1

                            Poslovni broj 14 Kž-273/2022-4

            

  REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU           

  STALNA SLUŽBA U POŽEGI

     Sv. Florijana 2, Požega             

             

                                                                         Poslovni broj 14 Kž-273/2022-4

             

             

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Madunić, kao predsjednice vijeća, Predraga Dragičevića kao suca izvjestitelja i  Nenada Vlašića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Sandre Ešegović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. I., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj  125/11 i 144/12, dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika I. I. podnesenoj po branitelju N. I., odvjetniku u S., protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-496/2016 od 23. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

I.Prihvaća se žalba optuženika I. I., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. S obzirom na odluku pod točkom I. žalba ODO u Splitu je za sada bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja citiranom u uvodu, optuženik I. I. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine-prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od  1 (jedne) godine, a primjenom članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće se izvršiti ukoliko isti u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1.Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12  - odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13  - dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je dužan na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku Zavod naknaditi štetu u iznosu od 380.024,13, dok se oštećenik u više zatraženom iznosu upućuje u parnicu.

 

1.2.Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

             

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju N. I. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona i s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO u Splitu zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

             

4. Odgovor na žalbu podnijelo je ODO u Splitu s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.

 

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetniku u Slav. Brodu na dužno razgledavanje.

 

6. Žalba optuženika I. I. je osnovana.

 

7. U pravu je žalitelj kad tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio nekoliko bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, koje su takve naravi da zbog takvih povreda valjanost prvostupanjske presude nije moguće ispitati na zakonit i vjerodostojan način.

 

8. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 kad je bez ikakvog obrazloženja prihvatio navode ODO Split da je optuženik sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 380.024,13 kn iako se ni najjednostavnijom računskom operacijom ne može utvrditi taj iznos. Naime, iz činjeničnog opisa proizlazi da je optuženik u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 1. srpnja 2015. primao mirovinu u iznosu od 3.143,00 kn. Jednostavnom matematikom (običnim zbrajanjem) je vidljivo da se radi o razdoblju od 9 godina, odnosno od 108 mjeseci. Kad se ovo razdoblje pomnoži s iznosom mirovine onda je vidljivo da je u tom razdoblju optuženik primio 334.846,44 kn što nikako ne odgovara navedenom iznosu iz izreke pobijane presude.

 

9. Prema tome, očigledno je kako iznos od 380.024,13 kn nikako ne odgovara preostalom sadržaju činjeničnog opisa, odnosno, očigledno je izreka pobijane presude potpuno nerazumljiva, te je sadržaj činjeničnog opisa apsolutno protivan sam sebi. Opisanom kontradiktornošću izreke pobijane presude kao što je već rečeno ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, tim više što u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud ništa o tome nije naveo.

 

10. Prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja također prvostupanjsku presudu čini potpuno nerazumljivom jer je sadržaj činjeničnog opisa protivan sam sebi. Naime, u izreci se kaže da je prvostupanjsko upravno tijelo sporno rješenje kojim se optuženiku priznaje pravo na invalidsku mirovinu donijelo 6. studenog 2006. a u nastavku izreke se kaže da je optuženiku invalidska mirovina kontinuirano isplaćivana od 22. svibnja 2006. Dakle, iz ove izreke proizlazi da je optuženiku mirovina kontinuirano isplaćivana šest mjeseci prije nego što je upravno tijelo donijelo sporno rješenje. O ovim činjenicama prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ništa ne govori niti obrazlaže zašto je prihvatio iste.

 

11. Prvostupanjski sud je također pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, prije svega zbog toga što je odbio provesti grafološko vještačenje kako bi se utvrdilo je li optuženik doista izmijenio sporne nalaze za N. Š. i A. P. koji se spominju u pobijanoj presudi. Ni o toj ključnoj činjenici prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ništa konkretno ne govori već samo navodi da je odbio provođenje grafološkog vještačenje dokumenata koji su preinačeni budući je po njemu ovaj prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka iako je za sam slijed događaja, a i za pravilnu pravnu procjenu bitno utvrditi tko je krivotvorio sporne medicinske nalaze.

 

12. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je trebao obrazložiti zašto je zauzeo takav pravni stav budući postoje brojne rješidbe VSRH o tome kako nitko ne može počiniti kazneno djelo prijevare u postupku pred nadležnim državnim tijelom koje provodi bilo koji dokazni postupak, već jedino može učiniti kazneno djelo davanja lažnog iskaza. Pored toga, treba posebno navesti kako se kazneno djelo prijevare može počiniti jedino i isključivo izravnom namjerom, te da izravna namjera mora postojati u vrijeme poduzimanja prijevarne radnje.

 

13. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio utvrditi i obrazložiti kako je činjenični opis izreke konfuzan i nerazumljiv. Prvostupanjski sud je naročito propustio vrednovati kako je to i zbog čega optuženiku isplaćivana invalidska mirovina i prije nego što je upravno tijelo donijelo rješenje koje je navodno sporno, odnosno prvostupanjski sud je propustio utvrditi je li optuženiku i prije toga spornog rješenja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu. Povrh svega prvostupanjski sud je propustio utvrditi na koji način sporni krivotvoreni medicinski nalazi utječu na optuženikovo pravo na invalidsku mirovinu s obzirom na činjenicu da je optuženiku I. I. invalidnost od 30% uslijed PTSP-a utvrđena još 2002.

 

14. Prvostupanjski sud je povrijedio i kazneni zakon jer u obrazloženju pobijane presude obrazlaže da je optuženiku stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. tj. da je optuženik svojim ponašanjem ne samo doveo nadležni organ u zabludu, već i da ga je periodički održavao u zabludi jer je kod primanja svakog pojedinog iznosa mirovine prikrivanjem činjenica obnavljao radnju izvršenja kaznenog djela prijevare te da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu. Međutim, u izreci pobijane presude uopće pravno nije naznačio da se radi o produljenom kaznenom djelu, a u konkretnom slučaju navodi elemente trajnog kaznenog djela da bi opravdao zbog čega nije nastupila zastara kaznenog progona, a ne produljenog kaznenog djela na koje se poziva.

 

15.Zbog toga ovaj drugostupanjski sud ukazuje na odredbe članka 8. KZ/11 koja definira vrijeme počinjenja kaznenog djela i što je to trajno kazneno djelo . Tako je u stavku 1. jasno navedeno da je vrijeme počinjenja kaznenog djela ono vrijeme kada je počinitelj poduzeo radnju počinjenja, bez obzira kad je nastupila posljedica.

 

15.1. Nadalje, u članku 8. stavak 2. KZ/11 jasno se navodi da je trajno kazneno djelo dovršeno posljednjom radnjom počinitelja dok se za produljeno kazneno djelo navodi  u članku 52. stavak 1. KZ/11 da je produljeno kazneno djelo ono djelo kod kojeg počinitelj poduzima više radnji kojima održava protupravno stanje, tako sve do posljednje radnje. U svakom slučaju dominantno se traži radnja počinitelja da bi se uopće moglo raditi o trajnom kaznenom djelu.

 

16. Po mišljenju i ovog drugostupanjskog suda nikako se ne smije poistovjetiti radnja počinjenja kaznenog djela i posljedica koja proizađe iz radnje. Primanje mirovine je posljedica, a ne radnja optuženika, jer optuženik ne poduzima apsolutno nikakvu radnju da bi primio mirovinu.

 

16.1. Osim toga neprijeporno je i to da optuženik nije počinio produljeno kazneno djelo koje se sastoji od više radnji i više posljedica koje su prostorno, vremenski i ciljno povezane. Međutim, i za trajno kazneno djelo nužno mora postojati više radnji optuženika.

 

17. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ispušta iz vida činjenicu da je sud vezan činjeničnim opisom optužnog akta i da nije ovlašten pretpostavljati radnje optuženika, već te radnje državni odvjetnik mora opisati u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret.

 

18. Kako je ovaj sud prihvatio žalbu optuženika I. I. i ukinuo pobijanu presudu, žalba ODO u Splitu je za sada bespredmetna.

 

19. S obzirom na sve ove navedene relevantne činjenice i očite propuste prvostupanjskog suda, žalbu optuženika je trebalo uvažiti, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. Na ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će za osnovu uzeti prijašnju optužnicu, u potpunosti utvrditi činjenično stanje, a zatim raspraviti sva sporna pitanja na koja je ukazao ovaj drugostupanjski sud. Sve provedene dokaze  dužan je savjesno ocijeniti, svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene utvrditi činjenično stanje za donošenje nove, pravilne i zakonite presude koju treba obrazložiti u skladu sa zakonskim odredbama.

 

21. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

             

U Požegi, 3. ožujka 2023.

                                                                                                                                   Predsjednik vijeća

         Mirjana Madunić