Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
Poslovni broj:P Ob-311/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu po sutkinji Dijana Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja V. B. OIB: …, prijavljenog prebivališta
S., zastupanog po punomoćniku H. A. odvjetnik u
S., protiv tuženika S. B. OIB: …, prijavljenog prebivališta
S., zastupanog po punomoćnici S. K. odvjetnica u
O. d. M. &p. j.t.d.u S., u parničnom postupku radi
utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 17.siječnja 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja,
T. L. odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tužitelja, te u nazočnosti
punomoćnice tuženika, na ročištu od 02.ožujka 2023. održanog radi donošenja,
objave i uručenja sudske odluke
r i j e š i o j e :
I. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Prestaje uzdržavanje koje je tužitelj dužan davati tuženiku na osnovi Presude
Općinskog suda u Splitu P Ob-624/15 od 26. rujna 2017.godine, te Presude i
Rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj 73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja
2018.godine, sa danom 20. ožujka 2018. godine"
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 623,80 EUR/ 4.700,00 kn.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda je dana 22.5.2018 zaprimljena tužba tužitelja protiv
tuženika, radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja. Tužbeni su navodi da je
pravomoćnom presudom ovog suda br. P Ob-624/15 od 26. rujna 2017.g koja je
dijelom potvrđena, a dijelom preinačena Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj
73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja 2018.godine, tužitelju naloženo da, na ime
uzdržavanja tuženika, doprinosi iznose navedene pod točkama I. i II. izreke
prvostupanjske Presude, te, pod točkama I., III. i IV. izreke Presude drugog stupnja,
kao i pod točkom I. izreke ukidnog Rješenja drugostupanjskog Suda pod prednje
navedenim poslovnim brojem. Dalje je u predmetnoj tužbi naveo da su zakonske
pretpostavke za uzdržavanje tuženiku prestale jer je isti dana 20. ožujka 2018.g
stupio u radni odnos kod M.O. RH, te da je istog dana, zaključio
Ugovor o vojničkoj službi kod istog. Dalje se u tužbi navelo da tužitelj ima pravni
interes na utvrđenje da je dana 20. ožujka 2018.godine, s osnova činjenice
tuženikovog zaposlenja, prestala njegova obveza uzdržavanja, obzirom da tuženik, u
prednje navedenom postupku radi uzdržavanja, i dalje ustraje u svojem tužbenom
zahtjevu za uzdržavanjem istog kao punoljetnog djeteta. Tužbenim zahtjevom u tužbi
je zatražio donošenje presude kojom bi se izrekom utvrdilo da je tražbina tuženika,
prema tužitelju, s osnova zakonskog uzdržavanja utvrđena pravomoćnom presudom
Općinskog suda u Splitu P Ob-624/15 od 26. rujna 2017.godine u dosuđujućem dijelu
kojim je tužitelju naloženo da doprinosi za uzdržavanje tuženika, te, u potvrđenom i
preinačenom dijelu Presude, kao i u ukidnom Rješenju Županijskog suda u Zagrebu
broj 73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja 2018.godine kojim je tužitelju naloženo da
doprinosi za uzdržavanje tuženika, prestala s danom 20. ožujka 2018.godine, te d
prestaje uzdržavanje koje je tužitelj dužan davati tuženiku na osnovi Presude
Općinskog suda u Splitu P Ob-624/15 od 26. rujna 2017.godine, te Presude i
Rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj 73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja
2018.godine sa danom 20. ožujka 2018.godine. Točkom II tužbenog zahtjeva je
zatražio naknadu parničnog troška ovog postupka.
2. Odgovorom na tužbu od 13.11.2018.tuženik se u cijelosti usprotivio
navodima tužbe kao neosnovanim u cijelosti, te predlaže tužbeni zahtjev prvenstveno
odbaciti i tužitelja osuditi na snašanje troškova postupka. Dalje je naveo da tužbom
tužitelj traži da se utvrdi da je prestala tražbina tuženika, prema tužitelju, s osnova
zakonskog uzdržavanja sa danom 20. ožujka 2018.g. temeljem pravomoćne presude
Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P Ob-624/15 od 26.9.2017.g. u
dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju naloženo da doprinosi za uzdržavanje tuženika,
te u potvrđenom i preinačenom dijelu Presude, kao i u ukidnom rješenju Županijskog
suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 73 Gž Ob-1350/17-3 od 16.1.2018.g. kojim je
tužitelju naloženo da doprinosi za uzdržavanje tuženika, kao i da prestaje
uzdržavanje koje je tužitelj dužan davati tuženiku s osnova presude Općinskog suda
u Splitu P Ob-624/15 od 26.9.2017.g. te presude i rješenja Županijskog suda u
Zagrebu pod brojem 73 Gž Ob-1350/17-3 od 16.1.2018.g. Obzirom na navedeno
tuženik je istaknuo da je presuda Općinskog suda u Splitu P Ob-624/15 od
26.9.2017.g. pravomoćna, osim u dijelu pod toč. I. koji se odnosi na visinu
uzdržavanja za period od 1.4.2017.g. pa ubuduće, te da u odnosu na navedeni dio
presude već teče parnica, odnosno raspravljanje je zaključeno na ročištu održanom
8.11.2018.g. u predmetu P Ob-53/2018. Dalje je naveo da u skladu sa navedenim
nesporno je utvrđeno da o istom tužbenom zahtjevu već teče parnica, pa pozivom na
odredbu čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku tuženik predlaže donijeti
rješenje o odbacivanju tužbe, podredno odbiti tužitelja. Ističe da o istom tužbenom
zahtjevu već teče parnica. U predmetu POb-53/2018 tuženik da je podneskom od
13.4.2018.g. obavijestio ovaj sud da se zaposlio 20.3.2018.g., te navodi da je vratio
na račun tužitelja iznose uplaćene na ime uzdržavanja za travanj, svibanj, i lipanj
2018.g. u iznosu od po 800,00 kn mjesečno, dakle ukupno iznos od 2.400,00 kn. U
navedenom postupku tuženik da je naveo da ustraje u plaćanju dužnog mu
uzdržavanja do 20.3.2018.g., odnosno dana zaposlenja, to iz razloga što pozivom na
odredbu čl. 290. Obiteljskog zakona roditelji imaju obvezu uzdržavanja punoljetnog
djeteta koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, još godinu dana nakon
prestanka obrazovanja, odnosno obaveza uzdržavanja prestati će i prije isteka
godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kada dijete navrši 26 godina. Ističe
tuženik da u konkretnom slučaju obaveza uzdržavanja prestaje trenutkom
zaposlenja, odnosno 20.03.2018.g., o čemu da je tuženik obavijestio ovaj sud, te
istakao da uzdržavanje potražuje do dana zaposlenja. Sukladno navedenom netočan
je navod tužitelja da tuženik ustraje u postupku uzdržavanja.
3. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao dopis MORH-a od
4.travnja 2018, presudu ovog suda P Ob 624/15 od 26.rujna 2017.g, presudu i
rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob 1350/2017 od 16.siječnja 2018,
informaciju P. o platnoj tranakciji (str.19.spisa) zapisnik od 8.11.2018 iz predmeta
ovog suda P Ob 53/18, predmet POb 53/18 i presudu i rješenje u njemu od
30.siječnja 2019 te presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob 355/2019.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je dana 10.siječnja 2022. donio presudu kojom je odbio u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tražbina tuženika, prema tužitelju, s osnova zakonskog
uzdržavanja utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P Ob-
624/15 od 26. rujna 2017.godine u dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju naloženo da
doprinosi za uzdržavanje tuženika, te, u potvrđenom i preinačenom dijelu Presude,
kao i u ukidnom Rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj 73 Gž Ob-1350/2017-3
od 16. siječnja 2018.godine kojim je tužitelju naloženo da doprinosi za uzdržavanje
tuženika, prestala s danom 20. ožujka 2018.godine te prestaje uzdržavanje koje je
tužitelj dužan davati tuženiku na osnovi Presude Općinskog suda u Splitu P Ob-
624/15 od 26. rujna 2017.godine, te Presude i Rješenja Županijskog suda u Zagrebu
broj 73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja 2018.godine sa danom 20. ožujka
2018.godine. "
5. Točkom II izreke presude je ovaj sud naložio tužitelju da u roku od 15 dana i
pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od
2.700,00 kn.
6. Žalbu protiv citirane presude je izjavio tužitelj. Drugostupanjski Županijski
sud u Zagrebu je odlučujući o žalbi tužitelja, dana 31.svibnja 2022. donio pod
poslovnim brojem Gž Ob-153/2022 presudu kojom je odbio žalbu tužitelja kao
djelomično neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda P Ob-300/2018-17 od 10.
siječnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva
koji glasi:
"Utvrđuje se da je tražbina tuženika, prema tužitelju, s osnova zakonskog
uzdržavanja utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P Ob-
624/15 od 26. rujna 2017.godine u dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju naloženo da
doprinosi za uzdržavanje tuženika, te, u potvrđenom i preinačenom dijelu Presude,
kao i u ukidnom Rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj 73 Gž Ob-1350/2017-3
od 16. siječnja 2018.godine kojim je tužitelju naloženo da doprinosi za uzdržavanje
tuženika, prestala s danom 20. ožujka 2018.godine."
7. Međutim, u istoj odluci je drugostupanjski sud svojim rješenjem u točci I
izreke ukinuo presudu ovog suda P Ob-300/2018-17 od 10. siječnja 2022. pod
točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Prestaje uzdržavanje koje je tužitelj dužan davati tuženiku na osnovi Presude
Općinskog suda u Splitu P Ob-624/15 od 26. rujna 2017.godine, te Presude i
Rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj 73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja
2018.godine, sa danom 20. ožujka 2018. godine"
8. U tom ukinutom dijelu je predmet vraćen ovom prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje. Točkom II izreke svog rješenja je drugostupanjski sud riješio da će
se o troškovima nastalima u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.
9. U nastavljenom prvostupanjskom postupku, poslovnog broja sada P Ob-
311/2022, stranke su na ročištu od 17.siječnja 2023. ustrajale u svemu kao do tada,
nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga i predloženo je zaključenje raspravljanja.
10. Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja , radi slijedećeg.
11. Nesporno je bilo među strankama da je tužitelj otac tuženika,te da je
tuženik rođen 06.lipnja 1996.g koji je time bio punoljetna osoba u vrijeme
podnošenja tužbe tužitelja u ovom predmetu, jer je postao punoljetan
06.06.2014.godine. U postupku je bila sporna među strankama osnovanost
tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženiku kojim je tražio izrekom presude utvrditi da
je tražbina tuženika, prema tužitelju, s osnova zakonskog uzdržavanja utvrđena
pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P Ob-624/15 od 26. rujna 2017.g
u dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju naloženo da doprinosi za uzdržavanje
tuženika, te, u potvrđenom i preinačenom dijelu presude, kao i u ukidnom rješenju
Županijskog suda u Zagrebu broj 73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja 2018.g kojim
je tužitelju naloženo da doprinosi za uzdržavanje tuženika, prestala s danom 20.
ožujka 2018.g, te zahtjev tužitelja kojim traži presudom utvrditi da prestaje
uzdržavanje koje je tužitelj dužan davati tuženiku na osnovi presude ovog suda P
Ob-624/15 od 26. rujna 2017.g, te presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu
broj 73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja 2018.g, a sa danom 20. ožujka 2018.g.
12. Mjerodavne za presuđenje su bile odredba čl. 429. st. 1 i 2. Obiteljskog
zakona ( Narodne novine br. 103/15, 98/19,47/20 –dalje ObZ) kojom je propisano da
ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja
može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu
postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. U presudi kojom prihvaća tužbeni
zahtjev iz stavaka 1. ovog članka sud će kao dan prestanaka prava na uzdržavanje
utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon toga dana ako nađe da je ona
prestala tog dana.
13. Prema odredbi čl. 290. st. 1. i 2. ObZ-a, roditelji su dužni uzdržavati
punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni
studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili
program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje
obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Punoljetno
dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti,
roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije
navršilo dvadeset šest godina. Prema stavku 3. istog članka, obveza uzdržavanja
punoljetnog djeteta iz stavka 2. ovoga članka prestat će i prije isteka godine dana od
prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset i šest godina. Prema
stavku 4., punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije
sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. Prema
stavku 5, roditelj djeteta iz stavka 1. ovoga članka ima pravo od djeteta, nadležnih
tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovu obrazovanju, odnosno
zaposlenju. Prema stavku 6. smatra se da učenik, odnosno student redovito i uredno
ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih
razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.
Glede dužnosti djeteta u vezi s uzdržavanjem, odredbom čl. 291.st.l je propisano da
je dijete koje ima prihode dužno pridonositi za svoje uzdržavanje. Prema stavku 2.,
punoljetno dijete koje prima uzdržavanje radi obrazovanja dužno je obavijestiti
roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1. studenoga za svaku
školsku, odnosno akademsku godinu.
14. Odredbom čl.285. Obz-a je propisano da osoba koja prima i osoba koja
daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o
prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom
ispravom ako su se okolnosti promijenile.
15. Pregledom predmeta ovog suda ranijeg poslovnog broja P Ob 624/15
(kasnije P Ob 53/2018) utvrđeno je slijedeće. Ovaj sud je u predmetu P Ob 624/15
dana 26.rujna 2017. presudom naložio tuženiku iz tog postupka V. B. da
za uzdržavanje tužitelja iz tog postupka S. B., doprinosi mjesečnim
iznosom od 2.000,00 kn počevši od 1. lipnja 2015. do 31. siječnja 2016.,te nadalje od
1. svibnja 2016. pa ubuduće, najkasnije do 10. u mjesecu za tekući mjesec, s tim da
je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti u roku od 15 dana, a
ubuduće kako budu dospijevali, s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća
svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je odbijen zahtjev za više
zatraženo u iznosima od po 3.500,00 kn za mjesece veljaču, ožujak i travanj 2016.,
te od 1.500,00 kn mjesečno za razdoblje od 1.lipnja 2015.g do 31.siječnja 2016.g kao
i od 1.svibnja 2016.g pa ubuduće s pripadajućom zateznom kamatom (točka I
izreke). Istom presudom je naloženo tuženiku ( u ovom predmetu tužitelju) i da
tužitelju iz tog predmeta (u ovom predmetu tuženiku) isplati za uskraćeno
uzdržavanje za ožujak 2015. 400,00 kn sa zak.zateznom kamatom od 31. ožujka
2015. do 31. srpnja 2015., dok je odbijen zahtjev za više traženog od dosuđenog za
uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od listopada 2014. do svibnja 2015. u ukupnom
iznosu od 5.300,00 kn, zajedno s zateznim kamatama (točka II izreke). Nadalje,
rješenjem je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka I
izreke), te je utvrđeno povlačenje tužbe u dijelu kojim je zatražena isplata ½ dijela za
maturalno odijelo, maturalnu večer i maturalnu ekskurziju u iznosu od 3.000,00 kn
(točka II izreke).
16. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojem je
odbijen zahtjev s osnove uzdržavanja za daljnji iznos od 1.500,00 kn i naknade za
uskraćeno uzdržavanje od 5.300,00 kn, pobijao je žalbom tužitelj iz tog postupka (u
ovom postupku tuženik), predlagao uvažiti žalbu, i presudu u pobijanom dijelu
preinačiti i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova parničnog
postupka, podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog
stupnja na ponovno suđenje.
17. S druge strane,tuženik iz tog postupka (u ovom postupku tužitelj) je
pobijao žalbom presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojima je zahtjev s
osnove uzdržavanja i naknade za uskraćeno uzdržavanje prihvaćen, podredno, u
točki I. s osnove uzdržavanja preko iznosa od 800,00 kn, te predlagao uvažiti žalbu i
u pobijanom dijelu preinačiti presudu i zahtjev odbiti, kao i rješenje o određivanju
privremene mjere, podredno, u prihvaćenom dijelu ukinuti presudu i predmet vratiti
sudu prvog stupnja na ponovno suđenje
18. Županijski sud u Zagrebu je dana 16.siječnja 2018 donio presudu i
rješenje Gž Ob 1350/2017. Točkom I izreke presude je odbio kao djelomično
neosnovanu žalba tuženika V. B. i djelomično potvrdio presudu ovog
suda P Ob-624/15 od 26. rujna 2017., u dosuđujućem dijelu, pod točkom I izreke, u
kojem dijelu je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja S. B. s osnove
uzdržavanja u iznosu od po 2.000,00 kn počevši od 1. listopada 2016. do 30. ožujka
2017., a od 1. travnja 2017. pa ubuduće u iznosu od po 800,00 kn mjesečno, te pod
točkom II u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za uskraćeno
uzdržavanje u iznosu od 400,00 kn za mjesec ožujak 2015. s pripadajućom
zateznom kamatom.
19. Točkom II.izreke presude je Županijski sud u Zagrebu odbio kao
djelomično neosnovanu žalbu tužitelja S. B., i djelomično potvrdio
navedenu prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, pod točkom I, u kojem je
odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s osnove uzdržavanja za razdoblje od 1. lipnja 2015.
do 30. rujna 2016. preko iznosa od 2.800,00 kn pa do 3.500,00 kn tj. za iznose od po
700,00 kn s zateznom kamatom, i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja
s osnove uzdržavanja za razdoblje od 1. listopada 2016. do 30. ožujka 2017. preko
iznosa od 2.000,00 pa do iznosa od 3.500,00 kn tj. za iznose od po 1.500,00 kn s
zateznom kamatom, kao i u dijelu pod točkom II izreke u kojem je odbijen zahtjev s
osnove naknade za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od listopada 2014. do
svibnja 2015. preko iznosa od 3.200,00 kn pa do 5.300,00 kn tj. za iznos od 2.100,00
kn s zateznom kamatom na taj iznos.
20. Točkom III izreke presude je Županijski sud u Zagrebu djelomično
prihvatio žalbu tužitelja S. B., te preinačio navedenu prvostupanjsku
presudu u pobijanom dijelu točke I izreke u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev
tužitelja preko iznosa od 2.000,00 kn do iznosa od 2.800,00 kn počevši od 1. lipnja
2015. do 31. siječnja 2016., te nadalje od 1. svibnja 2016. do 30. rujna 2016., kao i
za razdoblje od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2016. za iznose od po 800,00 kn s
zateznim kamatama, i u tom dijelu je Županijski sud presudio na način da je naložio
tuženiku da u roku od 15 dana s osnove uzdržavanja tužitelja isplati daljnji iznos od
po 800,00 kn počevši od 1. lipnja 2015. do 30. rujna 2016., s pripadajućim kamatama
21. Točkom IV izreke drugostupanjske presude je djelomično prihvaćena
žalba tužitelja S. B., te preinačena navedena prvostupanjska presuda u
pobijanom dijelu točke II izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s osnove
uskraćenog uzdržavanja za siječanj 2015. u iznosu od 800,00 kn, travanj 2015. u
iznosu od 800,00 kn i svibanj 2015. u iznosu od 800,00 kn, te za daljnji iznos od
800,00 kn za ožujak 2015., s pripadajućom zateznom kamatom, i u tom dijelu je
drugostupanjski sud presudio na način da je naložio tuženiku V. B. da u
roku od 15 dana s osnove naknade za uskraćeno uzdržavanje tužitelju S.
B. isplati daljnje iznose i to za siječanj 2015. 800,00 kn, ožujak 2015. 800,00 kn,
travanj 2015. 800,00 kn i svibanj 2015. 800,00 kn, zajedno s zateznom kamatom od
dospijeća do isplate
22. Točkom I izreke drugostupanjskog rješenja je djelomično uvažena žalba
tuženika V. B. te ukinuta navedena prvostupanjska presuda u dijelu pod
točkom I. izreke, u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja S. B. s
osnove uzdržavanja preko iznosa od 800,00 kn, počevši od 1. travnja 2017. pa
ubuduće, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka, i u tom
se dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Točkom II
izreke drugostupanjskog rješenja je odlučeno da će se o troškovima žalbenog
postupka odlučiti konačnom odlukom.
23. Pregledom dopisa MORH-a od 4.travnja 2018, dostavljenog u predmet
ovog suda P OB 53/18 dana 16.4.2018 utvrđeno je da je tuženik iz ovog postupka
S. B. dana 20.ožujka 2018 sklopio ugovor o vojničkoj službi na rok od 4
godine i tada se nalazio u radnom odnosu u MORHu i bio na specijalističkoj obuci.
24. Pregledom informacije P. o platnoj transakciji je bilo razvidno da je
tužitelju V. B. izvršen 31.10.2018 povrat sredstava uzdržavanja za
mjesece travanj 2018, svibanj 2018 i lipanj 2018 uplaćenih S. B. nakon
zaposlenja.
25. Pregledom zapisnika od 8.studenog 2018 iz predmeta ovog suda P Ob
53/18 razvidno je da je tužitelj iz tog predmeta S. B. naspram tuženika iz tog
predmeta V. B. zapisnički naveo da osim što je obavijestio sud da se
S. B. zaposlio 20.ožujka 2018, naveo je da samo do tog datuma potražuje
uzdržavanje od tuženog oca.
26. Pregledom podneska tužitelja S. B. iz predmeta P Ob 53/2018
zaprimljenog kod ovog suda u taj predmet dana 16.4.2018 (a datiranog sa
13.4.2018) bilo je razvidno da je upravo tim podneskom tuženik iz ovog predmeta, a
u predmetu P Ob 53/2018 tužitelj, obavijestio sud u tom predmetu da se zaposlio u
MORHu dana 20.ožujka 2018 . Tuženik je kao tužitelj u predmetu POb 53/2018 i
podneskom od 10.5.2018 također opetovano izvijestio sud u tom postupku da se
zaposlio 20.ožujka 2018.
27. Ovaj sud je u presudi POb 300/2018 od 10.siječnja 2022 istakao da je
tužitelj u točki I svog tužbenog zahtjeva postavio u biti dva sasvim različita zahtjeva.
To iz razloga što je prvim dijelom svog tužbenog zahtjeva tražio utvrđenje da je 20.
ožujka 2018. prestala tražbina tuženika prema tužitelju s osnova zakonskog
uzdržavanja utvrđenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P Ob-
624/15 od 26. rujna 2017. u dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju naloženo da
doprinosi za uzdržavanje tuženika, te u potvrđenom i preinačenom dijelu Presude,
kao i u ukidnom Rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1350/2017-3 od
16. siječnja 2018., kojim je tužitelju naloženo da doprinosi za uzdržavanje tuženika,
28. Drugim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je pak tražio s danom 20. ožujka
2018 prestanak uzdržavanja koje je tužitelj dužan davati tuženiku "na osnovi Presude
Općinskog suda u Splitu P Ob-624/15 od 26. rujna 2017.godine, te Presude i
Rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj 73 Gž Ob-1350/2017-3 od 16. siječnja
2018. sa danom 20. ožujka 2018. godine."
Ovaj prvostupanjski sud je smatrao da se radi o sasvim različitim
zahtjevima tužitelja - onaj prvi dio se ne može odnositi na utvrđenje prestanka
obveze uzdržavanja, jer se tim prvim dijelom tužbenog zahtjeva traži utvrđenje da je
tražbina tuženika prema tužitelju s osnova zakonskog uzdržavanja, a na temelju
navedenih sudskih odluka, prestala. No ovaj prvostupanjski sud je ocijenio , a što je
kao pravilnim potvrdio i viši drugostupanjski sud u svojoj odluci Gž Ob 153/2022 od
31.svibnja 2022, da tužitelj ni u tužbi niti tijekom prvostupanjskog postupka nije
ukazao na način prestanka predmetne novčane tražbine te nije dokazao da je ta
novčana tražbina prestala baš 20. ožujka 2018., sve u smislu odredaba čl. 160. do
182. Zakona o obveznim odnosima ("NN", br. 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), kojima su propisani načini prestanka tražbine.
29. Takvo izraženo shvaćanje ovog prvostupanjskog suda je ocijenjeno
pravilnim od strane drugostupanjskog suda u odluci Gž Ob 153/2022 od 31.svibnja
2022 jer je i taj viši sud zaključio da tužitelj zaista nije dokazao da je tuženikova
tražbina po osnovi uzdržavanja prestala 20. ožujka 2018. pa je u odnosu na taj dio
tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud potvrdio pobijanu presudu ovog
prvostupanjskog suda P Ob 300/2018 od 10.siječnja 2022. i odbio svojom presudom
žalbu tužitelja u tom dijelu kao neosnovanu.
30. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva, ovaj prvostupanjski sud je već u
presudi P Ob 300/2018 od 10.siječnja 2022. zaključio da tužitelj protivno svom
interesu traži utvrđenje prestanka uzdržavanja sa danom 20. ožujka 2018., jer je u
postupku poslovni broj P Ob-53/18 presudom utvrđeno da je tuženik-sin imao pravo
na uzdržavanje od oca do 18. rujna 2017 (kada mu je raskinut Ugovor o kadetskoj
službi na preddiplomskom sveučilišnom studiju Vojnog inženjerstva S. u
Z., radi neispunjenja ugovornih obveza) do kada je i presuđeno uzdržavanje,
iako ga je tuženik kao tužitelj u tom postupku tražio do 20. ožujka 2018 kojeg datuma
je sklopio ugovor o vojničkoj službi na rok od 4 godine.
31. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud
samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa,
istinitost ili neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog članka takva se tužba može
podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da
sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa, ili
istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz
istog odnosa, ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
32. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prestanka prava na
uzdržavanje s datumom 20. ožujka 2018., dakle s datumom ranijim od datuma
podnošenja tužbe. Ovaj sud je u presudi P Ob 300/2018 od 10.siječnja 2022 bio
mišljenja da je to razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, čak i da nije sinu presuđeno
pravo na uzdržavanje od oca do 18. rujna 2017., s obzirom da je člankom 429. st. 2.
Obz-a propisano da će sud u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka l. toga
članka, kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji
drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala toga dana.
33. Kao dan prestanka prava na uzdržavanje ne može biti određen datum koji
je raniji od datuma podnošenja tužbe, a u ovom postupku je tužba podnesena 22.
svibnja 2018. , no drugostupanjski sud je u svojoj odluci Gž Ob 153/2022 od
31.svibnja 2022 istakao da okolnost da je tužitelj tražio prestanak uzdržavanja s
danom 20. ožujka 2018., to jest prije podnošenja tužbe, nije razlog za odbijanje
tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer prvostupanjski sud može uvijek odrediti prestanak
uzdržavanja s datumom koji je kasniji od traženog, dok za utuženo razdoblje koje je
prethodilo podnošenju tužbe može djelomično odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je
drugostupanjski sud istakao da zahtjev za prestankom uzdržavanja s datumom koji
je bio prije podnošenja tužbe, nije samo iz toga razloga neosnovan i ne može samo
zbog toga biti odbijen. No viši sud je istom odlukom istakao, a u vezi zaključka ovog
suda u presudi P Ob 300/2018 od 10.siječnja 2022.da tužitelj protivno svom interesu
traži utvrđenje prestanka uzdržavanja sa danom 20. ožujka 2018, jer je u postupku
poslovni broj P Ob-53/18 presudom utvrđeno da je tuženik-sin imao pravo na
uzdržavanje od oca do 18. rujna 2017., da tada u situaciji kada ovaj sud smatra da
na strani tužitelja ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe, tada tužbu (ili njezin
određeni dio) treba odbaciti sukladno odredbi čl. 288. st. 2. ZPP-a, a ne odbiti, pa je
drugostupanjski sud, navodeći da kako su proturječni razlozi ovog suda o
neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva za prestankom uzdržavanja s danom 20.
ožujka 2018. i nedostatku pravnog interesa za takvo utvrđenje, istakao da je time
ovaj sud počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.
ZPP-a, te je viši sud u tom dijelu svojim rješenjem ukinuo pobijanu presudu i predmet
vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
34. Drugostupanjski sud je svojoj odluci istakao, a to prihvaća i ovaj sud, da je
pogrešno shvaćanje tužitelja da se postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe
za prestanak uzdržavanja s danom 20. ožujka 2018. ogleda u činjenici što je tuženik
vratio tužitelju zaplijenjene iznose uzdržavanja za period nakon svojeg zaposlenja,
tek kada je zaprimio ovu tužbu, jer okolnost da je tuženik vratio tužitelju primljene
iznose uzdržavanja nakon zaprimanja tužbe iz ovog postupka, ne ukazuje na
postojanje tužiteljevog pravnog interesa za podnošenje ove tužbe radi prestanka
uzdržavanja. Takvog je stava i ovaj prvostupanjski sud , a to iz razloga što je povrat
plaćenih iznosa uzdržavanja tužitelj iz ovog postupka mogao tražiti i u postupku radi
plaćanja uzdržavanja u kojem je mogao postaviti protutužbeni zahtjev i zahtijevati
povrat nepripadajućih isplaćenih iznosa uzdržavanja koje je ovdje tuženik Srđan
Boschi primio za vrijeme dok je bio zaposlen.
35. Posljedično svemu navedenom, ovaj sud je utvrdio i zaključio da tužitelj
protivno svom interesu traži utvrđenje prestanka uzdržavanja sa danom 20. ožujka
2018, jer je u postupku poslovni broj P Ob-53/18 presudom utvrđeno da je njegov sin
a ovdje tuženik imao pravo na uzdržavanje od oca (u ovom postupku tužitelja) do 18.
rujna 2017.. Stoga, kako ovaj sud smatra da na strani tužitelja ne postoji pravni
interes za podnošenje tužbe, tada preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja valja
odbaciti sukladno odredbi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku, radi čega je
odlučeno kao u točci I izreke ovog rješenja.
36. Drugostupanjski sud je točkom II izreke svog rješenja Gž Ob 153/2022 od
31.svibnja 2022. odlučio temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a , da će se o
troškovima nastalima u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci. Stranke su po
punomoćnicima popisale parnične troškove. Odluka o parničnom trošku ovog
postupka u korist tuženika, jer je on u cijelosti uspio u postupku , temelji se na
odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku zastupanom po
punomoćniku u osobi odvjetnika priznat je popisani trošak od zatraženih 200 bodova
perma tbr.7.toč.2. Tarife na ime jednokratne nagrade za zastupanje kroz cijeli
prvostupanjski postupak, što kod vrijednosti boda od 15,00 kn prema Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN«, broj 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, 37/22 dalje Tarifa ) iznosi 398,17 Eur-a/3.000,00 kn. Priznat
je trošak sastava odgovora na žalbu 60 bodova temeljem tbr.10.toč.2. Tarife
odnosno 79,63 Eur-a/600,00 kn. Priznati trošak je zbrojen pa iznosi ukupno 477,80
Eur-a/3.600,00 kn, te dalje uvećan za 25% PDV-a koji iznosi 119,45 Eur-a/900,00
kn, a što daje sveukupni trošak od 597,25 Eur-a/4.500,00 kn. Na koncu, tom iznosu
je pribrojen trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu i odgovora na žalbu po
100,00 kn odnosno po 13,27 EUR-,a pa je time ukupan parnični trošak tuženika u
iznosu od 623,80 EUR/ 4.700,00 kn, radi čega je odlučeno kao u točci II izreke
rješenja.
U Splitu, 02.ožujka 2023.
S U D A C
DIJANA SELAK,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovog
rješenja