1              Poslovni broj: II Kž-92/2023-5

Poslovni broj: II Kž-92/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, kao predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj 1 Kovm-1/2023-5 od 10. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora, nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Z. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Osijeku broj 1 Kovm-1/2023-5 od 10. veljače 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. Đ., zbog kaznenog djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. KZ/11. u vezi članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. KZ/11. i drugih, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika Z. Đ. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.). Nadalje, pod točkom II. izreke okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i koje je proveo u istražnom zatvoru, odnosno od 12. studenog 2022. pa nadalje. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja određeno je da žalba na rješenje ne zadržava izvršenje rješenja (članak 134. stavak 2. ZKP/08.).

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni Z. Đ. po branitelju, odvjetniku D. O., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način da prema okrivljeniku ukine istražni zatvor i istog pusti da se u daljnjem tijeku postupka brani se sa slobode".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne i neproturječne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi, a kojima žalitelj očigledno smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ističući da pobijano rješenje ne sadrži valjane i dostatne razloge za produljenje istražnog zatvora.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog Z. Đ. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora. Naime, imajući u vidu broj i vrstu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret počinjenih na štetu pokćerke, kao i način počinjenja istih sa znatnim stupnjem bezobzirnosti i upornosti u postupanju kroz razdoblje od godine dana, te time postojanju visokog stupnja kriminalne volje i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da će optuženi puštanjem na slobodu počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Stoga je sud prvog stupnja i prema ocjeni drugostupanjskog suda s pravom isključio primjenu mjera opreza, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje mjera opreza.

6.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja neosuđivanost okrivljenika zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista u konkretnom slučaju nije odlučna.

7. Osnovanost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda kako oštećena "više ne živi u zajedničkom kućanstvu s okrivljenikom", kao niti žalbenim navodom da je od "trenutka navodnih inkriminacija proteklo dvije i pol godine", jer te okolnosti s obzirom na brojnost i težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

8. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda istražni zatvor je jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera.

9. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. ožujka 2023.