1             

Poslovni broj Gž R-67/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž R-67/2023-2

 

 

 

 

   R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. sc. D. N. iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. v. i., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 2 Pr-525/2016-26 od 21. travnja 2017., u sjednici vijeća 3. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 2 Pr-525/2016-26 od 21. travnja 2017. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj Z-VI-4-84/16 od  14. siječnja 2016. i odluka broj Z-VI-4-638/16 od 15. veljače 2016. i da se tuženiku naloži vratiti tužitelja na rad i omogućiti mu obavljanje poslova koje je ugovorio ugovorom na neodređeno vrijeme Z-VI-4-8010-4/07 od 5. ožujka 2007., aneksom ugovora o radu broj Z-VI-4-26206-6/07 od 13. srpnja 2007. i aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj Z-VI-4-1450-5/11 od 21. travnja 2011. (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

 

2. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-186/2021-2 od 13. siječnja 2022. uvaženjem žalbe tužitelja preinačena je citirana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 2 Pr-525/2016-26 od 21. travnja 2017. i suđeno:

 

"Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. Z-VI-4-84/16 od 14. siječnja 2016. i odluka broj Z-VI-4-638/16 od 15. veljače 2016.

 

Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja dr. sc. D. N. na rad i omogući mu obavljanje poslova koje je ugovorio ugovorom na neodređeno vrijeme broj Z-VI-4-8010-4/07 od 5. ožujka 2007., aneksom ugovora o radu br. Z-VI-4-26206-6/07 od 13. srpnja 2007. i aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj Z-VI-4-1450-5/11 od 21. travnja 2011., u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.500,00 kn i trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka."

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-504/2022-2 od 25. listopada 2022. ukinuta je citirana presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-186/2021-2 od 13. siječnja 2022. i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 2 Pr-525/2016-26 od 21. travnja 2017. žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

 

5. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja Z-VI-4-84/16 od 14. siječnja 2016. i odluka broj Z-VI-4-638/16 od 15. veljače 2016., te da tuženik vrati tužitelja na rad i omogući mu obavljanje poslova prema ugovoru o radu od 5. ožujka 2007. i aneksima tom ugovoru o radu.

 

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

 

- da su stranke 5. ožujka 2007. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: Z-VI-4-8010-4/07 za radno mjesto stručnog suradnika u Laboratoriju H. v. i., a da su 13. srpnja 2007. sklopili aneks tog ugovora o radu broj: Z-VI-4-2-26206-6/07 kojim je u čl. 2. ugovoreno da će radnik – tužitelj obavljati poslove na suradničkom radnom mjestu asistenta u Laboratoriju H. v. i., po kojem aneksu je tužitelj započeo sa radom 1. srpnja 2007. te da su 21. travnja 2011. sklopili aneks ugovora o radu broj: Z-VI-4-1450-5/11, kojim se u čl. 2. utvrđuje da tužitelj od 14. travnja 2011. obavlja poslove na suradničkom radnom mjestu viši asistent u Laboratoriju H. v. i.;

 

- da je prema Pravilniku o unutarnjem ustroju H. v. i. iz svibnja 2010. Institut ustrojen od: 1. Središnjeg Instituta i 2. Podružnica Instituta (čl. 2.), a da je Središnji Institut ustrojen od odjela, da je odjel ustrojbena jedinica koja se može ustrojiti kao skup dva ili više laboratorija objedinjenih širim područjem znanstvene i visokostručne djelatnosti, te da su odjeli u središnjem institutu: 1. Odjel z (Z-I), 2. Odjel (Z-II), 3. Odjel (Z-III) i 4. Odjel (Z-IV) (čl. 3.);

 

-              da je Odjel za patološku morfologiju Z-IV ustrojen od laboratorija, i to kako slijedi: - Z-IV-1 Laboratorij; -Z-IV-2 Laboratorij;- Z-IV-3 Laboratorij (čl. 15.);

 

- da je izmjenama narečenog Pravilnika od 26. listopada 2015. u čl. 15. st. 1. podstavak 1. brisana riječ "opću", a u podstavku 2. brisane riječi "patologiju preživača"; da prema navedenim izmjenama, a nakon stupanja na snagu citiranih izmjena Pravilnika proizlazi da je Odjel ustrojen od Laboratorija, Laboratorija i Laboratorija;

 

- da je čl. 16. Pravilnika o ustroju radnih mjesta iz prosinca 2015., propisano da se za izvedbu programa, projekata, potprojekata, ekspertiza i obavljanja poslova iz sredstava ugovorenih na tržištu, polazeći od potrebnog broja zaposlenika, utvrđuje sljedeći broj radnih mjesta u laboratorijima: Laboratorij– znanstvenik 1 izvršitelj/ica, od znanstvenog suradnika do znanstvenog savjetnika; tehnički suradnik 1 izvršitelj/ica; Laboratorij – znanstvenik - do 3 izvršitelja/ice, od znanstvenog suradnika do znanstvenog savjetnika, najviše 1 znanstveni savjetnik; suradnik – 1 izvršitelj/ica, od asistenta do poslijedoktoranda; stručnjak 1 izvršitelj/ica, od stručnog suradnika u sustavu znanosti do stručnog savjetnika u sustavu znanosti; tehnički suradnik – do 2 izvršitelja/ice; Laboratorij– znanstvenik – do 2 izvršitelja/ice, od znanstvenog suradnika do znanstvenog savjetnika, najviše 1 znanstveni savjetnik; tehnički suradnik – 1 izvršitelj/ica;

 

- da prema čl. 24. Pravilnika o ustroju radnih mjesta za svako radno mjesto utvrđeno ustrojstvom radnih mjesta utvrđuje se kratki popis ili opis poslova i radnih zadataka koji je sastavni dio ovog Pravilnika (prilog 1.);

 

- da iz narečenog priloga 1. popisa ili opisa poslova, između ostalih, postoje sistematizirana radna mjesta:

 

- radno mjesto I. vrste (znanstvena radna mjesta) – znanstveni savjetnik (I. ili II izbor), viši znanstveni suradnik i znanstveni suradnik, kojega su između ostaloga poslovi i radni zadaci "u laboratorijima Odjela i u vezi s tim daje mišljenja i prijedloge;

 

- radno mjesto I. vrste (suradnička radna mjesta) – asistent i poslije - doktorand, kojega su između ostaloga poslovi i radni zadaci "interpretira rezultate pretraga i analiza te razudbe lešina i u vezi s tim daje mišljenja i prijedloge;

 

- radno mjesto I. vrste (stručna radna mjesta) – stručni suradnik u sustavu znanosti, viši stručni suradnik u sustavu znanosti i stručni savjetnik u sustavu znanosti;

 

- da tužitelj nije bio zaposlen na znanstvenom radnom mjestu I. vrste, već na radnom mjestu I. vrste – suradničkom radnom mjestu viši asistent;     

 

- da je 14. siječnja 2016. tuženik donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja broj: Z-VI-84/16, kojim se tužitelju otkazuje ugovor o radu od 5. ožujka 2007. i aneksi tom ugovoru o radu, a u obrazloženju te odluke navodi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu poslijedoktoranda (višeg asistenta) u Laboratoriju u kojem obavlja poslove patologa, odnosno poslove razudbe lešina životinja, pa kako je opseg poslova koji se obavljaju u predmetnom laboratoriju (razudbe lešina životinja) znatno smanjen te predmetni laboratorij kontinuirano financijski negativno posluje, I.– tuženik prisiljen je racionalizirati poslovanje laboratorija koje se ogleda i u smanjenju broja radnika laboratorija, kako prestankom radnog odnosa zbog odlaska u starosnu mirovinu, tako i poslovno uvjetovanim otkazivanjem ugovora o radu te da je shodno narečenom prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužitelj do sada radio. Isto tako, radniku – tužitelju da više nije moguće osigurati obavljanje poslova na kojima je do sada radio, a ne postoji mogućnost njegovog zapošljavanja na nekim drugim poslovima, niti mogućnost obrazovanja ili osposobljavanja za rad na drugim poslovima, budući da je tužitelj stručno profiliran za obavljanje poslova patologa. Prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu, I. da je vodio računa o trajanju radnog odnosa radnika u I., njegovoj starosti i obvezama uzdržavanja koje ga terete;

 

- da je tuženik pri donošenju pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja komparirao sa D. D., zaposlenim na znanstvenom radnom mjestu znanstveni suradnik, u Laboratoriju Odjela prema odluci tuženika broj:Z-VI-4-330/14 od 28. siječnja 2014. (list 120 – 121 spisa); 

 

- da je tužitelj pravovremeno od poslodavca zatražio zaštitu povrijeđenog prava, kao i sudsku zaštitu u okviru odredbi iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje ZR).

 

9. Slijedom izloženog, te ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja ne prihvaća tvrdnje tužitelja o povećanju opsega posla jer su svjedoci D. D., Z. L., M. M. i Ž. M. iskazivali da je došlo do pada opsega posla pa je tako Ž. M. iskazao da mu se čini da radi puno manje nakon što je u listopadu 2016. došao u Laboratorij iz Laboratorija, slijedom čega sud drži da promjenama u ustroju laboratorija Odjela nije došlo do povećanja opsega posla u trenutku kada je tužitelju otkazan ugovor o radu, već iz iskaza Ž. M. proizlazi da je do povećanog broja razudbi došlo u listopadu 2016. 

 

10. Tvrdnje tužitelja da je u listopadu 2016. Ž. M. prebačen u Laboratorij, čime bi ostao isti broj radnika, sud ne nalazi odlučnim, utvrđenjem da se radi o okolnosti koja je nastala devet mjeseci nakon donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju, da Ž. M. nije novozaposleni radnik već je prethodno radio u Laboratoriju, a imenovan je voditeljem Laboratorija u listopadu 2016. S tim u vezi utvrđuje da su do siječnja 2016. u Laboratoriju radila dva patologa (tužitelj i dr. sc. D. D.), te kao treći patolog voditelj laboratorija dr. sc. Z. L., koji je u mirovini od 1. siječnja 2016. Neovisno o navedenom, utvrđuje da poslodavac koji prije isteka roka od šest mjeseci zaposli drugog radnika na poslovima za koje je utvrdio da je prestala potreba za njihovim obavljanjem, a nije ponudio sklapanje ugovora radniku kojemu je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga, čini teži prekršaj iz čl. 228. st. 1. t. 18. ZR-a, međutim, ugovor o radu s novim radnikom da je pravno valjan, a jedina sankcija za poslodavca je prekršajna odgovornost, odnosno takvo postupanje poslodavca protivno odredbama čl. 115. st. 5. i 6. ZR-a ne utječe na zakonitost otkaza ugovora o radu, pa sve i pod pretpostavkom da je tuženik na iste poslove zaposlio Ž. M., to ne znači da je otkaz tužitelja nedopušten.

 

11. Sud prvog stupnja ne nalazi odlučnima ni navode tužitelja o zapošljavanju D. D. 2007., budući da nije prijeporno da imenovani od 2009. obavlja poslove patologa, a ne nalazi relevantnim ni mišljenje tužitelja o osposobljenosti i stručnosti D. D., kao i u kojem postotku radnog vremena isti treba obavljati određenu vrstu posla, jer tužitelj nema ovlaštenja davati radne zadatke i poslove drugom radniku.

 

12. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je obavljao metode imunohistokemije in situ hibridizacije i in situ PCR, a da drugi patolozi nemaju potrebna znanja za obavljanje tih metoda, sud drži da iste nisu odlučne za predmet ovog spora, jer u postupku nije utvrđeno da Laboratorij ne bi mogao raditi bez tih metoda, kao i da je na tuženiku odgovornost organizacije posla i pretraga u skladu s pravilima struke i propisima.

 

13. Isto tako, sud ne nalazi relevantnim niti mišljenje tužitelja o potrebi rada dva patologa kao minimalnom broju patologa potrebnom za obavljanje poslova jer radnik nije u prilici odlučivati o poslovnim odlukama poslodavca. Pri tome utvrđuje da odluka tuženika od 26. srpnja 2016., kojom se određuje da će dr. sc. Ž. M. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora mijenjati dr. sc. D. D. nije dokaz da tuženik ima potrebu za radom dva patologa, već je uobičajeno da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnika mijenja drugi radnik.

 

14. Cijeneći da tužitelj nije osporavao podatke iz informacijskog sustava …. u koji se upisuju podaci o broju i analizi prispjelih lešina i ostalih uzoraka te da iskaz svjedoka M. M. potvrđuje da se većina pretraga odnosila na pretragu lisica na bjesnoću, da je poslodavac taj koji organizira rad i daje posao i radne zadatke radniku, sud utvrđuje da je tijekom godina došlo do kontinuiranog pada broja pretraga, što ukazuje na točnost tvrdnje tuženika o smanjenom opsegu poslova razudbe lešina životinja.

 

15. Stoga, imajući u vidu da je tuženik zbog kontinuiranog financijski negativnog poslovanja odlučio racionalizirati poslovanje Laboratorija smanjivanjem broja radnika, između ostalog patologa, da je poslovanje s gubitkom opravdani razlog za racionalizaciju poslovanja smanjenjem broja radnika, da je autonomno pravo poslodavca ocijeniti koje je radno mjesto nepotrebno, kao i da je tuženik radi odluke kojem od dvojice radnika (tužitelju ili D. D.) treba otkazati ugovor o radu, primijenio zakonske kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a, a kao dodatni kriterij da plaću i materijalna davanja za tužitelja osigurava tuženik, dok se za usporednog djelatnika D. D. isto financira iz državnog proračuna te bi davanjem otkaza imenovanom tuženik ostao bez financijskih sredstava za jedno radno mjesto, odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja nalazi dopuštenom te donosi pobijanu presudu.

 

16. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim navodima tužitelja za sada se dovodi u dvojbu.

 

17. Naime, tužitelj je tijekom prvostupanjskog postupka, a što ponavlja i u žalbi upućivao da je Upravno vijeće tuženika bilo nepravilno sastavljeno, zbog čega da je upitna zakonitost svih odluka koje je to Upravno vijeće donijelo, pa tako i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu H. v. i. od 18. svibnja 2010. te Pravilnika o izmjenama navedenog Pravilnika od 13. listopada 2014. i 26. listopada 2015., nadalje, Pravilnika o ustroju radnih mjesta od 15. listopada 2015. koji da ne korespondira s ostalim aktima tuženika i ne odgovara stvarnoj organizaciji tuženika, a na kojim nezakonitim aktima tuženika da se temelji pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja. Zbog toga da je i predlagao prekid ovog postupka do okončanja upravnog nadzora od strane Ministarstva, te na koju okolnost (ne)zakonitosti  predmetnih akata tuženika sud se nije očitovao.

 

18. Stoga, iako je tužitelj u spis naknadno priložio, između ostalog, presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-104/19-6 od 29. studenog 2021. kojom je ukinut Pravilnik o izborima na znanstvena radna mjesta urbroj: Z-VI-4-6609-2/07, kojeg je donijelo Znanstveno vijeće na sjednici od 21. veljače 2007. i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-71/21-7 od 24. listopada 2022. kojom je ukinut Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu broj: Z-VI-4-1757/10 od 18. svibnja 2010., Pravilnik o izmjeni Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu, broj: Z-VI-4-4663/14 od 13. listopada 2014. i Pravilnik o izmjeni Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu, broj: Z-VI-4-6249/15 od 26. listopada 2015., ocjena je ovoga suda da se ne radi o novim činjenicama iz odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a, te kako navedeni prigovor tužitelja vezan za ocjenu (ne)zakonitosti predmetnih akata tuženika – pravilnika koji se odnose na unutarnje ustrojstvo tuženika, posljedično sistematizaciju radnih mjesta, sud prvog stupnja nije raspravio, činjenično stanje je za sada ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

19. U navedenom pravcu sud prvog stupnja će u nastavku postupka dopuniti činjenično stanje, vodeći pri tome računa o žalbenim  navodima tužitelja kojima upućuje na odredbu čl. 112. Pravilnika o radu tuženika kojom odredbom je propisano da je poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten sam ako Institut ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima ili ako Institut ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima te da primjena citirane odredbe znači obvezu poslodavca da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodi računa o kriterijima iz citirane odredbe Pravilnika o radu, što se ima tumačiti tako da poslodavac prilikom otkazivanja ugovora o radu mora utvrditi tko čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove, pa usporediti te radnike vodeći računa o kriterijima iz ZR-a i onih koje je eventualno sam propisao svojim aktima, dakle, da se izbor mora ograničiti na one radnike koji su u istom položaju.

 

19.1. S tim u vezi vodit će računa o žalbenim navodima tužitelja da bi do donošenja Pravilnika o izmjenama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu tuženika od 26. listopada 2015. (sada ukinut citiranom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-71/21-7 od 24. listopada 2022.) svi patolozi iz Laboratorija i Laboratorija obavljali iste poslove, što da su potvrdili i svjedoci M. M. (zaposlen na radnom mjestu tehničkog suradnika u Laboratoriju): "patolozi iz drugih laboratorija su dr. B. Š. i dr. Ž. M., to se odnosi na razdoblje prije otkaza tužitelju, obavljali su razudbe iz nadležnosti Laboratorija za opću patologiju. Poznata mi je dr. D. G. i ona je radila razudbe pasa, ali to u prisustvu dr. Š. i dr. M. … Ja sam unosio podatke za sve patologe Odjela, prije je to bilo šest patologa, a sada ih je dva" (list 251 spisa); svjedok Ž. M.: " Tijekom 2014. i 2015. obavljao sam poslove razudbe svih vrsta životinja, a prije toga samo razudbu preživača, s time da nisam točno siguran da li sam razudbu svih životinja radio i 2013. U razdoblju od siječnja do listopada 2016. nisam radio razudbe, a sada ih ponovno radim i to razudbe svih životinja … tijekom 2015. radio sam subotom u Laboratoriju, tako nisam radio tijekom 2016., a radim ponovno od listopada 2016. na isti način" (list 254 spisa); svjedoka D. D. "Na pitanje koje poslove je radio dr. M. prije nego što je postao voditelj odgovaram da je radio iste poslove kao tužitelj i ja. Dr. M. prije je radio u Laboratoriju " (list 231-232 spisa). Pri tome će sud imati u vidu i da je odredba čl. 26. st. 2. tadašnjeg Pravilnika o ustroju radnih mjesta kod tuženika propisivala da ravnatelj I., uz prethodni dogovor i suglasnost predstojnika odjela I., ima pravo preraspoređivati, trajno ili privremeno, zaposlenike po laboratorijima, ovisno o potrebama izvršenja poslova i radnih zadataka.

 

19.2. Nadalje, utvrdit će je li i tko poimence u razdoblju prije donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja radio u Odjelu na radnom mjestu I vrste (suradnička radna mjesta) - asistent - poslijedoktorand, ukoliko bi tome bilo tako pozvat će tuženika dostaviti ugovore o radu tadašnjih zaposlenika na tom radnom mjestu, te zavisno od toga utvrditi da li bi u tom Odjelu tuženika postojala i tko bi činio mjerodavnu skupinu zaposlenika sa kojom je trebalo komparirati tužitelja. Posljedično navedenom vodit će računa je li poslodavac prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelja vodio računa o socijalnim i drugim odgovarajućim kriterijima iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a te da li bi i od kojeg značaja bili u ovom postupku istaknuti navodi tuženika vezani uz kriterij financiranja plaće tužitelja koju da financira tuženik, odnosno da se ista ne financira iz sredstava državnog proračuna za razliku od plaće D. D..

 

20. Nakon što postupi po uputama ovog rješenja i u primjeni odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prvog stupnja donijet će novu i na zakonu osnovanu odluku.

 

21. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja ukinuta i na temelju odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

22. Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka odluči u konačnoj odluci.

 

U Rijeci 3. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović