105,23 kn od 12.4.2009 do isplate

-          15,20 eura / 114,56 kn od 12.5.2009 do isplate

-          11,16 eura / 84,08 kn od 12.6.2009 do isplate

-          12,78 eura / 96,29 kn od 12.7.2009 do isplate

-            8,75 eura / 65,96 kn od 12.8.2009 do isplate

-          12,68 eura / 95,57 kn od 12.9.2009 do isplate

-            9,33 eura / 70,33 kn od 12.10.2009 do isplate

-          11,60 eura / 87,41 kn od 12.11.2009 do isplate

-          10,84 eura / 81,65 kn od 12.12.2009 do isplate

-          17,78 eura / 134,00 kn od 12.1.2010 do isplate

-          21,10 eura / 158,98 kn od 12.2.2010 do isplate

-          20,09 eura / 151,35 kn od 12.3.2010 do isplate

-          25,32 eura / 190,79 kn od 12.4.2010 do isplate

-          30,36 eura / 228,74 kn od 12.5.2010 do isplate

-          33,24 eura / 250,45 kn od 12.6.2010 do isplate

-          41,17 eura / 310,18 kn od 12.7.2010 do isplate

 

 

 

 

 

*Fiksni tečaj konverzije 7,53450

-          34,67 eura / 261,25 kn od 12.8.2010 do isplate

-          52,90 eura / 398,57 kn od 12.9.2010 do isplate

-          45,02 eura / 339,23 kn od 12.10.2010 do isplate

-          48,94 eura / 368,76 kn od 12.11.2010 do isplate

-          54,34 eura / 409,44 kn od 12.12.2010 do isplate

-          65,68 eura / 494,83 kn od 12.1.2011 do isplate

-          51,98 eura / 391,64 kn od 12.2.2011 do isplate

-          57,43 eura / 432,73 kn od 12.3.2011 do isplate

-          50,69 eura / 381,89 kn od 12.4.2011 do isplate

-          61,43 eura / 462,83 kn od 12.5.2011 do isplate

-          74,71 eura / 562,89 kn od 12.6.2011 do isplate

-          83,51 eura / 629,18 kn od 12.7.2011 do isplate

-          122,25 eura / 921,12 kn od 12.8.2011 do isplate

-          77,22 eura / 581,82 kn od 12.9.2011 do isplate

-          71,42 eura / 538,12 kn od 12.10.2011 do isplate

-          71,44 eura / 538,30 kn od 12.11.2011 do isplate

-          72,23 eura / 544,24 kn od 12.12.2011 do isplate

-          79,13 eura / 596,20 kn od 12.1.2012 do isplate

-          82,05 eura / 618,17 kn od 12.2.2012 do isplate

-          82,15 eura / 618,98 kn od 12.3.2012 do isplate

-          79,88 eura / 601,85 kn od 12.4.2012 do isplate

-          80,83 eura / 609,01 kn od 12.5.2012 do isplate

-          83,10 eura / 626,08 kn od 12.6.2012 do isplate

-          80,69 eura / 607,96 kn od 12.7.2012 do isplate

-          80,83 eura / 608,99 kn od 12.8.2012 do isplate

-          76,41 eura / 575,74 kn od 12.9.2012 do isplate

-          78,64 eura / 592,48 kn od 12.10.2012 do isplate

-          81,05 eura / 610,67 kn od 12.11.2012 do isplate

-          79,32 eura / 597,63 kn od 12.12.2012 do isplate

-          79,92 eura / 602,14 kn od 12.1.2013 do isplate

-          76,95 eura / 579,75 kn od 12.2.2013 do isplate

-          75,66 eura / 570,06 kn od 12.3.2013 do isplate

-          80,77 eura / 608,58 kn od 12.4.2013 do isplate

-          73,44 eura / 553,37 kn od 12.5.2013 do isplate

-          73,64 eura / 554,84 kn od 12.6.2013 do isplate

-    72,26 eura / 544,42 kn od 12.7.2013 do isplate

-    12.116,32 eura / 91.290,38 kn od 26.7.2013 do isplate,

po stopi kako slijedi:

- za razdoblje od 12. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00 % godišnje,

-  za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 %  

   godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

 

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31.12.2022. po stopi od 6,82 % godišnje,

a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.551,89 eura / 19.227,20 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi uz ostalo navodi da je kao potrošač s tuženikom 3.11.2008. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu koji je potvrdio javni bilježnik 18.11.2008. Tim Ugovor tuženik je stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 67.104,52 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita s promjenjivom redovnom kamatom sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,10 % godišnje s rokom otplate od 360 mjeseci, a za kupnju stana.

 

2. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i vraćanje kredita u CHF su ništetne i nepoštene. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013., presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., presudu i rješenje Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-2 od 9.4.2015., odluke Ustavnog suda RH br. U-III-2521/215, br. U-III-2536/215, br. U-III-2547/215, br. U-III-2565/215, br. U-III-2603/215, br. U-III-2604/215, br. U-III-2605/215 od 13.12.2016., na čl. 84. ZZP/03 odnosno 96 i 99/07, Direktivu 93/13/EEZ.

 

3. Prosječni potrošač u RH, pa ni tužitelj, u predmetno vrijeme nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču, pa ni tužitelju, odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju CHF u odnosu na kunu, nisu razumljive. Ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu kojima se glavnica kredita veže za valutu CHF, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovode do znatne neravnoteže u pravila i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa i tužitelja već zbog činjenice da potrošači pa ni tužitelj nisu mogli pregovarati o sadržaju ugovornih odredaba budućeg ugovora na sklapanje kojeg su ih banke navodile svojim reklamama. Činjenica da banke nisu imale zakonsku obvezu dati potrošačima neke propisane informacije prije sklapanja potrošačkih ugovora o kreditu ide u prilog stavu, da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici i stručne osobe, trebali sami, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja voditi računa o interesima druge strane, potrošača. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u CHF i istovremenim propuštanjem davanja informacija o rizičnosti kredita u CHF banke su suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Banka je znala za rizik koji sa sobom nosi CHF kao valuta utočišta, nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da tužitelj, potrošač, to ne zna i da mu je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za CHF nerazumljiva, o tome obavijestila tužitelja, potrošača, na način da svaki potrošač pa i tužitelj koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnice veže za valutu CHF ili neće. U opisanim okolnostima banka nije u odnosu na tužitelja i njegove interese kao potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu CHF došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača. Korištenjem predmetnih odredba banka je povrijedila interese i prava tužitelja potrošača. Predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbe prema kojima je kamatna stopa promjenjiva i utvrđuje se odlukom banke, a što je od strane suda ocijenjeno nerazumljivima jer je jedini siguran element o  kojem ovisi promjena kamatne stope odluka banke, protivno načelu savjesnosti i poštenja jer stvara neravnotežu među ugovornim stranama na štetu tužitelja.

 

4. Za 26.11.2008. tečaj CHF prema srednjem tečaju HNB iznosio je 4,607528 kn, anuitet od 406,66 CHF bila je protuvrijednost od 1.873,70 kn. Tuženik je od tužitelja primjenom ništetnih nepoštenih ugovornih odredbi naplaćivao mjesečno anuitete od 26.11.2008. sve do prijevremene otplate kredita 26.7.2013. Tužitelj je nakon sklapanja Ugovora promijenio prezime u "Škvorc". Poziva se na čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

 

5. Traži da tuženik tužitelju isplati iznos od 113.480,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te trošak postupka.

 

6. U odgovoru na tužbu tuženik uz ostalo navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok, imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Odluka Vrhovnog suda RH od 3.9.2019. br. Rev-2221/18 a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje odluka suda EU u predmetu C-81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvanija SA) iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog Ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskog prava, na osnovi čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9.7.2020.

 

7. Tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF. Tuženik je tužitelja, kao i općenito potrošače, upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina.

 

8. Tužitelju je pružena zaštita sukladno Noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je objavljena dana 4.10.2012. Sukladno navedenoj Noveli tuženik je kao banka bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu u donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referenta razdoblja).

 

9. Nesporno je da je tuženik tužitelja obavijestio o strukturiranju kamatne stope za njegov kredit dostavivši mu dana 8.1.2013. Obavijest o novostima o utvrđivanju kamatne stope u kojoj je utvrdio da se kamatna stopa po kreditu tužitelja sastoji od: varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M LIBOR za CHF i koji na dan  31.12.2012. iznosi 0,065 postotnih poena, te fiksnog dijela koji iznosi 5,985 postotnih poena. U Obavijesti je tužitelj obaviješten i da se visina kamatne stope može dodatno umanjiti za bonus prema statusu klijenta, te je tužitelju slijedom toga kamatna stopa umanjena za 0,80 postotnih poena. Tuženik je obavijestio tužitelja da će redovno usklađenje promjenjivih kamatnih stopa, kao utvrđivanje statusa klijenta, obavijestiti šestomjesečno 20.5. i 20.11., s primjenom novih kamatnih stopa od 1.7. i 7.1. svake godine, a što je tuženik tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa nesporno i činio, kao i da na dan 1.7.2013. koji je prvi dan redovitog usklađivanja u smislu Općih uvjeta poslovanja, te na dan redovitog usklađenja 1.1.2014. neće u izračunu kamatne stope primijetiti eventualni porast vrijednosti LIBOR-a za CHF u odnosu na njegovu vrijednost na dan 31.12.2012., već jedino njen eventualni pad.

 

10. Nije pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja Ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem.

 

 

 

11. Na raspravi dana 20.1.2023. tužitelj ostaje kod podnijete tužbe i tužbenog zahtjeva, traži trošak prema troškovniku predanom u spis, dok tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, nema primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja, traži trošak prema troškovniku predanom u spis.

             

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu br. 3214807976 od 3.11.2008. (list br. 12-18), Kupoprodajni ugovor od 16.10.2008. (list br. 19-20), promet po kreditu (list br. 25-30), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu br. (list br. 31 i 80), efektivnu kamatnu stopu/realna godišnja kamatna stopa (list br. 32-43), priopćenja za javnost Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, tuženika (list br. 61, 65-68), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list br. 74-79), nalaz i mišljenje sudskog vještaka M.M. (list br. 95-100), te je proveo dokaz saslušanja tužitelja, dok druge dokaze nije provodio jer ih parnične stranke nisu niti predlagale.

 

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 15.061,43 eura/ 113.480,36 kn uvećano za zakonske zatezne kamate, te trošak postupka.

 

14. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu br. 3214807976 dana 3.11.2008. za iznos kunske protuvrijednosti od 67.104,52 CHF, da je tužitelj predmetni iznos kredita u cijelosti prijevremeno isplatio tuženiku dana 26.7.2013. sukladno Ugovoru, da je u vrijeme sklapanja Ugovora tužiteljičino prezime glasilo "S", a sada glasi "Š".

 

15. Sporno je da li je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 15.061,43 eura/ 113.480,36 kn, da li je nastupila zastara potraživanja po predmetnom Ugovoru.

 

16. Iz Ugovora o namjenskom kreditu br. 3214807976 od 3.11.2008. (list br. 12-18) proizlazi da je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti od 67.104,52 CHF u svrhu kupnje stana, na rok od 360 mjeseci uz kamatnu stopu od 6,10 % godišnje promjenjivu u skladu s Odlukom banke, time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, kao što je to navedeno u točci 7. Ugovora. Navedeni Ugovor potvrdio je javni bilježnik Bojana Štimac iz Varaždina pod br. OV-16959/08 dana 18.11.2008.

 

17. Iz Kupoprodajnog ugovora od 16.10.2008. (list br. 19-20) proizlazi da je isti sklopljen između P. d.o.o. V.B., kao prodavatelja i E.S. iz V., kao kupca, za kupnju stana.

 

18. Iz prometa po kreditu tuženika (list br. 25-30) sud je utvrdio da se isti odnosi

na tužitelja za predmetni kredit, u istom su specificirani datumi dospijeća, isplata kredita, druge isplati, otplatni obrok, otplatna kvota, uplata kamata, druge uplate, stanje kredita, opis i tokovi sigurnosnog pologa, a za navedeno razdoblje.

 

19. Spisu prileži Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu br. 7104372806 od 29.6.2000. i 10.11.2000. (list br. 31 i 80) u kojem su navedena razdoblja, kamatna stopa, anuiteti i valuta, a iz kojih proizlazi da je došlo do povećanja anuiteta kredita.

 

              20. Uvidom u Efektivnu kamatnu stopu/realna godišnja kamatna stopa (list br. 32-43) sud je utvrdio da se ista odnosi na predmetni kredit koji je uzeo tužitelj, da se ista tijekom razdoblja povećavala.

 

              21. Svu gore navedenu materijalnu dokumentaciju imao je na uvidu sudski vještak, te se na istu poziva u svom nalazu i mišljenju, a koja prileži spisu.

 

              22. Spisu prileže priopćenja za javnost Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, tuženika (list br. 61, 65-68), Opći uvjeti promjene kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list br. 74-79), kojom tuženik obavještava osobe o promjeni kamatne stope.

 

23. Iz iskaza tužitelja E. Š. proizlazi da je s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana 2008., za iznos u protuvrijednosti CHF 308.000,00 kn, ne može se točno sjetiti koliko je to bilo u CHF. U vrijeme podizanja predmetnog kredita bilo joj je rečeno od strane banke da može uzeti kredit u eurima ili CHF, ali joj je od strane bankara bilo rečeno da je povoljnije da uzme kredit u CHF, da je za nju jeftiniji, rata bi bila manja. Kredit je prijevremeno otplatila. Na pitanje punomoćnika tužitelja da li ju je netko u banci upozorio na rizičnost sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, odgovara da nije. Na pitanje da li ju je netko u banci upozorio da je rizičnije zadužiti se u CHF nego u eurima, odgovara da nije. Na pitanje da li su je u banci upozorili na bilo kakve rizike, odgovara da nisu. Na pitanje da li je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imala u vlasništvu obrt ili trgovačko društvo i da li je bila u radnom odnosu, odgovara da nije, bila je u radnom odnosu kao učiteljica razredne nastave u osnovnoj školi. Na pitanje da li je stan koji je kupila predmetnim kreditom koristila za poslovne ili privatne svrhe, odgovara da je stan koristila za privatne svrhe tj. za stanovanje. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je pročitala ugovor o kreditu prije potpisivanja, odgovara da ga je pročitala. Na pitanje dali znade koliko je dugo trajao postupak realizacije kredita, odgovara da se točno ne sjeća, taj podatak postoji u banci. Na pitanje da li je u tom razdoblju tražila da se izmjene neke odredbe ugovora, odgovara da nije. Na pitanje da li je tražila dodatna pojašnjenja vezano za valutu i kamatnu stopu, odgovara da joj je objašnjen način kao i svakom drugom klijentu koji uzima kredita, nitko ju nije upozorio da rata može porasti preko 50 %.

 

24. Tužiteljev iskaz sud je prihvatio kao okolnosan i cjelovit, u njemu nisu utvrđene okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, te se osnovano zaključuje da je u takvoj situaciji tužitelj imao slabiji položaj u odnosu na tuženika, kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaja koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio tuženik kao poslovni subjekt, a sve bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača tj. tužitelja. Tužitelj nije u konkretnoj situaciji mogao imati dovoljno stručnog zvanja naspram tuženika u konkretnom ugovornom odnosu da bi mogao donijeti adekvatnu odluku u svom interesu glede svih parametara Ugovora o kreditu. Slijedom iznijetog, tužitelj nije mogao donijeti odluku o sklapanju Ugovora na bazi parametara i informacija koje nije niti dobio od tuženika. Dakle, iskaz tužitelja iznesen je životno i logično, sud nije imao razloga u njega posumnjati, a i u skladu je s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

 

25. Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni kao što je to u konkretnom slučaju. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku obzirom na navode iznijete u tužbi i obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenja iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c. ZPP-a vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima iz presuda Vrhovnog suda RH.

 

26. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača /03 koji je vrijedio u utuženom periodu ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

27. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

28. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

 

29. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

 

30. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

 

31. U tijeku postupka tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. iz koje proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i u odnosu na tuženika gdje je utvrđeno da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tužena time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 u razdoblju od 01.9.2004. godine do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

32. Člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača/14 propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač, a spomenuti Zakon u čl. 3. navodi da isti zakon između ostalog sadrži odredbe koje su u skladu s aktom Europske unije, Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama).

 

33. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača ( u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

 

34. Nadalje, tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena gore označena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Predmetna presuda je potvrđena presudom VSRH Revt-249/2014.

 

35. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9.4.2015. slijedi da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Stoga je pogrešno pozivanje tuženika na dio obrazloženja presude VSRH Revt. 575/16 od 3.10.2017. gdje postavlja pitanje da li su financijske institucije mogle ili morale znati kako će se u budućem periodu kretati tečaj švicarskog franka ukoliko je ugovorena valutna klauzula, time više što je nakon te odluke donijeta nova broj Rev. 6632/17 od 14.6.2018. koja je upravo i relevantna u konkretnom slučaju.

 

36. Naime, tužitelj se također poziva i na presudu VTSRH broj Pž-6632/1710 od 14.6.2018. (kojoj je prethodila presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/16-5 od 3. listopada 2017. kojom je isti ukinuo negativnu odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. vezano za valutu, te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/15 od 13. prosinca 2016. kojom je usvojena tužba udruge Potrošač i ukinuta točka I. presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovnu odluku i raspravljanje) kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Predmetna presuda je potvrđena presudom VSRH Rev-2221/2018 od 3.9.2019.

 

37. Nadalje, i prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te osnov te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

 

38. Nije sporno da tuženik kao banka može ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali mora takvu stopu ugovarati tako da su korisniku kredita (ovdje tužitelju) poznati parametri na temelju kojih će se ta kamatna stopa mijenjati. Način ugovaranja kamatne stope bio je protivan interesima potrošača, a što je utvrđeno u kolektivnom sporu. Naime, tuženik o promjeni kamatne stope nije pregovarao s tužiteljem već ga je tužitelj samo obavijestio da je na vlastitu inicijativu, po svojoj odluci, promijenio kamatnu stopu.

 

39. Radi utvrđenja osnovanosti visine potraživanja sud je u tijeku postupka proveo  knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost kolike je iznose tužitelj preplatio na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta i kod prijevremene otplate kredita u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti po tečaju CHF prema kuni na dan isplate kredita, te negativne razlike odnosno razdoblje kada je tečaj bio manji od ugovorenog, po sudskom vještaku Matiji Mikacu iz Čakovca.

 

40. Sudski vještak M.M. iz Č., u svom nalazu i mišljenju uz ostalo navodi da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljici na datum 26.11.2008 na ime kredita isplaćena protuvrijednost 67.104,52 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate od 4,607528 HRK za CHF, što iznosi 309.185,95 HRK. Početnim otplatnim planom je utvrđen mjesečni anuitet od 406,66 CHF po srednjem tečaju HNB-a na datum uplate tokom 360 mjeseci otplate, s obračunom svakog anuiteta na prvi u mjesecu.

 

41. Uslijed promjena kamatnih stopa, anuiteti su se mijenjali na slijedeći način:

 

datum                                                       

izmjene                            kta                            anuitet                           

anuiteta                  

1.1.2009                            6,10 %              406,66 CHF

1.8.2009                             6,30 %               415,26 CHF

1.6.2010                             6,05 %               404,71 CHF

1.12.2010                            5,50 %               382,21 CHF

1.8.2011                             5,25 %               372,34 CHF

 

              42. Daje detaljni izračun razlika po kreditu za svaku mjesečnu uplatu tokom trajanja kredita. Razlika se izračunava kao odnos realno uplaćenih kunskih iznosa koji proizlaze iz visine anuiteta i razine tečaja na pojedini dan uplate i iznosa koji bi bili naplaćeni da se razina tečaja nije mijenjala u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen. Kredit je zatvoren prijevremenom uplatom na datum 26.7.2013.

             

43. Specifikacija razlika

 

Datum                                          Razlika zbog              

uplate                                          tečaja

 

12.1.2009                             114,05

12.2.2009                             146,93

12.3.2009                             169,67

12.4.2009                             105,23

12.5.2009                             114,56

12.6.2009                             84,08

12.7.2009                             96,29

12.8.2009                             65,96

12.9.2009                             95,57

12.10.2009                             70,33

12.11.2009                             87,41

12.12.2009                             81,65

12.1.2010                             134,00

12.2.2010                             158,98

12.3.2010                             151,35

12.4.2010                             190,79

12.5.2010                             228,74

12.6.2010                             250,45

12.7.2010                             310,18

12.8.2010                             261,25

12.9.2010                             398,57

12.10.2010                             339,23

12.11.2010                             368,76

12.12.2010                             409,44

12.1.2011                             494,83

12.2.2011                             391,64

12.3.2011                             432,73

12.4.2011                             381,89

12.5.2011                             462,83

12.6.2011                             562,89

12.7.2011                             629,18

12.8.2011                             921,12

12.9.2011                             581,82

12.10.2011                             538,12

12.11.2011                             538,30

12.12.2011                             544,24

12.1.2012                             596,20

12.2.2012                             618,17

12.3.2012                             618,98

12.4.2012                             601,85

12.5.2012                             609,01

12.6.2012                             626,08

12.7.2012                             607,96

12.8.2012                             608,99

12.9.2012                             575,74

12.10.2012                             592,48

12.11.2012                             610,67

12.12.2012                             597,63

12.1.2013                             602,14

12.2.2013                             579,75

12.3.2013                             570,06

12.4.2013                             608,58

12.5.2013                             553,37

12.6.2013                             554,84

12.7.2013                             544,42

26.7.2013                             91.290,38

UKUPNO                             113.480,36

 

              44. U mišljenju navodi da temeljem izračuna proizlazi da je tokom razdoblja otplate kredita korisnik uslijed promjena tečaja preplatio anuitete u odnosu na početno ugovoreni tečaj u ukupnom iznosu od 113.480,36 HRK. Datumi nastanka pojedinih razlika specificirani su po datumima uplata anuiteta.

 

45. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok tuženik navodi da nema prigovora na matematički izračun sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja.

 

46. Dakle, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Matije Mikaca iz Čakovca sud je utvrdio da je tijekom razdoblja otplate kredita tužitelj uslijed promjena tečaja pretplatio anuitete u odnosu na početno ugovoreni tečaj u ukupnom iznosu od 113.480,36 kn, a kako je to utvrdio sudski vještak.

 

47. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Matije Mikaca iz Čakovca

ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke, stoga njegova nepravilnost nije dovedena u pitanje.

 

48. Tuženikov prigovor zastare sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, u pogledu stjecanja bez osnove, zastarni rok iznosi 5 godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama br. Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i br. Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Međutim, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske korigirao je naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30.1.2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", te ga dodatno potvrdio Zaključkom od 31. siječnja 2022. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, te je podnošenjem kolektivne tužbe (kolektivne tužbe korisnika kredita vezanih za valutnu klauzulu uz valutu CHF s istim ugovornim odredbama), nastupio prekid zastare do donošenja presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. odnosno pravomoćnosti prvostupanje presude od 13.6.2014. u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o tzv. "promjenjivoj kamatnoj stopi", a tužba je podnesena u ovom parničnom predmetu e-komunikacijom dana 14.10.2020., dakle, prije isteka općeg zastarnog roka od 5 godina.

 

              49. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica da su u čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF ništetni. Nadalje, odredbe čl. 502.c st.1. ZPP-a i čl.118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

 

50. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Pogrešno je tumačenje tuženika da promjenjiva kamatna stopa nije nedopuštena budući da ju tuženik mijenja sukladno tržišnim kriterijima, a obzirom da je ista nedopuštena jer je ništetna a što je utvrđeno i u kolektivnom sporu a za koju odluku je ovaj sud vezan a kao što je već bilo pojašnjeno.

 

51. U presudi Francisc Gutiérrez Naranjo i Ana Maria Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na

punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

 

52. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 6,10 % godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika. U konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označene odredbe a bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati, dok pozivanje tuženika na činjenicu da su stranke ugovorile promjenjivu a ne fiksnu kamatu stopu nije od utjecaja budući da je takvo ugovaranje bilo protivno gore označenim odlukama donijetim u kolektivnim sporovima koje su direktno primjenjive u konkretnom slučaju.

 

53. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

54. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a na identičan način ustanovljeno je i u tijeku ovog postupka a imajući u vidu činjenicu da tuženik ne osporava da ne bi bio sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, zaključuje se da je predmetni ugovor o kreditu protivan citiranim prisilnim propisima i moralu društva te se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl.1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086. ZOO-a. (tako i ŽS Varaždin Gž-503/20 od 19.5.2020.g., ŽS Dubrovnik Gž-807/20 od 17.2.2021.g., ŽS Bjelovar Gž-1416/2020 od 28.1.2021.g.)

 

55. Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tuženik kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika na čl. 326. st. 2. ZOO budući da se ne radi o zabrani manjeg značaja.

 

56. Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. Tužitelju je trebao ponuditi – objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu – potrošaču da pristane na takve odredbe odnosno omogućiti mu prigovor na povećanje stope redovite kamate ili mogućnost okončanja ugovorenog odnosa.

 

57. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu što je suprotno čl.247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu).

 

58. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

 

59. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela konkretnog ugovora o kreditu primio, a što je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

 

60. Tuženik je dužan temeljem odredbi čl. 1111. u vezi čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja sukladno čl. 115. Zakona o obveznim odnosima, a s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

61. Dakle, sud je tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate (Narodne novine br. 76/96, 72/02 i 153/04) i po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

62. Novčani iznosi navedeni u izreci ove presude preračunati su u službenu novčanu jedinicu i zakonsko sredstvo plaćanja u RH od 1.1.2023. uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 euro = 7.53450 kn.

 

63. Iz gore navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, temeljem gore navedenih zakonskih propisa, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. ZPP-a.

 

64. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a jer je

tuženik stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu. Visina parničnog troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 126/22 - dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95, 57/,96, 137/,02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).

 

65. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe iznos od 331,81 eura / 2.500,00 kn, zastupanje na raspravi dana 18.2.2022. iznos od 331,81 eura / 2.500,00 kn, zastupanje na raspravi dana 20.1.2023. iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kn, zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude iznos od 99,54 eura / 750,00 kn,  sastav podneska od 26.7.2022. iznos od 331,81 eura / 2.500,00 kn, PDV 25 % iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kn, predujam za vještačenje iznos od 265,45 eura / 2.000,00 kn, sudska pristojba za tužbu iznos od 98,53 eura / 742,40 kn, sudska pristojba za presudu iznos od 197,07 eura / 1.484,80 kn, tj. ukupno iznos od 2.551,89 eura / 19.227,20 kn.

 

66. Valja istači da su tužitelju priznati troškovi punomoćnika za obavljanje radnje do dana stupanja na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika a sukladno tumačenju HOK objavljene 8.10.2020. u kojem se navodi da se radnje zastupanja poduzete prije Izmjena i dopuna Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika obračunavaju u skladu s nagradom koja je bila u Tarifi u vrijeme poduzimanja radnje, pa tako za sastav tužbe iznos od 331,81 eura / 2.500,00 kn, zastupanje na ročištu dana 18.2.2022. iznos od 331,81 eura / 2.500,00 kn i za sastav podneska od 26.7.2022. iznos od 331,81 eura / 2.500,00 kn, a ne za svaku radnju iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kn.

 

U Čakovcu, 6. ožujka 2023.

 

S u t k i n j a:

J.P.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

O tom obavijest

1. tužitelj po punom.

2. tuženik po punom. - na br. ZP 188