Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 3 P-256/2022-13

     

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

    Sukoišanska br. 6, Split                                                                       Poslovni broj: 3 P-256/2022-13

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja A. O., OIB: , vl. obrta F. P., S., kojeg zastupa punomoćnik L. T., odvjetnik u S., protiv tuženika C. O. d.d., OIB: , Z., kojeg zastupa punomoćnica R. G., radnica, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 30. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja L. T. i punomoćnika tuženika R. G., 3. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku C. O. d.d. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju A. O. imovinsku štetu u iznosu od 1.459,96 EUR / 11.000,00 kn1 sa zateznim kamatama koje u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

II Nalaže se tuženiku C. O. d.d. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju A. O. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.703,44 EUR / 12.834,57 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Odbija se zahtjev tužitelja A. O. da mu tuženik C. O. d.d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.050,49 EUR / 15.449,41 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2023. do isplate.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 21. srpnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu tuženik naknadi štetu. Tražio je naknadu štete zbog oštećenja vozila u iznosu od 12.988,80 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2019. do isplate i naknadu štete učinjenog troška najma drugog vozila u iznosu od 25.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. kolovoza 2019. do isplate.

 

2. Izjavio je da se 29. svibnja 2019. dogodila prometna nezgoda koju je uzrokovao osiguranik tuženika, u kojoj je oštećeno tužiteljevo teretno vozilo marke C. J., model 35 L3H3. Tuženik da je priznao odgovornost osiguranika i procijenio nastalu „totalnu“ štetu 23. srpnja 2019. na iznos od 25.609,00 kn, a potom 1. kolovoza 2019. iznos od 24.008,00 kn. Izjavio je da je tuženik platio tužitelju 26. srpnja 2019. iznos od 22.408,00 kn, a potom 2. kolovoza 2019. još 1.600,00 kn. Iznos novca koji je tuženik platio da nije dostatna naknada jer da tužiteljevo vozilo ima veću vrijednost od one koju je procijenio tuženik. Naime prema mjerodavnoj kataloškoj procjeni vozila Centra za vozila Hrvatske tužiteljevo vozilo da je na dan štetnog događaja vrijedilo 46.246,00 kn. Kad se od tog iznosa odbije vrijednost spašenih dijelova od 9.249,20 kn, dobije se iznos od 36.996,80 kn. Stoga da je tuženik trebao platiti tužitelju taj iznos, odnosno da je s obzirom na iznos koji je platio, dužan platiti još 12.988,80 kn.

 

3. No osim štete nastale zbog oštećenja vozila, tužitelju da je nastala i šteta troškova najma drugog vozila koje mu je bilo potrebno za neometani nastavak poslovanja s poslovnim partnerom I. T. d.o.o. u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. srpnja 2019. dok je tuženik činio procjenu štete. Taj trošak da iznosi 25.000,00 kn koliko je platio po ispostavljenom računu od 1. kolovoza 2019.

 

4. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem obavijesti tuženika o totalnoj šteti broj s tuženikovom izjavom o namirenju od 23. srpnja 2019., odluke tuženika od 1.kolovoza 2019., kataloške procjene vozila od Centra za vozila Hrvatske od 26. srpnja 2019., obavijesti o likvidaciji tuženika od 26. srpnja 2019., bankovnog izvatka tužitelja sa HPB d.d. od 2. kolovoza 2019., računa za iznajmljivanje zamjenskog vozila „D.“ d.o.o. od 1. lipnja do 31. srpnja 2019., bankovnog izvatka tužitelja sa HPB d.d. od 1. kolovoza 2019., računa poslovanja prema „I. T.“ d.o.o. i računi za prijevoz robe prema I. T. d.o.o. S.-I.-M. prije štetnog događaja (siječanj, veljača, ožujak i travanj 2019). Predložio je da sud izvede dokaz vještačenjem. Predložio je i da sud pribavi spis tuženika te da od I. T. d.o.o. pribavi podatak je li tužitelj predmetnim zamjenskim vozilom reg.ozn. VK… prevozio robu sukladno za I. T. d.o.o.

 

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, navodeći da je vozač vozila osiguranog policom od automobilske odgovornosti kod tuženika, broj uzrokovao prometnu nezgodu 29. svibnja 2019. Kazao je da mu se tužitelj obratio tražeći naknadu štete nastalu tom prilikom. Razmatrajući tužiteljev zahtjev da je obračunao totalnu štetu, jer da je popravak vozila bio ekonomski neopravdan i platio tužitelju 24.008,00 kn. Osporio je tvrdnje tužitelja da bi trebao platiti daljnji iznos od 12.988,80 kn uz obrazloženje da je vrijednost tužiteljeva vozila procijenio imajući na umu broj prijeđenih kilometara, godinu proizvodnje, odnosno starost vozila, odnosno amortizaciju, a tu vrijednost umanjio za vrijednost spašenih ostataka. Osporio je i zahtjev za isplatu zateznih kamata, točnije razdoblje u kojem po tvrdnji tužitelja kamate teku.

 

6. Predložio je izvesti dokaze čitanjem izvatka po transakcijskom računu PBZ broj , , obračuna totalne štete i izvida štete uz fotoelaborat.

 

7. Osporio je i zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 25.000,00 kn, odnosno troškova najma drugog vozila. Izjavio je da tužitelj nije predočio niti predložio izvođenje dokaza koji bi opravdali nastali, niti je dokazao da je tužitelju oštećeno vozilo bilo jedino kojim je mogao obavljati usluge prijevoza robe za I. T. d.o.o. u lipnju i srpnju 2019. Predložio je zatražiti popis sredstava odnosno broja vozila na raspolaganju tužitelja.

 

8. Tužitelj je, odgovarajući na navode tuženika iz odgovora na tužbu, izjavio da tužbom traženi iznos naknade štete nastale oštećenjem vozila temelji na kataloškoj procjeni vozila Centra za vozila Hrvatske. Izjavio je da je uz tužbu dostavio račun za najam zamjenskog vozila u razdoblju od 1. lipnja do 31. srpnja 2019., kao i izvadak banke iz kojeg da je jasno da je 1. kolovoza 2020. iznajmljivaču podmirio iznos za najam zamjenskog vozila. Predložio je izvesti dokaze čitanjem računa za prijevoz robe S.-I.-M. i računa za najam zamjenskog vozila D. d.o.o. od 1. kolovoza 2019. i čitanjem bankovnog izvatka o plaćenom računu, popisa dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2020. i računa tužitelja izdanih trgovačkom društvu I. T. d.o.o. te potvrde trgovačkog društva I. T. d.o.o.

 

9. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem obavijesti tuženika o totalnoj šteti broj s tuženikovom izjavom o namirenju od 23. srpnja 2019., odluke tuženika od 1. kolovoza 2019., kataloške procjene vozila od Centra za vozila Hrvatske od 26. srpnja 2019., obavijesti o likvidaciji tuženika od 26. srpnja 2019., bankovnog izvatka tužitelja sa HPB d.d. od 2. kolovoza 2019., računa za iznajmljivanje zamjenskog vozila „D.“ d.o.o. od 1. lipnja do 31. srpnja 2019., bankovnog izvatka tužitelja sa HPB d.d. od 1. kolovoza 2019., računa poslovanja prema „I. T.“ d.o.o. i računi za prijevoz robe prema I. T. d.o.o. S.-I.-M. prije štetnog događaja (siječanj, veljača, ožujak i travanj 2019.), izvatka po transakcijskom računu PBZ broj , , obračuna totalne štete i izvida štete uz fotoelaborat, računa za prijevoz robe S.-I.-M. i računa za najam zamjenskog vozila D. d.o.o. od 1. kolovoza 2019. i čitanjem bankovnog izvatka o plaćenom računu, popisa dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2020. i računa tužitelja izdanih trgovačkom društvu I. T. d.o.o. te potvrde trgovačkog društva I. T. d.o.o. i vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za promet vozila i strojarstvo, N. K. Sud nije tražio spis tuženika niti je od I. T. d.o.o. tražio podatak je li tužitelj predmetnim zamjenskim vozilom reg.ozn. VK prevozio robu sukladno za I. T. d.o.o. jer nije bilo potrebe za tim.

 

10. Sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak N. K. radi utvrđenja iznosa potrebnog za otklanjanje oštećenja na tužiteljevu vozilu, odnosno radi utvrđenja iznosa naknade koji je tuženik dužan platiti tužitelju. Sudski vještak iznio je mišljenje da je popravak tužiteljeva vozila ekonomski neopravdan, pa da je nastupila „totalna šteta“ i da je iznos potreban za naknadu te štete onaj koji odgovara razlici vrijednosti vozila u trenutku nezgode (45.586,07 kn) umanjenom za iznos vrijednosti ostataka (13.675,80 kn), dakle iznos od 31.910,24 kn.

11. Tuženik je nakon toga, očigledno uvažavajući mišljenje sudskog vještaka, platio tužitelju 1.048,81 EUR / 7.902,24 kn, odnosno iznos koji predstavlja razliku između iznosa štete koji je odredio stalni sudski vještak i iznosa koji je već platio (24.008,00 kn) sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2019. No osim tuženika, očigledno je i tužitelj prihvatio mišljenje sudskog vještaka jer je na ročištu glavne rasprave koje je održano nakon izvođenja dokaza vještačenjem smanjio tužbeni zahtjev i to tako da je ustrajao samo u dijelu zahtjeva za naknadu štete nastalu zbog učinjenih troškova najma drugog vozila. I to u dijelu tog zahtjeva, jer je tuženik pored prethodno spomenutog iznosa platio tužitelju iznos od 1.858,12 EUR / 14.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. srpnja 2019. da bi naknadio štetu nastalu zbog učinjenog troška najma drugog vozila. Ostatak tražene naknade u iznosu od 11.000,00 kn tuženik nije platio obrazlažući da nema obvezu to platiti jer da trošak najma vozila koje je imao tužitelj treba umanjiti za 30% zbog troškova koje bi tužitelj po redovnom tijeku stvari snosio, i to troškova za gorivo, cestarine, vozača i tako dalje, kao i za iznos poreza na dodanu vrijednost, imajući na umu činjenicu da tužitelj ima pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost.

 

12. Trebalo je stoga, uvažavajući učinjeno smanjenje tužbenog zahtjeva odlučiti o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati 1.459,96 EUR / 11.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. kolovoza 2019., dakle naknadu štete zbog umanjenja imovine plaćanjem računa za najam vozila.

 

13. Nije bilo spora među strankama o tome da je tuženikov osiguranik uzrokovao prometnu nesreću 29. svibnja 2019. u kojoj je oštećeno tužiteljevo vozilo, niti o tome da je tužitelj radi obavljanja djelatnosti od trgovačkog društva D. d.o.o. unajmio teretno vozilo u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. srpnja 2019. i da je platio najamninu u iznosu od 25.000,00 kn prema računu ...

 

14. Bilo je sporno može li tužitelj od tuženika zahtijevati naknadu štete u iznosu jednakom najamnini vozila koju je platio trgovačkom društvu D. d.o.o. ili pak dio tog iznosa. To stoga što je tuženik smatrao da od iznosa najamnine treba odbiti troškove goriva, cestarine i vozača te iznos poreza na dodanu vrijednost.

 

15. Propisano je člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) da je onaj koji drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je i umanjenje nečije imovine.

 

16. Propisano je člankom 1090. ZOO-a da sud, uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuđuje naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

 

17. Dakle, naknada štete određuje se u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje. Tužitelj je nedvojbeno od trgovačkog društva D. d.o.o. unajmio teretno vozilo i to radi nastavljanja obavljanja poslovanja koje je prethodno obavljao vozilom koje je oštećeno u štetnom događaju koje je uzrokovao osiguranik tuženika. To je radnja koju je poduzeo tužitelj, a radi ispunjenja svoje dužnosti da kao oštećenik učini sve što je potrebno u svrhu sprječavanja nastanka veće štete (izmakle koristi). Razdoblje od dva mjeseca u kojem je koristio unajmljeno vozilo je prihvatljivo razdoblje i razumno je očekivati da je trebalo proći određeno vrijeme dok tužitelj nije na drugi način organizirao svoje poslovanje. U konačnici tuženik je 26. srpnja 2019., dakle gotovo pa dva mjeseca nakon oštećenja tužiteljeva vozila (29. svibnja 2019.) platio tužitelju i to dio naknade štete nastale oštećenjem vozila, pa je dakle tek tada tužitelju i to ne u potpunosti nadoknađena šteta, odnosno dobio je novčana sredstva kojima je mogao raspolagati u svrhu nabavke novog vozila. Tužitelj je nedvojbeno platio najamninu u iznosu od 25.000,00 kn koji čini osnovica od 20.000,00 kn i porez na dodanu vrijednost u iznosu od 5.000,00 kn. Iznos poreza na dodanu vrijednost najmodavac teretnog vozila je bio ovlašten obračunati te je tužitelj platio taj porez. Stoga i taj iznos predstavlja iznos koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju u svrhu dovođenja tužiteljeve materijalne situacije u onu u kojoj se nalazio prije negoli se dogodio štetni događaj. Tuženik je osporavao tužiteljevo traženje naknade cjelokupnog iznosa koji je tužitelj platio kao najamninu teretnog vozila obrazlažući to tvrdnjom da je tužitelj imao i troškove koje bi svakako imao u poslovanju koje treba odbiti od iznosa najamnine. Iz dostavljenog računa trgovačkog društva D. d.o.o. vidljivo je da je tužitelju obračunata najamnina teretnog vozila, a ne i troškovi nastali prilikom uporabe unajmljenog vozila, pa treba zaključiti da je tužitelj troškove imao i platio pored plaćene najamnine.

 

18. Stoga je, uvažavajući zahtjeve članka 1045. i 1090. ZOO-a trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 1.459,96 EUR / 11.000,00 kn.

 

19. Tužitelj je platio najamninu za vozilo trgovačkom društvu D. d.o.o. 1. kolovoza 2019.

 

20. Propisano je člankom 1086. ZOO-a da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

 

21. Tužiteljeva imovina je umanjenja na dan plaćanja računa za najam vozila, odnosno 1. kolovoza 2019. Tada je stoga prema prethodno citiranom članku dospjela obveza naknade štete, pa onda tuženik duguje tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.459,96 EUR / 11.000,00 kn od 1. kolovoza 2019. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

 

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. ZPP-a te na temelju članka 155. ZPP-a te okolnost da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici u konačno postavljenom zahtjevu.

 

23. Sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 248,85 EUR / 1.874,96 kn (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), potom trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 15. studenoga 2021. u iznosu od 124,42 EUR / 937,44 kn (Tbr. 9.2. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 6. lipnja 2022. u iznosu od 248,85 EUR / 1.874,96 kn (Tbr. 9.2. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 30. siječnja 2023. u iznosu od 248,85 EUR / 1.874,96 kn (Tbr. 9.2. Tarife) te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 23. siječnja 2023. u iznosu od 62,21 EUR / 468,72 kn (Tbr. 9.5. Tarife). Sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 20. listopada 2020. u iznosu od 248,85 EUR / 1.874,96 kn (Tbr. 8.1. Tarife), kao i trošak sastava podneska od 14. veljače 2022. u iznosu od 62,21 EUR / 468,72 kn (Tbr. 8.3. Tarife). Sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice i trošak vještačenja u iznosu od 265,44 EUR / 2.000,00 kn. Sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 96,88 EUR / 730,00 kn te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 96,88 EUR / 730,00 kn, sukladno Tar br. 1.1. i Tar br. 2.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19. i 92/21.).Dakle, sud je prihvatio zahtjev tužitelja da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.703,44 EUR / 12.834,57 kn. Na taj iznos tuženik je dužan tužitelju platiti zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje prema članku 29. stavku 2. ZOO-a za ostale odnose.

 

24. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska od 8. listopada 2020. u iznosu od 248,85 EUR / 1.874,96 kn jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, s obzirom da je tim podneskom punomoćnik tužitelja molio odgodu ročišta. Iz istog razloga sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska od 15. studenoga 2021. u iznosu od 248,85 EUR / 1.874,96 kn. Taj podnesak tužitelj je poslao jer je u prilogu istom dostavio isprave, koje je mogao dostaviti i na ročištu koje je održano isti dan. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska od 19. siječnja 2022. u iznosu od 248,85 EUR / 1.874,96 kn jer je u tom podnesku tužitelj ponovio tekst iz podneska od 15. studenoga 2021., odnosno kazao da dostavlja račune i popis dugotrajne imovine koje nije dostavio uz taj podnesak, a što nije bilo ni potrebno jer je već prethodno, 15. studenoga 2021. to već učinio. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 15. studenoga 2021. u iznosu od 124,42 EUR / 937,44 kn (Tbr. 9.2. Tarife), više traženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 23. siječnja 2023. u iznosu od 186,64 EUR / 1.406,23 kn (Tbr. 9.2. Tarife) i više traženi trošak sastava podneska od 14. veljače 2022. u iznosu od 186,64 EUR / 1.406,23 kn (Tbr. 8.3. Tarife). Sud je odbio i više traženi trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 806,24 EUR / 6.074, 61 kn. Dakle, sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.050,49 EUR / 15.449,41 kn sa zateznim kamatama.

 

25. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Splitu 3. ožujka 2023.

 

Sudac

 

Ana Misir Šarić, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

Dna:

- odvjetnik L. T., S.

- C. O. d.d., Zagreb

- u spis

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu