Poslovni broj Kž-496/2022-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-496/2022-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), povodom žalbe optuženika na presudu Općinskog suda u Splitu od 15. lipnja 2022. poslovni broj K-509/2018-22, u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. Z.M., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. Z.M. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.000,00 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. Z.M. po branitelju I.Š., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Stavljen je prijedlog da se obavijeste optuženik i branitelj optuženika o sjednici vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. Z.M. i branitelj optuženika I.Š., odvjetnik iz S..

 

5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nisu pristupili državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika, iako su uredno obaviješteni, te je shodno čl. 475. st. 4. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženika i branitelja optuženika.

 

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe optuženika koju je izložio sudac izvjestitelj. 

 

5.3. Nakon toga razgledao se spis predmeta K-509/2018 Općinskog suda u Splitu.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Opt. Z.M. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da je prvostupanjska presuda proturječna sama sebi i razlozima presude te da postoji proturječje između razloga presude i sadržaja nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka. Obrazlažući ovaj žalbeni osnov opt. M. navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je trgovačko društvo B.H. d.o.o. S. u poreznoj prijavi za 2008. godinu unijelo neistinite podatke kako bi umanjilo poreznu osnovicu i onda s tim u vezi umanjilo obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Takav žalbeni navod predstavlja prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja a ne navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti o odlučnim činjenicama, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi navodi optuženik, a niti neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Opt. Z.M. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Opt. M. žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu. Pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je opt. Z.M., kao jedan od nositelja obrta B.S.S.G., kao prodavatelj, sa trgovačkim društvom B.H. d.o.o. S., zastupan po opt. Z.M. kao direktoru, 25. veljače 2008. zaključio kupoprodajni ugovor i na temelju tog ugovora je ispostavljen račun R-2, 000001-0001/08, iako je kao vlasnik obrta, fizička osoba, opt. Z.M. znao da je navedeni obrt prestao postojati 7. veljače 2008., dakle, da u vrijeme zaključenja navedenog ugovora i ispostavljanja navedenog računa nije niti bio u sustavu PDV. Plaćanje po navedenom računu trgovačko društvo B.H. d.o.o. S. da je prema knjigovodstvenoj evidenciji obavilo 1. studenog i 31. prosinca 2008. Međutim, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da trgovačko društvo B.H. d.o.o., u kojem je opt. Z.M. direktor i odgovorna osoba, nije moglo u poreznoj prijavi iskazati podatke o pravu na odbitak predporeza jer niti obrt B.S.S.G., koji kao obrtnik u naprijed navedenoj kupoprodaji zastupa opt. Z.M., nije bio ovlašten iskazati porez na dodanu vrijednost, budući u vrijeme sklapanja ugovora obrt više nije postojao i nije bio u sustavu PDV. Vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke prvostupanjski sud je utvrdio da je na temelju takvih neistinitih podataka opt. Z.M. kao direktor trgovačkog društva B.H. d.o.o u poreznoj prijavi za 2008. godinu unio neistinite podatke i na taj način umanjio obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 282.530,73 kune. Pri tome prvostupanjski sud utvrđuje da je trgovačko društvo B.H. d.o.o. naknadno u cijelosti izmirilo u navedenom iznosu obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud nakon što je, obzirom na vrijeme počinjenja kaznenog djela, te činjenicu da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi KZ/11, utvrdio da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela utaja poreza i drugih davanja iz čl. 286. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97) i kaznenog djela utaja poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, ali da je novi KZ/11 blaži za počinitelja, djelo za koje je opt. Z.M. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. Z.M. kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva B.H. d.o.o. S. u prijavi poreza za 2008. naveo neistinite podatke prijavljujući manju poreznu osnovicu poreza na dodanu vrijednost u iznosu pobliže navedenom iz izreke prvostupanjske presude, te na taj način izbjegao obračun i plaćanje poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 282.530,73 kune koji je prikazao kao pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost, na koji način je smanjio poreznu obvezu navedenog trgovačkog društva u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna. Pri tome je za ukazati da neosnovano u žalbi navodi optuženik da je kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11 kazneno djelo s tzv. blanketnom dispozicijom zbog čega da opis djela iz izreke prvostupanjske presude mora "biti dopunjen drugim propisima poreznog ili carinskog prava".

 

10. Žalba opt. Z.M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

 

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. Z.M. za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, pravilno na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine.

 

10.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu. 

 

Osijek, 2. ožujka 2023.