Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

                                                                                     Posl. br. 8 Povrv-21/2022-15

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, sudac Snježana Brajko, na prijedlog sudskog savjetnika Željka Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja H. r., javna ustanova, OIB: ..., Z., zastupan po punomoćniku K. P., odvjetnici iz OD L. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika J. Š., OIB: ..., P., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 03. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. G. iz N. pod posl. br. Ovrv-1413/2021, UPP/OS-Ovrv-275/2021 od 22. ožujka 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos glavnice od 63,71 eura/ 480,00 kuna1 sa zateznim kamatama koje teku:

 

- na iznos od 10,62 eura/ 80,00 kuna1 od 22. siječnja 2021.,
- na iznos od 10,62 eura/ 80,00 kuna1 od 21. veljače 2021.,
- na iznos od 10,62 eura/ 80,00 kuna1 od 21. ožujka 2021.,
- na iznos od 10,62 eura/ 80,00 kuna1 od 22. travnja 2021.,
- na iznos od 10,62 eura/ 80,00 kuna1 od 22. svibnja 2021.,
- na iznos od 10,62 eura/ 80,00 kuna1 od 22. lipnja 2021.,

 

po stopi koja se od datuma dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. G. iz N. pod posl. br. Ovrv-1413/2021, UPP/OS-Ovrv-275/2021 od 22. ožujka 2022. u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak u iznosu od 41,48 eura/ 312,50 kuna1.

 

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 154,29 eura/ 1.162,47 kuna1 uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 03. ožujka 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 21. siječnja 2022., na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 63,71 eura s osnova glavnice, te je javni bilježnik B. G. iz N. rješenjem pod posl. br. Ovrv-1413/2021, UPP/OS-Ovrv-275/2021 od 22. ožujka 2022. odredio predloženu ovrhu općenito na imovini ovršenika.

 

2. Tuženik je kao ovršenik pravodobno uložio prigovor kojim je osporio navedeno rješenje, pa je sud rješenjem pod posl. br. Ovrv-1413/2021-9 od 16. svibnja 2022. rješenje o ovrsi stavio izvan snage, ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a koje rješenje je postalo pravomoćno 01. lipnja 2022.

 

3. Tuženik tijekom postupka navodi kako TV-uređaj koji posjeduje ne sadrži
prijamnik DVB signala, a TV-program se može pratiti isključivo s tom vrstom prijamnika, pa tako nije u mogućnosti primati signal. Također, navodi kako se u utuženom razdoblju niti nije nalazio na adresi na kojoj postoji TV-prijamnik, a nije prijavio promjenu boravišta budući je zakonski spriječen. Smatra kako tužitelj zahtjeva isplatu nepostojećeg duga.

 

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis, te je pročitao Izvadak iz poslovnih knjiga (str. 9 spisa), Račune tužitelja (str. 10 spisa), Status aktivnosti RTV pristojbe (str. 42 spisa), Prijava prijamnika (str. 43 spisa), Saldakonti karticu (str. 44-47 spisa).

 

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

6. Predmet ovoga postupka je utvrditi postoji li dug tuženika prema tužitelju po osnovi obveze plaćanja RTV pristojbe.

 

7. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako tuženik posjeduje TV-uređaj, a za koji uređaj je tuženik izvršio prijavu prijamnika 24. svibnja 2013. Naime, među parničnim strankama je sporno je li tuženik u obvezi plaćati mjesečnu pristojbu za navedeni uređaj s obzirom da kako tuženik tvrdi, isti uređaj nema odgovarajući prijamnik potreban za praćenje programa (DVB signal), te s obzirom da se tuženik u utuženom razdoblju nije nalazio na adresi na kojoj postoji obveza plaćanja iste pristojbe.

 

8. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (str. 9 spisa) utvrđeno je kako tužitelj prema tuženiku na ime dugovanja potražuje ukupan iznos od 63,71 eura (480,00 kuna) podijeljen na pojedinačno specificirane iznose od 10,62 eura (80,00 kuna), svaki sa svojim datumom dospijeća.

 

9. Iz Računa tužitelja (str. 10 spisa) utvrđeno je kako je od strane tužitelja izdan račun na ime tuženika i to za iznos glavnice specificiran Izvatkom iz poslovnih knjiga tužitelja.

 

10. Iz Statusa aktivnosti RTV pristojbe (str. 42 spisa) utvrđeno je kako je tuženik J. Š. od strane tužitelja evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe s datumom prijave 24. svibanj 2013.

 

11. Iz Prijave prijamnika (str. 43 spisa) utvrđeno je kako je tuženik podnio zahtjev za prijavu televizijskog prijamnika, te je isti zahtjev potpisan od strane istoga s naznačenim datumom 24. svibanj 2013.

 

12. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući se
ista ne odnosi na sporne činjenice u ovome postupku. 

 

13. Sud prihvaća kao istinitu reproduciranu materijalnu dokumentaciju, no tuženik tijekom postupka istu nije niti sporio, odnosno nije sporio da posjeduje TV-uređaj na adresi na kojoj je prijamnik i prijavljen, već samo navodi kako ne postoji obveza plaćanja pristojbe budući se u utuženom razdoblju niti ne nalazi na navedenoj adresi, te ne posjeduje tehnologiju nužnu za prijam signala.

 

14. Naime, čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, dalje Zakon o HRT-u) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. Zakona o HRT-u, osim ako istim zakonom nije drugačije određeno. Stavkom 5. istoga članka je propisano da osoba koja ima u vlasništvu ili posjedu prijamnik, a nije član kućanstva koje plaća mjesečnu pristojbu u skladu s ovim Zakonom, obvezna je HRT-u prijaviti prijamnik najkasnije u roku od 30 dana od dana nabave prijamnika ili registracije motornog vozila s ugrađenim prijamnikom, a promjenu adrese, mjesta stanovanja ili sjedišta najkasnije u roku od 15 dana od dana promjene.

 

15. Nadalje, odredbom čl. 36. st. 1. Zakona o HRT-u je propisano da osobe navedene u čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-u ne plaćaju mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjave, a način odjave prijamnika utvrđuje sam HRT svojom odlukom.

 

16. Dakle, kako je u ovome postupku utvrđeno da je tuženik J. Š. podnio zahtjev za prijavu prijamnika 24. svibnja 2013., te kako isti ne spori da posjeduje TV-uređaj, isti je sukladno odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-u u obvezi plaćati mjesečnu pristojbu. Prema stavu ovoga suda, a sve i da tuženik ne posjeduje određenu vrstu uređaja za prijam DVB signala, kako to isti navodi, ista činjenica ga ne bi opravdavala u njegovoj obvezi plaćanja RTV pristojbe, kao niti činjenica da se za vrijeme utuženog razdoblja nije nalazio na adresi na kojoj je TV-uređaj prijavljen. Naime, ukoliko tuženik iz određenih razloga nije bio u mogućnosti koristiti usluge H. r., odnosno pratiti signal za koji plaća mjesečnu pristojbu, jedini način na koji tuženik ne bi bio u obvezi plaćati mjesečnu pristojbu je da je isti sukladno čl. 36. st. 1. Zakona o HRT-u isti prijamnik i odjavio, a podredno, tuženik je mogao i sukladno čl. 34. st. 5. Zakona o HRT-u tužitelju prijaviti promjenu boravišta kako bi se izvršila promjena statusa pretplatnika u evidenciji tužitelja.

 

17. S obzirom na sve navedeno, a kako je tužitelj tijekom parničnog postupka na temelju dostavljene materijalne dokumentacije dokazao pravnu osnovu potraživanja iz prethodno podnesenog prijedloga za ovrhu, kako nije sporna visina pojedinačno zatraženih mjesečnih iznosa, te kako tuženik nije dokazao da je sukladno čl. 36. st. 1. Zakona o HRT-u odjavio prijamnik, sud je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao pod toč. I. izreke.

 

18. U odnosu na troškove ovršnog postupka, valja navesti kako je sud nakon
što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prigovoru ovršenika (ovdje tuženika) predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje. Prema tome, donošenjem takvog rješenja ovrha je stavljena izvan snage, odnosno proizlazi kao da nije niti pokrenuta, već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, pa je u skladu s navedenim potrebno donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka, kako parničnih tako i ovršnih, pa je sud odlučio kao pod toč. II. izreke presude, te o takvim troškovima donio odluku pod toč. III. izreke.

 

19. Nadalje, o troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP).

 

20. Tužitelj je zatražio naknadu troška i to na ime jednokratne nagrade za predmetni postupak iznos od 124,43 eura (PDV od 25% uključen), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Također, tužitelj je zatražio i trošak odmjeren u ovrsi u iznosu od 41,47 eura.

 

21. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, sud je tužitelju priznao jednokratnu nagradu za predmetni postupak sukladno tbr. 7. toč. 8. OT-a u iznosu od 124,43 eura (PDV od 25% uključen), kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Nadalje, a u odnosu na trošak odmjeren rješenjem o ovrsi, tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 24,89 eura (PDV od 25% uključen) budući je tužitelju već priznata jednokratna nagrada za predmetni postupak, a stavljanjem rješenja o ovrsi izvan snage, te vođenjem daljnjeg postupka, prijedlog za ovrhu se ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga. Tužitelju je u odnosu na trošak odmjeren rješenjem o ovrsi priznat zatraženi trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 16,59 eura (PDV od 25% uključen).

 

22. Nadalje, a kako sud donosi zajedničku odluku o troškovima postupka, tužitelju je ukupno priznato 154,29 eura uvećano za zatražene zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

 

U Đakovu 03. ožujka 2023.

                                                                                   SUDAC

                                                                                            Snježana Brajko, v. r.

 

 

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u
tri istovjetna primjerka putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.
i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

 

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku