Poslovni broj: 19 Pn-56/21

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja S. P., OIB: …, P., zastupan po punomoćniku I. M., odvjetniku u Š., protiv tuženika M. B., iz S., OIB : …, zastupan po punomoćniku Š. S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. veljače 2023.g. u prisutnosti tužitelja sa punomoćnikom i tuženika sa punomoćnikom, na ročištu za objavu presude, u prisutnosti punomoćnika tužitelja I. M., dana 3. ožujka 2023.g.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik M. B., OIB:…, s naslova neimovinske štete isplatiti tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 50.000,00kuna sa zakonskim zateznim kamatama počev od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

"2. Dužan je tuženik, nadoknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju S. P., OIB:…, isplatiti tuženiku M. B., OIB:…, na ime parničnog troška, iznos od 1.410,18 EUR-a, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Dana 21. kolovoza 2020.g. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete u iznosu od 50.000,00kuna sa zakonskim zateznim kamatama počev od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te radi naknade parničnog troška.

 

Fiksni tečaj konverzije 5.35450

 

 

 

1.1. U tužbi tužitelj navodi da je tuženik dana 1. srpnja 2020.g. na TV J. u

okviru Parlamentarnih izbora 2020. godine održano predizborno sučeljavanje kandidata za …. izbornu jedinicu u kojem da je sudjelovalo 6 kandidata među kojima i tužitelj, a sve vezano uz teme koje su bitne za tu izbornu jedinicu. Uz tužitelja kao nositelja liste br.13 za …. izbornu jedinicu da je sudjelovao i J. J. kao kandidat D. P., A. S. kao kandidat H., Ž. J. kao kandidat D., N. V. kao kandidat R. koalicije i tuženik M. B. kao kandidat M. i nositelj liste br.2 za …. izbornu jedinicu.

1.2. U 44-oj minuti navedene emisije tuženik da je iznio uvredljiv i klevetnički sadržaj na štetu tužitelja i njegove obitelji govoreći mu: "Vi nemate uopće doticaja sa ratom od 92 jer ste vi u mirovini, vi ste jedan najobičniji mađaron kojem supruga radi…. vi šutite, vi nemate nikakve veze s ratom, vi nemate doticaja…tko vam je bio zapovjednik, gdje ste vi bili u ratu? Vi veze nemate s ratom. Ja sam bio u svim operacijama, 18 godina sam vojnik…. ma neću s vama uopće razgovarati jer hrvatski branitelji znadu tko im je bio zapovjednik, kome sam ja zapovida od Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ja nemam uopće problema s tim…. a ti te priče koje imaš, a nemaš nikakve veze s Domovinskim ratom jer si 92 otiša u mirovinu. Koje veze imaš, aj reci mi? Ko ti je bija zapovjednik? Ma kome si ti bija zapovjednik? Neću uopće s tobom pričati, ti si mađaron, moja žena ne radi u mađarona. Ti si prepušta i P., sve si mađaronima prepušta. Ti blatiš tamo di smiješ blatiti. Znaš zašto? Jer si plaćenik S a i podobnik H. Ti nemaš doticaja s ničim, mađaron i koji je dopušta da P. i okolica budu pod mađarskom uzurpacijom."

1.3. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je on u javnosti poznata osoba koja dva desetljeća sudjeluje u javnom životu Hrvatske i to kao političar i načelnik Općine P., a prije pet godina i kao saborski zastupnik. Na lokalnim izborima 2001.g. da organizira Nezavisnu općinsku listu i postaje predsjednik Općinskog vijeća Općine P., 2005.g. da uzlazi na lokalne izbore sa svojom nezavisnom listom te da osvaja 80% mandata te postaje načelnik O. P., a 2009.g. da osvaja drugi uzastopni mandat kao načelnik Općine Primošten sa potporom 80% birača Primoštena. Iste godine da osvaja Nezavisnu županijsku listu koja je dobila potporu 9,5 tisuća birača i osvojila 8 mandata u Skupštini župannije.

1.4. U odnosu na svoj ratni put tužitelj navodi da se početkom Domovinskog rata kao dragovoljac pridružio Hrvatskoj vojsci,a pet godina kasnije da je stekao status invalida Domovinskog rata i to u stupnju od 20% trajno, a u navedenoj lokalnoj emisiji, koju da gleda velik broj ljudi, kako u D. tako i šire, na navedeni način tuženik da je povrijedio ugled i čast tužitelja učinivši klevetu dostupnu većem broju osoba. Nakon emisije da su učestali pozivi mještana koji da su odjednom postali nepovjerljivi iz razloga jer da su shvatili da će tužitelj kao načelnik prodati te da isti uživa beneficije kao lažni branitelj i vojni invalid radi čega da je tužitelj patio od nesanice i izgubio apetit te da mu je stvoren osjećaj nelagode i nesigurnosti kao i da je doveden u pitanje njegov profesionalni integritet odnosno da su povrijeđena njegova prava osobnosti odnosno pravo na ugled, na čast, na dostojanstvo, na ime i privatnost osobnog i obiteljskog života radi čega predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu (l.s. 26) naveo kako su posve neosnovani i netočni navodi da bi tuženik u predmetnoj TV emisiji na bilo koji način klevetao tužitelja te da je čak i iz navoda tužbe u dijelu u kojem tužitelj stavlja pod navodnike i citira navodne izjave tuženika iz predmetne sporne TV emisije, jasno kako se ne radi ni o kakvim klevetničkim navodima tuženika već je tuženik tužitelju postavljao legitimna pitanja, a posebice imajući na umu da se radilo o izbornoj kampanji i pitanjima od interesa šire javnosti i biračkog tijela. Također, o nekima od navedenih pitanja i nedoumica u svezi tužitelja kao načelnika O. P. da su pisali i izvještavali različiti mediji u Republici Hrvatskoj pa se ni zbog toga nikako ne može raditi o bilo kakvim klevetničkim tvrdnjama, a kako da to neosnovano tvrdi tužitelj u svojim navodima iz tužbe. U vrijeme emitiranja predmetne TV emisije da su bili u tijeku izbori za zastupnike u Hrvatski sabor dakle da se radilo se o izbornoj kampanji pa sva eventualna pitanja koja je tuženik postavljao tužitelju da su itekako bila legitimna, a ista da su ionako bila usmjerena na utvrđivanje činjenica koje su od interesa javnosti RH i birača u samoj izbornoj kampanji radi čega tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio dokaz preslušavanjem dijela sporne emisije održane 1. srpnja 2020.g. na TV J. i to onog dijela u kojem tuženik upućuje tužitelju riječi koje su citirane u tužbi odnosno u pasosu broj 1.2. obrazloženja ove presude, pročitane su u sve isprave koje su dostavljane u spis predmeta do zaključenja pripremnog ročišta te su saslušane parnične stranke.

4. Sukladno članku 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je odbio kao dokazne prijedloge, koje je tuženik predložio na pripremnom ročištu održanom dana 26. listopada 2022. (l.s. 44), saslušanje u svojstvu svjedoka D. M. i Š. Š..

5. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženik dostavio na ročištu glavne rasprave obzirom da je istu mogao dostaviti i do zaključenja pripremnog ročišta (čl.299. st.3. ZPP-a) jer se radi o objavama sa raznih portala koje su ranijeg datuma od datuma zaključenja pripremnog ročišta.

6. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

 

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.  Sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. 

9. Temeljem  članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.  

10. U ovom parničnom postupku sporna je osnovanost odštetnog zahtjeva i njegova visina pa su u tom smislu utvrđivane činjenice koje se odnose na postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika za popravljanje utužene štete pa je radi utvrđenja spornih činjenica izvedeni dokazi navedeni u pasosu broj 3 obrazloženja ove presude te je na temelju tako provedenog postupka ovaj sud stava, kako je to već navedeno, da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je naknada neimovinske štete zbog izjava tuženika upućenih tužitelju u emisiji dana 1. srpnja 2020.g. na TV J.

11.1. Iz preslušane emisije održane dana 1. srpnja 2020.g. na TV J. utvrđeno je da se tuženik tužitelju obratio riječima: "Vi nemate uopće doticaja sa razom od 92 jer ste vi u mirovini, vi ste jedan najobičniji mađaron kojem supruga radi…. vi šutite, vi nemate nikakve veze s ratom, vi nemate doticaja…tko vam je bio zapovjednik, gdje ste vi bili u ratu? Vi veze nemate s ratom. Ja sam bio u svim operacijama, 18 godina sam vojnik…. ma neću s vama uopće razgovarati jer hrvatski branitelji znadu tko im je bio zapovjednik, kome sam ja zapovida od Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ja nemam uopće problema s tim…. a ti te priče koje imaš, a nemaš nikakve veze s Domovinskim ratom jer si 92 otiša u mirovinu. Koje veze imaš, aj reci mi? Ko ti je bija zapovjednik? Ma kome si ti bija zapovjednik? Neću uopće s tobom pričati, ti si mađaron, moja žena ne radi u mađarona. Ti si prepušta i P., sve si mađaronima prepušta. Ti blatiš tamo di smiješ blatiti. Znaš zašto? Jer si plaćenik S. i podobnik H. Ti nemaš doticaja s ničim, mađaron i koji je dopušta da P. i okolica budu pod mađarskom uzurpacijom."

12. Tužitelj S. P., načelnik O. P., Predsjednik Županijske skupštine, je u svom stranačkom iskazu, u bitnom, naveo da je sporna emisija emitirana je televiziji J. dana 1. srpnja 2020.g. u okviru predizborne kampanje za parlamentarne izbore koji su se trebali održati 2020.g. te da je u istoj emisiji osim tužitelja i tuženika sudjelovalo još nekoliko kandidata, a emisija da je protekla sasvim uobičajeno u korektnom ozračju u kojem se razgovaralo o različitim aktualnim političkim temama vezanim za izbore i ostalo. Osim toga puta, već ranije je tuženik, kada bi se spominjala dijagnoza s kojom bi isti otišao u mirovinu gubio živce, te da su bile reakcije jednake kao i na preslušanoj snimci, a u kojoj emisiji da mu je isti iskazao da nema doticaja s Domovinskim ratom je od 1992.g. u mirovini te da je Mađaron koji nema nikakve veze s ratom, posebno da su ga se dojmila dva elementa iskaza tuženika i to onaj u kojem spominje da je od 1992.g. u mirovini te tko mu je bio zapovjednik, gdje je bio u ratu, kome je zapovijedao u Hrvatskoj vojsci. Za sebe navodi da je bio zapovjednik I. voda, 1. satnije i 2. bojne 113. Š. brigade i dragovoljac domovinskog rata u kojim redovima je bilo više od 50% pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga. Drugi element u iskazu tuženika koji je posebno klevetnički odnosi se na to da je isti iskazao da je tužitelj Mađaron koji dopušta da P. i okolica budu pod Mađarskom uzurpacijom kao i da je sve u P. prepuštao Mađaronima, a on osobno da je bio protiv privatizacije bilo kakvih objekata u P. Tužitelj smatra da sve što je tuženik iznio u spornoj emisiji nije izneseno u smislu slobode govora i predizbornoga sučeljavanja nego isključivo radi gnjeva i bijesa tuženika kada mu je spomenuo dijagnozu sa kojom je isti otišao u mirovinu. Ispadi tuženika da su bili klevetnički i da jako štetno utječu na njegovo zdravstveno stanje te da mu oduzimaju vrijeme i novac, da te je nakon sučeljavanja u spornoj emisiji u dva sata poslije ponoći završio u Općoj bolnici u Š. na koronarnoj jedinici radi fibrilacije atrija (dokaze o istom nije dostavio). Nakon emitiranja sporne emisije da je bilo reakcije okoline i mještana i to posebno od strane članova stranke M. kojoj da pripada i sam tuženik te vrijeđanja na telefon njegove supruge i djece.

13. Tuženik M. B., saborski zastupnik, gradonačelnik Grada S. te umirovljeni časnik Hrvatske vojske, u svom iskazu naveo je da je iz sadržaja emisije vidljiv kontekst u kojem su on, tužitelj i ostali sudionici emisije razgovarali. On da je sa 18 godina otišao u rat, a o čemu da svjedoči i njegov ratni put. Ukupno da je 18 godina bio vojnik, najprije u Domovinskom ratu, a poslije kao djelatna vojna osoba do 2007.g. kao časnik 4. gardijske brigade te da je o tužitelju uvijek smatrao da radi velike i važne stvari za stanovnike svojega mjesta i kao takvoga da ga je uvažavao. Jednom prilikom da je na parlamentarnim izborima bio izabran na istoj izbornoj listi M. u … izbornoj jedinici kao i tužitelj za saborskog zastupnika i nikada pa ni danas da nema običaj govoriti loše o ljudima s kojima je nekada bio u politički dobrim odnosima. Smatram da je tužitelj gradio svoju političku platformu na način da je govorio u medijima o njemu i mojim dijagnozama kako bio pridobio što više birača, a uoči izvanrednih parlamentarnih izbora 2016.g., kada je tužitelj sudjelovao u predizbornoj kampanji, ali nije uspio dobiti zastupnički mandat, ti medijski istupi da sa kontinuiranim iznošenjem njegovih zdravstvenih dijagnoza bili učestali. Prije održavanja izbora 2016.g. po cijeloj … izbornoj jedinici da su osvanuli letci da je M. B. psihički bolesnik te da pretpostavljam tko je bio inicijator toga svega što da je jako povrijedilo kako njega osobno kao i njegovu obitelj. Da je istina da ima dijagnozu ali da je sramotno da se na takav način netko koristi takvim izjavama za prikupljanje političkih poena, a on da nikada prije niti poslije održavanja sporne emisije nije ništa javno ružno govorio o tužitelju niti to čini danas. Dakle, u političkoj areni, tužiteljeva agenda da se zasnivala na tuženikovoj dijagnozi te da tužitelj nastavlja i dalje sa takvim objavama na raznim društvenim mrežama. On kao profesionalni vojnik da je toliko toga prošao u ratu te se nagledao u oči krvi i smrti te smatra da takvo ponašanje tuženika prema njemu u svrhu dobivanja na političkoj popularnosti nije korektno. Tri puta za redom da je biran za saborskog zastupnika, a sada i za gradonačelnika G. S., ali nikada da se ne koristi toliko ''oštrim jezikom'' u političkoj areni kao što to čini tužitelj koji je svojim kontinuiranim građenjem političkog rejtinga vrijeđanjem njega kao osobe počinio štetu, odnosno nanio duševne boli kako njemu tako i cijeloj njegovoj obitelji jer da zasigurno nije lako njegovoj supruzi i djeci slušati učestale napade na njegov integritet i nositi se s tim bez da to ostavi na njih značajne posljedice. On svoju političku agendu nikada da nije gradio na omalovažavanju bilo kojeg sudionika u političkoj areni pa tako ni na omalovažavanju tužitelja te da kao hrvatski dugogodišnji branitelj nikada ne vrijeđa niti omalovažava niti jednog Hrvatskog branitelja koji je, pa makar i jedan dan, bio u domovinskom ratu. Naveo je da je istina da je u navedenoj emisiji iznio da je tužitelj Mađaron te da je prepustio P. Mađarima ali da je to njegov politički stav iza kojega da i danas stoji te da se u javno objavljenoj imovinskoj kartici supruge S. P. vidi da je njegova supruga bila zaposlenica u firmi koju su privatizirali Mađari. Njemu da je D. M. pričao o tome da tužitelj nije bio u redovima HOS – a te da je na temelju njegovih priča to iznio u emisiji.

13.1. Kada je tužitelj javno iznosio podatke o njegovim dijagnozama da se osjećao jako loše, a tužiteljeva reakcija (podnošenje ove tužbe) da je uzrokovana nezadovoljstvom zbog vlastitog neuspjeha kao i način građenja njegove političke agende govoreći o osobnim dijagnozama tuženika. Smatra da tužitelj svojim podizanjem tužbi koristi sud u svrhu političke borbe, a on kao politička osoba također da bi mogao svakodnevno podizati brojne tužbe protiv raznih sudionika u političkom životu Republike Hrvatske, ali nikada da nije protiv nikoga od političara podignuo bilo kakvu tužbu radi naknade neimovinske štete jer smatra da sud ima prioritetnijeg posla nego baviti se rješavanjem takvih stvari. Cilj njegovog postavljanja pitanja tužitelju gdje je bio u vrijeme rata i tko mu je bio zapovjednik da nije bila namjera uvrijediti tužitelja u bilo kojem smislu nego da mu je jednostavno postavio pitanje da se to razjasni jednako kao što je i tužitelj njemu, kao i drugi sudionici te emisije, postavljali razna pitanja. Kad je tužitelju kazao da nema nikakve veze s ratom pod tim da je mislio da tužitelj nema nikakve veze s Hrvatskim obrambenim snagama (HOS) obzirom da mu je istaknuti HOS-ovac D. M. javno pričao da tužitelj nije nikada bio u HOS-u. U emisiji da je pozvao tužitelja da razjasni zašto su neke firme u P. prodane Mađarima, a obzirom da je emisija nastavljena, tužitelj da je mogao sve to razjasniti, a što da isti nije učinio.

14. Članak 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14.1. Odredbom članka 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. ZOO-a propisano da je šteta, među ostalim, i povreda prava osobnosti.

14.2. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Iskazu tuženika sud je u potpunosti poklonio vjeru kao vjerodostojnom i istinitom posebice u dijelu u kojem isti navodi da je tužitelju samo postavljao legitimna pitanja tužitelja da javnosti razjasni gdje je bio u ratu i tko mu je bio zapovjednik te zašto je dio firmi iz P. prodan Mađarima odnosno da kao politička i javna osoba hrvatskoj javnosti odgovori na pitanja koja predstavljaju javni interes.

16. Obveza tuženika za naknadu neimovinske štete postoji ako je spornom objavom zaista i stvarno povrijedio zaštićeno dobro i time uzrokovao duševne boli a pritom je u demokratskom društvu nužno da ga se radi zašite tužiteljevih zaštićenih dobara (prava na čast i ugled) obveže na to obeštećenje.

17. Tužitelj smatra da riječi kojima mu se tuženik obratio u spornoj TV emisiji imaju značaj klevete. Prema stavu ovog suda upotrijebljeni pojam "klevetnik" predstavlja tužiteljev vrijednosni sud. U predmetnoj je situaciji, dakle, riječ o vrijednosnim sudovima tužitelja čija se istinitost u parničnom postupku ne dokazuje. Pritom, kad je riječ o slobodi izražavanja u političkom govoru za primijetiti je da ton spornog obraćanja tuženika upućen tužitelju nije uopće bio oštar kao niti podrugljiv uz napomenu da nije na ovom sudu da procjenjuje koju tehniku ili stil izražavanja trebaju primijeniti političari u bilo kojem medijski popraćenom potezu političkih neistomišljenika pod pretpostavkom da pritom nisu prekoračene granice slobode izražavanja, a što u konkretnom nije slučaj jer su tužitelji i tuženik, razgovarali o interesima koji se tiču građana Republike Hrvatske koje oni žele zastupati u Hrvatskom saboru i koje teme predstavljaju javni interes odnosno da su razgovarali o temama koje su pobudile zanimanje javnosti kao i reakciju parničnih stranaka kao političkih oponenata.

18. Sud prihvaća da su riječi izrečene od strane tuženika bile tužitelju stresne  te da su ga mogle uznemiriti. Ipak, ovaj sud smatra da su granice prihvatljive kritike mnogo šire u odnosu na pojedince s javnim statusom nego u odnosu na privatne osobe. Političari se neizbježno i svjesno stavljaju pod pomno ispitivanje svake njihove riječi i djela kako drugih političara tako i javnosti u cjelini. Zbog toga moraju pokazati veći stupanj tolerancije. Ovaj zahtjev za tolerancijom još više vrijedi za političare koji sami poduzimaju radnje za koje im ne može ostati nepoznato da će pobuditi reakcije.

19. Tako se i u konkretnom slučaju riječi tuženika upućene tužitelju u okviru predizbornog sučeljavanja ne mogu s uspjehom predstavljati kao neopravdani osobni napad na dostojanstvo, čast i ugled tužitelja. Toga bi tužitelj trebao biti svjestan jer se to načelo tolerancije primjenjuje na sve političare pa tako i na njega. Posebice se napominje da i sam tužitelj u tužbi navodi da je već dva desetljeća aktivni sudionik u političkom životu u Republici Hrvatskoj, kako kao predsjednik Općinskog vijeća O. P., potom kao načelnik O. P., svojevremeno i kao saborski zastupnik, zatim kao zastupnik u Skupštini županije, a danas i kao aktualni predsjednik Županijske skupštine.

19.1. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj u vrijeme emitiranja sporne TV emisije bio načelnik O. P.., odnosno da je isti javna osoba pa isti prema stavu ovog suda, s obzirom na navedeno,  mora biti spreman na kritiku javnosti, a sve iz razloga kako bi građani mogli provjeravati njegov javni rad i utjecali na njega da javne ovlasti i obveze izvršava na način koji odgovara njegovoj svrsi. Dakle, tužitelj je, s obzirom na svoju funkciju načelnika, dužan otrpjeti prozivke i kritike ma koliko one bile česte i pretjerane.

19.2. Dakle, iako su riječi upućene tužitelju od strane tuženika u spornoj emisiji TV J. mogle biti podobne za uzrokovanje povrede prava osobnosti, tužitelj kao nositelj javnih ovlasti mora imati viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego prosječni građani, stoga u konkretnom slučaju kod tužitelja predmetna objava nije uzrokovala povredu prava osobnosti.

20. Članak 38. Ustava Republike Hrvatske jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na informacije koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima već i one koje su suprotne njima. Nadalje, na ovom mjestu nužnim se ukazuje za istaknuti i da pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo te da isto može biti ograničeno ako je to nužno u demokratskom društvu. Tad bi se trebalo utvrditi da li je ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju.

20.1. Također, ograničavanje rasprava u političkoj debati, a pogotovo o temama koje su već ranije bile predmet javnih polemika i rasprava, a koje su od javnog interesa bilo bi, prema stavu ovog suda, suprotno načelu slobode izražavanja, koje je zajamčeno kako Ustavom RH tako i praksom Europskog suda za ljudska prava. Tako Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5129/2019  navodi: "Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena."

20.2. Ustavni sud u svojoj odluci  U-III-3933/201 navodi: "Zaštita slobode izražavanja ne ograničava se samo na faktografske i istinite izričaje već ona obuhvaća kritičke i vrijednosne sudove. Ona obuhvaća ne samo pozitivne ili indiferentne ocjene već i one informacije koje se mogu okarakterizirati uvredljivima, šokantnima ili uznemirujućima. I takve informacije ili ideje moraju biti zaštićene jer istinski demokratska društva počivaju na pluralitetu stavova, toleranciji različitosti i širokogrudnosti. Sredstva, pak, širenja misli i ideja mogu biti različita. Od onih klasičnih koja predstavljaju sredstva javnog priopćavanja, do širenja informacija putem odjeće, glazbe, urbane subkulture ili interneta. Svako miješanje države u sredstva širenja informacija ili ideja samo po sebi predstavlja miješanje u slobodu izražavanja."

20.3. Dakle, Ustavni sud Republike Hrvatske, uvažavajući u ovoj domeni pravne standarde i Europskog sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u svojim presudama koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja utvrdio je načelna stajališta prema kojima se pravo na slobodu izražavanja odnosi ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

21. Valja imati na umu da se u konkretnom slučaju radilo o političkoj debati i predizbornoj kampanji ali i da u ovom postupku tuženik protiv tužitelja nije podnio protutužbu  iako je mogao postupati na jednak način i tužiti tužitelja.

21.1. U ovom predmetu izjave tuženika upućene tužitelju u predmetnoj TV emisiji TV Jadran, prema stavu ovog suda, predstavljaju slobodu izražavanja te takve objave ne dovode do takve težine povrede da bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade. Posebice jer se radi o riječima koje je tuženik uputio tužitelju u okviru predizbornog sučeljavanja u okviru predizborne promidžbe prije održavanja Parlamentarnih izbora 2020.g. u kojem i tužitelj i tuženik, kao javne osobe, mogu iznijeti svoje stavove o ostalim kandidatima koji sudjeluju u izborima i postavljati im legitimna pitanja (koja je tuženik i postavljao tužitelju), a koja su od javnog interesa za građane Republike Hrvatske čije bi interese isti trebali u svom političkom radu zastupati.

21.2. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženikove izjave upućene tužitelju u navedenoj emisiji  su zapravo politički govor za koji su ograničenja slobode govora vrlo skučena. U demokratskom je društvu politička debata nužna pa i uz uporabu snažnih izričaja koji oslikavaju neslaganja i protivljenje s ponašanjima političkih oponenata. Pritom se standardi koji se primjenjuju pri ocjenjivanju nečijih (prošlih) političkih aktivnosti u smislu morala, a što je bit tuženikovih izjava u navedenoj tv emisiji, razlikuju od onih potrebnih za utvrđivanje kaznenog djela prema kaznenom zakonu. To znači da je za vrijednosni sud o tome da je netko klevetnik jer se vjeruje da nije govorio istinu, neodlučno što nije osuđen za klevetu. Tuženiku se niti ne predbacuje počinjenje kaznenog djela, a tuženikove riječi upućene tužitelju su, prema stavu ovog suda, unutar granice dopuštene i zaštićene slobode govora.

22. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da tužbom traženo popravljanje neimovinske štete za koju tužitelju tvrdi da mu je nastala kada mu je tuženik u navedenoj tv emisiji  javno izgovorio riječi navedene u pasosu broj 1.1. obrazloženja ove presude, a osuda kojih riječi, iznesenih u vrijeme predizborne kampanje uoči Parlamentarnih izbora koji su se održavali 2020.g., u gore opisanim okolnostima bi predstavljala nerazmjerno ograničenje njegove slobode izražavanja, suprotno gore navedenim stajalištima Ustavnog suda RH  i ESLJP radi čega sud nije prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

22.1. Zaključno, iako je ZOO-a zajamčeno pravo osobnosti, odnosno pravo na ugled, čast i dostojanstvo, tužitelj kao javna osoba i načelnik O. P. je dužan pretrpjeti kritiku, kako građana tako i ostalih političara, na svoj rad. Ograničavanjem govora, pa i dosuđivanjem pravičnih novčanih naknada javnim osobama koje obavljaju javne funkcije doveli bi do situacije da građani zbog straha od donošenja presuda koji se dosuđuju pravične novčane naknade ili naknade neimovinske štete ne bi iznosili svoja mišljenja i kritike vezana za rad političara i drugih osoba koja se obave obavljanjem javnih funkcija, a što u demokratskom društvu zasigurno nije poželjno.

22. 2. Također, pravičnom novčanom naknadom se ne smije pogodovati težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a kad bi sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja upravo bi to učinio.

22.3. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade iz članka 1100. ZOO-a, odnosno da težina povrede i okolnosti ovog slučaja ne opravdavaju istu, stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i one koje je zahtijevao. Priznati su mu troškovi nastali angažiranjem kvalificiranog punomoćnika, a visina istih je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT), a sve uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 50.000,00 kuna.

23.1. Sukladno navedenom tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr.8. toč.1. OT), odnosno 1.000,00 kuna (132,72EUR-a); za obrazložene podneske od dana 25.10.2022., 27.10.2022. svaki po 100 bodova (Tbr.8. toč.1. OT); za pristup na ročište održano 26.10.2022. 100 bodova odnosno 1.000,00 kuna (132,72EUR-a) sukladno Tbr.8. toč.1. OT; za pristup na ročišta održana dana 15.12.2022. i 1.2.2023. po 100 bodova (Tbr.9. toč.1. OT), s tim da je samo za ova dva ročišta uzeto da je vrijednost boda 15,00kuna (NN 126/22); za sastav obrazloženog podneska podneska od dana 12.12.2022. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) s tim da je za navedeni podnesak uzeto da je vrijednost boda 15,00kuna (199,08EUR-a), što sveukupno iznosi 8.500,00kuna (1.128,14EUR-a), uvećano za pripadajući PDV od 25% (282,04EUR-a) iznosi 10.625,00kuna (1.410,18EUR-a).

23.2. Dakle, tuženiku je kao opravdan priznat trošak u iznosu od 1.410,18 EUR-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

 

 

U Šibeniku, 3. ožujka 2023.g.

 

                SUTKINJA

                                                                                                                        Ana Kević Brakus