1

Poslovni broj: UsI-3847/22-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice Š. A. iz Z., OIB: ..., koju zastupa opunomoćenica M. K., odvjetnica u OD Ž. & p. d.o.o, Z.,  protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., OIB: ..., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. Z., Z.,  OIB: OIB: ..., radi obveze plaćanja komunalnog doprinosa, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 24. veljače 2023. godine, u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 3. ožujka 2023. godine, 

p r e s u d i o   j e

              I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-04/250, URBROJ: 531-07-1-03/04-22-2 od 15. studenog 2022. godine.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 22. prosinca 2022. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-04/250, URBROJ: 531-07-1-03/04-22-2 od 15. studenog 2022. godine, kojim se odbija žalba tužiteljica protiv rješenja G. Z., KLASA: UP/I-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-13-32-1/004-20-19-IS od 12. studenog 2020. godine. Potonjim rješenjem pod točkom 1. izreke utvrđuje se da je Š. A. iz Z., dužna za izgradnju stambene građevine u Z., na kč.br. 480/1 k.o. K., razlike obujma 1.229,17 m3, u iznosu od 153.628,65 kuna, platiti komunalni doprinos, utvrđen proračunom troškova komunalnog doprinosa, KLASA: 363- 02/20-017/392, URBROJ: 251-13-32/007-20-2-NG od 22. listopada 2020. godine, koji čini sastavni dio toga rješenja. Pod točkom 2. izreke utvrđeno je da se komunalni doprinos obračunava množenjem razlike obujma zgrade koja se gradi 1.046,81 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u trećoj zoni od 135,00 kn/m3, te iznosi 141.319,35 kn. Komunalni doprinos se obračunava množenjem razlike obujma zgrade koja se gradi 182,36 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u trećoj zoni od 135,00 kn/m3 x 0,5 te iznosi 12.309,30 kuna. Točkom 3. određeno je da se Š. A. potpuno oslobađa komunalnog doprinosa za garažu obujma 119,07 m3 što iznosi 8.037,22 kn. Točkom 4. određeno je da je Š. A. dužna platiti komunalni doprinos u iznosu od 145.591,42 kn. Komunalni doprinos s popustom od 20% iznosi 116.473,14 kn, ako ga obveznik plati u roku od osam dana od dana izvršnosti toga rješenja. Ukoliko ne plati navedeni smanjeni iznos u roku od osam dana, dužan je odjednom platiti puni iznos od 145.591,42 kn, koji dospijeva devetog dana od dana izvršnosti toga rješenja. U slučaju kašnjenja plaćanja dospjelog iznosa, plaća se zakonska zatezna kamata. Prema točci 5. Š. A. i pokojni N. A. prema kartici investitora su na ime komunalnog doprinosa za građenje predmetne građevine platili 40.030,79 kn, te se isti iznos obvezniku priznaje kao plaćeni. Točkom 6. određeno je da se komunalni doprinos iz točke 4. izreke plaća na naznačeni račun Proračuna G. Z..

2. Tužiteljica rješenje pobija zbog prvenstveno zastare, a podredno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešno zaključuje tuženik da nije nastupila relativna ni apsolutna zastara. Zastara počinje teći od dana kada je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, a to je 2005. godina, kada je izdano prvo rješenje, a što je niže navedeno detaljno obrazloženo. Prvo i osnovno rješenje iz 2005. godine je rješenje G. Z., KLASA: UP/l-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-05-04/01-05-3 od 24. lipnja 2005. godine, datum izvršnosti 2. travnja 2007. godine, kojim je, po građevinskoj dozvoli, KLASA: UP/l-361-03/04-01/394, utvrđeno da su N. i Š. A., obadvoje iz Z., dužni platiti komunalni doprinos za izgradnju stambene građevine u Z. na kč.br. 480/1 k.o. K. u ukupnom iznosu od 153.628,65 kn. Dio doprinosa je plaćeno, a za preostali iznos su tražili kompenzaciju za zemljište koje je parcelacijom izdvojeno za proširenje ulice. Grad je ulicu proširio i postavio nogostup na zemljište kč.br. 480/2 i 481/2 k.o. K., koja su u vlasništvu tužiteljice (z.k. izvadci u prilogu, G. Z. ne sklapa ugovore o kupoprodaji, jer treba tužiteljičino i druga zemljišta za proširenje ulice platiti). Grad umjesto toga, nakon niza godina mijenja prvo i osnovno rješenje iz 2005. godine manipulativno da se zavara stranku u pokušaju izbjegavanja zastare, te donosi: rješenje, KLASA: UP/l-363-02/05-08/849, URBROJ: 251-13-32-01/004-20-14-IS od 13. listopada 2020. godine oglašava se ništavnim rješenje G. Z., KLASA: UP/l-363-02/05-08/849, URBROJ: 251-05-04/01-05-3 od 24. lipnja 2005. godine i nakon toga donosi i rješenje G. Z., KLASA: UP/l-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-13-32-1/004-20-19-IS od 12. studenog 2020. godine, u predmetu utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, utvrđuje se komunalni doprinos Š. A. OIB: … iz Z., za izgradnju stambene građevine u Z., na kč.br. 480/1, k.o. K., po građevnoj dozvoli, KLASA: UP/l-361-03/04-01/394, URBROJ: 251-05-35/504-05-16 od 27. lipnja 2005. godine i bez razloga (manipulativno) smanjuje iznos na 145.591,42 kn. Tužiteljica tužbom prvenstveno postavlja prigovor zastare iz razloga što je proteklo sedamnaest godina od nastanka obveze komunalnog doprinosa, odnosno više od petnaest godina od izvršnosti komunalnog doprinosa i traži poništenje rješenja, KLASA: UP/l-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-05-04/0-05-3 od 24. lipnja 2005. godine, a koje je izvršno 2. travnja 2007. godine i poništenje rješenja, KLASA: UP/l-363-02/05-08/849, UBBROJ: 251-10-32-1/004-22-23-IS, od 24. studenog 2022. godine, G. Z., jer je doneseno temeljem obveze nastale po rješenju od 24. lipnja 2005. godine, a koje je izvršno 2. travnja 2007. godine i za koje je nastupila apsolutna zastara. Nadalje, traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/lI-363-03/20-04/250, URBROJ: 531-07-1-03/04-22-2 od 15. studenog 2022. godine, jer izdano temeljem obveze nastale po rješenju od 24. lipnja 2005. godine, a izvršno 2. travnja 2007. godine, jer je za cjelokupni iznos obveze nastupila apsolutna zastara. Duga nema-dug ne postoji, jer je nastupila apsolutna zastara.             

3. Tijekom upravnog spora tužiteljica navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno nakon što je prvotno rješenje o utvrđenju komunalnog doprinosa od 24. lipnja 2005. godine oglašeno ništetnim, te je prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza tužiteljice na plaćanje komunalnog doprinosa za izgradnju stambene građevine na navedenoj adresi u Z. u iznosu od 153.628,65 kuna, a uzimajući u obzir oslobođenje plaćanja komunalnog doprinosa za garažu u iznosu od 8.037,22 kune, utvrđena je njena konačna obveza u iznosu od 145.591,42 kune. Tužiteljica ističe prigovor zastare u odnosu na utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju navedene stambene građevine. Navedeno prvostupanjsko rješenje je poništeno rješenjem prvostupanjskog tijela od 13. listopada 2020. godine, a sukladno članku 128. stavku 4. ZUP-a nema pravnog učinka, te se oglašavanjem tog rješenja ništavim, ništavim smatraju i pravni učinci istog. Prvostupanjsko rješenje iz 2020. godine doneseno je čak 15 godina nakon podnošenja zahtjeva za izgradnju stambene zgrade i izdavanja pravomoćne građevinske dozvole od 27. lipnja 2005. godine, pa je u odnosu na utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa nastupila zastara. Obzirom da Zakon o komunalnom gospodarstvu ne sadržava vlastite odredbe o zastari u odnosu na utvrđenje komunalnog doprinosa, u pogledu zastare za utvrđivanje komunalnog doprinosa primjenjuju se pravila Općeg poreznog zakona. Obveza plaćanja komunalnog doprinosa počinje teći od dana konačnosti akta na temelju kojeg se može graditi. Kako je za konkretnu građevinu tužiteljici kao investitoru nadležno tijelo donijelo akt – građevinsku dozvolu još dana 27. lipnja 2005. godine, a koja je pravomoćna, pa prema odredbama OPZ-a zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa i kamata počela je teći istekom godina u kojoj je nastala obveza, tj. 31. prosinca 2005. godine, pa je zastara nastupila dana 1. siječnja 2011. godine. Oglašavanjem navedenog rješenja o komunalnom doprinosu 2005. ništavim za posljedicu ima kao da to rješenje nije nikada doneseno, iz čega proizlazi da obveza plaćanja komunalnog doprinosa nije utvrđena preko 15 godina i da su prošli svi zakonski zastarni rokovi. Tužiteljica ističe da je u cijelosti neosnovano stajalište tuženika da nema zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, jer da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisan prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Za tužiteljicu je nesporna primjena odredbi OPZ i apsolutne zastare koja iznosi šest godina, a koji rok je evidentno prošao.

4. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže u preciziranom tužbenom zahtjevu da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-04/250, URBROJ: 531-07-1-03/04-22-2 od 15. studenog 2022. godine i rješenje G. Z., KLASA: UP/I-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-13-32-1/004-20-19-IS od 12. studenog 2020. godine, te traži naknadu troškova upravnog spora.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Posebno ističe kako je navod tužiteljice da je predmetna obveza zastarjela neosnovan, iz razloga što sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04. i 178/04.), kao i ustaljenoj upravnoj sudskoj praksi, nema zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

8. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-04/250, URBROJ: 531-07-1-03/04-22-2 od 15. studenog 2022. godine (stranica 5-7 spisa), rješenje G. Z., KLASA: UP/I-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-13-32-1/004-20-19-IS od 12. studenog 2020. godine (stranica 13-16 spisa), proračun troškova komunalnog doprinosa od 22. listopada 2020. godine (stranica 17-19 spisa), rješenje G. Z., KLASA: UP/l-363-02/05-08/849, URBROJ: 251-13-32-01/004-20-14-IS od 13. listopada 2020. godine (stranica 26-27 spisa), kartice investitora (stranica 28-30 spisa), te rješenje G. Z., KLASA: UP/l-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-05-04/01-05-3 od 24. lipnja 2005. godine.

9. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 15. studenog 2022. godine, kojim se odbija žalba tužiteljica protiv rješenja G. Z., KLASA: UP/I-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-13-32-1/004-20-19-IS od 12. studenog 2020. godine. Prvostupanjsko rješenje od 12. studenog 2020. godine doneseno je pozivom na odredbu članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine, broj: 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04. i 178/04.) i članka 7. stavka 1. Odluke o komunalnom doprinosu ("SIužbeni glasnik G. Z.", broj: 17/04. - pročišćeni tekst) - u daljnjem tekstu: Odluka. U postupku je utvrđeno da je Š. A. iz Z., ovdje tužiteljica, investitor izgradnje stambene građevine u aZagrebu, na kč.br. 480/1 k.o. K., prema pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, KLASA: UP/l-361-03/04-01/394, URBROJ: 251-05-35/504-05-16 od 27. lipnja 2005. i glavnom projektu T.D. 70/05 od ožujka 2005., izrađenom po „A." d.o.o., Z., a prema obavijesti Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Petog područnog odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo - N. Z.. Kako iz tog rješenja proizlazi, žaliteljica, ovdje tužiteljica i pokojni N. A. platili su na ime komunalnog doprinosa iznos od 40.030,79 kn, te je isti priznat kao plaćeni. U odnosu na žaliteljičin prigovor zastare u predmetnom postupku ukazuje se da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisana zastara u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa. U prilog tome govori i upravnosudska praksa (odluke Upravnog suda RH, Presuda Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj: Usž-715/14-4 od 14. listopada 2015.), prema kojoj nema zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa i to iz razloga jer Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisan prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa koja nije bila utvrđena. Što se tiče navoda žaliteljice kojim ukazuje na rješenje doneseno u postupku drugog investitora ističe se da se u tom slučaju radilo o postupku ovrhe komunalnog doprinosa, dok se ovdje radi o postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o rješenju o ovrsi komunalnog doprinosa, koje bi bilo doneseno temeljem izvršnog rješenja o utvrđivanju komunalnog doprinosa.

10. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je sud prihvatio stajalište tuženika da je  prvostupanjsko tijelo ispravno obračunalo visinu komunalnog doprinosa tužiteljici za građenje predmetne stambene zgrade, a prema Proračunu troškova komunalnog doprinosa, KLASA: 363- 02/20-017/392, URBROJ: 251-13-32/007-20-2-NG od 22. listopada 2020. godine, koji čini sastavni dio rješenja od 12. studenog 2020. godine. U predmetnom Proračunu napomenuto je da je rješenjem G. Z., KLASA: UP/l-363-02/05-08/849, URBROJ: 251-13-32-01/004-20-14-IS od 13. listopada 2020. godine oglašeno ništavim rješenjem istog Ureda, KLASA: UP/l-363-02/05-008/849, URBROJ: 251-05-04/01-05-3 od 24. lipnja 2005. godine. Naime, isti Ured je u dopisu, KLASA: UP/I-363-02/09-09/425, URBROJ: 251-13-32-1/011-20-14-AZŽ od 9. listopada 2020. godine utvrdio da navedeno rješenje o komunalnom doprinosu, koje je ovršna isprava, sadrži nepravilnosti, pa se po istom ne može postupati u postupku ovrhe. Jer, isto rješenje u točki IV. izreke ne sadrži popis izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2005. godini, kako je kao obvezatni sadržaj rješenja propisano u članku 32. stavku 3. točki 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu. To je razlog za oglašavanje ništavim rješenja prema članku 32. stavku 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu, te prema članku 128. stavku 1. točki 6. i stavku 2. ZUP-a. Pri tome je potrebito naglasiti da predmetno rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja komunalnog doprinosa nije nezakonito, kako to tvrdi tužiteljica, jer da se u pogledu zastare za utvrđivanje komunalnog doprinosa primjenjuju pravila Općeg poreznog zakona. To stoga što Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisan zastarni rok nakon kojeg se ne može utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Taj Zakon jedino propisuje da se izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza, s time da se ovdje ne radi o postupku izvršenja.

11. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

12. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavak 3. citiranog članka propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

U Zagrebu, 3. ožujka 2023. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).