1              Poslovni broj: II Kž-87/2023-5

Poslovni broj: II Kž-87/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, kao predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 1 Kovm-2/2023. od 16. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora, nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2023.

              r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 1 Kovm-2/2023. od 16. veljače 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. KZ/11. u vezi članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavaka 4. u svezi članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Nadalje, pod točkom II. izreke određeno je da na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. istražni zatvor po pobijanom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a sud će svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoje li razlozi za daljnju primjenu istražnog zatvora. Pod točkom III. izreke okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. kolovoza 2022. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. kolovoza 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni D. M. po braniteljici, odvjetnici A. V. F., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje te se okrivljenika odmah pusti na slobodu".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.

5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i pravilno obrazložio da postoji osnovana sumnja da je okrivljeni D. M. počinio kazneno djelo za koja ga se tereti te da navedeno proizlazi iz u pobijanom rješenju pobrojanih dokaza, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, kao i bez potrebe reprodukcije istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga su s time u svezi bez utjecaja žalbeni navodi okrivljenika kojima se polemizira s vjerodostojnošću iskaza žrtve.

5.2. U odnosu na žalbeni navod da osnovana sumnja tijekom svakog narednog produljenja treba "jačati" jer mora postojati dinamičnost, ističe se kako u ovom trenutku postoji dostatan (s obzirom na fazu kaznenog postupka) i relevantan stupanj osnovane sumnje kao preduvjet za produljenje istražnog zatvora.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog D. M. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora. Naime, cijeneći da mu se stavlja na teret velik broj kaznenih djela protiv spolne slobode, kao i cijeneći način počinjenja kaznenih djela uz dozu znatne bezobzirnosti i upornosti koje se ogledaju u protupravnom postupanju okrivljenika na štetu vlastite kćeri gotovo svakodnevno kroz cijelo desetljeće, a s čime je započeo kada joj je bilo svega 6 godina života i koje postupanje je za žrtvu rezultiralo narušenim emotivnim zdravljem, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedeno ukazuje da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da će okrivljeni puštanjem na slobodu počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza.

6.1. Kraj ovakvog stanja stvari neosuđivanost okrivljenika zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista iz gore navedenih razloga nije i ne može biti jedina odlučna. Također, osnovanost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom kako još nedokazana težina optužbe ne može sama po sebi biti razlogom za produljenje istražnog zatvora jer je time povrijeđeno okrivljenikovo pravo na "presumpciju nevinosti", jer odluka o istražnom zatvoru ne pretpostavlja odluku o krivnji.

6.2. Osnovanost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda kako je okrivljenik "spreman iseliti iz zajedničkog kućanstva i dao je sudu adresu na kojoj bi živio do pravomoćnog okončanja postupka" jer stupanj opasnosti od ponavljanja kaznenog djela je takvog intenziteta da mjere opreza ne predstavljaju adekvatnu garanciju za njezinu uspješnu prevenciju.

7. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. ožujka 2023.