1

Poslovni broj: 5 P-886/19-41

 

                

        Republika Hrvatska                                                                     

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

          32100 Vinkovci

Poslovni broj: 5 P-886/19-41

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A I R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,  po sucu Ivici Raguž,  u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB: …, iz T., A. S. .., zastupan po punomoćniku M. A., odvjetnici iz V., protiv tuženika A. b. d.d. Z. d.d. OIB:…, Z., S. a. .., zastupan po punomoćniku O. d. Ć. i Š. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 22. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice M. A., te odvjetnice S. J. M., u zamjeni za punomoćnika tuženika O. d. Ć. & Š., 3. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

I Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., S. a. .., OIB: …, da tužitelju M. D. iz T., A. S. .., OIB: …, isplati na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope novčani iznos od 2.092,26 eura / 15.764,16 kuna1, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 15,63 eura / 117,75 kuna od 01.10.2007. godine pa do isplate,

- 15,61 eura / 117,60 kuna od 01.11.2007. godine pa do isplate,

- 15,75 eura / 118,69 kuna od 01.12.2007. godine pa do isplate,

- 15,77 eura / 118,81 kuna od 01.01.2008. godine pa do isplate,

- 16,03 eura / 120,81 kuna od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 16,28 eura / 122,66 kuna od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 16,50 eura / 124,33 kuna od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 16,02 eura / 120,71 kuna od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 15,96 eura / 120,22 kuna od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 16,08 eura / 121,13 kuna od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 15,73 eura / 118,52 kuna od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 15,86 eura / 119,52 kuna od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 16,02 eura / 120,67 kuna od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 17,39 eura / 131,06 kuna od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 16,38 eura / 123,43 kuna od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 34,01 eura / 256,22 kuna od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 34,43 eura / 259,39 kuna od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 34,62 eura / 260,81 kuna od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 34,10 eura / 256,91 kuna od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 34,05 eura / 256,52 kuna od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 33,55 eura / 252,80 kuna od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 33,00 eura / 248,65 kuna od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 33,17 eura / 249,94 kuna od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 33,54 eura / 252,67 kuna od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 33,33 eura / 251,11 kuna od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 33,14 eura / 249,70 kuna od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 33,59 eura / 253,08 kuna od 19.11.2009. godine pa do isplate,

- 34,03 eura / 256,38 kuna od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 34,37 eura / 258,95 kuna od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 34,40 eura / 259,20 kuna od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 35,14 eura / 264,80 kuna od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 34,94 eura / 263,29 kuna od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 35,33 eura / 266,23 kuna od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 37,54 eura / 282,81 kuna od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 36,68 eura / 276,37 kuna od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 38,91 eura / 293,19 kuna od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 37,99 eura / 286,25 kuna od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 36,99 eura / 278,67 kuna od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 39,44 eura / 297,19 kuna od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 35,95 eura / 270,90 kuna od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 35,06 eura / 264,17 kuna od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 35,19 eura / 265,15 kuna od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 34,55 eura / 260,31 kuna od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 34,80 eura / 262,21 kuna od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 36,93 eura / 278,26 kuna od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 37,24 eura / 280,57 kuna od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 39,84 eura / 300,17 kuna od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 38,78 eura / 292,17 kuna od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 37,41 eura / 281,87 kuna od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 33,50 eura / 252,39 kuna od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 33,36 eura / 251,38 kuna od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 33,78 eura / 254,50 kuna od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 34,30 eura / 258,42 kuna od 03.01.2012. godine pa do isplate,

- 34,31 eura / 258,53 kuna od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 34,04 eura / 256,51 kuna od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 34,13 eura / 257,15 kuna od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 34,31 eura / 258,54 kuna od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 34,17 eura / 257,47 kuna od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 34,13 eura / 257,17 kuna od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 33,95 eura / 255,80 kuna od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 33,60 eura / 253,16 kuna od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 34,02 eura / 256,36 kuna od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 34,17 eura / 257,48 kuna od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 34,11 eura / 257,03 kuna od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 33,51 eura / 252,50 kuna od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 33,94 eura / 255,64 kuna od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 34,03 eura / 256,36 kuna od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 33,85 eura / 254,95 kuna od 01.05.2013. godine pa do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine; od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., S. a. .., OIB: …, da tužitelju M. D. iz T., A. S. .., OIB: …, isplati na ime preplate po osnovi valute CHF novčani iznos od 11.482,03 eura / 86.511,32 kuna1, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 5,31 eura / 40,04 kuna od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 8,20 eura / 61,76 kuna od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 2,82 eura / 21,28 kuna od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 2,10 eura / 15,79 kuna od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 3,46 eura / 26,04 kuna od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 1,06 eura / 8,00 kuna od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 2,77 eura / 20,86 kuna od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 18,19 eura / 137,08 kuna od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 6,87 eura / 51,77 kuna od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 19,44 eura / 146,48 kuna od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 21,86 eura / 164,74 kuna od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 22,95 eura / 172,89 kuna od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 19,96 eura / 150,42 kuna od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 19,67 eura / 148,19 kuna od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 16,83 eura / 126,79 kuna od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 13,65 eura / 102.86 kuna od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 14,64 eura / 110,27 kuna od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 16,72 eura / 126,01 kuna od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 15,53 eura / 117,03 kuna od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 14,46 eura / 108,93 kuna od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 17,04 eura / 128,37 kuna od 19.11.2009. godine pa do isplate,

- 19,56 eura / 147,38 kuna od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 21,53 eura / 162,20 kuna od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 21,71 eura / 163,60 kuna od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 26,00 eura / 195,86 kuna od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 24,84 eura / 187,18 kuna od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 27,09 eura / 204,13 kuna od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 39,77 eura / 299,61 kuna od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 34,84 eura / 262,49 kuna od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 47,70 eura / 359,39 kuna od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 42,39 eura / 319,40 kuna od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 36,60 eura / 275,76 kuna od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 50,75 eura / 382,41 kuna od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 58,82 eura / 443,21 kuna od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 52,97 eura / 399,12 kuna od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 53,83 eura / 405,59 kuna od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 49,63 eura / 373,92 kuna od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 51,27 eura / 386,33 kuna od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 65,21 eura / 491,35 kuna od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 67,22 eura / 506,47 kuna od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 84,23 eura / 634,65 kuna od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 77,29 eura / 582,37 kuna od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 68,35 eura / 514,97 kuna od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 68,11 eura / 513,21 kuna od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 67,14 eura / 505,85 kuna od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 70,17 eura / 528,66 kuna od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 73,96 eura / 557,26 kuna od 03.01.2012. godine pa do isplate,

- 74,07 eura / 558,06 kuna od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 72,11 eura / 543,28 kuna od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 72,73 eura / 548,01 kuna od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 74,07 eura / 558,11 kuna od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 73,04 eura / 550,32 kuna od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 72,75 eura / 548,15 kuna od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 71,42 eura / 538,11 kuna od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 68,87 eura / 518,89 kuna od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 71,96 eura / 542,18 kuna od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 73,05 eura / 550,41 kuna od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 72,62 eura / 547,12 kuna od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 68,22 eura / 514,03 kuna od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 71,27 eura / 536,97 kuna od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 71,96 eura / 542,22 kuna od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 70,60 eura / 531,91 kuna od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- 8.838,75 eura / 66.595,58 kuna od 14.05.2013. godine pa do isplate, po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011. godine; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III Nalaže se tuženiku A. b. d.d., OIB:…, Z., S. a. .., da tužitelju M. D. iz T., A. S. .., OIB: …, na ime troškova sudskog postupka isplati iznos od 5.786,80 eura / 43.600,64 kuna1 u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naplatom troškova postupka, tj. za iznos od 5.539,16 eura / 41.734,80 kuna1.

 

              IV Odbija se zahtjev tuženika za naplatom troškova postupka.

 

r i j e š i o  j e

 

              I Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 741,54 eura / 5.583,13 kuna1.

 

              II Odbija se prigovor prijeboja.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi  isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 11. lipnja 2019. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika tj. S. b. d.d. zaključio .. lipnja ...g. ugovor o kreditu broj …, u iznosu od 47.500,00 CHF, s rokom otplate od 21 godinu. Navedenim ugovorom o kreditu ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Kamatna stopa s početnih 4,80% godišnje tijekom otplate kredita mijenjala se n a štetu tužitelja. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju nije pružena dovoljna informacija i obavijest o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule, odnosno rizicima veznim uz rast CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu tijekom otplate kredita povećao se i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj. O ugovorenoj odredbi glede redovne kamatne stope nije se pojedinačno pregovaralo, kao što se nije pojedinačno pregovaralo niti o odredi da se glavnica kredita veže uz valutu CHF, te tuženik kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnih za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja, te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Stoga tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu promjene iste sadržana u ugovoru o kreditu ništetna i nema obvezno – pravni učinak. Tuženik je na navedeni način postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi  postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. Stoga  tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika podnoseći prethodno tzv. stupnjevitu tužbu sa zahtjevom da mu tuženik dostavi cjelokupnu dokumentaciju vezanu za navedeni ugovoru o kreditu, a kako bi tužitelj mogao točno postaviti svoj zahtjev za isplatu.

1.1. Nakon što mu je bila dostavljena cjelokupna dokumentacija podneskom od 26. svibnja 2021. (list 245-275 spisa) tužitelj vrši specifikaciju svog potraživanja potražujući isplatu ukupnog iznosa od 107.862,62 kuna / 14.315,80 eura. Nakon provedenog vještačenja podneskom do 8. studenog 2021. (list 273-275 spis) tužitelj specificira svoje potraživanje potražujući po osnovu promjenjive kamatne stope isplatu novčanog iznosa od 15.764,16 kuna / 2.092,26 eura sa zateznim kamatama, a po osnovi valutne klauzule isplatu iznosa od 86.511,32 kuna / 11.482,03 eura. Dakle, tužitelj je potraživao isplatu ukupnog iznosa od 102.275,48 kuna / 13.574,29 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini. Nadalje navodi kako se presude na koje se u tužbi poziva tužitelj ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, obzirom se ništetnost pojedinih odredbi ima utvrđivati u svakom pojedinom slučaju. Sporne odredbe ugovora o kreditu su jasne, lako uočljive i razumljive. Tuženik se u cijelosti pridržavao odredbi Zakona o zaštiti potrošača, te je postupao sukladno važećem Zakonu o bankama, kao i Zakonu o kreditnim institucijama. Ugovorna odredba o kamatnoj stopi u skladu je i s odredbama Zakona o obveznim odnosima. O odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno se pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Što se tiče ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli tuženik navodi kako se je i o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Nadalje, odabir navedenog kredita bio je tužiteljev izbor, jer je tuženik nudio i druge kreditne proizvode. Odredbe o valutnoj klauzuli bile su jasne, razumljive i lako uočljive. Tuženik ističe prvenstveno prigovor zastare potraživanja tužitelja, navodeći kako pravni prednik tuženika, tj. S. b. d.d. s kojom je tužitelj sklopio ugovor o kreditu nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, te se stoga tužitelj  ne može pozivati na pravna utvrđenja i tumačenje tih presuda i navedene presude ne mogu se primijeniti na ovaj postupak. Dodatno tijekom postupka tuženik ističe kako su tužbom trebali biti obuhvaćen i M. M. kao sudužnik te J. D. kao založni dužnik.

              3. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj … od ..06….g. zaključen između tužitelja i S. b. d.d., otplatni plan, obavijest o promjenama kamatne stope, specifikacija uplata s pregledom uplata prometa za klijenta, nalaz i mišljenje vještaka T. B., pismeno očitovanje vještaka T. B., saslušan je tužitelj M. D., svjedok M. S., te vještak T. B..

              4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem Ž. M. obzirom je Ž. M. javni bilježnik, a isti je preminuo.

              5. Kako je podneskom od 8. studenog 2021. tužitelj specificirao tužbeni zahtjev potražujući isplatu ukupnog iznosa od 102.275,48 kuna, to je navedenim podneskom tužitelj zapravo izvršio djelomično povlačenje tužbe i to za iznos od 741,54 eura / 5.587,13 kuna1. S navedenim djelomičnim povlačenjem tužbe tuženik se suglasio na ročištu od 23. ožujka 2022. Stoga je sud sukladno odredbi čl.193. st.2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba djelomičnom povučena za iznos od 741,54 eura / 5.587,13 kuna1.

              5.1. Također podneskom od 27. rujna 2022. tužitelj je svoje potraživanje iskazao u kunskoj protuvrijednosti i protuvrijednosti eura, a podneskom od 27. siječnja 2023. tužitelj je svoje potraživanje iskazao na način da je prvo naveo vrijednost eura a zatim vrijednost kuna.

              6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je između tužitelja i prednika tuženika zaključen ugovor o kreditu broj … od ..06. ..g.; da je ugovor zaključen na iznos od 47.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 21 godinu i promjenjivom kamatnom stopom; da je redovna kamata ugovorena u visini od 4,80% kao godišnja i promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao; da je tuženik pravni slijednik S. b. d.d. O., odnosno H. A. – A. b.; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom presudom je utvrđeno da je ovdje prednik tuženika, tj. H. A. – A. – b. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u sukladno s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019., da je tužitelj sredstva od kredita koristio za gradnju obiteljske kuće.

6.2. Među strankama sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na promjenu kamatne stope, pitanje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

6.3 Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj … od ..06. ..g. (nastavno: Ugovor o kreditu), obavijesti o promjenama kamatne stope, pregleda prometa za klijenta i specifikacija uplata, te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

7. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 6. lipnja 2007.

7.1. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

7.2. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

7.3. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

7.4. Analizirajući spornu odredbu članka 3. i 4. ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, time da se izmjena kamatne stope vrši bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.

7.5. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

7.6. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima i bez zaključivanja dodatno aneksa mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

7.7. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 3. i 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Ove činjenice proizlaze i iz iskaza tužitelja M. D. kada isti navodi da je mogao utjecati samo na iznos kredita kojeg će podignuti i rok njegove otplate, dok na preostali sadržaj ugovora o kreditu nije mogao utjecati te je ugovor mogao kao takvog prihvatiti ili ne. Također proizlaze i iz iskaza svjedoka M. S. kada ista navodi da je klijent mogao utjecati samo na visinu kredita i rok otplate, dok na visinu kamatne stope i preostalih dijelova ugovora klijent je mogao ugovor samo prihvatiti ili ne prihvatiti. Sve ovo jasno ukazuje na činjenicu da tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecaja i pregovaranja glede visine kamatne stope i primjene valutne klauzule, već je ugovor kao takav mogao prihvatiti ili ne prihvatiti.

7.8. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 3. i 4. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

7.9. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

7.10. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti prednik tuženika, odnosno da je i prednik tuženika kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

7.11. O ništetnosti valutne klauzule konačan stav izražen prije svega u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18, od 3. rujna 2019., a koja je bila predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske od niza poslovnih banaka koje su kao tuženici sudjelovali povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj U-III/4150/19, od 3. veljače 2021., odbio podnesene ustavne tužbe protiv naprijed navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke Ustavnog suda je u obvezi poštovati i ovaj sud.

7.12. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba ugovora o kreditu i u dijelu članka 3. gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima i to na način da ih podmiruje u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.

8. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi

naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, kojom je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

8.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/18, od 19. ožujka 2019.

8.2. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.

8.3. Ova presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i to upravo povodom podnese ustavne tužbe protiv presude poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom, te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti je proizvoljno.

8.4. Neosnovano se tuženik poziva da presude koje su donesene povodom kolektivnog spora za zaštitu interesa potrošača ne mogu biti primjenjive u ovom konkretnom slučaju i to iz razloga jer je ugovor o kreditu s tužiteljem sklopila S. b. d.d. O. a ne tuženik. Ovakav stav tuženika je neprihvatljiv iz razloga jer je u vrijeme podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača nesporno da S. b. d.d. O. uopće nije postojala kao pravna osoba, odnosno da je njen pravni slijednik bila H. A. A. b. d.d. Zagreb, koja je nesporno bila stranka u predmetnom postupku, a da je slijednik iste banke ovdje tuženik, odnosno da tuženik odgovara za sva prava i obveze svojih prednika čiji je on slijednik, pa se stoga ima smatrati da se i na njega primjenjuju pravna shvaćanja koja su zauzeta u predmetnom sudskom postupku.

9. Kako bi se otklonile svake dvojbe glede pitanja ništetnosti ugovornih odredbi i mogućnosti utjecaja tužitelja na iste odnosno mogućnost pregovara s tuženikom sud je saslušao tužitelja te svjedoka M. S..

9.1. Iz iskaza tužitelja M. D. utvrđeno je kako je isti bio dugogodišnji klijent Slavonske banke te su mu bila neophodna sredstva za završetak gradnje stambenog objekta, odnosno kuće. Stoga se odlučio za kredit u Slavonskoj banci, a sredstva iz kredita koristio je za uređenje nekretnine u kojoj živi sa svojom obitelji. Iako se raspitivao o kreditima kod drugih banaka, odlučio se je za kredit kod S. banke iz razloga jer je bio njen dugogodišnji korisnik. Za kredit u CHF- u odlučio se iz razloga jer je u toj valuti mogao dobiti najveći iznos. S bankom je mogao pregovarati samo oko visine kredita koji mu je potreban i roku njegove otplate, dok o drugim elementima nije mogao pregovarati. Napose nije mogao pregovarati oko visine kamatne stope, a kredit kao takav mogao je ili prihvatiti ili ne prihvatiti. Poznato mu je što znači riječ "promjenjiva" no nije mu poznato o čemu ovisi promjena kamatne stope i zašto je došlo do povećanja rate kredita. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja jer je siguran, uvjerljiv i vjerodostojan, a podredno isti je u suglasnosti s iskazom svjedoka M. S. kada navedeni svjedok u svom iskazu navodi da klijenti nisu mogli utjecati na visinu kamatne stope i njenu promjenu.

9.2. Iz iskaza svjedoka M. S. utvrđeno je da je ista bila djelatnica S. b. d.d. O. Podružnice u V. od ... do ... te je radila na poslovima vezanim za odobravanje kredita. Prilikom vođenja pregovora klijent je mogao utjecati samo na visinu kredita koji traži i rok otplate, a što je ovisilo o njegovim financijskim mogućnostima. U pogledu visine kamatne stope klijent je istu mogao prihvatiti ili ne prihvatiti, a napose nije mogao doći i zahtijevati manju kamatnu stopu od one koju je banka nudila. Ne sjeća se konkretnog tužitelja i konkretnog ugovora o kreditu. Iskaz navedenog svjedoka sud je u cijelosti prihvatio.

10. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku T. B., a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se je kamatna stopa više puta mijenjala i to temeljem odluke tuženika kao kreditora što je za posljedicu imalo povećanje anuiteta odnosno obveze tužitelja kao korisnika kredita. Naime, kamatna stopa je bila početno ugovorena u visini od 4,80%, da bi se ista potom povećala na 5,80%, 6,75%, 6,50%, 6,30%. Vještak je utvrdio da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja, a zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 15.764,16 kuna / 2.092,26 eura1, a zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita iznosi 86.511,32 kuna / 11.482,03 eura1. Obzirom je jedno vrijeme tužitelj pojedine rate platio prema tečaju koji je bio manji od početno ugovorenog to je zbog manjeg tečaja tužitelj platio i manje u iznosu od 30,74 kuna / 4,08 eura1. Kada se od ukupno više plaćenog u iznosu od 86.542,06 kuna / 11.486,12 eura1 odbije iznos od 30,74 kuna / 4,08 eura1 proizlazi da je tužitelj zbog promjene tečaja tužitelj više platio 86.511,32 kuna / 11.482,03 eura1.

11. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik iskazao primjedbu navodeći kako vještak ne obrazlaže način izračuna u svom vještačenju, da je vještak nalaz i mišljenje izradio kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, da je razlika zbog promjene tečaja u periodu od 1. kolovoza 2007. do konačne otplate iznosila 84.490,45 kuna, dok je vještak dobio veću razliku. Također tuženik ističe i prigovor prijeboja, odnosno kada je tužitelj plaćao po tečaju koji je bio manji od početno ugovorenog tečaja.

11.1. U svom pismenom očitovanju na prigovor tuženika vještak navodi kako je razliku anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa izračunao na način da je početni anuitet po početnoj kamatnoj stopi stavio u odnos s naknadno izmijenjenim anuitetima nakon svake promjene kamatne stope, dok je razliku anuiteta po osnovi promjene tečaja utvrdio uzimajući u obzir razliku nominalnih iznosa početnog anuiteta primjenjujući kao početni tečaj onaj tečaj važeći na dan isplate kredita u odnosu na tečajeve važeće na dan dospijeća svakog anuiteta. 14. svibnja 2013. izvršena je prijevremena otplata ugovora o kreditu. Nadalje sud je i saslušao vještaka T. B. koji je u svom iskazu ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja navodeći da je utvrdio i tzv. negativnu kamatu koju je i iskazao. Navod tuženika da razlika zbog promjene tečaja iznosi 84.490,45 kuna nije potkrijepljena niti jednim konkretnim materijalnim podatkom kojim bi tuženik dokazao svoju tvrdnju. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit 14. svibnja 2013. Vještak je nalaz i mišljenje sačinio sukladno pravilima struke, a negativnu razliku uzeo je obzirom prilikom izračuna. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, pismeno očitovanje vještaka i iskaz vještaka, obzirom je isti stručan, uvjerljiv, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji te je vještak u svom nalazu i mišljenju iskazao točnu visinu kamatne stope u svakom pojedinom trenutku kao i visinu tečaja koju je tuženik obračunavao na glavnicu kredita. Također vještak je iskazao i tzv. negativnu razliku, odnosno one iznose koje je tužitelj manje platio zbog manjeg tečaja u odnosu na početno ugovorenog. Vještak je sigurno i uvjerljivo obrazložio svoja utvrđenja, a tuženik niti jednim dokazom nije potkrijepio svoju tvrdnju da razlika zbog promjene tečaja iznosi 84.490,45 kuna.

              12. Dakle, iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope čini razliku iznosa kojeg je platio za kamatu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,80% do onih iznosa kamatne stope koje je tuženik tijekom otplate kredita utvrđivao i visinu anuiteta korigirao na tako utvrđenu visinu ugovorene kamatne stope. Ukupnu visinu sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Borkovića proizlazi da ista iznosi 15.764,16 kuna / 2.092,26 eura1.

              12.1. Iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu iznosi 86.511,32 kuna / 11.482,03 eura1, time da je vještak navedeni iznos utvrdio na način da je  ukupno preplaćeni iznos u visini od 86.542,06 kuna / 11.486,12 eura1 zbog promjene tečaja umanjio za iznos tzv. negativne razlike u visini od 30,74 kuna / 4,08 eura1, odnosno za one iznose kada je tečaj bio manji od početno ugovorenog. Ovdje se posebno napominje da je utvrđene kunske iznose tužitelj iskazao u eurskoj protuvrijednosti, time da je u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu samo prvo iskazao vrijednost eura. Stoga je sud odbio i prigovor prijeboja istaknut od strane tuženika obzirom je tužitelj svoje potraživanje umanjio za tzv. negativnu razliku.

13. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 15.764,16 kuna / 2.092,26 eura1, te 86.511,32 kuna / 11.482,03 eura1, na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 323. ZOO, za navedene iznose.

              14. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

              15. Kako Visoki trgovački sud pravomoćno odlučio u žalbenom postupku dana 13. lipnja 2014., oduka Trgovačkog suda u Zagrebu je toga dana postala pravomoćna pa je od tada tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata. Kako je tužba u ovom predmetu zaprimljena 11. lipnja 2019. to je očito da nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO. Posebno se napominje da podneskom kojim je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev od 26. svibnja 2021. tužitelj nije izvršio preinaku tužbe nego samo specifikaciju tužbenog zahtjeva jer je tek tada tužitelj imao dovoljno podataka kako bi mogao točno specificirati svoj tužbeni zahtjev u pogledu visine.

15.1. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

16. Neosnovan je prigovor tuženika da su tužbom trebali biti obuhvaćeni i M. M. kao sudužnik te J. D. kao založni dužnik, jer nema nužnog suparničarstva na aktivnoj strani, te se radi o internom odnosu tužitelja s navedenim osobama.

              17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 2. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, uspjeh tužitelja u pogledu pravne osove iznosi 100%, dok u pogledu visine iznosi 94,82% (13.574,26 / 14.315,80 x 100 = 94,82). Dakle, ukupan uspjeh tužitelj u postupku iznosi 97,41 % (94,82 + 100 / 2), a uspjeh tuženika 2,59%. Daljnjim oduzimanjem od uspjeha tužitelja uspjeh tuženika utvrđena je osnovica za obračun troškova postupka tužitelju u visini od 94,82%. Stoga je sud tužitelju priznao za sastav tužbe 237,05 bodova sukladno tbr. 7. t. 1., za pristup na ročište od 19. svibnja 2021., 13. listopada 2021., 23. ožujka 2022., 30. rujna 2022., 25. siječnja 2023., 22. veljače 2023. priznato je po 237,05 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t. 1., za sastav podneska od 14. svibnja 2021. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika priznato je 237,05 bodova sukladno tbr. 8. t. 1., za sastav podnesaka od 26. svibnja 2021., 8. studenog 2021. i 27. siječnja 2023. priznato je po 50 bodova za svaki podnesak sukladno tbr.8. toč.3. jer se ne radi o obrazloženom podnesku kojim bi tužitelj iznosio nove činjenice ili obrazloženja koja već ranije nije iznio, za pristup na ročište za objavu presude priznato je 50 bodova sukladno tbr.9. toč.3., pristup na ročište od 24. studenog 2022. priznato je 50 bodova sukladno tbr.9. toč.5. obzirom je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, sve imajući u vidu vrijednost 1 boda u iznosu 1,99 eura / 15,00 kuna1 sukladno tbr. 50. te je obračunat PDV sukladno tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 182,19 eura, a sve imajuću u vidu vrijednost predmeta spora utvrđenu u iznosu od 102.274,48 kuna / 13.574,29 eura1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer  tužitelj nije niti platio pristojbu na tužbu, a obveza koje nastaje trenutkom podnošenja tužbe. Također tužitelju nije priznat niti trošak podneska od 27. svibnja 2021. a kojim se tužitelj očituje na tužbu tuženika jer je tužitelj već ranije dostavio svoje očitovanje na tužbu tuženika, nije priznat sastav podneska od 20. listopada 2021. kojim tužitelj dostavlja dokaz o uplati iznosa za provođenje vještačenja, jer navedeni trošak sud ne cijeni opravdanim. Ovakav stav iskazan je u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1536/22. Nadalje tužitelju nije priznat niti trošak podnesaka od 13. siječnja 2022., 26. siječnja 2022., 27. rujna 2022. i 10. listopada 2022. jer u njima tužitelj samo ponovno reproducira svoja stajališta koja je više puta iznio tijekom postupka. Navedene podneske stoga sud ne cijeni opravdanim i svrsishodnim.

              17.1. Iako je tužitelj djelomično povukao tužbu sud tuženiku nije dosudio trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, imajući u vidu da zbog navedenog povučenog dijela tuženiku nisu nastali novi ili drugi troškovi, te da je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev s istim tužitelj uspio u gotovo u potpunosti. Dakle, osnova za obračun troškova postupka bio je uspjeh stranaka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a s kojim je tužitelj uspio u cijelosti. Stoga imajući u vidu odredbu čl.154. st.2. ZPP-a tuženik ne može tražiti trošak pozivom na djelomično povlačenje tužbe, već se je on mogao jedino protiviti djelomičnom povlačenju tužbe, u kojem slučaju bi sud trošak računao po razmjeru uspjeha svake parnične strane.

              18. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obzirom tuženik nije uspio u postupku.

              19. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci,  3. ožujka 2023.

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                                       Ivica Raguž v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku odvjetnica M. A., V.

2. tuženik po punomoćniku O.d. Ć. & Š., Z.

                                                                     

 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450