1

Poslovni broj: Gž-1335/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-1335/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., OIB: …, K., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz K. i D. G., OIB: … iz K., zastupanog po Z. Š., odvjetniku iz K., protiv tuženika G. K., zastupanog po gradonačelniku M. J., a on po punomoćnicima K. K. i Z. K., odvjetnicima iz K., radi naknade za nerazvrstanu cestu, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-275/2021-11 od 8. kolovoza 2022., 3. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-275/2021-11 od 8. kolovoza 2022.:

 

- potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen tuženikov prigovor presuđene stvari u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže naknadu tržišne vrijednosti kčbr. 1519/1 i 1095/8 k.o. K. u iznosu od 100.676,17 EUR/758.544,60 kn (sto tisuća šesto sedamdeset šest eura i sedamnaest centi/sedamsto pedeset osam tisuća petsto četrdeset četiri kune i šezdeset lipa)[1]

 

- ukida u dijelu u kojem je odbijen tuženikov prigovor presuđene stvari u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže naknadu građevinske vrijednosti ulaganja u radove na uređenju kčbr. 1519/1 i 1095/8 k.o. K. u iznosu od 47.009,03 EUR/354.189,52 kn (četrdeset sedam tisuća i devet eura i tri centa/tristo pedeset četiri tisuće sto osamdeset devet kuna i pedeset dvije lipe)1 i u tom ukinutom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je odbijen tuženikov prigovor presuđene stvari.

 

2. Protiv rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je valjano obrazloženo i neproturječno te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

5. Tužitelji su protiv tuženika podnijeli tužbu u kojoj su naveli da su suvlasnici svaki u ½ dijela kčbr. 1519/1 sa 1252 m2 i kčbr. 1095/8 sa 128 m2, sve uređeno zemljište u U. J. V. u k.o. K., a koje u naravi predstavljaju U. J. V.. Nadalje su naveli da su početkom 1998. godine izgradili i komunalno opremili U. J. V., godinama svojim sredstvima održavali tu ulicu i ostvarivali na njoj svoja vlasnička prava.

 

5.1. Tužitelji su se u tužbi nadalje pozvali na Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11.; dalje: ZC), poglavito članak 131. stavak 1. toga zakona kojim je propisano da ceste koje se koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika postaju nerazvrstane ceste kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Tužitelji smatraju da je U. J. V. stupanjem na snagu ZC-a postala nerazvrstana cesta u vlasništvu tuženika oznaka UK3 i KP1. Budući da tužiteljima zemljište na kojem je izgrađena U. J. V. nikada nije na zakonit način izuzeto iz vlasništva niti im je za to zemljište plaćena bilo kakva naknada, tužitelji su spornim dijelom tužbenog zahtjeva pod točkom II. zatražili da se tuženiku naloži da im za to zemljište plati naknadu u iznosu od 1.112.734,00 kn.

 

5.2. Tuženik je tijekom postupka stavio prigovor presuđene stvari navodeći da je o novčanom zahtjevu tužitelja za naknadu ulaganja u komunalnu infrastrukturu U. J. V. već odlučeno u predmetu koji se je kod prvostupanjskog suda vodio pod poslovnim brojem P-506/01 na način da je takav tužbeni zahtjev tužitelja pravomoćno odbijen.

 

5.3. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor presuđene stvari smatrajući da ne postoji ni subjektivni ni objektivni identitet ovog spora i spora vođenog u postupku pod brojem P-506/01.

 

5.4. Subjektivni identitet prema stavu prvostupanjskog suda ne postoji zbog toga što su u spisu broj P-506/01 kao tužitelji nastupali isti tužitelji kao i u ovom predmetu, ali još i B. M. koji nije tužitelj u ovom predmetu. Takav stav prvostupanjskog suda nije pravilan. Nije sporno da su u vrijeme vođenja postupka u spisu broj P-506/01 kao tužitelji nastupali Z. P., D. G. i B. M. i to zbog toga što su u to vrijeme bili suvlasnici predmetnih nekretnina. Nije sporno niti to da je naknadno B. M. svoj suvlasnički dio prenio Z. P. i D. G. te su sada samo oni suvlasnici predmetnih nekretnina. Ta promjena u suvlasništvu ne utječe na postojanje subjektivnog identiteta spora te stoga treba smatrati da postoji subjektivni identitet spora.

 

6. Što se tiče objektivnog identiteta spora, prvostupanjski sud smatra da se sporni dio tužbenog zahtjeva za isplatu u ovom predmetu ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao tužbeni zahtjev u predmetu P-506/01 jer tužitelji u ovom predmetu traže isplatu tržišne vrijednosti nekretnina i to kčbr. 1519/1 i 1095/8, a u predmetu P-506/01 su od tuženika tražili isplatu za izvršeno ulaganje.

 

6.1. Predmet P-506/01 je priložen ovom spisu i iz tužbe u tom predmetu proizlazi da su tužitelji, u to vrijeme i B. M., sklopili Ugovor sa tuženikom i to 1995. godine i aneks tog Ugovora (dalje: Ugovor) kojim su ugovorili da će tužitelji sami financirati i izvesti radove na izgradnji nogostupa, ceste, parkirališta, javne rasvjete i odvodnje na kčbr. 1517/1 sa 95 m2, 1516/2 sa 135 m2, 1518/1 sa 38 m2, 1519/1 sa 567 m2 i 1095/1 sa 1800 m2, sve k.o. K., te će ih po dovršetku radova predati u vlasništvo tuženika. Tužitelji su u tom postupku tvrdili da su od strane tuženika bili prisiljeni na sklapanje Ugovora i da su preplatili svoje obveze kao investitori. Nadalje, tužitelji su naveli da su po Ugovoru i aneksu Ugovora platili i izveli radove u vrijednosti 2.103.195,00 kn čime su preplatili svoje obveze za ukupno 1.239.213,00 kn jer nisu trebali preplatiti svoju obvezu izgradnjom cijele infrastrukture i to nogostupa, ceste, parkirališta, javne rasvjete i odvodnje vode na navedenim parcelama pa su tužbenim zahtjevom zatražili da se tuženiku naloži da im taj iznos plati. Međutim, u konačnici je takav njihov tužbeni zahtjev odbijen, a iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-639/03-2 od 16. siječnja 2007. proizlazi da nije bilo zapreke da tužitelji kao investitori svoje odnose sa tuženikom urede Ugovorom i taj Ugovor nije ništetan, a što se tiče tvrdnji tužitelja da su od strane tuženika bili prisiljeni na sklapanje takvog ugovora, tu bi se eventualno radilo o pobojnosti ugovora, a tužitelji nisu tražili da se Ugovor poništi.

 

6.2. U ovom predmetu tužitelji od tuženika traže plaćanje naknade u iznosu od 1.112.734,12 koji predstavlja tržišnu vrijednost zemljišta koje sada predstavlja U. J. V., a koja je postala nerazvrstana cesta.

 

6.3. Uz tužbu su priložili Procjembeni elaborat tržišne vrijednosti nekretnine kojeg je izradio sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina, a iz kojeg proizlazi da je sadašnja tržišna vrijednost kčbr. 1519/1 i novoformirane kčbr. 1095/8 k.o. K. ukupno 1.112.734,12 kn. Do tog iznosa vještak je došao na način da je procijenio tržišnu vrijednost građevinskog zemljišta obje parcele te je tu vrijednost utvrdio u iznosu od 758.544,60 kn, a također je izvršena procjena građevinske vrijednosti ulaganja u radove na uređenju tih čestica te je vrijednost radova na uređenju procijenjena u iznosu od 354.189,52 kn, a što zbrojeno sa tržišnom vrijednosti građevinskog zemljišta daje 1.112.734,12 kn.

 

6.4. Što se tiče tržišne vrijednosti građevinskog zemljišta obje parcele, iz predmeta P-506/01 ne proizlazi da su u tom predmetu tužitelji od tuženika tražili naknadu tržišne vrijednosti nekretnina na kojima su se sukladno Ugovoru i aneksu Ugovora obvezali izvršiti radove na izgradnji komunalne infrastrukture kako je to ugovoreno već su, kako to proizlazi iz tužbe, tražili naknadu samo za izvedene radove na izgradnji ugovorene komunalne infrastrukture. Stoga je, po ocjeni ovog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji objektivni identitet glede dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelji od tuženika traže da im isplati naknadu u visini tržišne vrijednosti građevinskog zemljišta, odnosno obje predmetne parcele, u iznosu od 758.544,60 kn.

 

6.5. Međutim, za sada nisu utvrđene činjenice od kojih ovisi ocjena da li postoji objektivni identitet glede dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže plaćanje građevinske vrijednosti ulaganja u radove na uređenju predmetnih čestica u iznosu od 354.189,52 kn, a sukladno Procjembenom elaboratu tržišne vrijednosti kojeg je izradio vještak. Vještak je uz taj elaborat priložio Troškovnik izvođenja radova nerazvrstane ceste UK3 i KP1 kojim je izvršena procjena troška izvođenja radova na nerazvrstanoj cesti koji se, sukladno tom Troškovniku odnose na dobavu i montažu čeličnih rasvjetnih stupova, prometnih znakova, vrijednost radova na iskopu zemlje, ugradnju šljunka na nosivi sloj kolničke konstrukcije, asfaltiranje ulice i ugradnju rubnjaka, ugradnju rešetki za odvodnju vode sa kolničkih površina, razne radove na izgradnji nogostupa i ostalo. Već je rečeno da su se tužitelji Ugovorom obvezali da će sami financirati i izvesti radove na izgradnji nogostupa, ceste, parkirališta, javne rasvjete i odvodnje na kčbr. 1517/1 sa 95 m2, 1516/2 sa 135 m2, 1518/1 sa 38 m2, 1519/1 sa 567 m2 i 1095/1 sa 1800 m2, sve k.o. K. te da su tužbom u predmetu broj P-506/01 zatražili naknadu za radove koje su po Ugovoru i aneksu Ugovora izveli i platili u iznosu većem no što su to po njihovom mišljenju bili dužni platiti. Ako je tužbom u predmetu P-506/01 bila obuhvaćena naknada za radove koji su identični radovima u gore spomenutom Troškovniku izvođenja radova nerazvrstane ceste UK3 i KP1, tada bi po mišljenju ovog suda, osim subjektivnog, postojao i objektivni identitet u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji, pored prometne vrijednosti predmetnih parcela kao građevinskog zemljišta, traže plaćanje i građevinske vrijednosti ulaganja u radove na uređenju predmetnih čestica u iznosu od 354.189,52 kn, a koji su uračunati u ukupnu prometnu vrijednost predmetnih čestica koja predstavlja visinu tužbenog zahtjeva. Pri tome nije od značaja eventualno utemeljenje tog dijela tužbenog zahtjeva na drugačijoj pravnoj osnovi od pravne osnove u predmetu P-506/01 jer promjena pravne osnove nekog zahtjeva koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i raniji zahtjev ne može dovesti do toga da zbog te promjene ne postoji objektivni identitet spora.

 

6.6. Zbog tih razloga činjenično stanje potrebno za ocjenu da li postoji objektivni identitet glede dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže plaćanje građevinske vrijednosti ulaganja u radove na uređenju predmetnih čestica u iznosu od 354.189,52 kn nije potpuno utvrđeno niti ga na temelju članka 373.a ZPP-a može utvrditi ovaj sud obzirom da je u međuvremenu došlo i do promjene brojeva i površine parcela na kojima su vršeni predmetni radovi pa je zbog tog razloga dio pobijanog rješenja kojim je odbijen tuženikov prigovor presuđene stvari u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da se tuženiku naloži da im plati iznos od 354.189,52 kn ukinut na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem je potrebno utvrditi činjenice na koje je gore ukazano te ponovno ocijeniti da li postoji objektivni identitet glede tog dijela tužbenog zahtjeva.

 

Koprivnica, 3. ožujka 2023.