1

Poslovni broj: 121 : P-144/2020-21

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

                                                                        Poslovni broj: 121 : P-144/2020-21

 

               

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u R. protiv tuženika Z. d.o.o., OIB … , V., zastupanog po punomoćnici I. P., odvjetnici u V., radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

1.          Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se pred agencijom u R. vodi pod posl. brojem Ov-4948/2009, a temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku D. P. iz R. dana 31.3.2009. te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju čitav novčani iznos koji mu je u ovršnom postupku opisanom u točki I., neosnovano zaplijenjen s bankovnih računa, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični zajedno sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st.2., 8. i 9. ZOO, a koja teče od presuđenja do isplate.“

2. Nalaže se tužitelju tuženom naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 746,57 EUR/5.625,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je po saznanju da su mu bankovni računi u blokadi, od agencije preuzeo obavijest nenaznačenog datuma kojim je poučen da ako agencija u roku od 60 dana od dana kada joj je dostavljena osnova za plaćanje ne primi rješenje Suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenja suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim, izdat će nalog bankama da obave prijenos ovršenikovih sredstava na račun ovrhovoditelja te je potom upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Zahtjev za prisilnu naplatu od 6.11.2019. da je nepotpun i nepodoban za daljnje postupanje, budući da na njemu nije naveden dan ovršnosti ovršne isprave, pa da je već i zbog tog razloga trebalo tuženiku vratiti zahtjev za prisilnu naplatu kao nepodoban. Nadalje navodi kako je netočna i priložena specifikacija tražbine jer je navedeno da je potrebno naplatiti čitavu glavnicu od 69.549,60 kn na koju glasi sporna zadužnica iako je u postupku prisilne naplate koji je tuženik pokrenuo 25.3.2011. već naplaćen dio duga u iznosu od 1.912,15 kn. Tuženik u odnosu na tužitelja da vodi postupak prisilne naplate temeljem sporne bjanko zadužnice Ov-4948/2009, a koja ovršna isprava da je ovjerena još 31.3.2009. Međutim, zadužnice koje su sastavljene prije 1.1.2011. i na kojima je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, kao kod sporne zadužnice Ov-4948/2009, da zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina. Tuženik da je pravodobno pred agencijom pokrenuo postupak izravne naplate 25.3.2011. međutim budući da u roku od 3 godine od pokretanja nije bilo nikakvih naplata s računa tužitelja agencija da je temeljem odredbe čl. 12. st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dana 25.3.2014. trebala prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje. Temeljem citirane odredbe da je zastara od 25.3.2014. ponovno počela teći te je protekom roka od 5 godina do ponovnog postupka prisilne naplate pokrenutog po tuženiku 6.11.2019., predmetna tražbina pala u zastaru.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženi navodi da je agencija smatrala da je zahtjev za izravnu naplatu zadužnice nepodoban za postupanje vratila bi taj zahtjev zajedno sa zadužnicom ovrhovoditelju s pozivom da ispravi nedostatak/nedostatke. Stoga da je neosnovan navod tužitelja što se tiče ispunjavanja samog zahtjeva za izravnu naplatu jer je agencija tijelo koje odlučuje urednosti ili neurednosti ispunjenog zahtjeva za izravnu naplatu. Nadalje, nije sporno da je zastarni rok za naplatu po zadužnicama na kojima je samo ovjeren potpis dužnika 5 godina. Predmetna zadužnica da je izdana 31.03.2009., zatim je podnijeta na naplatu 25.03.2011. dakle u roku od manje od dvije godine od trenutka njezina izdavanja i nalazila se na naplati kod agencije u razdoblju od 25.03.2011. pa do 04.08.2018. kada je isknjižena zbog nemogućnosti naplate i ponovno je podnijeta 2019-te godine. Predmetna zadužnica da je isknjižena 2018. temeljem Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji je objavljen u NN 68-1389/18 dana 27.07.2018. godine i stupio na snagu osmog dana od dana njegove objave u Narodnim Novinama. Agencija da nije bila dužna postupiti po odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prije nego što je ova odredba unijeta u taj zakon i stupila na snagu, a to da nije bilo kako to tužitelj u tužbi navodi 2014-te godine nego tek 2018-te godine. Uz zahtjev za izravnu naplatu od 06.11.2019. ovdje tuženik kao ovrhovoditelj da je priložio i specifikaciju tražbine u kojoj je naznačio što točno potražuje, a navodi tužbe su nejasni zbog čega ista specifikacija ne odgovara stvarnom stanju duga. U predmetnoj specifikaciji ovdje tuženik da je naveo da tužitelju preostaje za platiti iznos od 69.549,60 kuna sa zateznom kamatom računajući od 16.01.2012. po stopi koja vrijedi za trgovačke ugovore, a do istog iznosa i tijeka zatezne kamate ovdje tuženik kao ovrhovoditelj je došao na način da je uračunao uplate kojima je djelomično zatvoreno dugovanje.

 

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ov-4948/2009 (list 4 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 5.11.2019. (list 5 spisa), specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (list 18 spisa), potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 20.12.2019. (list 19 spisa), prijedlog radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava (list 31 spisa), bjanko zadužnicu od 31.3.2009. (list 36-39 spisa), te je izvršen uvid u ovosudni spis posl. broja Ovr-1547/2019.

 

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

5. Među strankama nije sporno:

-da je tužitejl upućen zaključkom ovoga suda od 14. siječnja 2020., posl. br. Ovr-1547/2019 pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st.1. točka 11., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona;

- da je tuženik pravodobno pred agencijom pokrenuo postupak izravne naplate 25. ožujka 2011. temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku D. P. iz R. od 31. ožujka .2009. ;

- da se u konkretnoj situaciji ima primijeniti petogodišnji zastarni rok budući da se radi o zadužnici sastavljenoj prije 1. siječnja 2011. i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika;

-da je tuženik 6. studenog 2019. ponovno pokrenuo postupak prisilne naplate. 

 

6. Među strankama je sporno je li nastupila zastara naplate potraživanja uzimajući u obzir da sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18) ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u roku od tri godine od primitka u Agenciji, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. S tim u svezi sporno je, primjenjuje li se ova odredba retroaktivno na način da je protekom roka od tri godine, u konkretnoj situaciji 25. ožujka 2014. agencija trebala prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje te od tada teče novi petogodišnji zastarni rok, ili novi zastarni rok teče tek od 2018., nakon stupanja na snagu citiranog Zakona.

 

7. Odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/1, dalje: ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

8. Nadalje, odredbom članka 245. st. 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stavkom 3. istog članka propisano je kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Stavkom 4. je propisano kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, dok stavak 5. propisuje da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. U stavku 6. propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

 

9. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je time što je tuženik, kao ovrhovoditelj 25. ožujka 2011. pokrenuo postupak izravne naplate podnošenjem zahtjeva za naplatu agenciji došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 2018. kada je agencija navedeno rješenje isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Kako od 2018. do 6. studenog 2019., kada je ponovno podnesen  zahtjev agenciji za naplatu protiv tužitelja, nije protekao zastarni rok od pet godina, valjalo je tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom ovrhe koja se pred agencijom u R. vodi pod posl. brojem Ov-4948/2009, a temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku D. P. iz R. od 31. ožujka 2009. odbiti kao nesonovan (u tom smislu vidi i rješenja Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-1342/22 od 7. rujna 2022., Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3859/22 od 15. studenog 2022. i Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-1093/22 od 17. studenog 2022.).

 

10. Ostali navodi tužitelja u pogledu navodne nepotpunosti i nepodobnosti zahtjeva za prisilnom naplatom kao i da je netočna i priložena specifikacija tražbine, nisu relevantni za odluku o tome je li nastupila zastara, a uzimajući u obzir da je zaključkom ovoga Suda od 14. siječnja 2020., posl. br. Ovr-1547/2019 tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih isključivo u članku 50. st.1. točka 11., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

 

11. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

 

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, a primjenom Tarife i naknadama i nagradama za rad odvjetnika. Sud je tuženom priznao zastupanje po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 9.12.2022. te pristup na ročište održano 10.1.2023., 199,08 EUR/1.500,00 kn za svaku radnju sve uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 746,57 EUR/5.625,00 kn.

 

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

 

 

U Rijeci, 2. ožujka 2023.

                        Sutkinja

       Iva Ivanišević Mostovac, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15  dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

 

 

1