REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                          Poslovni broj: 3 Us I-37/2023-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužiteljice J. M. iz N., C. t. 10, zastupane po opunomoćeniku P. T., odvjetniku u S., S. S. K. 3/d, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi raspoređivanja na radno mjesto, 3. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22-01/70, URBROJ: 566-01/15-222 od 22. studenoga 2022., kao i radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-112-02/20-01/125, URBROJ: 443-01-02-02-22-6 od 24. siječnja 2022. te radi donošenja rješenja o rasporedu tužiteljice na radno mjesto kojim se tužiteljica, državna službenica, ekonomistica – VŠS u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje s danom 1. lipnja 2020. na radno mjesto tržišni inspektor u Ispostavi u Krku, Područnom uredu Rijeka, Državnom inspektoratu te kojim bi se odredilo da tužiteljica ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice koji iznosi 1,503 uvećanog za 4% za ostvarenih 28 godina radnog staža u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće, uvećan za 19 % za navršenih 38 godinu radnog staža i kojoj bi se plaća iz točke  2. izreke rješenja uvećala za 0,5 % za svaku slijedeću navršenu godinu radnog staža službenika, bez donošenja posebnog rješenja te kojim bi se tužiteljici utvrdio dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10% na pripadajuću plaću radnog mjesta tržišnog inspektora i kojoj bi se plaća po tom rješenju obračunala od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2020.

 

II.            Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova ovog upravnog spora. 

 

Obrazloženje

 

1.         Osporavanim rješenjem tuženog Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22-01/70, URBROJ: 566-01/15-22-2 od 22. studenoga 2022. poništeno je rješenje Državnog inspektorata KLASA: UP/I-112-02/20-01/125, URBROJ: 443-0102-02-22-6 od 24. siječnja 2022. o rasporedu tužiteljice na radno mjesto, kojim je tužiteljica, kao državna službenica, ekonomistica – VŠS, u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređena s danom 1. lipnja 2020. na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Ispostavi u Krku, Područnom uredu Rijeka, Državnom inspektoratu, utvrđeno važećim Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 592. sistematizacije radnim mjesta, na neodređeno vrijeme. U točki 2. izreke rješenja određeno je, da tužiteljica ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta koji iznosi 1,164, uvećanog za 4% za ostvarenih 28 godina radnog staža u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće, uvećan za 19 % za navršenih 38 godina radnog staža. U točki 3. izreke rješenja određeno je, da plaća iz točke 2. izreke rješenja se uvećava za 0,5 % za svaku slijedeću navršenu godinu radnog staža državne službenice, bez donošenja posebnog rješenja, u točki 4. izreke rješenja utvrđen je dodatak na plaću tužiteljici za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 5% na pripadajuću plaću radnog mjesta inspektora II. vrste, dok je u točki 5. izreke rješenja određeno da se plaća po ovom rješenju  obračunava od 1. lipnja 2020. i da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

 

2.         Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Odbora za državnu službu od 22. studenoga 2022., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2022., tužiteljica je podnijela pravovremenu tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 11. siječnja 2023., pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužiteljica u tužbi u bitnome izražava nezadovoljstvo zbog dugotrajnosti postupka, kao i činjenice da tuženik nije sam u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) riješio upravnu stvar, već je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, a da za to nije dao valjane razloge u obrazloženju osporavane odluke, a to tim više budući je tuženik prije donošenja ovdje osporavanog rješenja u istom predmetu i na isti način donio već ranije rješenje od 15. siječnja 2021. kojim je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak. Smatra da prvostupanjsko tijelo u izvršenju rješenja tuženika neće postupiti po uputama i pravnom shvaćanju drugostupanjskog tijela navedenom u obrazloženju osporavane odluke, zbog čega da je tuženik sukladno člancima 115. i 117. stavka 1. ZUP-a trebao sam riješiti ovu upravnu stvar, a podredno da ovaj Sud u ovom upravnom sporu donese meritornu odluku kako to tužiteljica predlaže u tužbenom zahtjevu, sukladno članku 58. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), navodeći da je tužiteljica kao službenica do ustrojstva Državnog inspektorata Republike Hrvatske, obavljala poslove radnog mjesta tržišne inspektorice i da je iste poslove u istom području nastavila obavljati, iako ne ispunjava uvjete u pogledu stupnja obrazovanja, a donošenjem osporavanog rješenja o rasporedu na radno mjesto da je pogrešno primijenjena odredba članka 132. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18 i 117/21, u nastavku teksta ZDI), jer da se u konkretnom slučaju radi i o stečenom pravu tužiteljice nakon 28 godina staža na poslovima tržišnog inspektora. Tvrdi da je trebala nastaviti obavljati posao na svom dosadašnjem radnom mjestu, to jest unutar tržišne inspekcije i da apsolutno nije bilo nikakve zakonske zapreke za rasporedom tužiteljice na radno mjesto unutar tržišne inspekcije Državnog inspektorata, odnosno konkretnije na radno mjesto tržišnog inspektora. U odnosu na tumačenje odredbe članka 132. ZDI-a istaknula je kako cilj i svrha donošenja takve zakonske odredbe od strane zakonodavca nije bila „kozmetičke" naravi, već da se upravo zakonskom odredbom takvog sadržaja zaštiti zatečene inspektore i državne službenike u trenutku donošenja tog zakona, a koji bi zbog donošenja istog zakona mogli imati štetne posljedice po svoj radno-pravni status i omogućiti im nastavak rada na tim istim radnim mjestima uz sva materijalna prava koja su im i do tada pripadala, a ne da se takvom zakonskom odredbom prepusti sudbina takvih službenika proizvoljnom arbitriranju. Ističe, da to što je prvostupanjsko tijelo svojim Pravilnikom o unutarnjem radu Državnog inspektorata eventualno propustio normirati status službenika obuhvaćenih odredbom članka 132. ZDI-a, da ni u kom slučaju ne znači kako bi se odredbe takvog Pravilnika smjele tumačiti nauštrb prava službenika Državnog inspektorata o kojima govori članak 132. ZDI-a. Naposljetku, tužiteljica je navela da osim što se navedenim poništenim rješenjem o rasporedu na radno mjesto tužiteljice pogrešno odlučuje o tužiteljičinom statusnom pitanju u pogledu rasporeda na radno mjesto, istim da se tužiteljica zakida i za svoja materijalna prava, budući da se počevši od lipnja 2020. pa nadalje, svaki mjesec nezakonito tužiteljici kao državnoj službenici isplaćuje plaća u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta koji iznosi 1,164, dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada 5%, uvećanog za 4% za ostvarenih 28 godina radnog staža u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće, uvećan za 19% za navršenih 38 godina radnog staža, a koji su koeficijenti bili određivani navedenim ukinutim rješenjima, umjesto da joj je isplaćivana plaća u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice koji iznosi 1,329, a sve prema jedinom postojećem pravomoćnom i izvršnom rješenju Ministarstva gospodarstva od 30. travnja 2014., obzirom da  tužiteljica i nadalje po naredbi radi sve najsloženije poslove iz djelokruga kako tržišnog inspektora samostalno, tako čak i najsloženije poslove iz djelokruga višeg tržišnog inspektora pa je tužiteljica na okolnosti iz tužbe predložila svoje saslušanje, kao i uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka dok je u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 22. studenoga 2022., kao i prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2022. te meritorno riješi ovaj upravni spor donošenjem rješenja o rasporedu na radno mjesto kojim se tužiteljica, državna službenica J. M., ekonomistica – VŠS u državnoj službi na neodređeno vrijeme raspoređuje s danom 1. lipnja 2020. na radno mjesto tržišni inspektor u Ispostavi u Krku, Područnom uredu Rijeka, Državnom inspektoratu, utvrđenom Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443/10-19-5 i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjim redu Državnog inspektorata KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443-01-16-02/01-20-11, pod rednim brojem 592. sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme te kojim bi se odredilo da tužiteljica ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice koji iznosi 1,503 uvećanog za 4% za ostvarenih 28 godina radnog staža u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće, uvećan za 19 % za navršenih 38 godinu radnog staža, kao i da se tužiteljici plaća iz točke 2. izreke rješenja uveća za 0,5 % za svaku slijedeću navršenu godinu radnog staža službenika, bez donošenja posebnog rješenja i odredi da se tužiteljici utvrđuje dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10% na pripadajuću plaću radnog mjesta tržišnog inspektora i obračunava se od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2020., sve uz nadoknadu troška upravnog spora. 

 

3.         Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod ovog Suda 13. veljače 2023., u bitnome naveo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 

 

4.         U podnesku zaprimljenom kod ovog Suda 1. ožujka 2023. tužiteljica je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu ustrajala pri navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu.

 

5.         U ovom upravnom sporu 2. ožujka 2023. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika pa je zamjenici opunomoćenika tužiteljice dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu zamjenica opunomoćenika tužiteljice je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem, jer izvođenje istog nije nužno niti odlučno za zakonito rješavanje ovog upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

6.         Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je 1. lipnja 2020. prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto, identičnog sadržaja kao i rješenje o rasporedu doneseno 24. siječnja 2022., a koje rješenje od 1. lipnja 2020. je rješenjem tuženika od 15. siječnja 2021. bilo poništeno i predmet je bio vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak te je upravo u izvršenju rješenja tuženika od 15. siječnja 2021. i doneseno ovdje prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2022. koje je ponovno osporavanim rješenjem tuženika od 22. studenoga 2022. poništeno i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, uz obrazloženje da je glavni državni inspektor donio Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata od 10. srpnja 2019. i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata KLASA: 011-01/19-01/4, URBROJ: 443-01-16-02/01-20-11 od 27. travnja 2020. prema kojima je tužiteljica raspoređena na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Ispostavi Krk, Područnom uredu Rijeka, Državnom inspektoratu,  dok da iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica kao preuzeti službenik Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta nije raspoređena sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata od 10. srpnja 2019., nego je raspored izvršen sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata od 27. travnja 2020., a kako prvostupanjsko tijelo u obrazloženju osporavane odluke nije navelo razloge zbog kojih tužiteljica nije raspoređena po Pravilniku o unutarnjem redu od 10. srpnja 2019. prema kojem je ustrojstvena jedinica u koju je tužiteljica raspoređena osporavanim rješenjem bilo sistematizirano radno mjesto tržišnog inspektora, a da je tek izmjenama i dopunama Pravilnika u Područnom uredu Rijeka, Ispostavi Krk sistematizirano radno mjesto tržišni inspektor II. vrste redni broj 592. sistematizacije radnih mjesta za koja su propisani stručni uvjeti, završen preddiplomski, sveučilišni ili stručni studij, sveučilišni prvostupnik iz područja društvenih znanosti polja ekonomije, pravo, područje tehničkih znanosti, polja građevinarstva, elektrotehnike, strojarstva, grafičke tehnologije, kemijsko inženjerstvo, tekstilna tehnologija, tehnologije prometa i transporta, područje biomedicine, polje veterinarska medicina, područja biotehničkih znanosti, polja poljoprivreda, šumarstvo, biotehnologija, prehrambena tehnologija nutricionizam, najmanje 1 godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit za tržišnog inspektora, poznavanje rada na računalu i vozački ispit B kategorije, te kako obrazloženje prvostupanjskog rješenja nije bilo sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a i obzirom na prirodu stvari, konkretno raspored tužiteljice kao državne službenice na radno mjesto kada je nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, zbog čega tuženik nije mogao sam riješiti upravnu stvar, tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto od 24. siječnja 2022. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. 

 

7.         Naime, ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika od 22. studenoga 2022. te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršen je uvid i pročitan je spis predmeta upravnog spora spis tuženika te je utvrđeno da ne postoje tužbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija. 

 

8.         Uvidom u spis tuženika, što je nesporno među strankama, žalba tužitelja izjavljena protiv odluke prvostupanjskog tijela usvojena je kao osnovana i predmet je od strane tuženika vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak. Tužiteljica smatra da ispunjava uvjete za priznavanje traženog prava da ju se rasporedi s danom 1. lipnja 2020. na radno mjesto tržišnog inspektora u Ispostavi Krk u Područnom uredu Rijeka, Državnom inspektoratu, a kako o navedenom pravu, odnosno o zahtjevu, odluku tek treba donijeti Državni inspektorat, Sud u istoj ne nalazi pravni interes tužitelja za njeno ulaganje pa Sud odluku tuženika smatra pravilnom i zakonitom. Također, iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 20. siječnja 2023. u izvršenju tuženika od 22. studenoga 2022. donijelo rješenje o rasporedu tužiteljice, protiv kojeg tužiteljica sukladno uputi o pravnom lijeku ima pravo izjaviti žalbu tuženiku u roku od 15 od dana primitka tog rješenja. Pogrešno se tužitelj poziva na članak 117. stavak 1. ZUP-a koji regulira poništavanje i rješenje, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje stavak 2. navedenog članka koji propisuje da kad je za donošenje novog rješenja s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu, a što je tuženik i učinio. Naime, jedino prvostupanjsko tijelo raspolaže nedvojbenim saznanjima o slobodnim radnim mjestima na koje se službenici, uz zadovoljavanje propisanih uvjeta, mogu rasporediti, a koja iako sistematizirana nisu popunjena, dok sukladno članku 115. stavku 5. ZUP-a poništavanjem rješenja se poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, a prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja novog rješenja o rasporedu trebalo bi uzeti u obzir sve činjenice koje je tuženik utvrdio u pobijanom rješenju.

 

9.         Slijedom navedenog, ovaj Sud u cijelosti prihvaća stajalište tuženika izneseno u obrazloženju osporavanog rješenja da prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje u smislu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a, jer iz istog nije moguće utvrditi konkretne razloge zbog kojih je tužiteljica raspoređena na radno mjesto navedeno u samoj izreci tog rješenja (tržišni inspektor II. vrste), slijedom čega je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 3. ožujka 2023.

           S u t k i nj a

 

Marija Renner Jakovljević

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.