Poslovni broj: 3 Us I-7/2022-40

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-7/2022-40

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja I. Đ., iz N. G., K. Z. 200, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik R. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. i dr. j.t.d. u N. G., S. g. 8/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. Lj., službena osoba, radi priznavanja prava na naknadu troškova za obavljene zdravstvene usluge, 3. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/18-04/92, URBROJ: 338-01-21-18-03 od 19. srpnja 2018. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod KLASA: UP/I-502-02/17-05/01, URBROJ: 338-12-29-18-12 od 16. svibnja 2018. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod KLASA: UP/I-502-02/17-05/01, URBROJ:338-12-29-18-12 od 16. svibnja 2018. godine. 
2. Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. izreke tužitelju nije priznato pravo na povrat troškova plaćenog liječenja u iznosu od 24.845,95 kn, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Pod točkom II. izreke rješenja određeno je da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Tužitelj u tužbi navodi kako je kod njega postojala potreba pružanja zdravstvene zaštite u hitnom slučaju, koja zdravstvena zaštita tužitelju nije bila omogućena i osigurana na zadovoljavajući način u ugovornoj ustanovi. Navodi da je 17. prosinca 2016. doživio prometnu nesreću, pri čemu je zadobio prijelom lijevog femura uz luksaciju lijeve patele i prijelom laterarnog kondila tibije, zbog čega je liječen operacijski intramedularnom fiksacijom lijevog femura u O. b. N. G.. Nakon toga je radi daljnje obrade i liječenja upućen u KBC D. gdje je proveo na liječenju od 17. siječnja 2017. do 13. veljače 2017., gdje mu je učinjena artroskopija lijevog koljena. Nakon otpuštanja sa liječenja u KBC D., tužitelj je upućen na daljnje liječenje u S. b. z. m. r. L., a potom na kontrolni pregled kod ortopeda u KBC D., kojom prilikom mu je 2. svibnja 2017. preporučeno daljnje operacijsko liječenje u smislu lateralnog opuštanja lijeve patele te je istom prilikom učinjena predbilježba za operativni  zahvat lijeve patele. Dana 25. travnja 2017. tužitelju je izdana uputnica za bolničko liječenje u ugovornoj ustanovi KBC D. koju je tužitelj tamo i predao te je u istoj bolnici i pregledan. Zatim su učinjene i pripremne radnje za operaciju, sačinjena preoperativna lista, nakon čega je sva potrebna dokumentacija sa suglasnošću za medicinski postupak predana u tajništvo ortopedije radi izvođenja operacije kojom prilikom je tužitelju rečeno da će biti pozvan na operaciju najkasnije kroz tjedan dana. Međutim, tužitelj nije pozvan na operaciju niti narednih mjesec dana, zbog čega se, radi neodgodive potrebe za liječenjem lijeve patele dana 14. lipnja 2017. javio u S. b. z. o. i t. „A.“, K. t., kojom prilikom je pregledan i naručen na operaciju vađenja dva distalna vijka iz lijevog femura. Nakon vađenja vijaka, tužitelj je višekratno kontroliran u istoj bolnici te je, nakon zadnjeg kontrolnog pregleda, upućen na operaciju repozicije i stabilizacije patele lijevog koljena, koja je izvršena 21. studenoga 2017. Budući da S. b. z. o. i t. „A.“ nije u ugovornom odnosu sa Z., tužitelj je snosio cjelokupne troškove svog liječenja i smještaja u iznosu od 23.595,95 kn.  Ističe da u svojim rješenjima prilikom ocjene hitnosti potrebe pružanja zdravstvenih usluga, tuženik zanemaruje da je 25. travnja 2017. tužitelju izdana uputnica za bolničko liječenje u KBC D., koja je 2. svibnja 2017. i predana u KBC D. te da su isti dan izvršene pripremne radnje za operaciju i sačinjena preoperativna lista. Stoga te okolnosti upućuju da je kod tužitelja postojala potreba hitnog pružanja naručenih zdravstvenih usluga koje se bez ikakvog obrazloženja nisu izvršile u planiranom roku. Sukladno dobroj kliničkoj praksi, sačinjavanje preoperativne liste podrazumijeva prethodnu stručnu ocjenu da kod osiguranika  postoji nužna potreba za provođenjem planiranog operativnog zahvata. Tužitelj ističe da, unatoč tome što se javio u privatnu zdravstvenu ustanovu, nije povukao uputnicu predanu u KBC D., niti je obavijestio KBC D. da liječenje nastavlja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, a da do danas nije obaviješten o terminu planiranog zahvata u KBC D., a što dovoljno govori o zaključku tuženika da je tužitelj preporučeno liječenje mogao kompletno provesti u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova u razumnom roku. Isto tako, tuženik pogrešno zaključuje da je tužitelj mogao kompletno liječenje provesti u nekoj od drugih zdravstvenih ustanova, budući da odredba članka 11. stavka 1. Općih uvjeta ugovora o provođenju specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja propisuje da se ugovorna zdravstvena ustanova obvezuje da će u slučaju spriječenosti svojih radnika u obavljanju ugovorenih zdravstvenih djelatnosti osigurati zamjenu te unaprijed, odnosno odmah po saznanju o tome, izvijestiti regionalni ured ili područnu službu Zavoda nadležnu prema sjedištu ustanove putem obrasca pod nazivom „obavijest o zamjeni“. Tužitelj je prvo u lipnju 2017. zatražio mišljenje u S. b. z. o. i o. k., dr. N., M., gdje je učinio dodatne pretrage, nakon čega mu je rečeno da je potrebno što hitnije izvršiti operativni zahvat u smislu lateralnog opuštanja lijeve patele, jer će u protivnom svaki dan odgađanja operacije negativno utjecati na duljinu oporavka i rehabilitacije te je vrlo izvjesno da bi odgađanje operacije rezultiralo zaostalim invaliditetom tužitelja. S obzirom da ugovorna ustanova KBC D. nakon primljene uputnice u najkraćem mogućem i razumnom roku za pružanje zdravstvene usluge tu zdravstvenu uslugu nije pružila niti je osigurala zamjensku zdravstvenu uslugu, tužitelj se 14. lipnja 2017. javio u S. b. z. o. i t. „A.“ gdje mu je potvrđeno mišljenje ortopeda iz S. b. z. o. i o. k. dr. N., M. o neodgodivosti planirane operacije repozicije i stabilizacije patele lijevog koljena, ali je prilikom pregleda tužitelja utvrđeno i da su ranije postavljena dva vijka u natkoljeničnoj kosti pukla te je bilo prije potrebno izvršiti i operativni zahvat vađenja puknutih vijaka, a nastavno i planirani operativni zahvat repozicije i stabilizacije patele lijevog koljena. Predlaže službenim putem zatražiti očitovanje S. b. z. o. i o. k. dr. N., M., kao i od S. b. z. o. i t. A., zatim službenim putem pribaviti presliku liječničkog kartona tužitelja od Ordinacije opće medicine M. S. B., dr.med., kao i očitovanje na okolnost potrebe hitnog izvođenja planiranog operativnog zahvata te provesti medicinsko vještačenje. Zaključno, smatra da je kod njega postojala hitna potreba za zdravstvenim uslugama koja je iako naručena i planirana nije pružena u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, zbog čega tužitelj, sukladno odredbi članka 87. stavka 2. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ima pravo na povrat troškova pružanja zdravstvene zaštite u privatnoj zdravstvenoj ustanovi. Nastavno navedenom, tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje u cijelosti ponavlja. Tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužitelj u podnesku od 5. listopada 2018. suštinski u cijelosti ponavlja navode tužbe.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu, pribavio je očitovanja od S. b. z. o. i o. k. dr. N., M., C. d. b. 30/a i od S. b. z. o. i t. A., K. t., Lj. G. 2 te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za ortopediju, B. Ž., dr. med., spec. ortopedije. Pri tome valja napomenuti da je Sud izveo predložene dokazne prijedloge uzimajući u obzir stajalište iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2054/2019 od 21. prosinca 2021.
7. Dana 1. ožujka 2023. održana je rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 30. lipnja 2022. u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i službena osoba tuženika koja je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te očitovanja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 1. srpnja 2022. na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u kojem se u cijelosti usuglasilo s istim. Ujedno je opunomoćenik tužitelja zatražio trošak upravnog spora specificiran u troškovniku od 1. ožujka 2023. u iznosu od 6.152,95 eura.

7.1. Na raspravi je stalni sudski vještak usmeno izložio nalaz i mišljenje (članak 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS) u svezi sa člankom 260. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 33. ZUS-a te odredbe članka 260. ZPP-a.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz spisa upravnog postupka razvidno je da je tužitelj 29. prosinca 2017. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za povratom troškova plaćenog liječenja u iznosu od 23.595,95 kn i troškova na ime zastupanja po odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kn. U zahtjevu, tužitelj navodi kako mu je preporučeno operacijsko liječenje u smislu lateralnog opuštanja lijeve patele te učinjena predbilježba za operativni zahvat. Kako tužitelj nije pozvan na operativni zahvat u najavljenom roku, obratio se neugovornoj ustanovi i platio izvršene usluge. Tužitelj zahtjev temelji na računima P. A. od 14. lipnja 2017. godine (prvi pregled ortopeda), 27. lipnja 2017. godine (odstranjenje vijaka ili ploče iz tibije),  28. lipnja 2017. godine (boravak-dvokrevetna soba), 5. listopada 2017. godine (kontrolni pregled ortopeda), 21. studenog 2017. godine (boravak-dvokrevetna osoba,  valgizacijska osteotomija proksimalnog kraja tibije s unutarnjom fiksacijom), 30. studenoga 2017. godine (individualna medicinska gimnastika 45 min elektroterapija- interferentne struje Kinetek), 7. prosinca 2017. godine (Kinetek, Individualna medicinska gimnastika 45 min) i 9. studenoga 2017. godine (kontrolni pregled ortopeda) te troškovniku na ime zastupanja po odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kn.
10. Prema odredbi članka 18. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 70/13. i 137/13.) osigurane osobe zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. točaka 1. do 5. ovoga članka mogu, na teret sredstava Zavoda, ostvariti u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je Zavod sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: ugovorni subjekti Zavoda) na način i pod uvjetima koji su utvrđeni ovim Zakonom i općim aktima Zavoda.
11. Odredba članka 34. stavka 1. točke 1., 3. i 6. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje da se osiguranim osobama Zavoda u okviru prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije propisan propisima Europske unije, Direktivom 2011/24/EU, međunarodnim ugovorom, ovim Zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, kao i za razliku za povećane troškove liječenja koji su posljedica osobne želje osigurane osobe zbog njezina vjerskog, drugog uvjerenja ili bilo kojeg drugog razloga, a koje predstavlja liječenje izvan utvrđenog standarda prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koji se osigurava svim osiguranim osobama pod jednakim uvjetima, odnosno, terapijske i dijagnostičke postupke te lijekove koji su provedeni, odnosno primijenjeni na zahtjev osigurane osobe u okolnostima kada ti postupci i lijekovi nisu određeni od strane ugovorne zdravstvene ustanove ili ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse u sklopu korištenja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ili po svojoj vrsti i količini nisu pravo iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te zdravstvenu zaštitu korištenu mimoilazeći utvrđenu listu naručivanja u okviru standarda zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema osobnoj želji osigurane osobe, na osnovi njezine pisane izjave.
12. Odredba članka 14. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 49/14., 51/14., 123/16., 11/15., 17/15. i 123/16. – dalje: Pravilnik) propisuje da osigurana osoba ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja na području Republike Hrvatske u zdravstvenim ustanovama i kod zdravstvenih radnika privatne prakse s kojima je Zavod sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite, na način i pod uvjetima utvrđenima Zakonom, drugim propisima i drugim općim aktima Zavoda.
13. Prema odredbi članka 31. stavka 1. Pravilnika, specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, koja se sastoji od konzilijarne zdravstvene zaštite i specijalističke zdravstvene zaštite osigurana osoba ostvaruje, u pravilu, u najbližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod najbližeg ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse prema mjestu svog prebivališta, odnosno boravišta, koji sa Zavodom ima ugovorenu i osiguranoj osobi može pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu.
14. Odredba članka 33. stavka 1. Pravilnika propisuje da bolničku zdravstvenu zaštitu osigurana osoba ostvaruje u ugovornim bolničkim ustanovama za liječenje bolesnika oboljelih od akutnih, subakutnih i kroničnih bolesti, u pravilu, u najbližoj ugovornoj bolničkoj ustanovi prema mjestu svojeg prebivališta, odnosno boravišta koje sa Zavodom imaju ugovorenu i mogu pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu.
15. Sukladno odredbi članka 87. stavka 1. Pravilnika, osigurana osoba koja je zdravstvenu zaštitu ostvarila mimo uvjeta i načina propisanih Zakonom, ovim Pravilnikom i drugim općim aktima Zavoda na području Republike Hrvatske u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi ili kod ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, u drugoj državi EU protivno uvjetima propisanim općim aktom Zavoda o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, u zdravstvenoj ustanovi ili kod zdravstvenog radnika privatne prakse u Republici Hrvatskoj s kojima Zavod nije sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite, koja je nabavila ortopedsko ili drugo pomagalo te dentalno pomagalo/napravu, kod neugovornog isporučitelja, odnosno kupila lijek koji nije utvrđen osnovnom listom lijekova i dopunskom listom lijekova obvezna je u cijelosti snositi troškove pružene zdravstvene zaštite, ortopedskog ili drugog pomagala te dentalnog pomagala/naprave, odnosno lijeka. Iznimno od stavka 1. ovoga članka osigurana osoba kojoj je u zdravstvenoj ustanovi ili kod zdravstvenog radnika privatne prakse s kojima Zavod nije sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite pružena zdravstvena zaštita u hitnom slučaju iz članka 25. ovoga Pravilnika ima pravo podnijeti zahtjev za povrat troškova te zdravstvene zaštite te u slučaju da liječničko povjerenstvo Zavoda utvrdi da se radi o zdravstvenoj zaštiti pruženoj u hitnom slučaju i odobri povrat sredstava, ostvariti povrat troškova ali najviše u visini koju Zavod plaća ugovornim provoditeljima zdravstvene zaštite za tu vrstu zdravstvene zaštite (stavak 2.).
16. Odredba članka 25. stavka 1. Pravilnika propisuje da osigurana osoba ostvaruje pravo na hitnu medicinsku pomoć koja podrazumijeva pružanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka koji su nužni u otklanjanju neposredne opasnosti po život i zdravlje. Hitnu medicinsku pomoć iz stavka 1. ovoga članka provode zdravstvene ustanove koje imaju sklopljen ugovor sa Zavodom za djelatnost hitne medicine, hitne službe bolničke zdravstvene ustanove, odnosno najbliži doktor medicine (stavak 2.). Hitnu medicinsku pomoć osigurana osoba ostvaruje, u pravilu, bez uputnice, ako ovim Pravilnikom i drugim općim aktima Zavoda nije drukčije propisano (stavak 3.).
17. Iz spisa upravnog postupka nesporno proizlazi da je tužitelju izabrana liječnica primarne zdravstvene zaštite M. S.-B. dr. med. spec. obiteljske medicine izdala uputnicu za bolničko liječenje u KB D. dana 25. travnja 2018. godine s uputnom dijagnozom Contractura posttraumatica genus I.sin. MKB: M24.5.
18. Obzirom na navode tužitelja o zakazanom operativnom zahvatu u KB D., upravna su tijela o istima zatražila očitovanje, a KB D. u očitovanjima od 13. veljače 2018. godine i 14. ožujka 2018. godine navodi da tužitelja u planiranom roku nisu bili u mogućnosti pozvati na planirani operacijski zahvat zbog problema sa odvijanjem redovitog operacijskog programa, te da kod njega nije bilo planiran operacijski zahvat valgizacijske osteotomije proksimalnog kraja tibije s unutarnjom fiksacijom, već je bilo planirano  operacijsko liječenje u smislu lateralnog opuštanja lijeve patele. Također se navodi kako svake godine, tijekom lipnja, srpnja i kolovoza, Operacijski trakt KB D. radi u smanjenom opsegu zbog godišnjih odmora te da u tom periodu prioritet imaju hitni i traumatološki bolesnici.
19. Stoga iz navedenih očitovanja KB D. proizlazi da je tužitelj bio u redovitom operacijskom programu, a ne u hitnom.
20. U provođenju postupka zatraženo je stručno-medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Zavoda koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/I-502-02/17-05/01, URBROJ: 338-12-43-18-11 od 2. svibnja 2018. godine utvrđeno da su predmetne zdravstvene usluge koje je osiguranik samoinicijativno obavio u neugovornoj zdravstvenoj ustanovi mogle biti izvršene u raznim klinikama, ugovornim ustanovama sa Zavodom, a u svezi istog, utvrđeno je da nije bilo hitnosti provođenja predmetnih zdravstvenih usluga u privatnoj, neugovornoj zdravstvenoj ustanovi.
21. Stoga je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured O., P. s. S. B. donijela rješenje KLASA: UP/I-502-02/17-05/01, URBROJ:338-12-29-18-12 od 16. svibnja 2018. godine kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za naknadom predmetnih troškova obavljenih zdravstvenih usluga te troškova zastupanja odvjetnika.
22. Tuženik je u drugostupanjskom postupku, a sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama  i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne  novine“, broj: 8/15, 17/15., 41/15., 104/17. i 34/18.) zatražio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je svojim Nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/II-502-02/18-04/92 URBROJ: 338-01-53-18-02 od 6. srpnja 2018. godine potvrdilo nalaz, mišljenje i ocjenu Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva.
23. Tako se, između ostalog, navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj 2016. godine stradao u prometnoj nezgodi nakon čega je odmah operiran u OB N. G. gdje se učinila osteosinteza lijeve natkoljenice intramedularnim čavlom i repozicija desnog koljena te osteosinteza desne palčane kosti. Premješten je u KB D. gdje je učinjena artroskopija lijevog koljena zbog blokade koljena, stacionarnu rehabilitaciju je proveo u SBMR L.. U KB D. je planiran još jedan operacijski zahvat u smislu lateralnog opuštanja lijeve patele na koji je tužitelj trebao biti pozvan te mu je izabrana liječnica i izdala uputnicu za bolničko liječenje na ortopedskom odjelu KB D. 25. travnja 2017. s uputnom dijagnozom dg. Contractura posttraumatica genus I.sin. MKB: M24.5. Nadalje, tužitelj se samoinicijativno javio na pregled ortopeda 14. lipnja 2017. u S. b. z. o. i t. A. u K. t. gdje mu je indiciran i proveden operativni zahvat odstranjenja vijaka ili ploče iz tibije 27. lipnja 2017. Nadalje, tužitelj je 21. studenoga 2017. ponovno operiran u istoj ustanovi kada je učinjena valgizacijska osteotomija proksimalnog kraja tibije s unutarnjom fiksacijom. U istoj ustanovi je provodio i fizikalnu terapiju te je plaćao smještaj u dvokrevetnoj sobi.

23.1.  Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je tužitelj imao uputnicu i dogovor za operativni zahvat u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi KB D. temeljem uputnice HZZO-a. U vrijeme provođenja navedenih zdravstvenih usluga u S. b. z. o. i t. A. u K. t., ista nije bila ugovorna zdravstvena ustanova sa Zavodom za navedeno liječenje. Kod tužitelja se nije radilo o hitnosti ortopedskih pregleda ni operativnih zahvata, ista nije navedena niti u jednom nalazu te je preporučeno liječenje mogao kompletno provesti u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova Zavoda u razumnom roku.

23.2.  Sukladno navedenom, liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrđuje da je tužitelj u S. b. z. o. i t. A. u K. t. (neugovorna zdravstvena ustanova) obavio prvi pregled ortopeda i kontrolne preglede, operativne zahvate, boravak u dvokrevetnoj sobi i individualnu medicinsku gimnastiku i Kinetek o svom trošku. Kompletno liječenje moglo se provesti putem uputnice izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova, jer nije bilo hitnosti u provođenju predmetnih zdravstvenih usluga. Stoga zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za naknadu predmetnih troškova zdravstvenih usluga u navedenoj ustanovi po priloženim računima.

23.3.  Sukladno iznesenom, Sud je presudom poslovni broj: 3 UsI-923/18-7 od 31. listopada 2018. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje osporavanog rješenja tuženika od 19. srpnja 2018. i rješenja prvostupanjskog tijela od 16. svibnja 2018. te vraćanje predmeta na ponovni postupak u bitnome zaključujući da je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda pri izradi nalaza i mišljenja razmotrilo cjelokupnu medicinsku dokumentaciju priloženu spisu predmeta te je na temelju takvog uvida u zdravstveno stanje tužitelja ocijenilo da se u konkretnom slučaju nije radilo o hitnom postupku operativnog zahvata jer se cjelokupna zdravstvena usluga mogla provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama putem uputnice izabranog liječnika po dobivanju termina pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za naknadu troškova zdravstvenih usluga na teret tuženika. Ujedno je Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja obzirom da je smatrao kako okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje predloženih dokaznih prijedloga.

24. Citiranu presudu ovoga Suda potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-4965/18-2 od 17. siječnja 2019. 
25. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2054/2019 od 21. prosinca 2021. usvojena je ustavna tužba tužitelja, ukinute su presude ovoga Suda i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te je predmet vraćen ovome Sudu na ponovni postupak. Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnome obrazlaže da u okolnostima konkretnog slučaja odbijanje svih dokaznih prijedloga tužitelja, nasuprot procesnom položaju tuženika, nije bilo u skladu s načelom jednakosti oružja, kao jednoj od pretpostavki prava na pravičnost provedenog postupka te je utvrdio da postupak nije vođen na način koji je podnositelju osigurao pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske u vezi s člankom 19. stavkom 2. Ustava.
26. Stoga je Sud, u skladu s naputcima Ustavnog suda Republike Hrvatske i s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazne prijedloge tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ortopediju, B. Ž., dr.med., spec. ortopedije rješenjem ovoga Suda poslovni broj: 3 Us I-7/2022-27 od 2. lipnja 2022. (članak 33. stavak 5. ZUS-a u svezi sa člancima 250.-263. ZPP-a) te je zatražio očitovanja od S. b. z. o. i o. k. dr. N., M., C. d. b. 30/a i od S. b. z. o. i t. A., Lj. G. 2, K. t..
27. Slijedom toga, S. b. z. o. i t. A., Lj. G. 2, K. t. dostavila je očitovanje od 9. svibnja 2022. u kojem navode da je u svezi operativnih postupaka kod tužitelja koji su izvršeni dana 27. lipnja 2017. i 21. studenoga 2017. bilo potrebno što ranije izvršenje navedenih postupaka jer bi svako njihovo daljnje odgađanje negativno utjecalo na duljinu oporavka i rehabilitacije te je vrlo izvjesno da bi odgađanje postupaka rezultiralo zaostalim invaliditetom.
28. Nadalje, S. b. z. o. i o. k. dr. N., M., C. D. b. 30/a dostavila je očitovanje od 17. svibnja 2022. u kojem navode da je tužitelj 2017. godine dva puta pregledan u njihovoj ustanovi (26. svibnja 2017. i 6. lipnja 2017.). Inače je pacijent 17. prosinca 2016. stradao u prometnoj nesreći i u drugoj ustanovi zbrinut kao politraumatizirani pacijent. Tada je napravljen operacijski zahvat, odnosno ostosinteza lijeve bedrene kosti. Dolazi na pregled u navedenu ustanovu žaleći se na bolove i ograničenu pokretljivost lijevog koljena. Nakon pregleda, ističu da su ustanovili kako se radi o nepotpuno i loše zaraslom prijelomu bedrene kosti čiji je distalni dio zaostao u vanjskoj rotaciji od 35˚, sa subluksiranom patelom. Zaključili su da je potrebno napraviti novi peracijski zahvat u smislu korekcije, odnosno derotacije bedrene kosti. Zbog toga su preporučili da se takav zahvat izvrši u kliničkom centru, odnosno bolnici u kojoj je napravljen prijašnji operacijski zahvat. Nakon toga tužitelj više nije dolazio u njihovu ustanovu na pregled i nemaju saznanja o potrebi neke druge operacije (koja je indicirana u drugoj ustanovi) kao ni njenoj hitnosti.
29. Nadalje, stalni sudski vještak dr. B. Ž. je 24. lipnja 2022. u sudski spis dostavio svoj nalaz i mišljenje iz kojega proizlazi da je iz pregledane medicinske dokumentacije uložene u sudski spis razvidno kako je tužitelj I. Đ. nastradao u prometnoj nezgodi 17. prosinca 2016. godine pri čemu je uz ostale ozljede koje nisu predmet ovog spora, zadobio luksaciju lijevog koljena s luksacijom lijeve čašice (patele) i prijelom lijeve bedrene kosti (femura) zbog čega je operacijski liječen u OB N. G. korištenjem intramedularne fiksacije (čavao) za bedrenu kost, učinjena je repozicija koljena uz šivanje medijalnog kolateralnog ligamenta i zglobne čahure lijevog koljena. Dijagnosticiran je i prijelom lateralnog kondila lijeve goljenične kosti (tibije) koji nije bio predmet operacijskog liječenja (nejasna dokumentacija). Nakon operacije tužitelj je imao obilan hematom koji je u više navrata evakuiran, a k tome i infekciju Staphilococcusom Aureusom zbog čega je primao antimikrobnu terapiju. Nakon toga je dogovorno premješten u KB Dubrava gdje mu je učinjena artroskopija koljena s subtotalnom lateralnom meniscektomijom i toaleta koljena. Prateći dokumentaciju stalni sudski vještak uočava kako je koštano cijeljenje bilo neadekvatno i produženo zbog čega je došlo do puknuća dva vijka koja su odstranjena 27. lipnja 2017. u S. b. „A.“. Isto je učinjeno radi tzv. „dinamizacije“ čavla odnosno stvaranja preduvjeta za cijeljenje koje se na kraju i dogodilo. Tužitelj je nakon toga opetovano prema preporuci iz „A.“ obavljao fizikalnu terapiju iako se cijelo vrijeme navodi u kliničkom statusu kako je „patela luksirana lateralno – blokirana“. Prije ove operacije tužitelj je 6. lipnja 2017. obavio pregled u drugoj, također neugovornoj ustanovi S. b. z. o. i o. k. „dr. N.“ u M.. Na nalazu iz te ustanove opisuje se unutarnja malrotacija desnog femura od 35st. (opaska vještaka: vjerojatno posljedica neadekvatne korekcije prijeloma) i lateralna kronična sublukacija patele (opaska vještaka: posljedica malrotacije). Preporučeno operacijsko liječenje u smislu derotacije femura i repozicija platoa tibije u odnosu na femur metodom po Ilizarovu (vrsta vanjskog fiksatora) u nekom od kliničkih centara. Suprotno od tvrdnji tužitelja, ne indicira se lateralno opuštanje niti se bilo gdje u nalazu spominje hitnost. Tužitelj je bio predviđen za novo operacijsko liječenje lijevog koljena (2. svibnja 2017.) i to radi artroskopskog lateralnog opuštanja u KB D. koje nije provedeno. Nakon opetovanog fizikalnog liječenja tužitelju je indicirano novo operacijsko liječenje u S. b. z. o. i t. „A.“ koje je obavljeno dana 21. studenoga 2017. godine. Učinjena je otvorena repozicija čašice (patele), opuštanje lateralnih patelarnih retinakula i transpozicija jedne od 4 glave kvadricepsa – m.vastus medialisa. Uvidom u podneske tužitelja stalni sudski vještak uočava konfuziju u tvrdnjama za učinjene operacijske zahvate u S. b. z. o. i t. „A.“, a vezano za te tvrdnje je zatraženo i očitovanje vještaka. Naime, tužitelj navodi kako su učinjene slijedeće operacije: a) 27. lipnja 2017.: odstranjenje vijaka ili ploče iz tibije i b) 21. studenoga 2017.: valgizacijska osteotomija proksimalnog kraja tibije s unutarnjom fiksacijom, dok su navedene tvrdnje u potpunoj suprotnosti s medicinskom dokumentacijom priloženom u spisu. Provedene operacije su točno navedene u hodogramu ovog vještačenja i u bitnomu se razlikuju od onog što repetitivno navodi tužitelj.

29.1.  Odgovarajući na upit Suda stalni sudski vještak iznosi slijedeće: Pojam „hitnost“ se vrlo često zloupotrebljava. O definiciji hitnosti navodi kako su hitni oni postupci koji su nužni za spašavanje života i zdravlja, odnosno oni čijim bi odlaganjem došlo do ugroze života i zdravlja. Za određivanje stupnja hitnosti koristi se Nacionalna ljestvica trijaže (NTS) koja je nastala 1993. godine i postala je prvim sustavom trijaže koji se koristi u Australiji. Krajem 1990.-tih godina, NTS je usavršena i kasnije prozvana Australsko- azijska ljestvica trijaže (ATS). ATS ima pet kategorija hitnosti: - odmah po život opasna stanja (kategorija 1); - ubrzo po život opasna stanja (kategorija 2); - potencijalno po život opasna stanja ili važna vremenski kritična obrada i terapija ili jaka bol (kategorija 3); - potencijalno po život ozbiljna stanja ili situacijska hitnost ili značajna složenost (kategorija 4); - manje hitno (kategorija 5). Stalni sudski vještak navodi da su se svi učinjeni operacijski postupci kod tužitelja mogli učiniti u jednoj od ustanova unutar sustava javnog zdravstva Republike Hrvatske, odnosno u ugovornim ustanovama, pa tako i na K. z. o. i t. KBC O. gdje je radno mjesto vještaka koja se nalazi na jednakoj cestovnoj udaljenosti od N. G. kao i sve ustanove u Z. (prema stranici www.udaljenost.com udaljenost N. G. – Z. je 145,85 km, a udaljenost N. G. – O. je 146,19 km). Vrlo je vjerojatno da se isto moglo učiniti i u OB „dr. J. B.“ u S. B. na Odjelu za ortopediju gdje rade dobro educirani ortopedi. Jednako kao što je tužitelj tražio drugo (N.) i treće (A.) mišljenje, isto je mogao i trebao učiniti na uputnicu, dakle bez dodatnih troškova i u jednoj od spomenutih ustanova javnog zdravstva, tim više što nije dobio obavijest o datumu operacije u KB D., što je njihov jasan propust. Jedini hitni operacijski postupak bio je onaj nakon traume koji je učinjen u OB N. G., a riječ je o intramedularnoj osteosintezi korištenjem čavla i vijaka. Stalni sudski vještak zaključuje da niti jedan drugi postupak nije bio hitan i nije postojao opravdani razlog za odlazak u neugovornu ustanovu.

30. Tužitelj u podnesku od 30. lipnja 2022. ističe da u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka jer je nejasan i začuđujući pristup medicinskog vještaka obzirom da isti daje odgovore na pitanja koja nisu stavljena u zadatak medicinskom vještaku niti su pitanje vještačenja te smatra da je vještak preuzeo ulogu suca i sačinio nalaz i mišljenje na način da analizira činjenice i u odnosu na analizirane činjenice primjenjuje pravo. Nadalje navodi da tužitelj u tužbi niti u podnescima nije naveo da mu je učinjena operacija valgizacijske osteotomije proksimalnog kraja tibije s unutarnjom fiksacijom, međutim, skreće pozornost da je očito administrativnom pogreškom prilikom obračuna pružene usluge na računu br. 1014/BKT/1 od 21. studenoga 2017. pogrešno navedeno u specifikaciji usluga da je učinjen postupak valgizacijske osteotomije proksimalnog kraja tibije s unutarnjom fiksacijom. Također dodaje da nije jasno zašto se vještak u nalazu i mišljenju upušta u ocjenu mogućnosti izvršavanja operacijskih postupaka u jednoj od ustanova unutar sustava javnog zdravstva Republike Hrvatske kada to Sud nije dao u zadatak vještaku niti je zadaća vještaka ocjenjivati gdje i kada je tužitelj mogao vršiti operacijske zahvate. Naime, tužitelj je htio, namjeravao i planirao operacijske zahvate vršiti u jednoj od ustanova unutar sustava javnog zdravstva Republike Hrvatske, međutim, taj sustav tužitelju nije omogućio izvođenje planiranih operacijskih zahvata. Napominje da je nakon završenog liječenja u S. b. z. m. r. L. upućen na kontrolni pregled kod ortopeda u KB D. koje preglede je učinio 20. ožujka 2017. i 24. travnja 2017. kojom prilikom mu je preporučeno daljnje operacijsko liječenje u smislu lateralnog opuštanja lijeve patele te je tom prilikom učinjena i predbilježba za operativni zahvat lijeve patele. Nadalje, dana 25. travnja 2017. izdana mu je uputnica za bolničko liječenje u ugovornoj ustanovi KB D. koju je predao dana 2. svibnja 2017. te je isti dan pregledan od strane anesteziologa kojom prilikom su učinjene i pripremne radnje za operaciju, sačinjena preoperativna lista, nakon čega je sva potrebna dokumentacija sa suglasnosti za medicinski postupak predana u tajništvu ortopedije radi izvođenja operacije kojom prilikom je tužitelju rečeno da će biti pozvan na operaciju najkasnije kroz sedam dana. Međutim, nije pozvan, a kako iz očitovanja KB D. od 14. ožujka 2018. proizlazi zbog problema sa odvijanjem redovitog operacijskog programa, a tužitelja su očito procijenili kao elektivnog bolesnika. Postavlja pitanje da li je neprovođenjem planiranog zahvata u KB D. prekoračen rok iz članka 49. Odluke o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, da li je KB D. bila obvezna u slučaju spriječenosti svojih radnika u obavljanju ugovorenih zdravstvenih djelatnosti osigurati zamjenu te o tome izvijestiti regionalni ured/područnu službu zavoda nadležnu prema sjedištu ustanove putem obrasca pod nazivom „Obavijest o zamjeni, sve sukladno članku 11. stavku 1. Općih uvjeta ugovora o provođenju specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja te u konačnici da li je tužitelj kao pacijent taj koji je sam sebe mogao uputiti u bilo koju zdravstvenu ustanovu iz sustava javnog zdravstva. Tužitelj prigovara ocjeni vještaka da učinjeni operacijski postupci nisu bili hitni obzirom da je ista suprotna medicinskoj dokumentaciji tužitelja i očitovanju S. b. z. o. i t. A. od 9. svibnja 2022. S obzirom da su prema definiciji hitnosti hitni i oni postupci čijim bi odlaganjem došlo do ugroze života i zdravlja, tužitelj postavlja pitanje da li je stanje koje je kod tužitelja postojalo prije operativnih zahvata nalagalo neophodno operativno zbrinjavanje, odnosno da je potrajalo da li bi kod tužitelja došlo do trajnih posljedica u smislu nastupanja degenerativnih promjena na hrskavici čašice i unutar koljenskog zgloba; da li bi bez vađenja slomljenih vijaka i dinamizacije „čavla“ kod tužitelja nastupila pseudoartroza lijeve natkoljenice te bi se nadalje nastavilo propadanje mišića i da li je uslijed toga postojala opasnost od pucanja čavla radi preopterećenja; da li bi se bez vraćanja čašice na anatomsku lokaciju, odnosno da li bi bez učinjene otvorene repozicije čašice, opuštanja lateralnih patelarnih retinakula i transpozicije jedne od 4 glave kvadricepsa mogla uspostaviti funkcija koljena (pokreti fleksije i ekstenzije), provoditi neophodna fizikalna terapija jačanja dinamičkih stabilizatora koljena i da li bi posljedično došlo do razvoja nestabilnog koljena koje je podložno ozljedama i degenerativnim promjenama; da li bi svako daljnje odgađanje operativnih zahvata od 27. lipnja 2017. i 21. studenoga 2017. negativno utjecalo na duljinu oporavka i rehabilitacije te vrlo izvjesno zaostalim invaliditetom kod tužitelja. Ukoliko su odgovori na postavljena pitanja potvrdni, vještak nastavno treba odgovoriti da li su potencijalne, odnosno prijeteće trajne posljedice u smislu nastupanja degenerativnih promjena na hrskavici čašice i unutar koljenskog zgloba, pseudoartroza lijeve natkoljenice te propadanje mišića i razvoj nestabilnog koljena predstavljaju ugrozu zdravlja te da li stanje pacijenta kod kojega bi uslijed odgađanja operativnog zbrinjavanja nastupile trajne posljedice u smislu degenerativnih promjena na hrskavici čašice i unutar koljenskog zgloba, pseudoartroze lijeve natkoljenice te propadanja mišića i razvoja nestabilnog koljena, predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje. Nadalje, obzirom da se vještak kod ocjene hitnosti, odnosno stupnja hitnosti poziva na ATS (Australsko-azijsku ljestvicu trijaže) koja ima pet kategorija hitnosti, tužitelj smatra da bi bilo potrebno da vještak opiše zlatna pravila trijaže za svakog pacijenta i za svaku od kategorija hitnosti navede primjer i pravilo o vremenskom terminu zbrinjavanja pacijenta, odnosno da li je točno da npr. manja ozljeda ekstremiteta, uganuće zgloba sa umjerenom i blagom boli ili npr. otečeni zglob prema pravilima trijaže nalažu medicinsko zbrinjavanje unutar 60 minuta, pa ako je tomu tako da li onda stanje kod tužitelja kod kojega bi svako odgađanje operativnog zahvata rezultiralo gore navedenim teškim posljedicama i zaostalim invaliditetom predstavlja stanje hitnosti i potrebu čim ranijeg zbrinjavanja.
31. Tuženik je uz podnesak od 4. srpnja 2022. dostavio stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 1. srpnja 2022. iz kojega proizlazi da je iz očitovanja S. b. z. o. i t. A. od 9. svibnja 2022. vidljivo mišljenje da je bilo potrebno što ranije izvršenje navedenih postupaka, jer bi svako njihovo daljnje odgađanje negativno utjecalo na duljinu oporavka i rehabilitacije te je vrlo izvjesno da bi odgađanje postupka rezultiralo zaostalim invaliditetom. Kao što je vidljivo, nije dano mišljenje o hitnosti sukladno članku 25. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Nadalje, iz očitovanja S. b. z. o. i o. k. dr. N. od 17. svibnja 2022. vidljivo da je tužitelj pregledan u dva navrata (26. svibnja i 6. lipnja 2017.) te da mu je po zadnjem pregledu dana preporuka za novi operacijski zahvat u smislu korekcije odnosno derotacije bedrene kosti u jednom od kliničkih centara budući se ne može to provesti u njihovoj bolnici. U nalazima ortopeda se ne spominje hitnost provođenja zahvata. Tužitelj se nije javio u neki od kliničkih centara, nego je proveo pregled u S. b. z. o. i t. A. 14. lipnja 2017. i nakon toga i operativni zahvat 27. lipnja 2017. Nakon uvida u nalaz i mišljenje vještaka stalnog sudskog vještaka od 23. lipnja 2022., Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda je u cijelosti suglasno s napisanim. Nalaz je sačinjen u skladu s pravilima medicinske struke, medicinski i životno je logičan te objektivan. Vještak je detaljno i argumentirano udovoljio zahtjevu suda u povjerenom mu vještačenju, obrazložio pojam hitnosti. Sukladno navedenom, slažu se s zaključkom vještaka da je jedini hitni operacijski postupak bio onaj nakon traume koji je učinjen u OB N. G., a riječ je o intramedularnoj osteosintezi korištenjem čavla i vijaka. Niti jedan drugi postupak nije bio hitan i nije postojao opravdan razlog za odlazak u neugovornu ustanovu.
32. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 1. ožujka 2023., vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je, u odnosu na navode, pitanja i prigovore tužitelja iz podneska od 30. lipnja 2022. istaknuo da tužitelj navodi kako mu nije jasno otkuda vještaku navod da je tužitelj u svojim podnescima konfuzan i to repetitivno u tvrdnjama vezano za učinjene operacijske zahvate u S. b. z. o. i t. A., odnosno da tužitelj navodi kako su učinjene operacije pod a) 27. lipnja 2017. – odstranjenje vijaka, tibije (goljenička kost) i pod b) 21. studenoga 2017. – valgizacijska osteotomija (korekcija osovine) proksimalnog kraja tibije s unutarnjom fiksacijom. Međutim, u rješenju kojim je imenovan vještakom jasno se navode te dvije operacije koje su učinjene na ta dva datuma. Naknadnim uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio je da su učinjene potpuno druge operacije na navedene datume te je isto okvalificirao kao zbrku i kontradiktornost, a svoje mišljenje i nalaz je sačinio temeljem doista učinjenih operacijskih postupaka. U odnosu na postavljena pitanja tužitelja, vještak ističe da svaka odgoda bilo koje dijagnostike i liječenja dugoročno gledano može dovesti do pogoršanja zbog kojega je to liječenje indicirano, no to ne znači da je riječ o hitnom stanju koje se mora zbrinjavati na razini hitnosti. Konkretno za stanje tužitelja može izjaviti da bi se nekakve promjene bez liječenja moglo očekivati u razdoblju nekoliko godina. Isto tako, važno je za reći kako u sustavu javnog zdravstva s obzirom na kapacitete i uvjete postoje razne liste čekanja na dijagnostičke i terapijske postupke te je njegovo mišljenje kao vještaka da bi prihvaćanjem hitnosti u ovom konkretnom slučaju dalo za pravo svima koji su na bilo kojoj listi čekanja da pokrenu isti sudski postupak. Na upit tužitelja o neophodnosti odstranjenja slomljenih vijaka i dinamizacije čavla koje bi eventualno nastale komplikacije koje navodi, napomenuo je kako postoji mogućnost takvih komplikacija, ali njihova prevencija ne ulazi u sferu hitnosti jer se iste razvijaju tijekom dužeg vremenskog razdoblja odnosno nekoliko mjeseci. Pseudartroza se smatra ako nije došlo do koštane konsolidacije, odnosno cijeljenja duže od 6 mjeseci od učinjenog postupka. Stanje tužitelja kojim je čašica (patela) bila u svom položaju poluiščašenja trajalo je dugo vremensko razdoblje prije samoga operacijskog postupka, odnosno odgađanje operacije za mjesec ili dva ni na koji način ne bi promijenilo prognozu uspješnosti liječenja. Osim toga, tužitelj je pregledan i u privatnoj ugovornoj ustanovi "dr. N." gdje mu je sugerirano jedno sasvim drugačije liječenja od onoga koje je kasnije učinjeno u drugoj privatnoj ugovornoj ustanovi što dovodi u dilemu njega kao vještaka o točnoj kojoj patologiji je doista bilo riječi. Sukladno tome, nije mu jasno na koji način je tužitelj sam procijenio hitnost operacijskih postupaka i zašto se javio u drugu ustanovu, iako je vještak temeljem svojih znanja i iskustva sklon pokloniti svoje mišljenje preporučenoj operaciji iz S. b. "dr. N.". Svi ti postupci su po njegovom stručnom mišljenju elektivni. Što se tiče zlatnih pravila trijaže ističe da je u svom nalazu i mišljenju jasno naveo koja su pravila trijaže hitnosti i tome nema što za dodati. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je operacija vađenja slomljenih vijaka i dinamizacije čavla učinjena nakon proteka šest mjeseci od primarne operacije koja je izvršena u N. G. 17. prosinca 2016., vještak je odgovorio da je operacija izvršena 27. lipnja 2017., ali pacijent je prije toga predviđen za operacijsko liječenje u KB D..
33. Opunomoćenik tužitelja iznio je primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je istaknuo da je isti kontradiktoran sa medicinskom dokumentacijom za tužitelja koja ukazuje na hitnost operativnih zahvata koje je obavio u S. b. A., a na koji operativni zahvat nije tužitelj sam sebe uputio niti ga sam preporučio nego je tužitelj na isto bio prisiljen nakon što u primjerenom roku nije dobio očekivanu zdravstvenu zaštitu u redovnom sustavu putem HZZO-a. Vještak u svojim odgovorima na postavljena pitanja o hitnosti obavljenih zahvata ne daje egzaktan odgovor, ali u odgovorima na postavljena pitanja navodi i potvrđuje da bi zaostala stanja kod tužitelja mogla rezultirati pogoršanjem zdravstvenog stanja samo što se vještak ne može egzaktno očitovati o vremenskom periodu u kojem bi dolazilo do pogoršanja zdravstvenog stanja niti se može očitovati da li je svako odgađanje moglo rezultirati pogoršanjem. Osim toga, i pogrešno procjenjuje zdravstveno stanje tužitelja sa aspekta hitnosti potrebnih zdravstvenih tretmana. Također je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku specijalisti ortopedu.
34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, kao i njegovo očitovanje na raspravi, obzirom da su sačinjeni vrlo detaljno opisujući svu priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu  predmeta,  kao i tijek bolesti te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke, sukladno medicinskoj dokumentaciji, dok je svojim očitovanjem otklonio iznesene prigovore tužitelja.
35. Naime, sudski vještak se vrlo decidirano izjasnio da operacijski zahvati učinjeni u S. b. z. o. i t. A. 27. lipnja 2017. (odstranjenje dva vijka radi tzv. „dinamizacije“ čavla) i 21. studenoga 2017. (otvorena repozicija čašice – patele, opuštanje lateralnih patelarnih retinakula i transpozicija jedne od 4 glave kvadricepsa – m. vastus medialisa) nisu predstavljali zdravstvenu zaštitu u hitnom slučaju iz članka 25. Pravilnika obzirom da bi jedino u tom slučaju tužitelj imao pravo ostvariti naknadu troškova plaćenog liječenja na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a koje liječenje je proveo u neugovornoj zdravstvenoj ustanovi. Jedini hitni operacijski postupak u tužiteljevom slučaju bio je onaj nakon traume koji je učinjen u O. b. N. G., a riječ je o intramedularnoj osteosintezi korištenjem čavla i vijaka. Također je pojasnio da bi svaka odgoda bilo koje dijagnostike i liječenja dugoročno gledano mogla dovesti do pogoršanja i komplikacija zbog kojega je liječenje indicirano, no to ne znači da je riječ o hitnom stanju koje se mora zbrinjavati na razini hitnosti.
36. Također, iz očitovanja S. b. z. o. i t. A. od 9. svibnja 2022. vidljivo je njihovo mišljenje da je bilo potrebno što ranije izvršenje operacijskih zahvata kod tužitelja, jer bi svako njihovo daljnje odgađanje negativno utjecalo na duljinu oporavka i rehabilitacije te je vrlo izvjesno da bi odgađanje postupka rezultiralo zaostalim invaliditetom. Međutim, nije dano mišljenje o hitnosti sukladno članku 25. Pravilnika.
37. Uzimajući u obzir potpunost i uvjerljivost nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, koje tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju, Sud je na raspravi održanoj dana 1. ožujka 2023. sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. ZPP-a odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja po (drugom) stalnom sudskom vještaku ortopedske struke, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).
38. Nakon ovako sačinjenog nalaza i mišljenja od strane stalnog sudskog vještaka razvidno je da je putem provedenog vještačenja utvrđeno istovjetno činjenično stanje, kao i putem ovlaštenih vještaka u upravnom postupku. Dakle, u ovoj upravnoj stvari provedena su tri vještačenja u kojima su vještaci suglasni u svojoj ocjeni da se liječenje tužitelja moglo provesti putem uputnice izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova, s obzirom da u konkretnom slučaju nije postojala hitna medicinska indikacija u provođenju zdravstvenih usluga. Naime, iako su postupanja i liječenja tužitelja bila u svakom slučaju medicinski indicirana i opravdana, nije postojala hitnost u postupanju, odnosno nije se radilo o neposrednoj opasnosti za život i zdravlje.
39. Tužitelj svojim navodima nije Sud doveo u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, već iznosi svoja stajališta u svezi svog liječenja u bitnome smatrajući da su operacijski zahvati učinjeni u S. b. z. o. i t. A. 27. lipnja 2017. i 21. studenoga 2017. predstavljali zdravstvenu zaštitu u hitnom slučaju iz članka 25. Pravilnika. Pri tome valja reći da se ovdje radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti vještaka liječnika, koji su u konačnici zaključili da u konkretnom slučaju nije postojala hitna medicinska indikacija u provođenju zdravstvenih usluga.
40. Slijedom svega navedenog, kako je osporavano rješenje doneseno na temelju mjerodavne stručne prosudbe, na način i u postupku propisanim zakonom, a koja mjerodavna stručna prosudba je potvrđena i od strane stalnog sudskog vještaka u ovom upravnom sporu, Sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
41. Stoga Sud nema osnove niti zaključiti da je odbijanjem zahtjeva tužitelja za naknadu troškova plaćenog liječenja povrijeđen zakon na njegovu štetu jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na naknadu troškova plaćenog liječenja na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz članka 87. stavka 2. Pravilnika pa je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u točki I izreke ove presude.
42. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
43. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
44. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 3. ožujka 2023.

                                                                                                                                                          Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).