1

Poslovni broj: 7 Pn-82/2021

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Pn-82/2021

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz K.,  , OIB …, kojeg zastupaju T. M. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika B.-E. d.o.o. S., , OIB …, kojeg zastupaju punomoćnik I. C. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva G., G., P. & P. d.o.o. iz Z. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika S. o. d.d. Podružnica H., Z.,  , OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. S., zaposlenik umješača, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 25. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 2. ožujka 2023., objavio je i

p r e s u d i o    j e

 

I              Nalaže se tuženiku B.-E. d.o.o. S., , OIB … da tužitelju J. V. iz K., , OIB … isplati iznos od 2.438,78 eura / 18.375,00 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II              Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.836,95 eura / 21.375,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2021. do isplate kao neosnovan.

III              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je 29. rujna 2021. podnio tužbu, čiji su činjenični navodi ispravljeni u podnesku od 23. studenog 2021. i na zapisniku od 7. rujna 2022., u kojoj navodi da je 30. rujna 2018. u noćnom klubu H. u B. M. zaštitar tog noćnog kluba D. O. zadao tužitelju više udaraca u predjelu lica pri čemu je tužitelj pretrpio prijelom donje čeljusti, a tužba je podnesena protiv tuženika jer on kao tadašnji poslodavac D. O. u skladu s čl. 1061 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO) odgovara za štetu koji zaposlenik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi. Budući da je tužitelj u štetnom događaju ozlijeđen, on od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužbenim zahtjevom koji je konačno postavljen u podnesku od 25. studenog 2022. tužitelj potražuje naknadu u iznosu od 39.750,00 kn / 5.275,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2021., kao dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2.              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da se kao umješača na strani tuženika pozove S. o. d.d. jer je u vrijeme štetnog događaja tuženik kod njega bio osiguran policom osiguranja od odgovornosti broj ... Ne spori štetni događaj, ali navodi da je netočno opisana dinamika ozljeđivanja tužitelja i ističe da je za štetu odgovoran isključivo tužitelj i da tuženik ne odgovara kao tadašnji poslodavac D. O. jer šteta nije nastala u vezi s radom. Navodi da je netočno da bi D. O. tužitelju zadao više udaraca u predjelu lica jer mu je eventualno zadao jedan udarac koji predstavlja obrambenu radnju. Tvrdi da ja tužitelj prvi napao D. O. koji se branio i prilikom poduzimanja obrambene radnje dizanja ruku došlo je do kontakta lakta D. O. i tužiteljevog lica. Dodaje da je tužitelj tog dana bio u alkoholiziranom stanju i da je napadom na zaštitara sam sebi prouzročio štetu za koju je isključivo odgovoran ili barem suodgovoran u pretežitom dijelu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3.              Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj se u podnesku od 23. studenog 2021. ne protivi da se S. o. d.d. pozove kao umješač na strani tuženika, osporava navode da se radilo o obrambenoj radnji i da je tužitelj prvi napao zaposlenika tuženika te prigovor suodgovornosti i isključive odgovornosti tužitelja. Dodaje da kaznena presuda kojom je D. O. oslobođen od optužbi u kaznenom postupku nije pravomoćna i da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti te da do povrede prava osobnosti može doći neovisno o postojanju kaznenog djela. Ne spori da je bio pod utjecajem alkohola u vrijeme štetnog događaja.

4.              Na ročištu 18. siječnja 2022. prihvaćeno je miješanje društva S. o. d.d. Podružnica H. na strani tuženika. Umješač je tada izjavio da se pridružuje navodima tuženika, a osobito u odnosu na osporavanje dinamike nastanka štetnog događaja, odgovornosti tuženika i visine tužbenog zahtjeva.

5.              U tijeku postupka sud je pročitao i pregledao dokumentaciju u spisu i to: dopis PP B. M. (str. 5), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 6-12), fotografije (str. 13-15), odštetni zahtjev (str. 16), policu osiguranja (str. 28), presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-181/2019 od 19. svibnja 2020. (str. 29-38). Saslušani su tužitelj i svjedoci D. D., M. K., B. B. i D. O. te su pročitani zapisnici s iskazima svjedoka I. M. (str. 89-90) i J. J. (str. 91) koji su zamolbeno saslušani na Općinskom sudu u Osijeku. Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu, kirurgu doc. prim. dr. sc. P. P., dr. med. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 93-94) i na ročištu 25. siječnja 2023. se usmeno očitovao na prigovore tuženika.

6.              Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7.              Među strankama su sporni dinamika nastanka štetnog događaja, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola i nije sporno da se štetni događaj dogodio.

8.              Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-181/2019 od 19. svibnja 2020. (str. 29-38) utvrđeno je da je D. O. tom presudom oslobođen optužbe da bi na štetu tužitelja počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118 st. 1 Kaznenog Zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19). Uvidom u eSpis za taj predmet utvrđeno je da presuda nije postala pravomoćna jer je Općinsko državno odvjetništvo izjavilo žalbu i predmet se nalazi na odlučivanju na Županijskom sudu u Dubrovniku. Budući da ne postoji pravomoćna kaznena presuda kojom bi D. O. bio oglašen krivim, sud nije vezan tom presudom u smislu čl. 12 st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) u ovom postupku.

9.              Kako bi utvrdio kako je došlo do štetnog događaja sud je saslušao tužitelja i svjedoke D. D., M. K., B. B. i D. O. dok su I. M. i J. J. saslušani zamolbeno na Općinskom sudu u Osijeku. Iz iskaza svih saslušanih osoba proizlazi da se štetni događaj dogodio na terasi kluba ili kafića H. u B. M. gdje su tužitelj i svi svjedoci osim D. O. bili u noćnom izlasku, a svjedok D. O. je te večeri radio kao zaštitar B.-E. u klubu.

10.              Tužiteljev prijatelj D. D. u svojem iskazu je naveo da su se tog dana njih dvojica družili u klubu H. gdje su popili nekoliko čaša tzv. pola pola odnosno pola vina i pola vode. Kad su krenuli doma i bili na terasi ispred kluba, tužitelj je zastao pozdraviti S. B. i nakon što je s njim razgovarao dvije ili tri minute, iz kluba je izašao zaštitar D. O. koji je stao ispred tužitelja, uhvatio ga za obje ruke, a kad se tužitelj otrgnuo, ponovno ga je uhvatio i nakon što je tužitelj pustio ruke zaštitar ga je udario u vilicu svojom šakom. Pojasnio je da se ne može izjasniti je li tužitelj dobio udarac otvorenim dlanom ili stisnutom šakom, no zna da ga je zaštitar udario desnom rukom. Ovaj svjedok je tada od njih dvojice bio udaljen par metara pa je sve to vidio, a M. K. se tada nalazio pored vrata koja iz kluba vode na terasu. On sam je, nakon što je zaštitar drugi put uhvatio tužitelja za ruke, krenuo prema njima i pokušao je rastaviti zaštitara od tužitelja i tada je jedan od njih dvojice prilikom spuštanja ruku zakvačio njegove naočale. Istaknuo je da tužitelj nije pokušao udariti zaštitara kad je ovaj došao do njega. Dodao je da te večeri tužitelj nije nikog u klubu napao ni verbalno ni fizički i da se zaštitar prije nego što je tužitelja primio za ruke uopće nije obratio tužitelju. Dok su još bili u klubu, stajali su za šankom i tada tužitelj nije mahao rukama niti gestikulirao, a dok je na terasi razgovarao sa S. B. govorio je glasno jer je bila glasna muzika i on nije razumio što tužitelj govori. Naveo je da tužitelj inače glasno govori. U odnosu na nepodudarnost s njegovim iskazom u kaznenom postupku gdje je navedeno da je od tužitelja i zaštitara bio udaljen 7 do 8 metara pojasnio je da je odvjetnik u tom predmetu njega pitao koliko je velika terasa na što je on odgovorio 7 ili 8 metara, a ne zna kako je to ušlo u zapisnik.

11.              Svjedok M. K., koji je također tužiteljev prijatelj iz djetinjstva, u svojem iskazu je naveo da je tog dana pred samo zatvaranje stajao sa S. B. na terasi kluba H. pored vrata koja iz kluba vode na terasu, a tužitelj je prilikom izlaska iz kluba zastao pored njih i njih trojica su pričali. Zbog velike buke morali su glasno pričati, a D. D. je tada bio udaljen oko 4 metra od njih jer je već izlazio s terase da bi zastao jer je čekao tužitelja. Naveo je da je izbacivač izašao iz kluba dok su njih trojica pričali, nije ništa pitao ni rekao, već je samo zgrabio tužitelja za ruke i htio ga je izbaciti van. Zastali su na pola terase i izbacivač je tužitelja dvaput uhvatio za ruke dok tužitelj njega nije ni dirnuo, nego se samo otimao i dvaput je oslobodio svoje ruke. Naveo je da je tužitelj samo rekao izbacivaču da ga pusti, a nakon što se drugi put oslobodio, izbacivač je tužitelja desnom šakom udario u bradu. Pojasnio je da je on sve to vidio jer je bio udaljen oko 2 metra od njih dvojice i da se i D. D. približio njima nakon što je izbacivač uhvatio tužitelja rukama. Dodao je i da se S. B. i tužitelj nisu verbalno sukobili, nego su sva trojica normalno pričali i šalili se i da je S. B. tužitelju rekao da je on isti svoj tata na što se tužitelj nije nimalo uvrijedio, a ne sjeća se je li nešto odgovorio na to. Pojasnio je da tužitelj prilikom razgovora gestikulira i maše rukama, a ne zna je li tužitelj te večeri bio u alkoholiziranom stanju jer je tužitelj vesela osoba, bio pijan ili trijezan, i on ga je te večeri vidio samo kad se zaustavio na terasi popričati.

12.              Svjedok B. B. je naveo da poznaje tužitelja i da je tog dana bio sa svojim društvom na samom rubu terase kluba H. koji je najudaljeniji od vrata koje iz kluba vode na tu terasu. Sjeća se da je došlo do obračuna između tužitelja i zaštitara u kojem je tužitelj ozlijeđen, a on je u tom trenutku od njih dvojice bio udaljen oko 8 metara. Nije na njih toliko obraćao pažnju da bi mogao zaključiti je li jedan od njih djelovao kao da je u pripitom stanju, a da je jedna od tih osoba tužitelj saznao je tek kad je naknadno razgovarao s policajcima. Njemu je netko iz njegovog društva rekao da se okrene jer se nešto događa i kad je to učinio, vidio je da je zaštitar iza tužitelja koji je mahao rukama i nakon toga je vidio da zaštitar udara tužitelja rukom u lice. To je sve trajalo nekoliko sekundi i ne sjeća se je li ih netko od prisutnih pokušao rastaviti. Dodao je da je tužitelja tu večer prvi put vidio kad je vidio ovo naguravanje i da nije vidio da bi tužitelj udario zaštitara. U odnosu na svoj iskaz citiran u kaznenoj presudi pojasnio je da je njemu izgledalo kao da zaštitar izvodi tužitelja iz kluba i smatrao je da je tužitelj previše mahao rukama pa mu se zato činilo da je udarac zaštitara bio obrambeni udarac.

13.              Iz iskaza I. M. i J. J. proizlazi da su te večeri bili skupa na piću na terasi kluba H. I. M. je naveo da su tamo bila i neka trojica lokalnih ljudi koji su se svađali i da je tada do njih došao zaštitar koji je na leđima imao vidljivu oznaku B.-E. i on ih je pokušao smiriti. Pojasnio je da su se ta trojica svađala i naguravala i da je zatim tužitelj nešto opsovao zaštitaru i krenuo na njega, a on je vidio da se zaštitar otrgnuo. Istaknuo je da nije vidio nikakav udarac i da je zaštitar odveo tužitelja do policije koja je stajala ispred lokala sa svojom patrolom. J. J. je samo naveo da su pored njih dvojice bila trojica koju nisu poznavali i da su se oni počeli koškati i naguravati i da je zatim došao zaštitar. Dodao je da nije vidio ništa drugo i da se ničega više ne sjeća.

14.              Svjedok D. O. u svom iskazu je naveo da je tog dana radio kao zaštitar B.-E. u klubu H. u B. M. i da je bio u klubu kad je po njega došao konobar rekavši da je na terasi neki problem. On je tada izašao na terasu i vidio je tužitelja kako kreće udariti jednog mladića i rekao mu je da se smiri i pitao ga što se događa. Tužitelj ga je tada počeo verbalno napadati rekavši mu da zašto je došao iz O. tamo raditi i vrijeđao ga je i nakon toga je zamahnuo šakom da ga lupi u glavu. Naveo je da je tužitelj tada bio vidno u alkoholiziranom stanju i da ga je promašio za skoro pola metra i nakon toga je zamahnuo šakom drugi put, a taj put mu je tužiteljeva šaka prošla pored lica. On je tada digao ruke da se obrani i zamahnuo je jednom rukom i možda je tužitelja lupio laktom. Istaknuo je da nije znao da je lupio tužitelja i da mu namjera nije bila istući tužitelja ili mu izbiti zube, nego se samo htio obraniti. Dodao je i da ne može reći da nije tužitelja udario niti da jest, ali zna da je tužitelj pretrpio udarac. Nakon što je na tužiteljev drugi zamah šakom reagirao zamahom svoje ruke, uhvatio je tužitelja za njegove ruke i rekao mu da ga vodi na policiju koja se nalazila oko 100 metara od lokala i tužitelj je mirno hodao s njim do policije dok ga je on držao za ruke. Ponovno ga je počeo vrijeđati kad su stigli do policije i tada su policajci rekli tužitelju da se smiri i on je otišao s njima. Nakon samog događaja on nije vidio da bi tužitelj bio udaren i tužitelj tada nije plakao niti se žalio na nešto. Svjedok je naveo da je prije ovog događaja radio kao zaštitar dvije ili tri godine, da je bio upoznat s time kako treba upotrebljavati sredstva prisile i da je prošao tečaj na kojem je upoznat s time kad se zapošljavao. U odnosu na mogućnost primjene neke druge metode osim udarca naveo je da je tada bio previše mlad pa se nije znao snaći i rekao je da je trenirao boks i borilačke vještine.

15.              Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je te večeri bio na šanku kluba H. s D. D. i S. B. i da je popio nekoliko pića tzv. pola pola, ali nije bio pijan. Na izlasku iz kluba on i D. D. su na terasi, pored vrata koje iz kluba vode na tu terasu, sreli S. B. i M. K. i on je zastao s njima pričati dok je D. D. produžio prema drugom kraju terase. Pojasnio je da je bila buka pa je pričao glasno, a i inače je veseljak i puno gestikulira i maše rukama dok razgovara. S. B. mu je u jednom trenu rekao da je glasan kao svoj tata na što se on nije uvrijedio, nego je u šali rekao zašto mu spominje tatu. Tada je iz kluba izašao zaštitar D. O. i došao do njega, ništa nije pitao, nego je samo rekao da je dosta i da sad ide van te ga je uhvatio svojim rukama za njegove ruke i on se dvaput uspio otrgnuti iz svjedokovih ruku i pitao ga je u čemu je problem. Istaknuo je da nije nasrtao na svjedoka i da je od njega dobio udarac u bradu šakom nakon kojeg je osjetio krv u ustima. Tada mu je rekao dosta i svjedok je stao i više ga nije udario. Dodao je da između njega i zaštitara nije bilo nikakvih konflikata i da dok ga je zaštitar držao nije primijetio D. D. pored sebe, primijetio ga je tamo tek kad je dobio udarac. Naveo je i da je vidio vani policiju i da su tada D. D., zaštitar i on otišli do policije, a poslije im se tamo pridružio i B. B. Dodao je da se te večeri nije s nikim fizički ni verbalno sukobljavao. Na upit zašto nije mirno sa zaštitarom otišao iz kluba odgovorio je da mu nije bilo jasno zašto ga je uhvatio rukama i samo je tražio od zaštitara da mu to objasni. Dodao je i da je cijelo naguravanje sa zaštitarom trajalo oko jedne minute i da su svjedoci njegovo otimanje iz zaštitarevog stiska vjerojatno smatrali mahanjem ruku.

16.              Iako se u tužbi navodi da je tužitelj zadobio više udaraca u predjelu lica sud je utvrdio da to nije točno i da je tužitelj pretrpio samo jedan udarac jer su tako u svojim iskazima naveli svjedoci D. D., M. K., B. B., D. O. i sam tužitelj. Na temelju iskaza tužitelja, svjedoka D. D. i M. K., koji su u tom dijelu suglasni, sud je utvrdio da je neposredno prije štetnog događaja tužitelj na terasi kluba bio u društvu S. B. i M. K. i da su glasno pričali, a tužitelj je pritom i gestikulirao i mahao rukama. Svjedoci J. J. i I. M. u svojim iskazima spominju ovu trojicu kao osobe koje su se svađale i naguravale pa s obzirom na to da ova dva svjedoka nisu tužiteljevi prijatelji, za razliku od D. D. i M. K., i nemaju saznanja o njihovim obrascima ponašanja niti su zainteresirani za tužiteljev uspjeh u sporu, sud smatra da su ova dva svjedoka kao i treće osobe interakciju tužitelja sa svjedokom K. i S. D. mogle doživjeti kao svađanje i naguravanje, čak i da se radilo samo o šali kako to navode tužitelj i njegovi prijatelji. Sud je stoga prihvatio i iskaz svjedoka D. O. u dijelu u kojem navodi da je nakon dolaska na terasu vidio tužitelja kako kreće udariti jednog mladića. U odnosu na tužiteljevo stanje u tom trenutku sud nije prihvatio njegov navod da nije bio pijan jer je u medicinskoj dokumentaciji od istog dana (str. 7) prilikom pregleda koji je obavljen oko 2 sata nakon štetnog događaja u KBC O. navedeno da je tužitelj bio alkoholiziran što potvrđuje i svjedok D. O. koji je naveo da je tužitelj bio vidno u alkoholiziranom stanju. Pored toga, ni tužitelj tijekom postupka, osim u svom iskazu, ne spori da je bio pod utjecajem alkohola.

17.              Sam fizički kontakt između tužitelja i svjedoka D. O. različito opisuju tužitelj i D. D. i M. K. s jedne strane i svjedoci D. O. i I. M. s druge strane. Sud je prihvatio iskaz svjedoka D. O. u dijelu u kojem navodi da je tužitelj prvo pokušao udariti njega, ali ga je dvaput promašio i da je do njegovog udarca u tužitelja došlo tako što je nakon tužiteljevog drugog zamaha rukom on podignuo ruke da se obrani i pritom tužitelja lupio laktom. Njegov iskaz u ovom dijelu potvrđuje i svjedok I. M. koji je rekao da je tužitelj nešto opsovao ovom svjedoku i fizički krenuo na njega, a potvrđuje ga i iskaz B. B. u dijelu u kojem navodi da je smatrao da je tužitelj previše mahao rukama dok ga zaštitar izvodio iz kluba pa mu se zato činilo da se radi o obrambenom udarcu. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja i njegovih prijatelja D. D. i M. K. u dijelu u kojem opisuju da se svjedok D. O. uopće nije obratio tužitelju prije nego što ga je krenuo udaljiti s terase kluba i da ga tužitelj nije pokušao udariti jer smatra da je taj dio njihovih iskaza usmjeren na postizanje povoljnije pozicije za tužitelja u ovom predmetu i suprotan je iskazu I. M. koji je nezainteresiran za ishod spora. I iz opisa događaja u verziji tužitelja i svjedoka D. D. i M. K. proizlazi da se tužitelj otimao svjedoku O. jer oni navode da ga je taj svjedok dvaput primio za ruke i da se tužitelj dvaput oslobodio i da je do udarca došlo nakon drugog oslobađanja. I sam tužitelj priznaje da nije mirno otišao sa zaštitarom iz kluba.

18.              Na temelju iskaza svjedoka D. O., I. M. i B. B., a i na temelju iskaza tužitelja i svjedoka D. D. i M. K. u dijelu u kojem opisuju da se tužitelj opirao svjedoku D. O., sud je utvrdio da je udarac svjedoka D. O. rukom u bradu tj. vilicu tužitelja došao kao reakcija na tužiteljev pokušaj da udari ovog svjedoka. Sud nije prihvatio iskaze tužitelja i M. K. u dijelu u kojem navode da ovaj svjedok tužitelja udario šakom jer je B. B. rekao da se radilo o udarcu rukom, a D. O. misli da ga je udario laktom dok ni tužiteljev prijatelj D. D., koji se prema svom iskazu i iskazu tužitelja u trenutku udarca nalazio odmah uz tužitelja i svjedoka O., nije mogao potvrditi je li se radilo o udarcu otvorenim dlanom ili stisnutom šakom. S obzirom na ovako utvrđenu dinamiku koja je dovela do štetnog događaja tj. do udarca u tužiteljevu vilicu tj. bradu, sud smatra da su za nastanak štetnog događaja podjednako odgovorni i svjedok D. O. i tužitelj, odnosno da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja od 50 %. Svjedok D. O. je postupao kao zaštitar tj. kao osoba zadužena za održavanje reda, na svojoj odjeći je imao oznaku da je zaštitar B.-E. što ni tužitelju nije bilo nepoznato i tužitelj se prilikom postupanja ovog svjedoka nije trebao opirati.

19.              Budući da je do štetnog događaja došlo dok je svjedok D. O. obavljao svoj posao kao zaposlenik tuženika, za štetu koju je ovaj svjedok prouzročio tužitelju prema čl. 1061 ZOO-a odgovara tuženik kao njegov poslodavac, s tim da tužitelj u skladu s čl. 1092 st. 1 ZOO-a ima pravo samo na sniženu naknadu jer je utvrđeno da je njegov doprinos nastanku štete 50 %.  

20.              Kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kirurgu doc. prim. dr. sc. P. P., dr. med. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio dvostruki prijelom donje čeljusti, a nakon bolničkog i ambulantskog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice, u obliku povremenih glavobolja i bolova u desnoj strani lica i donje čeljusti, otvrdnuća i zadebljanja u predjelu angulusa što rezultira blažom asimetrijom čeljusti, i one umanjuju tužiteljevu životnu aktivnost za 10 %. Tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka trpio bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabijeg intenziteta još 4 tjedna. Primarni strah koji se javlja u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti kod tužitelja je bio kratkotrajan i jakog intenziteta. Sekundarni strah koji nastaje zbog zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica bio je jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta još 20 dana. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna po 3 sata dnevno tijekom prva 2 tjedna nakon završetka hospitalizacije, a nakon toga po 2 sata dnevno tijekom iduća 2 tjedna. Vještačenjem je utvrđeno da kod tužitelja postoji naruženost blažeg stupnja koja se sastoji u postoperativnim ožiljcima iza desnog angulusa mandibule duljine 7 cm, širine 0,5 do 1 cm i s unutarnje strane donje usnice lijevo na sluznici duljine 4 cm, širine 0,1 do 0,2 cm.

21.              Tuženik je prigovorio provedenom medicinskom vještačenju smatrajući da su sve kvalifikatorne okolnosti previsoko određene pa se vještak na ročištu 25. siječnja 2023. usmeno očitovao na te prigovore. Vještak dr. P. P. je pritom naveo da je tužitelj bio podvrgnut operacijskom zahvatu u kojem mu je učinjena repozicija i osteosinteza donje čeljusti i osteosintetski materijal koju mu je ugrađen je titanski i ne planira se odstranjivati, a to stvara dodatni osjećaj nelagode kod takvih pacijenata. Pojasnio je da prema tužiteljevoj medicinskoj dokumentaciji ne postoji poremećaj tzv. okluzije čeljusti, ali se on pri kliničkom pregledu žalio na bolnost desnog dijela donje čeljusti i opisano zadebljanje u predjelu angulusa rezultira asimetrijom čeljusti. Prema njegovoj ocjeni ta bolnost je kod tužitelja trajnog karaktera.

22.              Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni objektivno, savjesno i u skladu s pravilima struke i vještak se na ročištu usmeno očitovao na prigovor tuženika kojeg je u cijelosti otklonio. Sud stoga nije ni prihvatio prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje

23.              Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji, sud je utvrdio da je kod njega došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prema čl. 1046 u vezi s čl. 19 ZOO-a. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužitelj pretrpio sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja i naruženje, njegovu dob (rođen 1992.), cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom pa je ocijenio da s obzirom na sve navedene okolnosti pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu prema čl. 1100 ZOO-a iznosi 35.000,00 kn / 4.645,30 eura. Tužitelj u skladu s čl. 1095 ZOO-a ima pravo i na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.750,00 kn / 232,26 eura koja je odmjerena za ukupno 70 sati prema cijeni od 25,00 kn/h koju sud smatra primjerenom za njegu i pomoć koju obično besplatno pružaju bliske osobe, a tužitelju su prema njegovom iskazu tu pomoć i njegu pružali njegovi prijatelji. Tužitelju bi tako kao pravična naknada neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripadao iznos od 4.877,56 eura / 36.750,00 kn.

24.              Kako je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50 %, u tom omjeru mu treba u skladu s čl. 1092 st. 1 ZOO-a umanjiti pravičnu naknadu pa mu je sud dosudio iznos od 2.438,78 eura / 18.375,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 17. srpnja 2021. do isplate u skladu s čl. 1103 ZOO-a .

25.              Tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 5.275,73 eura / 39.750,00 kn pa je sud u točki II izreke odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.836,95 eura / 21.375,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

26.              Tužitelj je u sporu u odnosu na osnovu uspio s 50 % dok u odnosu na visinu njegov uspjeh iznosi 46 % jer je potraživao 5.275,73 eura / 39.750,00 kn, a dosuđeno mu je 2.438,78 eura / 18.375,00 kn pa su prema ocjeni ovog suda tužitelj i tuženik u parnici djelomično uspjeli u približno jednakim dijelovima i u skladu s čl. 154 st. 4 ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

27.              Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.  

U Sesvetama 2. ožujka 2023.

 

                                                                                                                                       Sudac

                                                                                                                              Martina Ivanković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

 

DNA

1. odvjetnik T. M.

2. odvjetnik I. C.

3. S. o. d.d. Podružnica H.