Poslovni broj: 16 Pn-187/2019-73

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

  Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22                                               

                                                                     

                                                                                                          Poslovni broj: 16 Pn-187/2019-73

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu tog suda Lidiji Jakšić, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz V.,  OIB: …, zastupana po punomoćniku V. P., odvjetniku iz O., protiv 1. tužene J. T. iz V., OIB: …, zastupana po odvjetnicima iz Zajedničkom odvjetničkom uredu M. Š. i V. R. i 2. tužene T. F. iz V., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2023., u prisutnosti tužiteljice K. S., 1. tužene J. T., punomoćnika 1. tužene, odvjetnice V. R. i 2. tužene T. F., 03. ožujka 2023., donio, objavio i

 

                            p r e s u d i o     j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"1. Nalaže se I-tuženoj, J. T., OIB: …, iz V., i II-tuženoj T. M., OIB: …, iz V.,  solidarno isplatiti tužiteljici, K. S., OIB: …, iz V., iznos od 10.280,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom kako slijedi:

-                      na iznos od 10.000,00 kn od 26.06.2016. do isplate,

-                      na iznos od 280,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

2. Nalaže se I-tuženoj, J. T., OIB: …, iz V., i II-tuženoj T. M., OIB: …, iz V., solidarno naknaditi tužiteljici, K. S., OIB: …, iz V., trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

 

2. Nalaže se tužiteljici da 2. tuženoj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.251,65 eura / 24.499,55 kuna[1] u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljica u tužbi od 23. lipnja 2016. u bitnome navodi da je dana 03. prosinca 2014. u V. ispred Osnovne škole na stajalištu školskog autobusa fizički napadnuta od 1. i 2. tužene i to na način da ju je 2. tužena pokušala ošamariti, nakon čega ju je ista udarila koljenom u trbuh i rukom po licu ispod lijevog oka, da bi zatim 1. tužena je ošamarila rukom po licu, uslijed čega je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede i to ozljede trbušne šupljine, donjeg dijela leđa, zdjelice, površinske ozljede glave, te ozljede desnog uha, što je ostavilo velike posljedice na zdravstveno stanje tužiteljice, slijedom čega ista od 1. i 2. tužene potražuje pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od ukupno 18.500,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i naknadu parničnih troškova.

 

2.               Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja potražuje od 1. i 2. tužene pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje, kao i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od ukupno 10.280,00 kuna (list 65-66), a na glavnoj raspravi 26. siječnja 2023. potražuje odgovarajuću vrijednost prije navedenog novčanog iznosa u eurima prema fiksnom tečaju konverzije.

 

3.               U odgovoru na tužbu (list 21-30) 1. tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da nije sudjelovala u sukobu niti je uzrokovala tužiteljici ikakve ozljede, nije ju ošamarila već se umiješala u sukob tužiteljice i 2. tužene i pokušala ih razdvojiti. Navodi da je tužiteljica provocirala i zlostavljala njenu kćer L. T., zbog čega je ista imala i zdravstvenih problema. Povukla se u sebe, popustila u učenju, a zbog čega je 1. tužena zatražila i određenu pomoć u vidu psihološkog tretmana i socijalno pedagošku podršku uz kontrole psihijatra. Također 1. tužena se poziva i na priloženu medicinsku dokumentaciju KBC- Z. od 04.12.2014. u kojoj medicinskoj dokumentaciji je mldb. tužiteljica jasno navela da je zadobila udarac šakom u lijevo oko od prijateljičine sestre, a ne dakle od 1. tužene. 1. tužena također osporava i postavljenu visinu štete, jer da kod tužiteljice nisu zaostale nikakve posljedice, nije pretrpjela bolove i strah niti joj je trebala tuđa pomoć i njega. Ista također nije dostavila niti dokumentaciju o izostanku iz škole u dane neposredno nakon predmetnog događaja, što govori o tome da je predmetni događaj ista preuveličala i da je upravo ona ta koja je bila i fizički i psihički nasilna prema mldb. L. T. njenoj kćerki. Također ista primjećuje da se predmetni događaj zbio 03.12.2014. oko 18,50 sati, dok je medicinska dokumentacija pribavljena u 21,06 sati, pa je ista neke od ozljeda mogla zadobiti i od drugih osoba i na drugom mjestu.

 

4.               2. tužena u odgovoru na tužbu (list 33-35) u bitnome navodi kako se dana 03.12.2014. desio verbalni sukob između tada mldb. tužiteljice i nje osobno, također je i ona bila malodobna, ali poriče da bi došlo do fizičkog napada kako je to opisano u tužbi i da bi mldb. tužiteljica zadobila navedene tjelesne ozljede. Ista navodi da je tada polazila Srednju školu u V., a 1. tužena J. T. njena majka uzela ju je u vozilo i dovezla pred Osnovnu školu koju polazi mldb. L. T. njena polusestra, a kada joj je 1. tužena rekla da istu maltretira njena razredna kolegica tužiteljica, na način da ju progoni po školi i dovikuje joj pogrdne riječi o majci, te da je 1. tužena zatražila od nje da malo zastraši tužiteljicu kako bi ista s prije opisanim prestala. Ista navodi da je poslušala majku, izašla iz vozila i verbalno se obratila mldb. tužiteljici K. S. upitavši ju radi čega joj maltretira sestru, a tužiteljica joj se verbalno unosila u lice i nasrtala tijelom na nju, zbog čega ju je 2. tužena odgurnula od sebe samo da se oslobodi, prilikom čega tužiteljica nije niti posrnula niti pala na tlo, a istovremeno je 1. tužena J. T. im prišla i razdvojila ih. Tužiteljica nije zadobila nikakve ozljede, a osobito ne onakve kakve se opisuju u tužbi.

 

5.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužbu i priloge tužbi (list 1-19), odgovor na tužbu s prilozima (list 21-31), odgovor na tužbu s prilozima (list 33-36), podnesak tužiteljice (list 38-39, 52-53, 55-56), pismeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. V. B. (list 59-61), podnesak tužiteljice (list 65-66), podnesak tužene (list 68-70), dopis medicinskog vještaka dr. V. B. (list 73), podnesak tužene s prilogom (list 77-78), pismeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. J. Š. (list 80-83), podnesak tužiteljice (list 88-89), podnesak tužene s prilogom (list 92-93), podnesak tužiteljice s prilogom (list 95-96), dopis medicinskog vještaka dr. V. B. (list 101), podnesak tužiteljice (list 102-103), dopis medicinskog vještaka dr. V. B. (list 106, 107-108), podnesak tužiteljice (list 111), dopis dr. M. M. s prilozima (list 114-115, 120-131), podnesak tužiteljice (list 117), podnesak tužiteljice (list 134, 137, 140-141, 145-146, 147-148, 151-157), podnesak tužene (list 172-174), dopis medicinskog vještaka dr. V. B. (list 177-181), podnesak tužene (list 184-186), podnesak tužiteljice s prilogom (list 188-190, 191-195), izvršeno je saslušanje stranaka i to tužiteljice (list 197-198), 1. tužene (list 198-199) i 2. tužene (list 200), također i medicinskog vještaka dr. J. Š. (list 98/2-99).

 

6.               Preostale dokaze postavljene od stranaka sud nije izvodio, odnosno odbio ih je kao nevažne, jer je ocjena suda da se i bez provođenja istih može donijeti meritorna odluka u ovom spisu, a izvođenje odbijenih dokaznih prijedloga samo bi nepotrebno produljilo trajanje ovog parničnog postupka i prouzročilo daljnje parnične troškove.

 

7.               Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.  

 

8.               Nije sporno da je 03. prosinca 2014. u V. ispred Osnovne škole došlo do verbalnog i fizičkog kontakta između parničnih stranaka, a u svezi s međusobnim neadekvatnim ponašanjem između kćeri 1. tužene, tada mldb. L. T. i tužiteljice, pri čemu ovaj sud ne ulazi u sadržaj i opravdanost postupanja bilo tužiteljice, bilo L. T. kćerke 1. tužene, no može se izvesti zaključak da je u ponašanju istih bilo elemenata uzajamnog vršnjačkog nasilja.

 

9.               Spornim se pokazalo to da li je verbalni kontakt prerasao u fizički napad na tužiteljicu od strane 1. i 2. tužene na način kako to ista opisuje u tužbi, odnosno spornom se ukazuje dinamika samog štetnog događaja, uzročno posljedična sveza između učinjenih aktivnih radnji 1. i 2. tužene i nastalih posljedica po tužiteljicu u vidu nastalih tjelesnih ozljeda za koje tužiteljica navodi da se radi o teškim tjelesnim povredama i posljedicama koje je taj događaj ostavio na zdravstveno stanje tužiteljice, odnosno osnovanost potraživanja pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i osnovanost naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao i visina istih.

 

10.          Tijekom dokaznog postupka radi razjašnjena spornih činjenica sud je naložio medicinsko vještačenje koje je povjereno najprije dr. sc. V. B. medicinskom vještaku, a nakon toga medicinskom vještaku prof. dr. sc. J. Š., a također je izvršeno i saslušanje parničnih stranaka.

 

11.          Medicinski vještak dr. V. B. je u pisanom nalazu i mišljenju (list 59-61) naveo da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede i to udarac u meki oglavak regije lica i trzajnu ozljedu vratne kralježnice, te nakon pregleda odgovarajuće liječničke dokumentacije tužiteljice iznosi mišljenje da je ista zadobila lake tjelesne ozljede koje su uzrokovale povredu tjelesnog i duševnog zdravlja koje povrede su u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema elemenata koji bi ukazivali na postojanje trajnih posljedica, a nisu priloženi nalazi kontrolnih pregleda ili nalaza daljnje obrade koji bi ukazivali na postojanje komplikacija inicijalnog ozljeđivanja. Liječenje je trajalo do oko 06.12.2014.. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta i renitentnog karaktera dva dana, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera pet dana i manjeg intenziteta još dva tjedna. Također je ista pretrpjela primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta osam dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha, u vidu bojaznosti i straha koje je trajalo 6 tjedana. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 2h dnevno kroz 7 dana. U predmetnom štetnom događaju nije nastupilo naruženje kao posljedica nastalih ozljeda kod tužiteljice.

 

12.          Nakon obavljenog sudsko medicinskog vještačenja po medicinskom vještaku dr. V. B. tužiteljica je smanjila visinu tužbenog zahtjeva kako je to gore opisano na iznos od ukupno 10.280,00 kuna.

 

13.          1. tužena prigovara na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. V. B., jer da iz pisanog nalaza proizlazi da bi tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, iako to ne proizlazi iz medicinske dokumentacije tužiteljice, prigovara se također na nalaz u pogledu postojanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih bolova i straha, a sve obzirom da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, također nije jasno zbog čega bi tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega, jer je ista mogla obavljati sve uobičajene poslove, a osim toga ista nije čak niti izostala iz škole (list 68-70), dok 2. tužena na održanoj glavnoj raspravi 04. lipnja 2018. se pridružuje prigovorima 1. tužene na provedeno medicinsko vještačenje. 1. i 2. tužena predlažu provođenje novog medicinskog vještačenja.

 

14.          Radi razjašnjenja primjedbi na izrađeni pisani nalaz i mišljenje sud je odredio glavnu raspravu za 04. lipnja 2018. na koju raspravu je pozvao i medicinskog vještaka dr. V. B., međutim isti nije pristupio na glavnu raspravu, a niti je svoj izostanak ispričao, tako da je sud prihvatio prijedlog 1. i 2. tužene da se u ovom postupku provede novo medicinsko vještačenje na okolnost osnove i visine postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, prihvaćajući u tom smislu osnovanim navode prigovora 1. i 2. tužene, kako tužiteljica nije u tužbi navela trzajnu ozljedu vratne kralježnice koju povredu navodi medicinski vještak dr. V. B., a ista povreda također niti ne proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije tužiteljice.

 

15.          Medicinski vještak dr. J. Š. u pisanom nalazu i mišljenju (list 80-83) opisuje tijek izvršenih liječničkih pregleda i postavljenih dijagnoza povodom štetnog događaja, te navodi da je ista od dana događaja 03.12.2014. do 06.12.2014. pregledavana od strane liječnika ZHM ZŽ, specijaliste kirurga, specijaliste za bolesti uha, nosa i grla, te specijaliste za očne bolesti uz provedenu dijagnostičku radiološku obradu (MSCT mozga, UZV trbuha, snimanje vratne kralježnice i trbuha).

Niti jednim kliničkim pregledom maloljetne tužiteljice nije utvrđena i opisana izvana vidljiva i objektivno utvrđena ozljeda lica i trbuha, a nalazi dobiveni na svim pregledima bili su u granicama normale. Sa sudsko medicinskog stajališta pregledom i obradom tužiteljice nije objektivno utvrđena i opisana tj. nije objektivizirana niti jedna mehanička ozljeda tijela, napose glave i trbuha, što znači da ista nije ozlijeđena u sudsko medicinskom smislu, a ukoliko je ona doista zadobila udarce u trbuh i lice, tada su ti udarci bili ispod intenziteta potrebnog za nastanak ozljede.

Strah kao reakciju na događaj tužiteljica je mogla osjetiti u vidu primarnog straha koji se javlja u trenutku životne ugroženosti, a koji je bio jakog intenziteta, a koji je trajao kao i sam događaj, nakon toga, je strah prešao u zabrinutost za zdravlje što ima karakter sekundarnog straha, koji je mogao trajati do večernjih sati na dan događaja, tj. do pregleda liječnika i saznanja o urednom nalazu utvrđenom medicinskim pregledom. Bolove maloljetna tužiteljica nije mogla osjećati, tuđa pomoć i njega joj  nisu bili potrebni, a do smanjenja životne ugroženosti nije došlo.

 

16.          Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. J. Š. tužiteljica je prigovorila (list 88-89) navodeći kako je zaključak vještaka da tužiteljica u štetnom događaju nije zadobila niti jednu ozljedu je protivan sadržaju medicinske dokumentacije o tijeku liječenja tužiteljice, jer da su tužiteljici postavljene liječničke dijagnoze višestruke površinske ozljede glave i ostale površinske ozljede trbušne šupljine, donjeg dijela leđa i zdjelice, a koje su uzrokovane napadom tjelesnom silom i to nakon učinjene indicirane dijagnostičke obrade i provedenog ambulantnog liječenja po liječnicima specijalistima. Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. J. Š. protivan je nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. V. B., a dr. J. Š. je vještak sudske medicine patolog i nije liječnik kliničar, dok je dr. V. B. medicinski vještak neurokirurg koji svakodnevno dolazi u kontakt sa živim pacijentima i zna prepoznati kako se manifestiraju posljedice ozljeda kakve je zadobila tužiteljica, slijedom tužiteljica smatra da sud treba dati prednost nalazu dr. V. B.

 

17.          Kako bi razjasnio proturječja u nalazima angažiranih medicinskih vještaka sud je zakazao glavnu raspravu za dan 20. svibnja 2019. na koju je pozvao medicinske vještake dr. V. B. i dr. J. Š., no dr. V. B. nije pristupio na zakazanu glavnu raspravu ispričavši se faks podneskom, dok je na raspravu pristupio vještak dr. J. Š. koji je tom prilikom i saslušan, te je isti iskazao da u cijelosti ostaje kod pisanih navoda nalaza i mišljenja koji je izradio po nalogu suda. U medicinskoj dokumentaciji na ime tužiteljice mldb. K. S. postavljena je dijagnoza višestrukih površinskih ozljeda glave, ostalih površinskih ozljeda trbuše šupljine, donjeg dijela leđa i napada tjelesnom silom, sve označeno Mkb šiframa (međunarodna klasifikacija bolesti). Postavljene dijagnoze ne predstavljaju stvarne dijagnoze ozljeda već predstavljaju radne dijagnoze koje su radi međunarodnog razumijevanja označene šiframa. Ovo se najbolje razabire iz šifre Y04 napad tjelesnom silom što i laički ne podrazumijeva ozljedu. Ovako postavljene dijagnoze na temelju iskaza pacijenta i smetnji na koje se on žali predstavljaju tzv. radnu dijagnozu postavljenu na osnovu vjerovanja liječnika u podatke koje daje pacijent. Ovakva radna dijagnoza, da bi ozljeda bila objektivno medicinsko utvrđena, treba biti podržana opisom svake od ozljeda. Ovo znači kako su iskazi mldb. tužiteljice kao npr.: "javlja bolnost pri palpaciji desnog temporomandibularnog zgloba te u području maksile. Bez vidljivih povreda "kao" i "dobila udarac šakom u lice, te koljenom u trbuh" ili "zadobila udarac šakom u lijevo oko prijateljičine sestre" u nastavku opis događaja kako ga interpretira tužiteljica. Pregledima tužiteljice nije niti jedan liječnik koji ju je pregledao opisao kao izvana vidljivu, objektivno utvrđenu ozljedu. Kada bi se radilo o ozljedama u sudsko medicinskom smislu tada bi se u medicinskoj dokumentaciji u opisu vidljivih promjena na mjestu udaraca trebala uočiti izvana vidljiva ozljeda kao npr. otok, krvni odljev, oguljotina i sl. Kako pregledom mldb. tužiteljice nije utvrđena i opisana pregledom objektivizirana ozljeda to i proizlazi zaključak da sa sudsko medicinskog stajališta tužiteljica u štetnom događaju nije ozlijeđena. Nakon što je vještaku pročitan tekst tužbe i postavljeno pitanje da li se događaj mogao odigrati na taj način, tj. da li je takav opis događaja mogao dovesti do ozljeda u sudsko medicinskom smislu, navodi kako se o tome već indirektno izjasnio u pisanom nalazu i mišljenju kada je naveo da nije u mogućnosti niti utvrditi kako je tužiteljica dobila udarce, kako piše u tužbi, tada su ti udarci bili ispod traga intenziteta potrebnog za nastanak izvana vidljive objektivno utvrđene ozljede. Na pitanje što znači pojam contusio navodi da je to latinski izraz koji se prevodi na hrvatski kao udarac ili natučenje. Ovo ne preindicira da bi se radilo o ozljedi u sudsko medicinskom smislu. Naime, da li će udarac rezultirati ozljedom ovisi o intenzitetu djelovanja sile. Iz medicinske dokumentacije izlazi da je tužiteljici prepisan od strane liječnika hladan oblog, sredstvo protiv bolova i mirovanja, pa navodi da se na temelju terapije sa sudsko medicinskog stajališta ne može zaključivati da li se radi o ozljedi i koja bi bila dijagnoza. Dijagnoza contusio postavljena na latinskom, kako je već ranije objašnjeno, predstavlja radnu dijagnozu, a ne ozljedu. Kada bi ta radna dijagnoza bila popraćena opisom izvana vidljive ozljede kao što je otok, modrica i sl. tada bi dijagnoza contusio nekog dijela tijela predstavljala dijagnozu ozljede. U medicinskoj dokumentaciji nije utvrđena i objektivizirana ozljeda u vidu trzanja ozljede vrata. Eventualna sumnja mogla bi indirektno proizaći iz činjenice da je 04.12.2014. tužiteljica upućena na snimanje vrtanog segmenta kralješnice koji je nalaz bio uredan, no već slanje na ovu dijagnostičku pretragu može uopćivati na nekakvu sumnju da bi se radilo o ozljedi vratne  kralježnice, što, iz medicinske dokumentacije u spisu nije dokazano. Utvrđivanje objektivnosti nastanka neke ozljede, tj. da li je ozljeda nastala i u dokumentaciji objektivno medicinski utvrđena i pisana spada u domenu vještaka sudske medicine. Nasuprot tome vještačenje koje je izvršio prof. dr. V. B., specijalist neurokirurgije odnosi se na utvrđivanje svih vidova štete, a na temelju dijagnoza postavljenih u medicinskoj dokumentaciji, bez da taj vještak ulazi u područje odgovora objektivizacije ozljede.

 

18.          Nakon obavljenih medicinskih vještačenja sud je zatražio od liječnika opće medicine dostavu osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice, te je u spis zaprimljen isti (list 15-131), a uvidom u isti sud utvrđuje da je u osobnom zdravstvenom kartonu od strane liječnika opće medicine zabilježen dolazak tužiteljice 04.12.2014. na pregled na kojem ista opisuje štetni događaj, a liječnik zabilježuje učinjenu liječničku obradu uz izdavanje liječničke ispričnice za školu. Također je 05.12.2014. zabilježen kontrolni pregled, kao i dana 06.12.2014..

 

19.          U nastavku postupka medicinski vještak dr. V. B. je pozvan od strane suda pisano se očitovati na prigovore tuženika na njegov pisani nalaz i mišljenje, te očitovanje na pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. J. Š. i na njegov iskaz od 20.05.2019., te je isti u pisanoj dopuni (list 168-169) naveo kako se ne može očitovati na nalaz i mišljenje dr. J. Š., jer se radi o specijalistu sudske medicine, a on da je specijalist neurokirurg – kliničar. Pisani nalaz i mišljenje u ovom postupku donio je na osnovi spisu priložene medicinske dokumentacije i postavljenih dijagnoza, prilikom pregleda tužiteljice u KBC Z., a potom pregledom otorinolaringologa i oftalmologa uz postavljene dijagnoze. Medicinski nalazi imaju snagu objektivnog dokaza i presumpciju istinitosti, a ukoliko itko ima dvojbi oko istinitosti nalaza i navoda navedenih u medicinskoj dokumentaciji ima mogućnost traženja očitovanja liječnika koji su sačinili priložene nalaze. Kada je riječ o vanjskim znakovima ozljeđivanja ima niz primjera u kliničkoj praksi kada bez ikakvih vanjskih znakova ozljeđivanja nastaju lakše ili teške ozljede unutrašnjih struktura. Medicinski vještaci kliničari kompetentni su vještačiti trajanje posljedice pojedinih tjelesnih ozljeda, kao i bolnost, strah i potrebu za tuđom pomoći koje tjelesne ozljede uzrokuju. Data ocjena bolova i straha prilagođena je stanju priložene medicinske dokumentacije, dobi ozljeđenice i specifičnim okolnostima ozljeđivanja, što u pojedinim slučajevima može uzrokovati i prolongirani strah. Simptomatologija tužiteljice je bila upozoravajuća čemu svjedoči da je tužiteljica bila podvrgnuta znatnom zračenju – CT snimanju mozga sa ciljem isključenja ozljeda mozga, u dokumentaciji se opisuje i postojanje mutnijeg vida, kao i pogoršanja bolova u uhu, a opis bolova i medicinskog postupanja upisan je i u zdravstvenom kartonu tužiteljice. Završno vještak navodi da ostaje pri svojoj ranijoj ocjeni iznijetoj u pisanom nalazu i mišljenju.

 

20.          1. tužena prigovara pisanoj dopuni medicinskog vještaka dr. V. B., navodeći kako opetovano vještak nije odgovorio na pitanje odakle mu podaci da je tužiteljica zadobila tjelesnu ozljedu – trzajnu ozljedu vratne kralježnice, već u dopuni navodi da je prema navodima u tužbi tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, a što tužiteljica nije navela niti u tužbi. Štoviše, u  statutu KBC Z. od 03.12.2014. proizlazi da je konstatirano kako je "vrat slobodnih, bezbolnih kretnji". Zbog opisanog nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. V. B. je potpuno konfuzan i neistinit, a također obzirom  se radi o lakim tjelesnim ozljedama konstatacija o intenzitetu i trajanju boli i straha su nerealni iskazani, tim više što tužiteljica nije odlazila na kontrole, niti na liječenje, niti joj je prepisana ikakva terapija osim mirovanja, hladnog obloga i analgetika. U odnosu na tuđu pomoć i njegu vještak nije naveo zbog čega bi tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega, jer je ista mogla obavljati sve uobičajene poslove, a osim toga ista nije čak niti izostala iz škole.

 

21.          Medicinski vještak je pozvan od strane suda očitovati se pisano na prije navedene prigovore 1. tužene na dopunu njegovog nalaza i mišljenja, te isti na izjavljene prigovore 1. tužene pisano odgovara (list 180-182) da je podatke o ozljeđivanju temeljio na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji i anamnestičkim podacima, te da prilikom zadobivanja udarca šakom u lice izvjesno je da dolazi i do pomaka i trzaja u vratnoj regiji, osim ako glava nije fiksirana (prislonjena uz podlogu), a temelj za njegovu ocjenu bolova je u spisu priložena dokumentacija koja obuhvaća inicijalni pregled u ambulanti hitne medicine 03.12.2014., pregled otorinolaringologa 06.12.2014. i pregledu oftalmologa 04.12.2014., na osnovu patofizioloških okolnosti koje se navode pri inicijalnim i kontrolnim pregledima, a obzirom na vrstu i karakter ozljeđivanja dana je ocjena koja ne odudara od prosječne ozljede po ozljedama poput predmetnih, uzimajući u obzir i dob tužiteljice. Ukoliko je prisutna uobičajena regresivna dinamika subjektivne simptomatologije, nije životno da se provode česte kontrole, ukoliko nema pojačanja intenziteta tegoba, a ne postojanje kontrolnih liječničkih pregleda ne isključuje postojanje očekivanih subjektivnih  smetnji – bolova pri navedenoj dinamici ozljeđivanja. Strah kao takav u navedenoj životnoj dobi može trajati i znatno duže od ocijenjenog, jer u mladenačkoj dobi atak na fizički integritet osobe može uzrokovati i trajnije psihičke posljedice, koje u konkretnom slučaju nisu ocijenjene, jer nije priložena psihijatrijska dokumentacija. Glede prigovora o tuđoj pomoći upućuje se 1. tužena na jasnu preporuku pri inicijalnom pregledu o preporučenom mirovanju i analgetskoj terapiji. Završno dr. V. B. ostaje u cijelosti pri svom iznijetom nalazu i mišljenju.

 

22.          Na dopunsko očitovanje medicinskog vještaka ponovno 1. tužena ističe pisane prigovore (list 184-186) navodeći kako ponovno vještak spominje trzajnu ozljedu vratne kralježnice prema navodima u tužbi iako takva ozljeda nije navedena niti u tužbi, a niti u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, čak suprotno u anamneziji i statusu KBC Z. od 03.12.2014. proizlazi da je konstatirano kako je vrat tužiteljice slobodnih i bezbolnih kretnji.

 

23.          Zbog prije opisanih primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. V. B. koji neosnovano ostaje kod svog nalaza i mišljenja 1. tužena predlaže da se isti sasluša na glavnoj raspravi.

 

24.          U dokaznom postupku saslušane su parnične stranke.

 

25.          Tužiteljica K. S. navodi da je u vrijeme kritičnog događaja polazila 5 ili 6 razred 1. Osnove škole u V. i prije samog događaja sjeća se dan prije na putu do škole u mjesto gdje živi, a gdje su živjele i tužene, u autobusu su L., kćer 1. tužene, a polusestru 2. tužene vrijeđali drugi učenici, zna da zbog tog vrijeđanja je 1. tužena J. T. obilazila roditelje tih učenika, do njenih roditelja i nje nije došla, ali drugi dan u školi je saznala da će 1. tužena doći ispred škole nakon završetka nastave što se i desilo, ista je došla osobnim vozilom zajedno sa 2. tuženom ispred škole, gdje je ona čekala s drugom djecom autobus, tom prilikom najprije je 2. tužena izašla iz vozila, uputila se do nje i verbalno je napala na način da joj je rekla zašto priča o njezinoj majci da je ista kurva, na što je rekla da ona to ne priča, ista ju je primila za ramena i udarila nogom u trbuh, da bi tada iz vozila izašla 1. tužena te ju počupala za kosu i ošamarila. Ista joj se nije verbalno obraćala. Nakon toga 1. tužena je otišla u svoje osobno vozilo, a 2. tužena joj je još dala svoj mobitel i rekla da zove policiju ako hoće. Školski autobus je došao za oko 10-tak minuta, te joj je vozač dao da sjedne na prvo sjedište iza vozača, jer je vidio da su se djeca okupila oko nje, obzirom joj nije bilo dobro. Bila je od događaja u šoku, čak se i pomokrila i tako je putovala do svoje kuće. Došla je kući i ispričala svojim roditeljima što se desilo, najprije su je roditelji i otac i majka odvezli na hitnu u Dom zdravlja V., a liječnik hitne službe joj je rekao da se taj događaj mora prijaviti, pa su nakon toga otišli u PP V. gdje je prijavljen predmetni događaj od nje i njenih roditelja, a nakon toga otišli su u bolnicu R. gdje je obavila liječnički pregled. Od udarca ju je trbuh bolio par dana, od naglog čupanja kose boljela ju je glava, nakon 2 dana pojavilo joj se zujanje u ušima nakon čega je ponovno otišla na hitnu gdje je bila pregledana, tamo joj je bilo rečeno da mora mirovati i piti analgetike, bila je nekoliko dana kod kuće i nije pohađala nastavu, ne zna koliko točno dana je bila kod kuće. Smatra da je tom prilikom zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, nije nosila tzv. šancov ovratnik, no zaboljela bi je glava ako bi nagnula glavu prema naprijed, sve fizičke posljedice je trpjela narednih tjedan dana, dok su se psihičke posljedice nastavile se pojavljivati i dalje, pogotovo se radilo o tome da kada je bila u školi nije joj bilo ugodno s djecom. 2. tužena je u doba kritičnog događaja mogla imati oko 17 godina, zna da još tada nije bila punoljetna, no istu poznaje, jer se u mlađim danima u djetinjstvu družila s njenom sestrom L., a i stanuju u istom mjestu, odnosno stanovale su. Zbog kritičnog događaja L. i njeni roditelji, kao i ona i njeni roditelji bili su na razgovoru kod ravnatelja prof. L., gdje su potpisali sporazum o miru. Bilo je i različitih verbalnih događaja, odnosno iskazivanja i neadekvatnog ponašanja L. T. koja se uvijek izdvajala, jer je bila imućnija od drugih i po toj osnovi je znala izjavljivati uvredljive i podcjenjivačke riječi kako nasuprot nje tako i nasuprot druge djece. Kritičnom događaju prisustvovala je A. Š., V. D., čini joj se i V. S. Ne zna da li je L. T. trebala pomoć zbog vršnjačkog nasilja. Nije osobno vršila nikakav bullying, odnosno nasilje nasuprot L. T. Dala je ravnatelju sva pisma koja je pisala L. T. nakon tog događaja, a u kojima je navodila da će druga djeca završiti kao ona. Prije štetnog događaja znala ju je L. zvati kurvom, omaložavati je i sl., da se oblači iz smeća i sl.. 2. tužena ju je na dan kritičnog događaja  udarila nogom u trbuh, ali tada je imala zimsku jaknu i bila je otkopčana, nije pala od tog udarca. Nije uzvratila nikakav udarac prilikom kritičnog događaja, nije pala na tlo, jer ju je 2. tužena držala za ramena, odnosno za ruke. Predmetne ozljede nisu bile vidljive izvana, međutim radilo se o bolnom udarcu, nije bio udarac toliko snažan u smislu da bi zadobila modrice i sl., nije zbog posljedica zatražila nikakvu stručnu psihijatrijsku ili psihološku pomoć. Bolnost vrata je osjetila tek nakon nekoliko dana, ali nije zbog toga zatražila liječničku pomoć, mirovala je kod kuće i pila analgetike. Činjenicu da se pomokrila od šoka rekla je liječniku prilikom pregleda i to na hitnoj službi Doma zdravlja V.

 

26.          1. tužena J. T. navodi da je imala određenih problema sa svojom kćeri L. u tinejdžerskoj dobi, inače je majka petero djece, 2. tuženu T. i sina D. ima iz izvanbračne veze, preostalo troje djece je rođeno u braku s A. T. Danima prije kritičnog događaja njoj se kćer L. žalila da je maltretirana od strane tužiteljice i od V. D., A. Š. i V. S. koje su njene vršnjakinje. Govorila je da ju iste šamaraju, vrijeđaju, da ju čupaju za kosu, zbog toga je otišla kod roditelja prije navedenih, osim kod roditelja S., jer zna da s roditeljima iste ne bi mogla komunicirati, pogotovo s majkom. Što se tiče kritičnog događaja nju je kćer nazvala mobitelom da joj je dosta, da je tužiteljica K. S. stalno maltretira, druge njene prije spomenute vršnjakinje da su prestale nakon razgovora s roditeljima istih, tada je sjela u svoje osobno vozilo zajedno sa svojom kćerkom T., koja je tada bila starosti negdje 17 godina, došle su do 1. Osnove škole gdje su stajala djeca, njena kćer T. je odmah izašla iz vozila i krenula prema K., čula je da je ista rekla što ti diraš moju sestru i nastalo je komešanje između njih dvije, njena kćer T. je inače fizički slabija od tužiteljice i ona je da spriječi bilo kakav sukob, odnosno nasilje izašla iz vozila i stala između njih dvije da bi ih odvojila, nije primijetila da bi njena kćer udarila tužiteljicu, a nikako nije niti ona istu udarila, jer da ju je ošamarila kako to ista tvrdi, obzirom na njenu krupnu instituciju, smatra da bi ista pala na zemlju. Bila je i kod ravnatelja i socijalnog radnika, sve u svezi sa svojom kćeri L. i prije tog događaja je potražila pomoć i kod psihijatra, a i danas je ista ostala ista, makar je i majka. Nije tužiteljicu čupala za kosu. Uvijek je imala problema s L., to je trajalo godinama, zbog čega je i potražila stručnu pomoć. Dobila je i nalaz liječnika gdje je konstatirano da ista trpi vršnjačko nasilje. Bila je neposredno nakon kritičnog događaja na razgovoru kod ravnatelja.

 

27.          2. tužena T. F. navodi da bi najprije htjela reći da je s njenom polusestrom L. T. uvijek bilo problema u njenoj tinejdžerskoj dobi, ista se družila sa tužiteljicom od djetinjstva i znale su se povremeno posvađati i pomiriti se, no prije samog kritičnog događaja bile su u svađi, zna da se L. znala žaliti da ju tužiteljica maltretira, kao i njene prijateljice V. D., A. Š. i V. S., pa tako se ista požalila da na putu do škole, čini joj se dan prije kritičnog događaja su je prije navedene čupale za kosu, gurale, govorile joj razne pogrdne riječi, a na dan samog događaja L. je nazvala majku i rekla da se boji izaći iz škole zbog straha od tužiteljice, te osoba koje je prije nabrojila, zbog čega su njena majka 1. tužena i ona sjele u vozilo i otišle pred 1. Osnovnu školu u V., tamo je vidjela grupu djece koja je čekala autobus, u toj grupi vidjela je i tužiteljicu K., izašla je iz vozila i došla do tužiteljice, te ju pitala zašto maltretira njenu sestru i zašto joj govori razne pogrdne riječi, tužiteljica ju je tada primila za obje ruke iznad zgloba, ne sjeća se što joj je u tom trenutku govorila, ali istu nije udarila ni na koji način, ista je oduvijek viša i jača od nje, nije je udarila nogom u trbuh, a nije je niti ošamarila, jer ju je ista držala za ruke, tada je došla do njih njena majka 1. tužena i stala između njih i razdvojila ih, nije K. ošamarila, nije je uopće dirala.  Ne zna gdje je tada bila L., da li je stajala u blizini ili je bila u osobnom vozilu. Nije mogla udariti K., jer ju je ova držala za ruke od početka njihovog kontakta i nije ju puštala. Ne može objasniti motiv tužbe tužiteljice nasuprot nje i njene majke, kao niti nastale povrede kod iste. Sjeća se da je tužiteljica rekla tada da će zvati policiju zbog opisanog, na što joj je njena majka rekla da neka nazove. Nije bilo nikakvog čupanja za kosu, uplašila se kada ju je tužiteljica primila za ruke, sve obzirom je puno višlja od nje, kako sada, pa tako i u vrijeme štetnog događaja. Zna da je zbog tog vršnjačkog nasilja L. zatražila i psihijatrijsku pomoć, a i psihološku pomoć u školi.

 

28.          Uvidom u presliku rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj: KMP-DO-61/16 od 22. ožujka 2016. proizlazi da je odbačena kaznena prijava protiv osumnjičene J. T. zbog kaznenog dijela tjelesne ozljede iz čl. 117 st. 1 Kaznenog zakona, a iz obrazloženja istog rješenja vidljivo je da su od strane PP V. bili obavljeni obavijesni razgovori sa J. T., sa mldb. K. S., mldb. T. M. (sada F.), mldb. L. T., mldb. V. D., mldb. A. Š., mldb. V. S., te školskom psihologinjom 1. Osnove škole u V. V. Š. Sadržajno potvrđuje se postojanje verbalnog i fizičkog kontakta između ovdje parničnih stranaka, uz različito opisivanje uglavnom sudjelovanja 1. tužene J. T. u tom događaju, pa tako očevici štetnog događaja A. Š. opisuje da je 1. tužena ošamarila tužiteljicu, V. D. navodi da je 1. tužena uhvatila tužiteljicu za kosu i rekla istoj da bi je mogla strgati, dok V. S. opisuje kako nije vidjela predmetni događaj, ali da je kasnije drugi dan čula u školi da je 2. tužena prišla tužiteljici i da su se naguravale, da je iz vozila izašla L. majka J. koja je K. držala dok ju je T. udarala šakama i nogama.

 

29.          Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio slijedeće:

 

-          da je dana 03.12.2014. došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između tužiteljice i 1. i 2. tužene,

-          neposredno prije kritičnog događaja mldb. L. T. kćerka 1. tužene i polusestra 2. tužene govorila je 1. i 2. tuženoj da je izložena vršnjačkom nasilju od tužiteljice, A. Š., V. D. i V. S., a što indirektno potvrđuje sama tužiteljica u svom iskazu, ali otklanja svoj doprinos tome i izbjegava se izjasniti o identitetu osoba koje su se neadekvatno ponašale nasuprot L. T.,

-          u štetnom događaju tužiteljica nije zadobila teške tjelesne povrede kako to navodi u tužbi, a kako bi se utvrdila osnova kao i visina tužbenog zahtjeva sud je naložio medicinsko vještačenje po dr. V. B., koje vještačenje po prigovoru tuženih, a i po samoj ocjeni suda je bilo proturječno, obzirom prije imenovani vještak u svojem pisanom nalazu navodi nastalu povredu (trzajnu ozljedu kralježnicu) koja nigdje nije navedena u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, slijedom čega je naloženo novo vještačenje po medicinskom vještaku dr. J. Š., čije je vještačenje procijenjeno stručno i vjerodostojno, jer je sudu razjasnio razliku između radnih dijagnoza u medicinskoj dokumentaciji i objektivno utvrđenih dijagnoza kod tužiteljice. Vještak Š. je u pisanom nalazu i mišljenju, a kasnije i u usmenom izlaganju naveo kako radne dijagnoze kod tužiteljice nisu od strane liječnika koji su je pregledavali potvrđene kao objektivne i vanjski vidljive, a ako su fizički udarci i uslijedili u štetnom događaju oni su bili ispod traga intenziteta potrebnog za nastanak izvana vidljive objektivno utvrđene ozljede,

-          mldb. tužiteljica u kritičnom događaju nije ozlijeđena u sudsko medicinskom smislu,

-          dr. vještak Š. je izvještačio da je tužiteljica mogla osjećati primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti koji je bi jakog intenziteta, a trajao je i koliko i sam događaj, nakon toga strah je prešao u zabrinutost za zdravlje što ima karakter sekundarnog straha koji je mogao trajati do večernjih sati na dan događaja, tj. do pregleda liječnika i saznanja o urednom nalazu utvrđenom medicinskim pregledom, bolove tužiteljica nije mogla osjećati, tuđa njega i pomoć joj nisu bili potrebni, a do smanjenja životne aktivnosti nije došlo.

 

30.          Iz provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da je tužiteljica u kritičnom događaju zadobila neznatne tjelesne povrede o kojima se subjektivno izražavala, a koje nisu objektivno potvrđene prilikom liječničkih pregleda iste, a obzirom na intenzitet posljedica i to samo u vidu straha kako je to izvještačio medicinski vještak dr. J. Š., kod iste je došlo po ocjeni suda do tek neznatne povrede prava osobnosti, radi čega nema opravdanja dosuditi joj pravičnu novčanu naknade u smislu čl. 1100 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje ZOO).

 

31.          Kratkotrajne, možebitne zdravstvene posljedice koje je trpjela tužiteljica nisu dovele do potrebe daljnjeg liječenja ili smanjene životne aktivnosti, niti je tužiteljica dokazala tijekom postupka, obzirom na njenu maloljetnost, da je imala druge posljedice koje bi utjecale na njen daljnji psihički status i razvoj (ista to navodi samo u svom iskazu, ali ne potvrđuje i ne dokazuje isto adekvatnom medicinskom dokumentacijom).

 

32.          Potrebe pružanja pomoći i njege tužiteljici nakon kritičnog događaja prema vještačenju dr. J. Š. nije bilo, tako da nije osnovan niti tužbeni zahtjev potraživanja naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a niti sama tužiteljica i tijekom postupka ne naznačuje od čega bi se sastojala tuđa pomoć i njega i od koga, u tom kontekstu moglo bi se ocjenjivati jedino prijevoz tužiteljice do liječnika, međutim po ocjeni suda radi se o roditeljskoj skrbi koja se imovinski ne ocjenjuje.

 

33.          Slijedom opisanog donijeta je odluka kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

34.          Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Troškovi stranaka odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje; Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora. Tužiteljica je u cijelosti izgubio u ovom sporu te mu pripada zatraženi parnični trošak, nasuprot 1. tuženoj koja osnovano potražuje parnični trošak i to za sastav odgovora na tužbu od 248,85 eura s uračunatim PDV-om od 25% (199,08+49,77) prema Tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištima 03.10.2017., 04.06.2018., 07.01.2019., 20.05.2019., 08.06.2020., 28.10.2021., 11.02.2022. i 26.01.2023. od po 248,85 eura s uračunatim PDV-om od 25% za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, za sastav podneska od 05.03.2018., 04.04.2022. i 03.07.2022. od po 248,85 eura s uračunatim PDV-om od 25% prema Tbr. 8/1 Tarife, što sveukupno predstavlja opravdano zatraženi trošak zastupanja 1. tužene od 2.986,20 eura, čemu se ima pridodati uplaćeni predujam za obavljena vještačenja od ukupno 265,45 eura, tako da opravdano zatraženi parnični trošak 1. tužene iznosi ukupno 3.251,65 eura / 24.499,55 kuna. 2. tužena nije potraživala parnični trošak, slijedom sud o istome nije donosio odluku.

 

35.          Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

 

U Vrbovcu 03. ožujka 2023.

 

                                                                                                                      Sudac

Lidija Jakšić, v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravo na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužiteljicu i tužene
2. Presuda nepravomoćna
3. Kal 20 dana