1                            Poslovni broj: 12 P-580/2020-14

 

 

            

  Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

  Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 12 P-580/2020-14

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo, Z., OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u S., protiv tuženika GRAD S., OIB: …, S., radi trpljenja upisa, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2023. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja M. K., zamjenice županijskog državnog odvjetnika u S. i punomoćnice po zaposlenju tuženika J. V., 2. ožujka 2023.

 

presudio je

             

              I. Nalaže se tuženiku trpjeti upis pomorskog dobra u dijelu od 25/7390 dijela čest.zem. 702/2 i 702/3, povezanih s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m2, upisan u zk ulošku broj 16934 za k.o. S. (E-8), uz istodobno brisanje prava vlasništva, sada upisanog u korist Grada S.

 

              II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.488,35 EUR / 33.817,50 kn.

 

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 498,71 EUR / 3.757,50 kn.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj Republika Hrvatska, Ministarstvo je 16. listopada 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika Grada S., radi trpljenja upisa.

 

              2. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Ministarstva od 16. svibnja 2011. klase: UP/I-342-01/11-01/19 utvrđena granica pomorskog dobra na dijelu k.o. S., predio uvala B., S. Tim rješenjem da je utvrđena granica i na dijelu kupališno-poslovnog kompleksa B. na način da ista od tč. 40. do tč. 46. prati gornji kopneni rub postojećeg, legalno izgrađenog, plažnog objekta poslovno-ugostiteljske namjene preko lomnih točaka dolazi do točke 46. granicom, u pojas pomorskog dobra, obuhvaćeni dio kopna koji je prema svojoj prirodi, ali i prema svojoj namjeni u neposrednoj vezi s morem i predstavlja morsku obalu kao pomorsko dobro u skladu s njihovim zakonskim definicijama (u naravi plažni objekt sa štekatima te uređen, betoniran kupališni plato). Nadalje, tužitelj navodi kako je upravo na temelju navedenog rješenja, a nakon što je ono postalo pravomoćno, izgrađen geodetski elaborat o evidentiranju pomorskog dobra između ostalog i za čest.zem. 702/3 k.o. S. (k.č.z. 9789/2 k.o. S.), a sve prema popisu parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra od 19. prosinca 2011. ovjerenog od strane Povjerenstva za granice pomorskog dobra Splitsko-dalmatinske županije 19. kolovoza 2011. Tužitelj ističe da je u postupku u kojem je izgrađen geodetski elaborat sudjelovao i tuženik, koji je upoznat s rezultatima mjerenja i sadržajem prijavnog lista, a tuženik da nije imao primjedbe na sadržaj prijavnog lista. Stoga da je tuženik prihvatio rješenje Državne geodetske uprave klasa: UP/I-932/07/12-02/95 od 18. srpnja 2012. kao pravilno i zakonito, a upravo tim rješenjem da je proveden upis pomorskog dobra, između ostalog i za k.č.z. 9789/2 k.o. S., kojoj odgovara čest.zem. 702/3 k.o. S. Nadalje, tužitelj navodi da je podnio prijedlog za upis pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, ali da je predloženi upis za čest.zem. 702/3 za k.o. S. odbijen rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, s obrazloženjem da je na istoj upisana građevina, provedeno etažiranje i upisane pravne i fizičke osobe.

 

              3. Iz povijesti upisa za čest.zem. 702 za k.o. S. da proizlazi kako je prva dioba predmetne nekretnine provedena još 1. travnja 1985., nakon čega da su slijedile promjene površine i oblika do današnjeg upisa provedenog rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-8261/12. Ovom upisu da je prethodio onaj pod poslovnim brojem Z-6012/03. Naime, Grad S. i društvo K. i. d.d. da su 2. kolovoza 1996. sklopili Okvirni ugovor o međusobnim odnosima pri izgradnji kupališno-poslovnog kompleksa u uvali B. u S., a nakon čega da su isti sklopili i Sporazum o reguliranju uzajamnih odnosa po završetku izgradnje kupališno-poslovnog kompleksa „B.“ u S. 20. prosinca 1999., da bi 9. srpnja 2003. sklopili ugovor o diobi vlasništva nad posebnim dijelovima nekretnine i osnivanju prava plodouživanja. Upravo temeljem ovog potonjeg, potvrde od 10. srpnja 2000. i elaborata etažiranja izrađenog od strane društva M. d.o.o. u zemljišnoj knjizi za k.o. S. da je proveden upis posebnih dijelova u vlasništvu Grada S. i društva K. i. d.d. Tužitelj nadalje u tužbi navodi da je u postupku mirnog rješenja spora dao nalog društvu M. d.o.o. da identificira poslovne prostore unutar kupališno-poslovnog kompleksa B., jer je baš to društvo izradilo elaborat etažiranja za istu nekretninu. Iz tehničkog izvješća sačinjenog nakon identifikacije, terenskim očevidom da je utvrđeno kako poslovni prostor u suvlasničkom dijelu od 25/7390 dijela povezan s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m2, koji se nalazi na nekretnini označenoj kao čest.zem. 702/3 za k.o. S., u cijelosti predstavlja pomorsko dobro.

 

              4. Tužitelj ističe i da je u konkretnom slučaju nekretnina označena kao k.č.z. 9789/2 za k.o. S., kojoj odgovara čest.zem. 702/3 za k.o. S., u katastru zemljišta upisana kao pomorsko dobro te da se tom upisu tuženik nije protivio, a niti da je isti imao primjedbi na geodetski elaborat koji je radi provedbe upisa pomorskog dobra izrađen s tim u vezi. Kako je odluka o utvrđivanju granice pomorskog dobra deklaratorni, a ne konstitutivni akt, te kako je predmetna nekretnina i prije donošenja rješenja nadležnog tijela bila pomorsko dobro to da jasno kako nitko nije mogao steći pravo vlasništva na kupališnom objektu B. Tužitelj navodi i da se, u smislu odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku, prethodno obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, radi sklapanja nagodbe, no tuženik da u roku od 3 mjeseca nije odlučio o tom zahtjevu odnosno nije sklopio nagodbu s tužiteljem. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku trpljenje upisa pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini, na način kako je to određeno u tužbenom zahtjevu, kao i naložiti mu da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka.

 

              5. Podneskom od 29. travnja 2021. tužitelj je uredio odnosno dopunio točki I. tužbenog zahtjeva iz tužbe na način da je iza riječi 25/7390 dijela, dodao riječi "čest.zem. 702/2 i 702/3", dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.

 

              6. Tuženik se, u odgovoru na tužbu od 4. svibnja 2021., usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da se u konkretnom slučaju radi o pravno valjanom upisu tuženika na predmetnoj nekretnini. Tuženik nadalje u bitnom navodi da građevina koja je izgrađena na čest.zem. 702/3 k.o. S. predstavlja kupališno-poslovni kompleks B., izgrađen na temelju pravomoćne građevinske dozvole te da se ne može raditi o pomorskom dobru, kako to pogrešno smatra tužitelj. Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama da je jasno definirano što se to smatra pomorskim dobrom, a nekretnina označena kao čest.zem. 702/3 k.o. S. po svojim svojstvima da se ne može podvesti pod zakonsku definiciju pomorskog dobra, odnosno dijela kopna koji bi predstavljao pomorsko dobro. Tuženik ističe kako iz isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je nekretnina označena kao čest.zem. 702/3 k.o. S. (katastarske oznake kat.čest.zem. 9789/2 k.o. S.) nastala cijepanjem od osnovne čest.zem. 702/2 k.o. S. (katastarske oznake kat.čest.zem. 9789 k.o. S.) i to rješenjem Državne geodetske uprave, klasa: UP/I-932/07/12-02/95 od 18. srpnja 2012. Pregledom povijesnih zemljišnoknjižnih uložaka broj 5494 i 16934, koji su dostavljeni uz tužbu, da je vidljiva povijest promjena na nekretnini oznake čest.zem. 702/3 odnosno 702/2 k.o. S., odnosno da je vidljivo kako je predmetna nekretnina od osnivanja zemljišne knjige u stvarnopravnom režimu.

 

              7. U odgovoru na tužbu se nadalje navodi da je na predmetnoj čestici i prije izgradnje 1996. postojala stara kupališna zgrada koju je izgradio prednik tuženika i da je ona u svojoj funkciji bila još od 1941. Protekom vremena te uslijed neodržavanja, objekt da više nije bio u funkciji, a radi čega da je tuženik izveo predinvesticijsku studiju uređenja i revitalizacije kupališta B. u S. te idejnim arhitektonsko-urbanističkim rješenjem na istočnoj strani uvale B. predvidio izgradnju faksimila porušenog glavnog plažnog objekta, dogradnju-izgradnju novog objekta, proširenje obale pred glavnim objektom i uređenje otvorenog prostora istočno od objekta. Radi realizacije tog projekta tuženika da je s K.-i. d.d. S. 13.2.1995. zaključio protokol o međusobnim odnosima pri izgradnji kupališno-poslovnog kompleksa u uvali B. Nakon što je zaključen taj protokol Županijska skupština Splitsko-dalmatinske županije da je donijela odluku o koncesiji pomorskog dobra "Uvala B." te da je Grad S., kao koncesionar, sa Županijom sklopio ugovor o koncesiji na pomorskom dobru na rok od 12 godina. Nakon toga, tuženik i K.-i. d.d. da su 2.8.1996. sklopili okvirni ugovor o međusobnim odnosima pri izgradnji kupališno-poslovnog kompleksa u uvali B., a kojim da je između ostalog utvrđeno kako je zemljište označeno kao čest.zem. 753/1, 750/7, 702/2 i 702/1, sve k.o. S. u zemljišnim knjigama uknjiženo kao općenarodna imovina – organ upravljanja narodni odbor Grada S., pri čemu čestice 753/1 i 702/1 pripadaju pomorskom dobru, koje tuženik koristi temeljem ugovora o koncesiji. Sukladno navedenom, nekretnina označena kao čest.zem. 702/3 k.o. S. da nije bila unutar utvrđene granice pomorskog dobra 1995. Tuženik pritom navodi i da je nesporno da je rješenjem iz 2011. proširena granica pomorskog dobra u odnosu na 1995. i to isključivo na nekretninu oznake čest.zem. 702/3 k.o. S., bez prethodno provedenog postupka izvlaštenja, a zbog čega tužitelj da ne može ignorirati valjan upis tuženika i ostalih suvlasnika u toj zgradi. Stoga, kako nekretnina označena kao čest.zem. 702/3 k.o. S. nije bila unutar utvrđene granice pomorskog dobra 1995. ta nekretnina da ne predstavlja pomorsko dobro pa da iz tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja treba odbiti kao neosnovan. Pored iznesenog, tuženik je naveo da je nadležnom tijelu Splitsko-dalmatinske županije podnio zahtjev za ispravak granice pomorskog dobra, koji se vodi pod klasom: 934-01/20-01/0145, o kojem da još nije odlučeno pa je isti predložio sudu prekinuti ovaj postupak do okončanja tog upravnog postupka, jer da se radi o prethodnom pitanju.

 

              8. Tužitelj je u nastavku postupka osporio navode tuženika te je ustrajao u tužbenom zahtjevu i svim navodima iz tužbe. Usprotivio se dokaznom prijedlogu tuženika za provođenje očevida na licu mjesta i vještačenju po vještaku geodetske struke kao nepotrebnim. Naveo je da tuženik pogrešno zaključuje da bi mu po osnovi izvršenih ulaganja i/ili izvlaštenja pripadala kakva prava, jer da se u konkretnom slučaju ne radi o proširenju granice pomorskog dobra koja bi za posljedicu imala izvlaštenje ranijeg vlasnika, ovdje tabularnog čiji da je upis neistinit od početka. Isto tako, odlučivanje u upravnom postupku, a vezano za zahtjev za ispravak granice pomorskog dobra, da ne predstavlja prethodno pitanje po prirodi same stvari, jer da eventualna izmjena granice nije od utjecaja te da se time neće ispraviti neistinit upis tuženika. Ponovio je da se u konkretnom slučaju radi o građevini izgrađenoj na pomorskom dobru, koja je pripadnost pomorskog dobra, a na pomorskom dobru da se ne može stjecati pravo vlasništva, a ni druga stvarna prava, već je isto opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i isto ima njenu osobitu zaštitu. Dakle, još od izgradnje kupališnog kompleksa na plaži B., a u smislu ranije važećih propisa pa tako i u smislu Uredbe o pomorskom i javnom dobru iz 1939., na predmetnoj nekretnini da se nisu mogla stjecati stvarna prava te da je samo odlukom vlasti bilo moguće skinuti s pomorskog dobra njegovo obilježje i tako dopustiti stjecanje stvarnih prava, a što da se u konkretnom slučaju nije dogodilo. Svi kasniji propisi koji su doneseni, pa tako i onaj koji je danas na snazi, da isključuju stjecanje stvarnih prava na pomorskom dobru.

 

              9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: geodetski elaborat evidentiranja pomorskog dobra na temelju rješenja klasa: UP/I-342-01/11-01/19, urbroj: 530-04-11-2 od 16. svibnja 2011. G. z. d.d. S. s prilozima i prijavnim listom za predmetnu nekretninu te popisom parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra (stranice 6-15 spisa), Identifikaciju položaja poslovnih prostora (samostalnih uporabnih cjelina) položenih unutar poslovnog kompleksa "B." s prilozima od društva M. d.o.o. S. od 18.9.2019. (stranice 16-82 spisa), tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora s priloženom poštanskom povratnicom (stranice 83-85 spisa), povijesne izvatke iz zemljišnih knjiga zk uložak 5494 k.o. S. i zk uložak 16934 k.o. S. (stranice 86-106 spisa), prijedlog granice PD u k.o. S. od G. z. d.d. S. (stranica 107 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Splitu, broj Z-11187/12 od 9. srpnja 2014. (stranice 108 i 121-122 spisa), rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S., klasa: UP/I-932-07/12-02/95, urbroj: 541-23-2/18-12-4 od 18. srpnja 2012. (stranice 109-112 spisa), rješenje Ministarstva klasa: UP/I-342-01/11-01/19, ur.broj: 530-04-11-2 od 16. svibnja 2011. (stranice 113-119 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, ZK odjel Split broj zk uloška 16934 k.o. S. (stranice 123-137 spisa), dopis Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije od 4.11.2022. s priloženim preslikom spisa – zahtjeva za izmjenu granica pomorskog dobra klasa: 934-01/20-01/0145 (stranice 157-240 spisa).

 

              10. Pored naprijed navedenih i izvedenih dokaza, tuženik je predlagao izvesti i dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke radi utvrđivanja prikaza granice pomorskog dobra 1995. u odnosu na 2011., uz preklope na ortofoto snimku današnjeg stanja i snimaka iz zraka iz 1967. Takav dokazni prijedlog tuženika sud je odbio kao suvišan odnosno nepotreban iz razloga što se granice pomorskog dobra utvrđuju u posebnom postupku, sukladno odredi članka 14. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, dalje: ZPDML), a ne u sudskom postupku.

 

              11. Naime, ovo je postupak koji se vodi po tužbi tužitelja radi upisa pomorskog dobra u zemljišnim knjigama te se upisom pomorskog dobra koje je određeno na samom zakonu samo publicira i evidentira ta okolnost. Odluka o utvrđivanju granice pomorskog dobra se donosi u upravnom postupku te je i ta odluka deklaratorni, a ne konstitutivni akt, budući je pomorsko dobro definirano zakonom, a tom odlukom se samo utvrđuje da je neka nekretnina pomorsko dobro po samom zakonom. Stoga, izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, kao ni vještačenje po vještaku geodetske struke, nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari pa je takav dokazni prijedlog tuženika sud odbio kao nepotreban.

 

              12. Iz istih razloga odbijen je i prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod Splitsko-dalmatinske županije vodi pod klasom: UP/I-934-01/20-01/0145, a kojeg je trgovačko društvo S. o. d.o.o. (kojeg je tuženik proslijedio) pokrenulo radi izmjene utvrđene granice pomorskog dobra.

 

              13. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

              14. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži trpjeti upis pomorskog dobra u dijelu od 25/7390 dijela čest.zem. 702/2 i 702/3, povezanih s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m2, upisan u zk ulošku broj 16934 za k.o. S. (E-8), uz istodobno brisanje prava vlasništva, sada upisanog u korist Grada S.

 

              15. Prije svega valja navesti da je tužitelj dostavio dokaz da se prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, kojeg je tuženik, prema priloženoj poštanskoj povratnici, zaprimio 9. travnja 2020. Tuženik nije ničim osporio navode tužitelja da se u roku od tri mjeseca od zaprimanja tog zahtjeva nije o istom očitovao odnosno o tom zahtjevu odlučio pa je stoga tužba u ovom predmetu dopuštena, u skladu s odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP).

 

              16. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno:

              - da je rješenjem Ministarstva klasa: UP/I-342-01/11-01/19 od 16. svibnja 2011. utvrđena granica pomorskog dobra na dijelu k.o. S., predio uvala B., S. te da je, nakon što je to rješenje postalo pravomoćno, izrađen geodetski elaborat o evidentiranju pomorskog dobra između ostalog i za čest.zem. 702/3 k.o. S. (kat. čest.zem. 9789/2 k.o. S.), a sve prema popisu parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra od 19. prosinca 2011.;

              - da je Državna geodetska uprava 18. srpnja 2012. donijela rješenje pod klasom: UP/I-932/07/12-02/95 te da je na temelju tog rješenja u katastru proveden upis pomorskog doba (posebnog pravnog režima) između ostalih i za k.č.z. 9789/2 k.o. S., kojoj odgovara čest.zem. 702/3 za k.o. S.;

              - da je tužitelj podnio zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu prijedlog za upis pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi za nekretninu koja je predmet ovog postupka, a koji upis je odbijen rješenjem broj Z-11187/12 od 9. srpnja 2014. s obrazloženjem "da je na istoj upisana građevina, provedeno etažiranje i upisane pravne i fizičke osobe";

              - da je trgovačko društvo M. d.o.o. S. po nalogu tužitelja, a u postupku mirnog rješenja spora, izradilo Identifikaciju prostora unutar kupališno-poslovnog kompleksa "B." te da iz tehničkog izvješća proizlazi kako nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja pomorsko dobro odnosno da se ista nalazi unutar granice obuhvata pomorskog dobra;

              - da je nadležnom upravnom odjelu Splitsko-dalmatinske županije podnesen zahtjev za ispravak utvrđene granice pomorskog dobra na dijelu k.o. S., predio uvala B., koji se vodi pod klasom: UP/I-934-01/20-01/0145, koji zahtjev je podnijelo društvo S. o. d.o.o. i koji je tuženik proslijedio, a o kojom zahtjevu još nije odlučeno.

 

              17. Kao sporno između stranaka u ovom postupku trebalo je utvrditi predstavlja li nekretnina označena kao 25/7390 dijela čest.zem. 702/2 i 702/3, upisana u k.o. S., povezana s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m2, upisan u zk ulošku broj 16934 za k.o. S. (E-8), pomorsko dobro te je li osnovan zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku trpljenje upisa pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva tuženika.

 

              18. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

              - da je nekretnina označena kao 25/7390 etažno vlasništvo (E-8), koji suvlasnički dio je povezan s posebnim dijelom nekretnine i u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju, označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m2, zk.ul. 16934, čest.zem. 702/2 i 702/3 k.o. S., upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Grada S., ovdje tuženika;

              - da iz geodetskog elaborata evidentiranja pomorskog dobra, izrađenog na temelju rješenja klasa: UP/I-342-01/11-01/19, ur.broj: 530-04-11-2 od 16. svibnja 2011., proizlazi da nekretnina koja je u posjedovnom listu upisana pod brojem 6462 predstavlja parcelu oznake 9789/2, koja odgovara zk.čest. 702/3 te da ista nosi oznaku "P.D." odnosno pomorsko dobro;

              - da iz popisa parcela koje ulaze u sastav pomorskog doba sastavljenog od strane G. z. d.d. proizlazi kako nekretnina oznake čest.zem. 9789/2 (čest.zem. 702/3) predstavlja pomorsko dobro;

              - da iz prijepisa posjedovnog lista broj 6462 proizlazi kako se nekretnina oznake kat.čest. 9789/2 nalazi u posebnom pravnom režimu – pomorsko dobro;

              - da iz tehničkog izvješća trgovačkog društva M. d.o.o. S. proizlazi kako se poslovni prostor na etaži prizemlje oznake 2.11. (koji je predmet ovog postupka) nalazi unutar granice obuhvata pomorskog dobra na kat.čest.zem. 9789/2 (sud. čest. zem. 702/3);

              - da je nekretnina oznake čest.zem. 702/3 nastala cijepanjem čestice čest.zem. 702/2;

              - da je granica pomorskog dobra poslovno-kupališnog kompleksa "B." utvrđena rješenjem Ministarstva od 16. svibnja 2011., a koje rješenje je predstavljalo podlogu za izradu geodetskog elaborata evidentiranja pomorskog dobra.

 

              19. Odredbom članka 3. stavak 1. ZPDML-a propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom. Prema stavka 2. istog članka, pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Stavkom 3. istog članka propisano je da se u smislu stavka 2. tog članka, dijelom kopna smatra: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.

 

              20. Prema odredbi članka 5. stavak 1. ZPDML-a, građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju se pripadnošću pomorskog dobra, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

 

              21. Između strankama nije bilo sporno da poslovno-kupališni kompleks "B." u naravi predstavlja plažni objekt sa štekatima (vanjskim terasama) te uređeni, betonirani kupališni plato, pa je kao sporno trebalo utvrditi predstavlja li poslovni prostor označen oznakom 2.11. koji se nalazi na kat.čest.zem. 9789/2 (čest. zem. 702/3) pomorsko dobro ili je taj prostor vlasništvo tuženika, a što bi proizlazilo iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu.

 

              22. Iz geodetskog elaborata evidentiranja pomorskog dobra na temelju rješenja klasa: UP/I-342-01/11-01/19, ur.broj: 530-04-11-2 od 16. svibnja 2011. razvidno je da nekretnina koja je u posjedovnom listu upisana pod brojem 6462 predstavlja parcelu oznake 9789/2, a koja odgovara zk.čest. 702/3 te da ista nosi oznaku "P.D." odnosno pomorsko dobro.

 

              23. Uvidom u popis parcela koje ulaze u sastav pomorskog doba sastavljenog od strane G. z. d.d. utvrđeno je da nekretnina oznake čest.zem. 9789/2 (čest.zem. 702/3) predstavlja pomorsko dobro.

 

              24. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 6462 utvrđeno je kako se nekretnina oznake kat.čest. 9789/2 nalazi u posebnom pravnom režimu – pomorsko dobro.

 

              25. Pregledom tehničkog izvješća, kao sastavnog dijela Identifikacije položaja poslovnih prostora (samostalnih uporabnih cjelina) položenih unutar poslovnog kompleksa "B.", društva M. d.o.o. S. utvrđeno je da se poslovni prostor u prizemlju oznake 2.11, a koji je predmet ovog postupka, nalazi unutar granice obuhvata pomorskog dobra na kat.čest.zem. 9789/2 (sud. čest. zem. 702/3).

 

              26. Prema tome, iz naprijed navedenih isprava je razvidno da je granica pomorskog dobra poslovno-kupališnog kompleksa "B." utvrđena rješenjem Ministarstva od 16. svibnja 2011., a koje rješenje je predstavljalo podlogu za izradu geodetskog elaborata evidentiranja pomorskog dobra. Nadalje, iz tog rješenja proizlazi da se nekretnina označena kao čest.zem. 702/3 (kat.čest. 9789/2 k.o. S.) i 702/2, nalazi unutar granica pomorskog dobra jer da se radi o dijelu kopna koji je prema svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem te da predstavlja morsku obalu pa stoga, a sukladno odredbi članka 5. stavak 1. ZPDM-a i poslovni prostor koji je predmet ovog postupka, kao objekt na pomorskom dobru koji je trajno povezan s pomorskim dobrom, smatra se pripadnošću pomorskog dobra.

 

              27. Ovdje valja navesti i da se, prema odredbi članka 15. stavak 3. ZPDML-a, u katastar unose podaci o granici pomorskog dobra, česticama pomorskog dobra i objektima na njima. Stoga, u prilog činjenici da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja pomorsko dobro ide i to što je predmetna nekretnina u katastru upisana kao pomorsko dobro, odnosno kao nekretnina u posebnom pravnom režimu.

 

              28. Kako dakle iz dokaza izvedenih tijekom ovog postupka proizlazi da se poslovni prostor oznake 2.11., ukupne površine 25,10 m2, koji se nalazi na čest. zem. 702/2 i 702/3, upisan u zk.ul. 16934 k.o. S. (E-8) nalazi na nekretnini koja nosi katastarsku oznaku čest. zem. 9789/2 k.o. S. (koja odgovara zk.oznaci 702/3), a koja se sukladno rješenju Ministarstva od 16. svibnja 2011. nalazi unutar granica obuhvata pomorskog dobra, trebalo je utvrditi da se i objekti (poslovni prostori) koji su izgrađeni na pomorskom dobru smatraju pripadnošću pomorskog dobra. Upisom u zemljišne knjige ta se okolnost samo publicira, pa je stoga trebalo dozvoliti upis pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini i naložiti tuženiku trpljenje tog upisa uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva tuženika.

 

              29. Vezano za tuženikov prijedlog da se ovaj postupak prekine do okončanja postupka koji se vodi, kod Splitsko-dalmatinske županije pod klasom: UP/I-934-01/20-01/0145, povodom zahtjeva tuženika i društva S. o. d.o.o. radi izmjene utvrđenih granica pomorskog dobra ističe se, a kao što je to već naprijed navedeno, da je takav prijedlog tuženika sud ocijenio neosnovanim. To stoga što eventualna promjena granice pomorskog dobra nije od utjecaja na odluku iz ovog postupka, jer je utvrđivanje granica pomorskog dobra izvan nadležnosti sudova, a sudovi su bez obzira na to dužni pružati zaštitu unutar utvrđenih granica pomorskog dobra pa je sukladno tome prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka trebalo odbiti.

 

              30. Također, valja navesti i da činjenica predstavlja li određena nekretnina pomorsko dobro bi trebala biti vidljiva iz upisa u zemljišnim knjigama te bi uz upis te nekretnine trebala stajati oznaka da je riječ o pomorskom dobru. Međutim, često to nije slučaj pa se pravni status nekretnine koja leži uz more, a koji status ona ima po samom zakonu, zapravo vidi iz položaja u prostoru, kulture ili iz njene namjene. Na status nekretnine kao pomorskog dobra, pored okolnosti da je upisana u zemljišnoj knjizi kao pomorsko dobro, upućuju i druge okolnosti kao npr. činjenica da je u zemljišnoj knjizi upisana kultura koja upućuje na pomorsko dobro.

 

              31. Slijedom naprijed navedenog, a kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom ovog postupka proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja građevinu koja se nalazi na pomorskom dobru i da je s njim trajno povezana, sukladno odredbi članka 5. stavak 1. ZPDML-a, ta građevina se smatra pripadnošću pomorskog dobra. Kako je tužitelj zatražio upis pomorskog dobra u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

 

              32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 163. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT), a sve obzirom na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora od 500.001,00 kn. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka koji su mu bili potrebni za vođenje ove parnice.

 

              33. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 16.10.2020. u visini od 501 bod, sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, za sastav obrazloženog podneska od 24.12.2021. u visini od 501 bod, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 11.10.2022. i 27.1.2023. u visini od po 501 bod za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 29.11.2022. u visini od 250,50 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, a što dakle sveukupno iznosi 2254,50 bodova. Budući da, sukladno Tbr. 50. u vezi s Tbr. 48. t. 3. OT-a, vrijednost 1 boda iznosi 15,00 kn, to je stoga tužitelju kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 33.817,50 kn odnosno preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 u iznosu od 4.488,35 EUR.

 

              34. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 29.11.2022. u visini od 250,50 bodova, budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima te su stranke ostale kod do tada iznesenih navoda, a ročište je u konačnici odgođeno radi pokušaja mirnog rješenja spora. Dakle, tužitelju za to ročište pripada trošak po Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%) odnosno 250,50 bodova koliko mu je i priznato, a ne 501 bod koliko je zatraženo. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 498,71 EUR / 3.757,50 kn trebalo odbiti kao neosnovan.

 

              35. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

 

              36. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) novčani iznosi navedeni u izreci ove presude iskazani su dvojno, u eurima i u kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

 

U Splitu 2. ožujka 2023.

                                                                                                  Sudac

                                                                                                  Paško Bačić,v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.