1

Poslovni broj: UsI-1613/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja A. B. iz Z., OIB: ..., kojega zastupa opunomoćenica J. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., OIB: ..., uz sudjelovanje I-zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, V. G., i II-zainteresirane osobe Z. S. iz Z., OIB: ..., kojega zastupa opunomoćenica N. S. I., odvjetnica iz Z. odvjetničkog ureda N. S. I. i I. M.-P., Z., radi naknade za oduzetu imovinu, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 24. veljače 2023. godine, u nazočnosti tužitelja, opunomoćenica tužitelja i II-zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i I-zainteresirane osobe, dana 3. ožujka 2023. godine, 

p r e s u d i o   j e

              I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske,  Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/372, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-03 od 22. veljače 2022. godine.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II-zainteresiranoj osobi  trošak upravnog spora u iznosu od 622,14 eura/4.687,50 kn, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 6. lipnja 2022. godine protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske,  Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/372, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-03 od 22. veljače 2022. godine, kojim se odbija žalba A. B. izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Z. županiji, KLASA: UP/I-942-01/03-01/05, URBROJ: 238-10-05/2-19-20 od 9. srpnja 2019. godine. Potonjim rješenjem je točkom 1. izreke A. B. iz Z., utvrđeno pravo na naknadu za oduzetu nekretninu označenu kao dio kč.br. 4208/4 oranica u površini od 198 m2 u zk.ul.br. 2905 k.o. Z. (danas dio kč.br. 4205/1 upisane u zk.ul.br. 1586 iste k.o. u površini od 533 m2). Nadalje, točkom 2. izreke naknada za izgrađeno građevinsko zemljište iz točke 1. izreke utvrđena je u iznosu od 8.456,20 kuna. Točkom 3. izreke obvezano je Ministarstvo financija isplatiti obvezniku naknade iznos naknade iz točke 2. izreke toga rješenja u obveznicama Republike Hrvatske, počevši od 2000. do 2019. godine. Točkom 4. izreke obvezano je Ministarstvo financija predati obveznice Republike Hrvatske ovlašteniku naknade iz točke 2. izreke u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja. Točkom 5. izreke (pogrešno je označena kao točka 6.) odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj smatra da osporeni upravni akt nije zakonit i da isti treba poništiti. Naime, tuženik kao drugostupanjsko tijelo u potpunosti je previdjelo činjenicu da nema dokaza o isplati naknade za kč.br. 4208/4 k.o. Z.. Isplata naknade je bitni sastojak ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim između Općine i Z. S.. Naknadu se obvezao platiti Z. S. kao investitor O. Z., koja naknada obuhvaća naknadu prijašnjem vlasniku, te naknadu troškova pripreme zemljišta, što nije učinio, pa stoga Ugovor o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim između Općine i Z. S. nije valjan pravni osnov za upis prava vlasništva u korist Z. S., pa se ne može niti smatrati da je predmetna čestica postala vlasništvo treće osobe. Nadalje, iz stanja predmeta, a što je nesporno i utvrđeno provedenim očevidom vidljivo je da predmeta čestica čini dvorište, pa činjenica da je predmetna parcela oduzeta radi formiranja građevinske parcele nije od utjecaja na zahtjev tužitelja radi povrata u naravi (naturi), obzirom da je očigledno da predmetna čestica čini dvorište Z. S., i da ista nije izgrađena. Dakle, u konkretnom slučaju postoje uvjeti za naturalni povrat. Stoga, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 52. do 56. Zakona o naknadi, jer Z. S. nema valjani pravni osnov na temelju kojeg je stekao pravo vlasništva, a i predmetna čestica nije izgrađena, odnosno nije privedena namjeni. U konkretnom predmetu čestica koja je predmetom povrata u potpunosti odgovara uvjetima iz članka 16. stavka 2. Zakona o naknadi. Stoga ne postoji niti jedna zakonska zapreka da se tužitelju izvrši naturalni povrat. Tužitelj smatra da je tuženik, kada to već nije učinilo prvostupanjsko tijelo, trebao utvrditi i ispitati i ostale činjenice odlučne za primjenu članka 17. Zakona o naknadi. Nadalje, tužitelj je pored osnovnog zahtjeva (naturalni povrat) istaknuo i podredni zahtjev davanje zamjenskog zemljišta, podredno isplata vrijednosti zemljišta. Naknada koja je određena prvostupanjskim rješenjem, a koje rješenje je potvrdio tuženik je nerealna i preniska imajući u vidu da se na području Grada Z. nekretnine prodaju po znatno većim vrijednostima od one koje je odredilo prvostupanjsko tijelo, o čemu je tužitelj dostavio i dokaz-procjembeni elaborat izrađen po C.A. d.o.o. od 12. studenog 2018., iz kojeg elaborata je vidljivo da je građevinska parcela u centru Grada Z. procijenjena na 225,34 Eura/m2, pa predmetna čestica usporednom metodom postiže vrijednost od 100-120 Eura/m2. Tužitelj ističe da tuženik Zakon o naknadi preusko tumači, što je nezakonito. Ovakvim uskim tumačenjem Zakona tužitelju je uskraćeno njegovo pravo na povrat nezakonito oduzete imovine, kao i pravo na pravedno obeštećenje za slučaj da naturalni povrat nije moguć. Tuženik kao da zaboravlja da je tužitelju nezakonito oduzeta imovina, te da isti zbog takvog nezakonitog postupanja nije niti mogao uživati u svom vlasništvu. Postupak povrata se i vodio upravo zbog nezakonitog oduzimanja imovine. Upravo zbog navedenog članka 1. Protokola br. 1 Konvencije je itekako primjenjiv u konkretnom predmetu. Stoga, pobijani upravni akt ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, niti su tijekom provedenog postupka pravilno i potpuno utvrđene sve relevantne činjenice od kojih zavisi pravilna primjena odredbi materijalnog prava u konkretnom slučaju, pa je i iz tog razloga pobijani upravni akt neosnovan.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske,  Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/372, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-03 od 22. veljače 2022. godine i rješenje Ureda državne uprave u Z. županiji, KLASA: UP/I-942-01/03-01/05, URBROJ: 238-10-05/2-19-20 od 9. srpnja 2019. godine, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to sve u roku od 8 dana.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U svom odgovoru na tužbu I-zainteresirana osoba predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Suprotno od navoda tužitelja iznesenih u tužbi, Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici je kao zainteresirana osoba mišljenja kako je prvostupanjsko tijelo tako i drugostupanjsko tijelo tijekom postupka utvrdio sve relevantne činjenice, te na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo su primjenjujući odredbu članka 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02. i 98/19.) pravilno ocijenili da predmetnu nekretninu nije moguće vratiti prijašnjem vlasniku. Navedenom odredbom članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina na kojoj su na temelju valjanog pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano. Razmatrajući upravni predmet utvrđeno je, da je predmetna nekretnina oduzeta prijašnjem vlasniku (dio kč.br. 4208/4, k.o. Z.) radi formiranja nove građevinske parcele kč.br. 4205/1, k.o. Z. i predana u posjed O. Z., s kojom je dalje raspolagano na način da su Općina i korisnik Z. S. sklopili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, te je izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama na novog korisnika.

6. U svom odgovoru na tužbu II-zainteresirana osoba protivi se tužbi i tužbenom zahtjev u cijelosti. 

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

8. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske,  Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/372, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-03 od 22. veljače 2022. godine (stranica 7-16 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Z. županiji, KLASA: UP/I-942-01/03-01/05, URBROJ: 238-10-05/2-19-20 od 9. srpnja 2019. godine (stranica 17-19 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama između Skupštine Općine Z. i Z. S. iz Z. od 20. ožujka 1990. godine (stranica 31 spisa), priznanicu na ime naknade za zemljište i troškove pripreme zemljišta od 27. travnja 1990. (stranica 32 spisa), zapisnik Ureda državne uprave u Z. županiji, od 9. studenog 2018. godine u predmetu povodom zahtjeva za denacionalizaciju, zahtjev za povrat imovine od 4. lipnja 1997. godine, rješenje Općine Z., Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika kao i o davanju tog zemljišta na korištenje, Broj: UP/I-02-1408/1-1987.  od 22. travnja 1987. godine, zapisnik od 5. lipnja 1990. godine prilikom izvršenja – ulaženje u posjed, zk. uložak br. 2905 k.o. Z., skicu izmjere od 20. siječnja 2014. godine, zk. izvadak za zkč.br. 4205/1 k.o. Z. (zk.ul.br. 1586), rješenje Općine Z., Skupštine Općine Z., Broj: UP/I-02-1408/2-1987. od 21. studenog 1988. godine, rješenje Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Odjela za upravno-pravne poslove, Područnog odjela Z., KLASA: UP/I-943-01/92-01/119, URBROJ: 251-05-22-92-04 od 20. svibnja 1992. godine, te zk. uložak br. 3488 k.o. Z.

9. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 22. veljače 2022. godine, kojim se odbija žalba A. B. izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Z. županiji, KLASA: UP/I-942-01/03-01/05, URBROJ: 238-10-05/2-19-20 od 9. srpnja 2019. godine. Potonjim rješenjem je točkom 1. izreke A. B. iz Z., utvrđeno pravo na naknadu za oduzetu nekretninu označenu kao dio kč.br. 4208/4 oranica u površini od 198 m2 u zk.ul.br. 2905 k.o. Z. (danas dio kč.br. 4205/1 upisane u zk.ul.br. 1586 iste k.o. u površini od 533 m2). Nadalje, točkom 2. izreke naknada za izgrađeno građevinsko zemljište iz točke 1. izreke utvrđena je u iznosu od 8.456,20 kuna. Točkom 3. izreke obvezano je Ministarstvo financija isplatiti obvezniku naknade iznos naknade iz točke 2. izreke toga rješenja u obveznicama Republike Hrvatske, počevši od 2000. do 2019. godine. Točkom 4. izreke obvezano je Ministarstvo financija predati obveznice Republike Hrvatske ovlašteniku naknade iz točke 2. izreke u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja. Točkom 5. izreke (pogrešno je označena kao točka 6.) odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.  Pregledom pobijanog rješenja i spisa predmeta proizlazi da su u konkretnom slučaju zahtjev za naknadu pravodobno (2. lipnja 1997.), podnijeli A. B. i S. (A.) B., i to za imovinu označenu kao kč.br. 4208/4 u površini od 198 m2, upisanu u vrijeme oduzimanja u zk.ul.br. 2905 k.o. Z.. Predmetna nekretnina je oduzeta iz posjeda A. B. rješenjem Grada Z., Općine Z., Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika kao i o davanju tog zemljišta na korištenje, Broj: UP/I-02-1408/1-1987 od 22. travnja 1987., i to radi formiranja, odnosno osnivanja nove građevinske parcele označene kao kč.br. 4205/1 k.o. Z., u skladu sa uvjetima uređenja prostora Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine Z., Broj: 01-115/1-1986 od 25. lipnja 1986., tehnički označene parcelacijskim elaboratom izrađenim po Zavodu za katastar, S. Z., Broj: 04-1-99/2-1986 od 18. prosinca 1986., na temelju i u skladu s tim uvjetima, te je određena predaja navedenog zemljišta u posjed i korištenje Općini Z. Rješenje o oduzimanju iz posjeda doneseno je na temelju Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine SRH", Broj: 54/80.), te u skladu s PUP-om „Z.-j." ("Službeni glasnik Grada Zagreba", Broj: 25/79.). Spisu ovoga predmeta priložen je i ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji su 20. ožujka 1990. sklopili Skupština Općine Z. i Z. S. iz Z. U tom ugovoru je konstatirano da je rješenjem Skupštine Općine Z., Broj: UP/I-02-1408/2-1987. od 21. studenoga 1988., Z. S. dodijeljeno na korištenje neposrednom pogodbom građevinsko zemljište označeno kao kč.br. 4205/1 površine 488 m2 k.o. Z., kao novoosnovana građevinska parcela, u svrhu uređenja imovinsko-pravnih odnosa za legalizaciju stambenog objekta izgrađenog prije 8. siječnja 1981., kada je stupio na snagu Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj: 54/80.). Priložen je i zapisnik, Broj: UP/I-02-1408/2-1987., koji je sastavljen 5. lipnja 1990. prilikom izvršenja ulaženja u posjed kč.br. 4208/4, u Z.,  u provođenju rješenja iste oznake od 22. svibnja 1990., kojem su nazočili i tražitelj izvršenja Z. S. i izvršenik A. B.. Prvostupanjsko tijelo je izradilo izračun naknade za predmetnu kč.br. 4208/4 za oduzetu površinu od 198 m2 (sada dio kč.br. 4205/1 k.o. Z.), koja se prema Odluci o komunalnom doprinosu ("SIužbeni glasnik Grada Zaprešića", Broj: 04/09, 02/13, 06/13 - pročišćeni tekst, 07/14. i 01/18.) nalazi u I. zoni, primjenom Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor, pa je taj izračun dostavljen na uvid Ministarstvu financija, kao obvezniku naknade koji je u dopisu od 5. lipnja 2019. iskazao da je izračun sastavljen u skladu s propisima. Obzirom na stanje spisa i navode žalitelja da njegovo zemljište nije privedeno namjeni, jer na istom nije izgrađen objekt, niti je grad izvršio pripremu za gradnju, ovo drugostupanjsko tijelo u prvom redu ističe da je u konkretnom slučaju predmetna čestica oduzeta iz posjeda A. B., radi formiranja, odnosno osnivanja nove građevinske parcele označene kao kč.br. 4205/1 u skladu sa uvjetima uređenja prostora Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine Z., Broj: 01-115/1-1986 od 25. lipnja 1986., tehnički označene parcelacijskim elaboratom izrađenim po Zavodu za katastar, Sektor Z., Broj: 04-1-99/2-1986 od 18. prosinca 1986., na temelju i u skladu s tim uvjetima, te je određena predaja navedenog zemljišta u posjed i korištenje Općini Z. Dakle, predmetna čestica nije oduzeta radi buduće izgradnje, već radi formiranja odnosno osnivanja nove građevinske parcele označene kao kč.br. 4205/1 na kojoj je prije bila izgrađena zgrada. U konkretnom slučaju je rješenje o oduzimanju iz posjeda doneseno na temelju Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine SRH", Broj: 54/80.), te u skladu s PUP-om „Z.-j.“ ("Službeni glasnik Grada Zagreba", Broj: 25/79.). Stoga je za istaknuti da je člankom 25. stavkom 1. Zakona o građevinskom zemljištu, propisano da u ostvarivanju prava da upravlja neizgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu općina može to zemljište uzeti iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i dati ga na korištenje društvenim pravnim osobama, građanima, udruženjima građana i drugim građanskim pravnim osobama, na način i po postupku propisanim tim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima općine, u svrhu da se to zemljište privede namjeni određenoj provedbenim planom. Prema članku 41. navedenog Zakona, o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika kao i o davanju tog zemljišta na korištenje prema tom Zakonu odlučuje skupština općine rješenjem nakon provedenog postupka određenog tim Zakonom. Prema članku 45. stavku 1. istog Zakona, na zahtjev vlasnika, odnosno korisnika zgrade izgrađene na građevinskom zemljištu dat će mu se rješenjem iz članka 41. ovoga Zakona na korištenje određeni dio susjedne parcele koji prema provedbenom planu čini novu građevinsku parcelu s parcelom na kojoj je izgrađena zgrada. Pod uvjetima iz stavka 1. može se vlasniku izgrađenog ili neizgrađenog građevinskog zemljišta dati na korištenje dio susjedne parcele u društvenom vlasništvu do 50% površine novoformirane građevinske parcele. Člankom 51. stavkom 1. istog Zakona, propisano je da na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta općina i korisnik kojemu je zemljište dano na korištenje sklapaju ugovor o međusobnim pravima i obvezama u skladu s uvjetima utvrđenim u tom rješenju. Prema stavku 3. uknjižba prava korištenja građevinskog zemljišta na novog korisnika vrši se na temelju ugovora iz stavka 1. toga članaka na koji je nadležno javno pravobraniteljstvo dalo mišljenje o njegovoj pravnoj valjanosti i pravomoćnog rješenja iz članka 41. ovoga Zakona. Dakle, u konkretnom slučaju je nesporno da je o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda A. B., prijašnjeg vlasnika odnosno korisnika, odlučeno rješenjem. U konkretnom slučaju nije sporan predmet oduzimanja, prijašnji vlasnik, niti osnova oduzimanja, već je sporan oblik naknade koji pripada podnositelju zahtjeva za naknadu sukladno odredbama Zakona o naknadi. Dakle, u konkretnom slučaju je nesporno da je o oduzimanju građevinskog zemljišta iz posjeda A. B., prijašnjeg vlasnika odnosno korisnika, odlučeno rješenjem nakon provedenog postupka određenog potonjim Zakonom, da je to zemljište na zahtjev Z. S. vlasnika, odnosno korisnika zgrade izgrađene na susjednom građevinskom zemljištu dano na korištenje rješenjem i čini novu građevinsku parcelu s parcelom na kojoj je već izgrađena zgrada, a da su općina i korisnik Z. S. kojemu je zemljište dano na korištenje sklopili ugovor o međusobnim pravima i obvezama u skladu s uvjetima utvrđenim u tom rješenju, pa je uknjižba prava korištenja građevinskog zemljišta na novog korisnika i izvršena, pa je oduzeta kč.br. 4208/4 u površini od 198 m2, potom kao dio kč.br. 4205/1 upisane u zk.ul.br. 1586 k.o. Z., vlasništvo treće fizičke osobe. Navedene činjenice o oduzimanju iz posjeda, promjeni oznake čestice, stjecanju treće osobe prije donošenja Zakona o naknadi, ne pobija ni žalitelj, ovdje tužitelj, u žalbi. Slijedom navedenog i ovo drugostupanjsko tijelo ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da je predmetno zemljište izuzeto od davanja u vlasništvo sukladno odredbama članka 52. Zakona o naknadi. Naime, odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi, propisano da će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina ili grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja toga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Odredbama članka 52. do 56. toga Zakona, propisane su iznimke od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo, a u odnosu na predmetnu oduzetu imovinu dolazi do primjene odredbe članka 52. istog Zakona, kojim je propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko tim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.). U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama toga Zakona (stavak 2.). Dakle, u konkretnom slučaju podruštvovljene nekretnine postale su vlasništvo Z. S. temeljem valjanog pravnog osnova prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, pa budući da postoji zapreka za vraćanje u vlasništvo iz članka 52. Zakona o naknadi, nije ni bilo potrebno utvrđivati ostale činjenice odlučne za primjenu članka 17. istog Zakona  (pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi, Poslovni broj: Us-987/2009-6). Pa, kako se obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje i spomenute propise predmetna čestica ne može vratiti u naravi, već iz tog razloga nema uvjeta za povrat tih nekretnina u naravi, ista se naknađuje sukladno odredbama članka 57, 58. i 59. Zakona o naknadi, kako je to pravilno odlučilo prvostupanjsko tijelo, kada je naknadu odredilo u obveznicama Republike Hrvatske. Visina naknade, kada se ona isplaćuje u vrijednosnim papirima, utvrđuje se prema mjerilima iz članka 59. Zakona o naknadi, odnosno prema izrazu određenom stavkom 2. istog članka Zakona, a temeljem članka 63. stavka 6. Zakona o naknadi, donesen je Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor ("Narodne novine", broj: 204/03. i 3/04. - ispravak), pa je prvostupanjsko tijelo odlučilo o visini naknade za predmetno zemljište primjenom odredaba tog Pravilnika. Primjenjujući citirani Pravilnik prije izračuna naknade za oduzeto građevinsko zemljište prvostupanjsko tijelo je uvidom u podatke iz odgovarajuće Odluke o komunalnom doprinosu Grada Z. ("Službeni glasnik Grada Zaprešića", Broj: 04/09, 02/13, 06/13 - pročišćeni tekst, 07/14. i 01/18.) utvrdilo da se zemljište nalazi u I zoni tog grada pa je prema spomenutom Pravilniku (koeficijent položaja je 0,5778), utvrđen iznos od 57,78 kn/m2, odnosno utvrđen je iznos naknade od ukupno 8.456,20 kuna. Pregledom priloženog izračuna naknade ovo drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da je izrađen u skladu sa spomenutim Pravilnikom. Time je prvostupanjsko tijelo postupilo sukladno citiranoj odredbi članka 63. stavka 6. Zakona o naknadi, pa ovdje tuženik ocjenjuje da u konkretnoj stvari u tom dijelu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Ovdje se ne radi o zakonskoj mogućnosti izbora oblika naknade, pa prvostupanjsko tijelo nije moglo supstituirati u svojoj odluci odredbu o obliku naknade propisanu u članku 52. odnosno 17. Zakona o naknadi, i to jer je stranka tražila da mu se naknada za tu oduzetu česticu utvrdi u drugom, odnosno zamjenskom zemljištu. Stoga je prvostupanjskim rješenjem pravilno umjesto vraćanja određena naknada u obveznicama Republike Hrvatske. S tim u svezi tuženik ističe da se odredbe Zakona o naknadi na temelju kojega se utvrđuje pravo na naknadu u konkretnom slučaju odnose na ovlaštenike naknade koji nisu vlasnici predmetne imovine, pa ne potpadaju pod članak 1. Protokola br. 1. Konvencije, kao što ne potpada niti žalitelj kao prijašnji vlasnik.

10. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, pa je prihvatio stajalište tuženika, da su u konkretnom slučaju podruštvovljene nekretnine postale vlasništvo Z. S. temeljem valjane pravne osnove prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, pa postoji zapreka za vraćanje u vlasništvo tih nekretnina iz članka 52. Zakona o naknadi. Dakle, prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed, ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva, odnosno ako je imovina na temelju pravne osnove za stjecanje vlasništva predana u posjed. U konkretnom slučaju je neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao kč.br. 4208/4 površine 198 m2 k.o. Z., upisano u zk.ul.br. 2905, oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika – korisnika rješenjem Grada Z., Općine Z., Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika kao i o davanju tog zemljišta na korištenje, Broj: UP/I-02-1408/1-1987 od 22. travnja 1987. godine. Zemljište je oduzeto radi formiranja/osnivanja/nove građevinske parcele označene kao kč.br. 4205/1 k.o. Z., te je određena predaja navedenog zemljišta u posjed i korištenje O. Z.. Nakon toga doneseno je rješenje Općine Z., Skupštine Općine Z., Broj: UP/I-02-1408/2-1987. od 21. studenog 1988. godine, kojim se daje na korištenje Z. S. iz Z. neposrednom pogodbom građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, označeno kao kč.br. 4205/1 površine 488 m2 k.o. Z., a u svrhu uređenja imovinsko pravnih odnosa potrebnih za legalizaciju izgrađenog stambenog objekta na tom zemljištu. Prema tom rješenju Z. S. je dužan Općini Z. platiti naknadu za predmetno zemljište, koja obuhvaća: naknadu što se ima platiti prijašnjem vlasniku, odnosno korisniku zemljišta i objekte koji se nalaze na tom zemljištu; naknadu troškova pripreme zemljišta i rentu kao rezultat ulaganja društvenih sredstava radi korištenja tog zemljišta kao građevinskog i drugih pogodnosti zemljišta. Na temelju ovog pravomoćnog rješenja Općina Z. i korisnik Z. S. sklopit će ugovor o međusobnim pravima i obvezama, s time da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu izvršiti uknjižbu prava po pravomoćnosti ovog rješenja, te na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, na koji ocjenu pravne valjanosti mora dati Javno pravobranilaštvo Grada Z.. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 1. siječnja 1989. godine, a Ugovor o međusobnim pravima i obavezama sačinjen je dana 20. ožujka 1990. godine, s tim da je Z. S., kao investitoru određena naknada za zemljište u ukupnom iznosu od 5.650,00 dinara, a koju naknadu je ovdje zainteresirana osoba uplatila Općini Z. dana 27. travnja 1990. godine. Osim toga, potrebito je naznačiti da je Općina Z. prisilno uvedena u posjed i korištenje predmetne nekretnine dana 5. lipnja 1990. godine, a što je razvidno iz priležećeg zapisnika. Stoga se predmetna nekretnina ne može dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev shodno članku 17. stavku 1. Zakona o naknadi, odnosno članku 16. stavku 1. istog Zakona, pa se ista naknađuje sukladno odredbama članka 57, 58. i 59. Zakona o naknadi, te odredbama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor. Tako se člankom 59. Zakona o naknadi određuju mjerila za određivanjem visine naknade. Ista su određena razmjernom vrijednosti oduzete imovine, tako da visina naknade pada razmjerno vrijednosti oduzete imovine. To je načelo ograničene (limitirane) naknade.

11. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

12. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavak 3. citiranog članka propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

13. Sud je dosudio II-zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 622,14 eura/4.687,50 kn temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, a koji se sastoji od zastupanja na ročištu dana 24. veljače 2023. godine – 497,71 eura/3.750,00 kn, te PDV- a – 124,43 eura/937,50 kn.   Radi se o opravdanom trošku shodno članku 79. stavku 1. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 2. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 23. točke 1. Odvjetničke tarife.  

U Zagrebu, 3. ožujka 2023. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).