1

Poslovni broj Gž -2225/2021-3

Poslovni broj Gž-2225/2021-3

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

            R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari  tužiteljice B. D. iz Z., OIB: ...., koju zastupa punomoćnik I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6766/2019-40 od 10. rujna 2021., u sjednici vijeća 3. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

              I Prihvaćaju se žalbe stranaka te se ukida  presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6766/2019-40 od 10. rujna 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

              II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška stranaka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu od 27. lipnja 2006. sklopljenog između stranka, tužiteljice kao primateljice kredita i tuženika kao davatelja kredita u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja  ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke  banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

 

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku tužiteljici isplatiti iznos od 27.337,19 kn s zateznom kamatom po stopi  i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude dospjele od 2. listopada 2006. do 3. srpnja 2013., kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 12.747,00 kn s zateznom kamatom.

 

3. Preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška je odbijen što proizlazi iz obrazloženja presude mada to nije navedeno u izreci.

 

4. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

 

5. Tužiteljica pobija presudu u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i dosudi joj zatraženi parnični trošak za pristup ročištu za objavu i uručenje presude, uz naknadu  žalbenog troška.

 

6. Tuženik presudu pobija u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1-3. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem  tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu  parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak  ili podredno da se presuda  ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

8. Žalbe su osnovane.

 

9. Predmet spora je zahtjev  tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi u sadržaju pobliže navedenom u toč. I. izreke pobijane presude Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka  27. lipnja 2006., te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 27.337,19 kn s zateznim kamatama.

 

10. U ovom  žalbenom postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, da je tuženik odobrio tužiteljici kredit radi kupnje automobila u iznosu od  25.238,29 CHF u protuvrijednosti u kunama uz promjenljivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila  3,30% i rok otplate od 84 mjeseca. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe  o promjenjivoj kamatnoj stopi te posljedično tome pravo  tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa kao i zastara utužene novčane tražbine.

 

11. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice kao i činjenicu da je pred  Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012 od  4. srpnja 2013. prvostupanjski sud je pozivajući se na temelju čl. 502. c ZPP-a i čl.  87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje ZZP) na pravna utvrđenja  iz navedene presude u odnosu na tuženika odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi prihvatio tužbeni  zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi.

 

12. U odnosu restitucijski  zahtjev, te u odnosu na tuženikov prigovor zastare zauzeo je stav da je podnošenjem kolektivne tužbe  4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), došlo do prekida zastare koja je ponovna  počela teći pravomoćnošću odluke u tom postupku odnosno  13. lipnja 2014., te se ujedno pozvao i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice od  30. siječnja 2020., pa cijeneći da je tužba podnesena 11. lipnja 2019. pozivom na odredbu čl. 225. ZOO-a  odbija tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

 

13. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka  utvrđuje da ukupna razlika između anuiteta obračunatih primjenom početno ugovorene kamatne stope i anuiteta obračunatih primjenom kamatne stope koja se mijenjala odlukama tuženika iznosi 7.893,43 kn, dok razlika po osnovi tečaja iznosi 19.442,76 kuna, ili sveukupno 27.337,90 kn,  u kojoj  visini je, preinačeni tužbeni zahtjev prihvatio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je preostali  dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan.

 

14. Tuženik u  žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude ustraje kod prigovora da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke  za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186. b ZPP-a te citirajući odredbu stavka 3. ove zakonske  odredbe navodi da je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno toj zakonskoj odredbi dopušteno u slučaju kad tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građansko pravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Ponovno ukazuje da je postupio po zahtjevu tužiteljice za dostavu dokumentacije, da je tužiteljici  6. lipnja 2019. dostavio traženu dokumentaciju, pa da je tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe raspolagala svom dokumentacijom na temelju koje je mogla postaviti određeni, kondemnatorni tužbeni zahtjev.

 

15. Prvostupanjski sud je navedeni prigovor tuženika ocijenio kao  neosnovan, utvrđujući da iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik 24. svibnja 2019. (prije podnošenja tužbe) zaprimio zahtjev tužiteljice od  23. svibnja 2019. da joj dostavi knjigovodstvenu karticu (promet po računu) pregled kamatnih stopa i specifikaciju uplata, da  je tužiteljica  24. svibnja 2019. tuženiku uplatila naknadu za izradu izvoda – potvrde za kredit u iznosu od  37,00 kn, da je  tuženik 3. lipnja 2019. dostavio dopis u kojem navodi da naknada za izradu knjigovodstvene kartice i potvrde o promjeni kamatnih stopa iznosi po 37,00 kn te je pozvao tužiteljicu dostaviti obavijest o uplati kako bi joj se izdali traženi dokumenti.

 

16. Sud je nadalje utvrdio da je punomoćnik tuženika na ročištu od  4. ožujka 2020. izjavio da nema dokaza da je traženu dokumentaciju tužiteljici otpremio te je sud rješenjem od 1. srpnja 2020. naložio tuženiku dostaviti navedenu dokumentaciju. Zaključio je da su prigovori tuženika da je dio zahtjeva postavljen u protivnosti sa odredbama čl. 186. – 187. ZPP-a neosnovani s obzirom na opisano stanje u spisu, te zaključio da nema mjesta odbačaju tužbe tužiteljice.

 

17. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, jer iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica osporila tuženikove tvrdnje da joj je dostavio traženu dokumentaciju, da je tužiteljica priložila potvrdu banke da je iznos od  37,00 kn za izradu izvoda uplatila (list 51),dok je punomoćnica tuženika na ročištu od  5. ožujka 2020. (list  132) navela da je  tražena dokumentacija tužiteljici otpremljena međutim da  tuženik nema dokaza o tome,  dok je tužiteljica izjavila da od  tuženika nije zaprimila dokumentaciju koju je zatražila slijedom čega je sud rješenjem objavljenim na ročištu od  1. srpnja 2020. (list 137) pozvao tuženika dostaviti sudu  u roku od 15 dana sve otplatne planove za razdoblje od zaključenja ugovora do otplate kredita, knjigovodstvene kartice, karticu prometa po kreditu, pregled promjene kamatnih stopa od 2006. do 2019. te  specifikaciju uplata, po kojem rješenju suda je tuženik postupio (list 143-155).

 

18. U takvim okolnostima tuženik neosnovano ustraje kod prigovora da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186. b st. 3. ZPP-a, jer evidentno u vrijeme podnošenja tužbe (11. lipnja 2019.) tužiteljica nije raspolagala potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom koja se nalazila kod tuženika a koja joj je bila potrebna za podnošenje tužbe i vođenje parnice.

 

19. Tužiteljica je, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 1. listopada 2020. postavila određeni tužbeni zahtjev tražeći po osnovi restitucijskog zahtjeva isplatu iznosa od 27.337,19 kn. Tuženik u žalbi, ističe da se nakon što je tužiteljica citiranim podneskom postavila određeni tužbeni zahtjev, usprotivio preinaci tužbe, da sud o tom prigovoru tuženika nije odlučio, odnosno donio rješenje kojim dopušta objektivnu preinaku tužbe pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a kao i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

 

20.Žalbeni navodi o postojanju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a nisu osnovani jer u opisanim okolnostima tužiteljica je određeni tužbeni zahtjev postavila nakon provođenja vještačenja podneskom od  1. listopada 2020. Okolnost da sud u vezi toga nije donio rješenje iz odredbe čl. 186. b st. 4. ZPP-a nema za posljedicu nezakonitost rješenja kojim je sud dopustio objektivnu preinaku tužbe, jer je tužiteljica odmah nakon provedenog vještačenja postavila određeni tužbeni zahtjev.

 

21. Prema tome nije povrijeđena odredba čl. 190. st. 1. ZPP-a kako to tuženik pogrešno navodi u žalbi, jer su se ostvarile pretpostavke za primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, kao ni odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, a slijedom toga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer je sud odlučio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, preinaku kojeg je pravilno dopustio.

 

22. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer tuženik osnovano u žalbi ukazuje da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenice S. N. na okolnost da je tuženik prije i tijekom sklapanja spornog ugovora o kreditu tužiteljicu upozorio na rizike fluktuacije tečaja u CHF te joj objasnio parametre promjene kamatne stope.

 

23. Naime, imajući u vidu odluku odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. treba reći da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime Ustavni sud je  zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

 

24. Iz  stanja u spisu proizlazi da je tuženik  u pisanom odgovoru na tužbu, na ove okolnosti predložio saslušanje spomenute svjedokinje, zatim saslušanje tužiteljice kao stranke u postupku te javnog bilježnika.

 

25. Prema stajalištu ovog suda, saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti,  odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak  objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i odluka Ustavnog suda broj  U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

 

26. U konkretnom slučaju bilo je potrebno provesti i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku, na što tuženik osnovano u  žalbi  ukazuje.

 

27. Slijedom navedenog, odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga tuženika činjenično stanje za sada je ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

28. U ponovnom postupku  prvostupanjski sud će imajući u vidu ukazane primjedbe provesti saslušanje svjedokinje S.  N., i tužiteljice te iste dokaze ocijeniti zajedno sa svim  ostalim izvedenim dokazima u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te će imajući u vidu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502.c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu kao i odredbe ZOO o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, a koje sve odredbe dolaze u primjenu zaključiti jesu li pojedine ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.

 

29. Zbog tih razloga bilo je nužno pobijanu presudu ukinuti i u odluci o naknadi parničnog troška, kako u dosuđujućem tako i u odbijajućem dijelu pri čemu će sud prilikom ponovnog odlučivanja o naknadi parničnog troška imati u vidu žalbene navode stranaka, dok je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

 

31. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

                                                        U Rijeci, 3. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić