Poslovni broj 15 Gž-857/2022-6

 

 

           Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

             Poslovni broj 15 Gž-857/2022-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš-Horvat, u pravnoj stvari tužitelja A1 H. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćnici M.-A. M. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i M. J. d.o.o. Z., protiv tuženika T. H. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćnici M. J., odvjetnici u O. i partneri odvjetničko društvo d.o.o. Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-67/2021-16 od 25. kolovoza 2022., 3. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja A1 H. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-67/2021-16 od 25. kolovoza 2022.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak postupka u povodu pravnog lijeka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"I. Odbija se prigovor sudske nenadležnosti ovog suda koji je 17. siječnja 2022. istaknuo tuženik T. H. d.o.o.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., Z., OIB: …, smetao tužitelja A1 H. d.o.o., Z.,  OIB: … u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 525 … – Stambena zgrada u zk.ul. 20037 k.o. 335495, Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

2. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o. Z., OIB: …, smetao tužitelja A1 H. d.o.o., Z., OIB: … u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme - kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 525 … – Stambena zgrada Z., … površine 1458 m2, upisana u zk.ul. 20037 k.o. 335495, Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

3. Nalaže se tuženiku T. H. d.o.o., Z., OIB: … da tužitelju A1 H. d.o.o., Z., OIB: … naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućima od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana."

 

III. Nalaže se tužitelju A1 H. d.o.o. naknaditi tuženiku T. H. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna), u roku od 15 (petnaest) dana.''

 

2. Protiv dijela navedenog rješenja, sadržanoga u točkama II. i III. izreke, žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka J. L. te pogrešno zaključio da tužitelj nije postavio predmetne kanalice, naprotiv, da činjenica da je kanalice postavio prednik tužitelja i nije bila sporna među strankama, kao što nije bila sporna ni činjenica da je tuženik u postojeće kanalice koje je do sada koristio isključivo tužitelj, provukao svoje kabele, slijedom čega da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 7., čl. 10., čl. 12. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je tužbeni zahtjev odbio. Nadalje navodi da su kanalice zadržale svoju fizičku samostalnost, tj. da nisu postale nerazdvojno povezane sa zgradom, da se faktična vlast na stvari može ostvariti i na njezinim dijelovima, neovisno o tome može li se na tom dijelu stvari imati pravo vlasništva, da činjenica što tužitelj nema ključeve zgrade ne oduzima karakter neposrednosti posjeda jer suposjednici zgrade, koji su imali ključeve zgrade, nisu istovremeno imali i ključeve pristupnih ormarića, potreban za pristup kanalicama te da se izvršavanje faktične vlasti na kanalici sastoji, između ostaloga, upravo u držanju, korištenju i održavanju kablova unutar kanalice. U žalbi zahtijeva i naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i zahtijeva naknadu troška za sastavljanje tog podneska.

 

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

5. U postupku suda prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP), a ni povreda iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, na koju sadržajno tužitelj ukazuje u žalbi jer je izvedene dokaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na telekomunikacijsku opremu – kanalice u stambenoj zgradi, uspostavom posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, uklanjanjem postavljenih kabela i ormarića postavljenih na kanalicama tužitelja te zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

 

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je kanalice u predmetnoj zgradi postavljala tvrtka A., koja je to predala tvrtki A. k., a koja je pripojena D..-u, koja je poslije promijenila ime u B-n. te da stoga tužitelj predmetne kanalice nije postavio,

- da tužitelj nije imao pravo u predmetnu stambenu zgradu ući pa tako niti obići, popraviti ili promijeniti predmetne kanalice, bez odobrenja suvlasnika zgrade, a u ovom postupku nije dokazao da je takvo odobrenje imao.

 

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da na temelju izvedenih dokaza nije mogao utvrditi je li tužitelj u predmetnoj stambenoj zgradi prije utuženog smetanja posjeda radio ikakve radnje vezane uz predmetne kanalice, kao ni da je predmetne kanalice postavio, redovno obilazio, održavao i po potrebi mijenjao, niti da mu je to bilo omogućeno neometanim ulazom u predmetnu zgradu, budući da je ove radnje činio ili mogao činiti samo u dogovoru sa suvlasnikom, koji mu u tom slučaju omogućuje ulazak u zgradu.

 

9. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da pružanje telekomunikacijske usluge (putovanje signala) putem kablova koji prolaze kroz kanalicu samo po sebi ne predstavlja posjedovanje kanalice u kojoj se ti kablovi nalaze, u smislu odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s obzirom na to da smještaj kabela u kanalicu notorno nije nužna pretpostavka mogućnosti putovanja signala kroz kabel pa nije moguće samim postojanjem kabela kroz koji putuje signal pretpostaviti da onaj tko signal šalje za smještaj tog kabela koristi kanalicu, a niti na taj stav ima utjecaj eventualno postojanje zakonske obveze da se ovakvi kablovi smjeste u kanalicu jer postojanje obveze ne pretpostavlja da je ista i izvršena. Kako tužitelj nije dokazao da je u predmetnu stambenu zgradu postavio kanalice kroz koje prolaze kablovi, a kroz koje šalje signal, ni da te kanalice obilazi, popravlja ili po potrebi mijenja, kao niti da to može činiti, već za to treba imati dozvolu suvlasnika zgrade, primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, zaključio je da tužitelj A1 H. d.o.o. nije posjednik predmetnih kanalica.

 

9.1. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 10. st. 1., čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) i čl. 441. ZPP.

 

10. U postupku suda prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP). Donošenjem pobijanoga rješenja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer rješenje sadrži potrebne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

10.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 243. st. 1. ZPP jer je iskaz svjedoka B. Š., dan u drugom parničnom predmetu, pročitan uz suglasnost parničnih stranaka pa ni time što je, unatoč protivljenju tužitelja, pročitana i dokumentacija koju je navedeni svjedok predao u spis (list 381 spisa). Osim toga, na toj ispravi sud i nije utemeljio pobijanu odluku.

 

10.2. Činjenica da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka u konkretnom slučaju također nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 8. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

 

11. Tužitelj u žalbi navodi da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je sporne kanalice postavio njegov pravni prednik, da su se do utuženog čina smetanja u kanalicama nalazili samo kabeli koje je on postavio i putem kojih pruža telekomunikacijske usluge svojim korisnicima te da je tuženik svoje kabele provukao upravo kroz te kanalice i povezao ih sa svojim razvodnim ormarićem. U odnosu na te žalbene navode treba reći da sve navedene činjenice nisu odlučne za ishod spornog odnosa među strankama.

 

11.1. Naime, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem navodi da postavljanje kablova u kanalicu samo po sebi ne predstavlja posjedovanje kanalice.

 

11.2. I prema ocjeni ovoga suda, kanalice su pripadak zgrade u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZVDSP, neovisno o tome tko ih je postavio. Prema toj odredbi, pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni.

 

11.3. Dok je jedna stvar pripadak druge, ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari onako kako je inače dijele odvojeni dijelovi stvari (čl. 6. st. 2. ZV). Tko ima pravo vlasništva ili koje drugo stvarno pravo na nekretnini, ima ga time i na onome što je njezin pripadak (čl. 5. st. 2. i 3. ZV).

 

12. S obzirom na navedene odredbe, ukazuje se pravilnim zaključak prvostupanjskoga suda da postavljanjem (svojih) telekomunikacijskih kablova u kanalice, koje su pripadak zgrade, tužitelj nije stekao posjed kanalica pa ni u smislu odredbe čl. 10. st. 4. ZVDSP jer polaganjem kablova nije stekao faktičnu vlast, odnosno pravo i mogućnost faktičnog raspolaganja i kanalicama u koje su isti postavljeni.

 

13. Na takav zaključak upućuje i sadržaj odredbe čl. 24.b Zakon o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'', broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 – dalje: ZEK), na koju se tijekom postupka poziva i tuženik, kojom je propisano da svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito (st. 1) te da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža.

 

14. Budući da je tuženik kabele u postojeće kanalice postavio na temelju suglasnosti suvlasnika predmetne zgrade (list 110 spisa), onda nije postupio samovlasno, u smislu čl. 20. st. 2. ZVDSP te su ispunjene i pretpostavke iz stavka 4. toga članka, kojim je propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom, a u ovom slučaju čin polaganja kablova u postojeću infrastrukturu unutar zgrade, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima, propisan je odredbom čl. 24.b ZEK.

 

14.1. Tužitelj u žalbi, između ostaloga, tvrdi da kanalice štite kabele i time služe svrsi kabela, a ne stambene zgrade. U odnosu na navedeno treba reći da tuženik kanalice nije uklonio te da i nakon što je tuženik u iste postavio svoje kablove, one i dalje ispunjavaju svrhu zaštite (i) tužiteljevih kabela, zbog koje su postavljene.

 

15. U odnosu na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se tuženik poziva, a koje se tiču posjedovne zaštite pružene u odnosu na šahtove kanala podzemne distributivno-komunikacijske infrastrukture, treba reći da nije riječ o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama pa u tom smislu nema mjesta ni primjeni pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-1333/12-2 od 22. listopada 2012., prema kojem su šahtovi kanala distributivno-komunikacijske infrastrukture stvari, a nasilno otvaranje šahtova te uvlačenje i postavljanje optičkih kabela drugih operatera pored postojećih kabela tužitelja smetanje posjeda. Ovo stoga što kanalice nisu stvari, kao što je to podzemna kabelska kanalizacija, već su pripadak stvari.

 

16. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1., u vezi s čl. 381. ZPP)

 

17. Odluku o parničnom trošku, sadržanu u točki III. izreke, tužitelj određenim žalbenim navodima ne osporava pa kako drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pobijano rješenje u tom dijelu nije ispitano (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

18. Tuženiku nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja pa ta radnja, kao ni taj trošak, nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

 

 

U Velikoj Gorici 3. ožujka 2023.

 

 

                                                                                                                   Sudac

 

                                                                                                                Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.