1                            Poslovni broj: II Kž-80/2023-5

Poslovni broj: II Kž-80/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Dragomira Petrovića, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-2/2023. od 20. siječnja 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-2/2023. od 20. siječnja 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-28/2022. od 2. kolovoza 2022., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-17/2022. od 24. listopada 2022., protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. na temelju članka 124. stavka 1. u svezi članka 127. stavka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. P. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom D. P. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. veljače 2022. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. P. po branitelju, odvjetniku M. K., ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "prihvatiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti te ukinuti istražni zatvor protiv optuženog D. P. ili isti zamijeniti istražnim zatvorom u domu ili odgovarajućim mjerama opreza, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. P. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pri čemu je za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih nalazi da se jedino mjerom istražnog zatvora može ostvariti svrha istražnog zatvora, isključivši mogućnost zamjene istog blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako ističe žalitelj.

6. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, a to je valjanim razlozima i obrazložio, da osnovana sumnja da je optuženi D. P. počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-28/2022. od 2. kolovoza 2022. i to materijalnih i personalnih dokaza, među ostalim i iskaza optuženika, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

6.1. U odnosu na daljnje navode žalbe kojima se iznosi vlastito viđenje do sada provedenih dokaza na kojima se optužnica temelji kao i osporavanje pravne kvalifikacije kaznenog djela, skreće se pozornost žalitelju da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten provoditi, analizirati i ocjenjivati dokaze, već je analiza i ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje, a koji ovdje svakako postoji, da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o krivnji optuženika, stupnju njegove krivnje, kao i pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

7. Nadalje, optuženi D. P. osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede članka 6. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) te članka 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.). Povrede su obrazložene time da se pobijano rješenje poziva na presudu Županijskog suda u Splitu broj K-1/2007. od 7. studenog 2012. kao okolnost prijašnje osuđivanosti ovog optuženika, dok je prema izvatku iz kaznene evidencije kasnijeg datuma ovaj optuženik neosuđivana osoba, kao argument za opasnost od ponavljanja kaznenog djela te da se navodima: "K tome, istaći je kako je optuženik D. P. pri počinjenju kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, iskazao naročitu bezobzirnost i bešćutnost kada je žrtvu P. V.…" iz odlomka 11. pobijanog rješenja prejudicira odluka raspravnog vijeća slijedom čega se, prema žalbi, vrijeđa pretpostavka nedužnosti i čime se vrijeđaju prava optuženika iz spomenutog propisa.

7.1. Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povreda na koje se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju potvrđene optužnice, kao i da za navedeno kazneno djelo postoji osnovana sumnja da je počinjeno od strane optuženog D. P. i to upravo na štetu žrtve P. V.. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede pretpostavke nedužnosti.

7.2. Nadalje, premda je točno da je optuženi D. P. prema izvatku iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave kasnijeg datuma koja prileži spisu (stranica 852-853 spisa), neosuđivana osoba, žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika prvostupanjski sud utemeljio prvenstveno na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva za koje se u ovom kaznenom postupku optuženik tereti, a koje i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuju na visok stupanj upornosti, brutalnosti i bezobzirnosti u postupanju optuženika i izraženu kriminalnu volju. Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu optuženikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprječavanja utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.

8. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

9. Na temelju izloženog, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da kod optuženika i dalje postoji realno predvidiva i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, čime je protiv njega opravdana i na zakonu osnovana daljnja primjena mjere istražnog zatvora temeljem osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

10. Nije u pravu optuženik kada upire na povredu načela razmjernosti, navodeći da se u istražnom zatvoru nalazi skoro godinu dana, jer drugostupanjski sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Jednako tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, nije dovedena u sumnju tvrdnjom žalitelja da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na njega da svoje ponašanje na slobodi uskladi sa zakonom, kao i navod da će se u slučaju primjene mjera opreza istih pridržavati u potpunosti jer navedeno ne umanjuje postojeću opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

12. Protivno žalbenim navodima optuženika, koje potkrepljuje praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, u raspravnom stadiju postupka, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

13. Zbog svega navedenog, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su u odnosu na optuženika i dalje ispunjene pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., time da se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, mjera istražnog zatvora ne može svrhovito zamijeniti primjenom koje druge, blaže mjere, pa ni istražnim zatvorom u domu koji predlaže žalitelj.

14. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. ožujka 2023.