Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić te zapisničarki Ljiljani Lijić,
u upravnom sporu tužitelja ad.1) T. B. iz T., …
OIB:…, ad.2) A. M. iz P., …, OIB: … i ad. 3)
V. G. iz T., …, OIB: …, svi zastupani po
opunomoćeniku Z. S., odvjetniku u T., …, protiv tuženika
Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo,
Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane
osobe ad 1.) Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb,
Ivana Lučića 8 i ad. 2) Državno odvjetništvo RH zastupano po Županijskom državnom
odvjetništvu u Splitu, Split, Ivana Gundulića 29a, radi naknade za oduzetu imovinu,
nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 24. veljače 2023., a objavljene 3.
ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Poništava se Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske,
Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo pod KLASA: UP/II-942-01/…,
URBROJ: 514-04-02-01-01/… od 21. veljače 2022. godine.
II. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji,
Službe za imovinsko-pravne poslove pod KLASA: UP/I-944-07/…, URBROJ:
2181-05-01/… od 21. prosinca 2018. godine i predmet vraća na ponovni
postupak."
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike
Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo pod KLASA: UP/II-942-
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
01/…, URBROJ: 514-04-02-01-01/… od 21. veljače 2022.u točci 1.
izreke, riješeno je da se T. B., 01B: …, A. M., OIB;
… i V. G., 01B:.., svakome za po 1/3 dijela utvrđuje
pravo na naknadu, u obveznicama Republike Hrvatske, za zemljište označeno kao
čest. zem. …, površine 707 m2, čest. zem. 2810/5, površine 96 m2, obje ZU …,
te čest. zem. …, površine 40 m2, ZU …, sve K.O. T., koje zemljište je
oduzeto rješenjem o eksproprijaciji Referade za imovinsko pravne poslove, Službe za
upravno pravne inspekcijske poslove Općine T., broj: 02-1826/… od 12.
srpnja 1969., prijašnjeg uknjiženog i stvarnog prava vlasništva M. B. pok.
M., za cijelo.
Točkom 2. izreke je riješeno da se naknada za zemljište opisano u točki 1.
izreke ovoga rješenja utvrđuje u ukupnom iznosu od: 8.654,72 kuna
(slovima: osamtisućašestopedesetčetirikuneisedamdesetdvijelipe) od kojeg iznosa
pripada:
- T. B., za 1/3 suvlasničkog dijela, iznos od 2.884,90 kn,
- A. M., za 1/3 suvlasničkog dijela, iznos od 2.884,90 kn i
- V. G., za 1/3 suvlasničkog dijela, iznos od 2.884,90 kn.
Točkom 3. izreke riješeno je da je obveznik naknade iz točke 2. izreke ovoga rješenja Ministarstvo financija Republike Hrvatske.
Točkom 4. izreke je riješeno da je Fond za naknadu oduzete imovine, kao
obveznik naknade, dužan naknadu utvrđenu u točki 2. izreke ovog rješenja isplatiti
T. B., A. M. i V. G., jednokratno, u gotovom novcu, u roku od 60
dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Točkom 5. izreke je riješeno da ovo rješenje kada postane pravomoćno ima snagu ovršne isprave.
Točkom 6. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv osporavanog rješenja tužitelji od ad. 1) do ad. 3) su pravodobno
podnijeli tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da
osporavano rješenje tuženik obrazlaže utvrđenjem da je u konkretnom slučaju
vraćanje u vlasništvo predmetnog zemljišta tužiteljima, kao nasljednicima B. F.
pok. M., odnosno nasljednicima prijašnjeg vlasnika B. M. pok. M.
isključeno odredbom čl. 52 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/6, 80/02, 81/02,
98/19, dalje u tekstu „Zakon o naknadi“) obzirom da je pravo vlasništva nekretnina
stekla Republika Hrvatska kao treća osoba, a sve pozivajući se na pravno stajalište
Upravnog suda RH i Visokog upravnog suda RH da bi se Republika Hrvatska imala
smatrati trećom osobom u smislu odredaba Zakona o naknadi.
3. Tužitelji navode da je predmet postupka u konkretnom slučaju zahtjev
tužitelja, kao nasljednika B. F. pok. M., odnosno nasljednika upisanog
prijašnjeg vlasnika nekretnina označenih kao čest. zem. … k.o. T. površine
707 m2, čest. zem. … k.o. T. površine 96 m2, čest. zem. … k.o. T.
površine 40 m2, za povrat navedenih nekretnina u vlasništvo tužiteljima, a sve
povodom zahtjeva za naknadu – povrat zemljišta podnesenog od strane prednika
tužitelja B. F. pok. M., kao nasljednika upisanog prijašnjeg vlasnika B.
M. pok. M., a koje zemljište je eksproprirano rješenjem Službe za imovinsko-
pravne poslove, SO T. broj: 02-UP-I-… od 12. srpnja 1969.godine u
korist tadašnje države SFRJ, a za potrebe Državnog sekretarijata za narodnu obranu
u Beogradu, radi izgradnje vojnih objekata stalnog karaktera na lokalitetu „D.“,
uknjiženom i stvarnom vlasniku B. M. pok. M., u cijelosti. Da je
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji,
Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-944-07/… od 21.12.2018.
godine tužiteljima utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske,
svakome po 1/3 dijela od ukupnog iznosa od 8.654,72 kuna, za zemljište označeno
kao čest. zem. …, … i … sve k.o. T., koje zemljište je oduzeto
naprijed citiranim rješenjem o eksproprijaciji ranijem stvarnom i uknjiženom vlasniku
B. M. pok. M.. Da je navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno u
ponovljenom postupku, nakon poništenog prethodno donesenog rješenja istog tijela
Klasa: UP/I-943-04/… od 04.srpnja 2011., s tim da je prema uputi sadržanoj u
rješenju tuženika Klasa: UP/II-942-01/… od 02. siječnja 2014.godine u
ponovljenom postupku trebalo raspraviti i utvrditi spornu činjenicu jesu li i koje od
čestica koje su predmetom postupka privedene svrsi izgradnje vojnog kompleksa,
odnosno koji dio predstavlja neizgrađeni dio, te postoji li mogućnost odvajanja tog
dijela od kompleksa vojnih objekata čijim vraćanjem ne bi došlo do okrnjenosti
uporabnog prostora predviđenog detaljnim urbanističkim planom. Ove činjenice i
okolnosti prvostupanjsko tijelo trebalo je u ponovljenom postupku utvrditi vještačenjem
po vještaku građevinske struke.
4. Međutim, da unatoč jasnoj uputi tuženika sadržanoj u drugostupanjskom
rješenju od 02. siječnja 2014.godine, u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo
nije provelo vještačenje na navedene okolnosti već da su sami tužitelji kao stranke u
postupku pribavili Mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo R. M. od
11.svibnja 2017.godine te pribavili i dostavili u spis Geodetski elaborat identifikacije
nekretnina izrađen od strane tvrtke R. d.o.o. za geodetske usluge „S., ožujak
2017.“ Da je prvostupanjsko tijelo umjesto provođenja vještačenja, pribavilo očitovanje
Sektora za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Uprave za materijalne resurse
Ministarstva obrane izdano pod Klasa: 944-01/… od 23.ožujka 2016.godine te
Uvjerenje Grada T., Upravnog odjela za prostorno planiranje, urbanizam i
graditeljstvo Klasa: 350-07/16… od 12. siječnja 2017.godine. Da iz navedenih
mišljenja, odnosno uvjerenja prvostupanjsko tijelo ocjenjuje da predmetno zemljište,
ne navodeći pobliže u kojem dijelu ili pak u cijelosti, predstavlja dio javne prometnice
koja vodi prema vojnoj nekretnini „K. – P.“ izgrađenoj kao dio vojarne „K.
T.“ u D.. Međutim, da se u istom mišljenju, a onda i u obrazloženju
prvostupanjskog rješenja navodi sljedeće: „Žbunje i makija na navedenim česticama
predstavljaju vrstu hortikulturnog uređenja ovakve vrste vojne nekretnine“ te da se na
navedenom zaključku, koji prihvaća kao pravilan i tuženik u pobijanom
drugostupanjskom rješenju, temelji pobijano rješenje tuženika.
5. Tužitelji nadalje navode da je u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim
tijelom pregledano Mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo R. M. od 11.
svibnja 2017.godine te Geodetski elaborat identifikacije nekretnina izrađen od strane
tvrtke R. d.o.o. za geodetske usluge „S., ožujak 2017“ te da na navedeno
mišljenje sudskog vještaka niti jedna stranka u postupku nije imala primjedbe. Da iz
sadržaja Mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo R. M. od 11.svibnja
2017.godine proizlazi da je isto u cijelosti protivno Mišljenju Sektora za nekretnine,
graditeljstvo i zaštitu okoliša, Uprave za materijalne resurse Ministarstva obrane
izdanom pod Klasa: 944-01/… od 23. ožujka 2016.godine, a na kojem Mišljenju
da je utemeljeno pobijano rješenje. Ovo iz razloga što vještak M. u predmetnom
Mišljenju od 11. svibnja 2017.godine navodi da je dio nekretnine označene kao kat.
čest. zem. … (zk. čest. zem. …) k.o. T. na skici označen - Geodetskom
situacijskom nacrtu broj …, ožujak 2017.godine izrađenom od R. d.o.o.,
koji Geodetski situacijski nacrt je sastavni dio predmetnog Mišljenja vještaka, označen
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
slovima E-F-G-H-E u površini od 661 m2 predstavlja u naravi zapušteno zemljište,
jednako kao i dio kat.čest. zem. … (zk. oznake …) k.o. T. označen na istom
Geodetskom situacijskom nacrtu slovima I-J-L-I u površini od 9 m2. Da prema mišljenju
sudskog vještaka M. navedeni dijelovi kat. čest. zem. … (zk. čest. zem.
…) k.o. T. mogu predstavljati predmet povrata, a da se time bitno ne okrnji
prostorna cjelovitost zemljišta u smislu odredbe čl. 55. st. 3 Zakona o naknadi.
Međutim, da unatoč navedenom, tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja konstatira
sadržaj predmetnog Mišljenja sudskog vještaka M., kao i sadržaj naprijed
citiranog Mišljenja – očitovanja Ministarstva obrane, a bez da je ocijenio
vjerodostojnost istih za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Kako su navedena
mišljenja potpuno oprečna i različito konstatiraju bitne činjenice, da je tuženik, kao i
prvostupanjsko tijelo propustilo iste raspraviti. Stoga da je pobijano rješenje nejasno i
nerazumljivo te u bitnom u razlozima proturječno, a time da je ostvarena povreda
odredaba Zakona o općem upravnom postupku na štetu ovdje tužitelja kao stranke u
postupku. Da se ni prvostupanjsko tijelo, a ni tuženik ne osvrću na iskazane
proturječnosti navedenih mišljenja u pogledu bitnih činjenica, osim što
neargumentirano i nekritički prihvaćaju kao a priori pravilnu ocjenu Ministarstva obrane
sadržanu u očitovanju – Mišljenju od 12.siječnja 2017.godine da bi žbunje i makija
predstavljalo hortikulturno uređenje predmetnog zemljišta, a koja mišljenja da se ne
mogu smatrati vještačenjem u smislu prethodno donesene drugostupanjske odluke.
Pritom da iz predmetnog Geodetskog situacijskog nacrta, odnosno Mišljenja sudskog
vještaka M., na koje se tuženik poziva u obrazloženju pobijanog rješenja,
proizlazi da naprijed navedeni dijelovi čest. zem. … ( zk. čest. zem. …) k.o.
T. ne ulaze u koridor prometnice, odnosno da se isti nalaze izvan koridora javne
ceste, a jednako tako da nisu privedeni svrsi u smislu odredbe čl. 17. Zakona o naknadi
te da temeljem navedenog propisa mogu biti predmetom povrata.
6. Da se predmetno zemljište nalazi u zoni građevinskog područja - neizgrađeno
građevinsko zemljište u smislu odredbe čl. 17. st. 1. Zakona o nakadi, s tim da je
odredbom čl. 17. st. 5. istog Zakona propisano da se pod zemljištem privedenim
namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi
na objektu, kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za
izgradnju. Obzirom na navedeno, da predmetno zemljište, posebno dio nekretnine
označene kao kat. čest. zem. … ( zk. čest. zem. …) k.o. T. na skici
označen - Geodetskom situacijskom nacrtu broj SP-…, ožujak 2017.godine
izrađenom od R. d.o.o., koji Geodetski situacijski nacrt je sastavni dio predmetnog
Mišljenja vještaka, označen slovima E-F-G-H-E u površini od 661 m2 te dio kat. čest.
zem. … (zk. oznake …) k.o. T. označen na istom Geodetskom
situacijskom nacrtu slovima I-J-L-I u površini od 9 m2, ne predstavlja zemljište
privedeno namjeni u smislu navedene zakonske odredbe. Stoga tužitelji predlažu da
se na okolnost je li zemljište koje je predmetom eksproprijacije prema rješenju Službe
za imovinsko-pravne poslove, SO T. broj: 02-UP-I-… od 12.srpnja
1969.godine privedeno namjeni, odnosno jesu li i koje od čestica koje su predmetom
postupka privedene svrsi izgradnje vojnog kompleksa, odnosno koji dio predstavlja
neizgrađeni dio te postoji li mogućnost odvajanja tog dijela od kompleksa vojnih
objekata čijim vraćanjem ne bi došlo do okrnjenosti uporabnog prostora predviđenog
detaljnim urbanističkim planom, u upravnom sporu pred Naslovnim sudom provede
kombinirano vještačenje po neovisnim i nepristranim - sudskim vještacima geodetske
i građevinske struke te saslušanje tužitelja kao stranke u sporu.
7. Pored navedenog, tužitelji ističu kako je pogrešna i neutemeljena ocjena da
bi u konkretnom slučaju Republika Hrvatska bila treća osoba u smislu odredbe čl. 52.
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
Zakona o naknadi. Ovo iz razloga što je predmetno zemljište eksproprirano
1969.godine za potrebe tadašnje države – SFRJ, odnosno Državnog sekretarijata za
narodnu obranu u Beogradu, kako to stoji i u obrazloženju pobijanog rješenja tuženika,
slijedom čega je sada upisani vlasnik Republika Hrvatska slijednik korisnika izvlaštenja
– eksproprijacije, a nikako treća osoba. Da je Republika Hrvatska slijednik korisnika
eksproprijacije, a ne treća osoba u smislu citirane zakonske odredbe da proizlazi
upravo iz Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike
Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 52/1991). Da je
odredbom čl. 1. citirane Uredbe propisano: „Društvena sredstava na teritoriju
Republike Hrvatske kojima, kao sredstvima Federacije upravljaju i raspolažu JNA i
Savezni sekretarijat za narodnu obranu postaju vlasništvo Republike Hrvatske.
Pod društvena sredstva iz stavka 1. ovog članka smatraju se: nekretnine,
pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva zatečena na računu Službe
društvenog knjigovodstva Hrvatske.“
Da jednako proizlazi iz Uredbe o preuzimanju sredstava bivše SFRJ u
vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 58/91), koja Uredba u čl. 1
propisuje: „Društvena sredstva u Republici Hrvatskoj, koja do stupanja na snagu ove
Uredbe (31.prosinca 199.godine) nisu prešla u vlasništvo Republike Hrvatske, a kojim
sredstvima bivše SFRJ upravljaju i raspolažu organi, institucije i ustanove bivše
Federacije, postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Društvenim sredstvima iz stavka 1.
ovog članka smatraju se: nekretnine, pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva
stečena na računu Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske.“ Radi navedenog, da
je u konkretnom slučaju ocjena tuženika da bi Republika Hrvatska bila treća osoba u
smislu odredbe čl. 52. Zakona o naknadi, pogrešna te da je uslijed toga pobijanim
rješenjem tuženika pogrešno primijenjen zakon na štetu tužitelja. Slijedom navedenog,
tužitelji su predložili da Sud nakon provedene rasprave i izvođenja predloženih dokaza,
donese presudu kojom će poništiti osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje te
predmet vratiti na ponovni postupak.
8. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 12. svibnja 2022. osporilo navode
tužitelja iznesene u tužbi te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u
obrazloženju osporavanog rješenja.
9. Rješenjem ovog suda poslovni broj 3 UsI-873/22-5 pozvane su zainteresirane
osobe ad 1.) Fond za naknadu oduzete imovine, Zagreb i ad. 2) Državno odvjetništvo
RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu da sudjeluju u
predmetnom upravnom sporu te im je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu
tuženika na očitovanje.
10. Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, ovdje
zainteresirana osoba ad. 1), dostavila je ovom sudu odgovor na tužbu 24. studenog
2022. navodeći da su u cijelosti suglasni s pravnim shvaćanjem Ministarstva
pravosuđa i uprave izraženim u osporavanom rješenju, radi čega tužbu tužitelja
smatraju neosnovanom.
11. Državno odvjetništvo RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu
u Splitu, ovdje zainteresirana osoba ad. 2), podneskom od 16. prosinca 2022. se
očitovalo na navode tužbe, u bitnom navodeći da u odnosu na predmet povrata postoje
zapreke za vraćanje dijelova nekretnine označene kao čest. zem. … u naravi
budući da se Republika Hrvatska ima smatrati trećom osobom u smislu članka 52.
Zakona o naknadi, a kako to pravilno navodi tuženik jer da je nesporno da je Republika
Hrvatska na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju
Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 52/91,
dalje Uredba) stekla vlasništvo predmetne nekretnine. Da je odredbom članka 1. st. 1.
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
i 2. ove Uredbe propisano kako Republika Hrvatska postaje vlasnikom društvenih
sredstava, pod kojima se smatraju i nekretnine, na teritoriju Republike Hrvatske, kojima
je kao sredstvima Federacije upravljala i raspolagala bivša JNA i SSNO. Utoliko je
stupanjem na snagu te Uredbe, Republika Hrvatska postala vlasnikom nekretnina
kojim je raspolagala JNA i SSNO. Upravo da je stoga valjan upis Republike Hrvatske
na predmetnim nekretninama, radi čega da je naturalni povrat isključen baš zbog
primjene čl. 52. Zakona o naknadi. Ovo iz razloga jer se, u smislu navedene zakonske
odredbe, Republika Hrvatska smatra trećom osobom ukoliko je vlasnikom nekretnine
postala na temelju valjane pravne osnove. Polazeći od toga, da je pravilna i zakonita
odluka prvostupanjskog tijela kojom se ovlaštenicima naknade, naknada utvrđuje u
skladu s rješenjem od 21. prosinca 2018., radi čega da je pravilno i zakonito i
drugostupanjsko rješenje koje se u ovom upravnom sporu pobija.
12. U odnosu na drugo sporno pitanje, a premda da je ono pravno neodlučno
iz gore navedenih razloga, da ipak valja ukazati kako je pitanje privedenosti namjeni
predmetnih nekretnina prije svega činjenično pitanje. Da se ocjena zakonitosti rješenja
u tom smislu tiče potpuno i pravilo utvrđenog činjeničnog stanja, a u tom dijelu da se
ne nalazi razloga radi kojih bi ono bilo nepotpuno ili nepravilno utvrđeno. Da se ovdje
skreće pažnja kako privedenost namjeni pojedine nekretnine treba sagledavati i prema
radnjama koje su na njoj ili oko nje poduzete radi privođenja namjeni. U tom smislu da
položaj ovih nekretnina i njihovo uređenje treba dovesti u vezu s vojarnom "K. –
P." koja se nalazi u neposrednoj blizini ove nekretnine. Da svrha ove nekretnine
odnosno njenog hortikulturnog uređenja ima zaštitnu funkciju u odnosu na vojnu
nekretninu te da je privedenost u tom smislu primarno usmjerena na skrivanje položaja
vojne nekretnine, odnosno da je ona od strane vojnih vlasti održavana na način da
skriva položaj vojne nekretnine u neposrednoj blizini. Upravo stoga da pravilno navodi
Ministarstvo obrane kako žbunje i makija na ovim nekretninama predstavljaju vrstu
hortikulturnog uređenja vojne nekretnine radi čega da se ima smatrati kako je
privedena namjeni te da bi svaki suprotan zaključak bila povreda cilja i svrhe postupka
povrata, a u tom dijelu da se ponovno dolazi do primjene iznimki od vraćanja
nekretnine. Slijedom navedenog, da je osporavana odluka pravilna i zakonita radi čega
je predložilo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano u odsutnosti uredno pozvanog
tuženika i zainteresiranih osoba ad.1) i ad.2), opunomoćenik tužitelja je u cijelosti
ustrajao u navodima tužbe te izvođenju predloženih dokaza očevidom na licu mjesta
uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke s obzirom na
činjenične navode iz tužbe te činjenične navode tuženika i zainteresiranih osoba iz
odgovara na tužbu.
14. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio
donošenju osporavanog rješenja, na temelju stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog
tijela, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza kao
suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja
predloženih dokaza.
15. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog
spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava
koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.
16. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
17. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva
pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno
pravo pod KLASA: UP/II-942-01/…, URBROJ: 514-04-02-01-01/… od
21. veljače 2022.
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
18. Među strankama je sporno postoje li u odnosu na predmet povrata zapreke
za vraćanje dijelova nekretnine označene kao čest. zem. … u naravi, smatra li se
Republika Hrvatska trećom osobom u smislu članka 52. Zakona o naknadi te je li
predmetna nekretnina privedena namjeni.
19. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za
vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996,
92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001,
118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) propisano je da se
neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na
temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona, a
koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg
vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojima je općina
odnosno Grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do
dana donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem
vlasniku na njegov zahtjev.
Stavkom 5., istog članka, je propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni
smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na
objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za
izgradnju.
20. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi, propisana je iznimka od vraćanja
nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo pa je tako
stavkom 1. propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed
na kojoj su na temelju valjane pravne osnove treće osobe stekle pravo vlasništva,
odnosno ako im je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava
vlasništva predana u posjed, ukoliko istim Zakonom nije drugačije propisano.
Stavkom 2., istog članka, je propisano da se u slučajevima iz stavka 1. ovoga
članka, prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga
Zakona.
21. Odredbom članka 57. istog Zakona, propisano je da za imovinu koja se po
odredbama tog Zakona ne vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku pripada pravo na
naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije
propisano.
22. Odredbama čl. 52. do 57. Zakona o naknadi propisana su opća pravila koja
su iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo prijašnjim vlasnicima. Dakle, kada
prema odredbama Zakona o naknadi prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu u obliku
vraćanja imovine u vlasništvo, onda se primjenom ovih odredaba kao iznimaka, njegov
zahtjev odbija te mu se priznaje pravo na naknadu u obliku vrijednosnih papira. Jedino
je za stanove člankom 28. Zakona o naknadi propisano da se 25 % određene naknade
isplaćuje u gotovu novcu. Također je za poljoprivredno zemljište u praksi primjene čl.
20. Zakona o naknadi određena i mogućnost davanja zamjenskog poljoprivrednog
zemljišta u vlasništvu Republike hrvatske umjesto oduzetog poljoprivrednog zemljišta.
23. U članku 52. Zakon o naknadi propisano je opće pravilo koje sadržava
zaštitu tzv. stečenih prava trećih osoba. Drugim riječima, prijašnjem vlasniku ne vraća
se imovina u vlasništvo i posjed ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove
stekla pravo vlasništva, odnosno ako je imovina na temelju valjane pravne osnove za
stjecaje vlasništva predana u posjed. Valjana pravna osnova može biti pravni posao,
zakon ili odluka nadležnog tijela, a treća osoba je fizička ili pravna osoba koja je ili
upisana kao vlasnik nekretnine koja je oduzeta ili ima valjanu pravnu osnovu za
stjecanje prava vlasništva iste. Međutim, treća osoba nije i ona osoba u čiju je korist
obavljena nacionalizacija, odnosno svako oduzimanje, dakle općina, grad, županija ili
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
Republika Hrvatska već treća osoba može biti samo ona osoba na koju je korisnik
nacionalizacije na temelju valjane pravne osnove prenio tu imovinu. Dakle, treća osoba
je ona osoba koja je na temelju tada valjane prave osnove od korisnika nacionalizacije
stekla pravo vlasništva odnosno korištenja, upravljanja i/ili raspolaganja. To pravilo
vrijedi i ako se treća osoba nije upisala u zemljišnu knjigu, ali joj je imovina predana u
posjed na temelju valjane pravne osnove za stjecanje vlasništva (tzv. izvanknjižno
vlasništvo).
24. Odredbom članka 1. stavkom 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i
SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne
novine, broj: 52/91, dalje Uredba) propisano je da društvena sredstva na teritoriju
Republike Hrvatske, kojima kao sredstvima federacije, upravljaju i raspolažu
Jugoslavenska narodna armija i Savezni sekretarijat za narodnu obranu postaju
vlasništvo Republike Hrvatske.
Prema stavku 2. istog članka, pod društvenim sredstvima iz stavka 1. toga
članka smatraju se: nekretnine, pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva
zatečena na računu kod Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske.
25. Iz stanja i sadržaja spisa razvidno je i kao nesporno utvrđeno:
- da su čest. zem. …, površine 707 m2 i čest. zem. …, površine 872
m2, KO T., oduzete rješenjem o eksproprijaciji Službe za imovinsko-pravne
poslove. SO T., broj: 02-UP-I-… od 12. srpnja 1969., u korist tadašnje
Države SFRJ, a za potrebe Državnog sekretarijata za narodnu obranu u Beogradu,
radi izgradnje vojnih objekata stalnog karaktera na lokalitetu „Di. -uknjiženom i
stvarnom vlasniku M. B. pok. M., za cijelo,
- da je rješenje o eksproprijaciji Referade za imovinsko pravne poslove, Službe
za upravno pravne i inspekcijske poslove O. T., broj: 02-1826/… od 12.
srpnja 1969. izmijenjeno rješenjem o eksproprijaciji br. 02-… od 14.
studenog 1969., na način da se eksproprira čest. zem. … u površni od 707 m2 i
čest. zem. … u površini od 96 m2, obje ZU …, te čest. zem. …, ZU ..
u površini od 40 m2, sve K.O. T., prijašnjeg uknjiženog i stvarnog prava vlasništva
M. B. pok. M., za cijelo,
- da je po pravomoćnosti citiranog rješenja o eksproprijaciji sklopljena nagodba
o naknadi, na zapisnik o usmenoj raspravi sastavljena u Referadi za imovinsko pravne
poslove O. T. od 12. lipnja 1970., te da je M. B. pok. M. isplaćena
naknada za čest. zem. … i …, ZU …, te čest. zem. …, ZU … sve
K.O. T. u ukupnoj površini od 843 m2, u iznosu od 38.846,60 din,
- da je M. B. pok. M. (prijašnji vlasnik predmetnih nekretnina) umro
dana 10. kolovoza 1974., a njegovim nasljednicima proglašeni su supruga A. B.
(umrla dana 27. prosinca 1975.) i sin F. B., što je razvidno iz pravomoćnog
rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u T., broj: 0-… od 5. 12. 1974.,
- da je podnositelj zahtjeva F. B. umro u tijeku postupka i to 17.
studenog 2009., a iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u T.,
broj: 0-… od 22. ožujka 2010. proizlazi da su njegovim nasljednicima proglašeni
sin T. B., te kćeri A. M. i V. G.,
- da su imenovani nasljednici prijašnjeg vlasnika M. B. pok. M. i to
sin T. B. te kćeri A. M. i V. G. ovlaštenici naknade u smislu
odredbe članka 9. Zakona o naknadi,
- da je uvidom u spisu priložene povijesne zemljišnoknjižne izvatke za zk.ul.
… i … K.O. T. utvrđeno da se temeljem spomenutog rješenja o eksproprijaciji
od 14. studenog 1969. br. 02-…, zapisnika o nagodbi i potvrde o uplati
naknade otpisuju čest. zem. … i čest. zem. .. i … i prenose u novi
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
zemljišnoknjižni uložak br. … K.O. T.uz uknjižbu kao društveno vlasništvo s
pravom korištenja SFRJ - Saveznog sekretarijata za narodnu obranu,
- da je uvidom u zk. izvadak br. … K.O. T. razvidno i kao nesporno
utvrđeno da su čest. zem. … u površini od 707 m2 i čest. zem. … u površini
od 92 m2 i čest. zem. … površine 40 m2 uknjižene kao vlasništvo Republike
Hrvatske,
- da je u ponovljenom postupku pribavljeno mišljenje Sektora za nekretnine,
graditeljstvo i zaštitu okoliša, Uprave za materijalne resurse, Ministarstva obrane,
Zagreb, koje je u svom očitovanju Klasa: 944-01/… od 23. ožujka 2016. navelo
da su predmetne nekretnine označene kao čest.zem. … i … K.O. T. (sad
dio kat.čest.zem. … K.O. T.) dio javne površine prometnice koja vodi prema
vojnoj nekretnini „K.-P.", izgrađenoj kao dio vojarne „K. T." u
D.,
- da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. … K.O. T. (sada
dio kat.čest.zem. … K.O. Tr.) dio vojne nekretnine „K.-P." te da žbunje
i makija na navedenim česticama predstavljaju vrstu hortikulturnog uređenja ovakve
vrste vojne nekretnine,
- da je od G. T., Upravnog odjela za prostorno planiranje, urbanizam i
graditeljstvo pribavljeno Uvjerenje, dostavljeno uz podnesak Klasa:350-07/…
od 12. siječnja 2017., iz kojeg proizlazi da se predmetno zemljište označeno kao
čest.zem. … i … te čest.zem. … K.O. T., na dan stupanja na snagu
Zakona o naknadi (tj. na dan 11. listopada 1996.) nalazilo unutar koridora državne
ceste D-409,
- da je opunomoćenik podnositelja zahtjeva u ponovljenom postupku uz
podnesak od 23. svibnja 2017. dostavio Mišljenje na okolnost utvrđenja privedenosti
namjeni predmetnog zemljišta, a koje je izrađeno od strane R. M., sudskog
vještaka za graditeljstvo 11. svibnja 2017. te Geodetski elaborat identifikacije
nekretnina koji je izrađen od tvrtke R. d.o.o. za geodetske usluge „S., ožujak
2017."
26. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u
konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja
ad. 1) do ad. 3), a kako to isti neosnovano smatraju već je na temelju pravilno i potpuno
utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.
27. Ovo stoga što u odnosu na predmet povrata postoje zapreke za vraćanje
dijelova nekretnine označene kao čest. zem. 2810/3 u naravi budući da se Republika
Hrvatska ima smatrati trećom osobom u smislu članka 52. Zakona o naknadi, a kako
su to pravilno utvrdili i prvostupanjsko, a potom i tuženo tijelo budući da je kao
nesporno utvrđeno da je Republika Hrvatska na temelju Uredbe o preuzimanju
sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike
Hrvatske (Narodne novine, broj: 52/91, dalje Uredba) stekla vlasništvo predmetne
nekretnine.
28. Stoga, a kako je Republika Hrvatska, kao treća osoba, stekla pravo
vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju Uredbe, dakle valjane pravne
osnove, to su pravilno zaključila upravna tijela da u konkretnom slučaju nije moguće
vraćanje predmetnih nekretnina tužiteljima kao ovlaštenicima naknade, nego da
tužitelji kao ovlaštenici naknade imaju pravo na naknadu u obveznicama RH, a kako
je to pravilno i odlučeno prvostupanjskim rješenjem.
29. Kod ovakovog stanja predmetne upravne stvari kada u odnosu na predmet
povrata postoje zapreke za vraćanje dijelova nekretnine označene kao čest. zem.
… u naravi, odnosno iznimke od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
način oduzete imovine u vlasništvo obzirom da je Republika Hrvatska, kao treća osoba,
stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju Uredbe, dakle na
temelju valjane pravne osnove, to se u okolnostima konkretnog slučaja po ocjeni ovog
Suda, ocjenjuje irelevantnim je li predmetna nekretnina privedena namjeni, te je stoga
neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 17. Zakona o naknadi jer se ovdje radi
o iznimci od vraćanja nacionalizirane imovine kakvog ima u vidu naprijed citirana
odredba članka 52. Zakona o naknadi, a kako je to već naprijed navedeno i
obrazloženo. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudama
Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-9158/2000 od 13. veljače 2003.,
u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-1079112010-9
od 4. prosinca 2012., presudi Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž 3504/2019-
2 od 15. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni
broj UsI-2502/17-21 od 22. svibnja 2019.
30. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja od ad.
1) do ad. 3) nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja
koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom
primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno
činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke
iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj:
47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 31. stavku 2. ZUS-
a), to je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja ad.1) do ad. 3) kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.
31. Budući da tužitelji nisu uspjeli u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo
na temelju odredbe članka 79. st. 2. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za
naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II.
izreke.
U Splitu 3. ožujka 2023.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike
Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11
DNA:
- opun. tužitelja ad. 1) do ad. 3)
- pozvati tužitelje solidarno na uplatu sudske pristojbe za tužbu
53,09 eur-a/400,00 kn i za presudu 66,36 eur-a /500,00 kn, po pravom. - tuženiku
- zaint. osobi ad. 1)
- zaint. osobi ad.2) po ŽDO u Splitu
- u spis
- kal. do 25.05.2023.
