1              Poslovni broj: Gž Ob-9/2023-3

 

Poslovni broj: Gž Ob-9/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. iz D., Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika F. R. iz D., OIB: …, zastupanog po OD S. i R., odvjetnicima u Z. i punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., rješavajući žalbe stranaka protiv presude Općinskoga suda u Dubrovniku poslovni broj P-360/13 od 24. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 2. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-360/13 od 24. travnja 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Utvrđuje se u odnosu na tuženika F. R. da je poslovni udjel tuženika F. R. u TD N. d.o.o. iz M., MBS:…, OIB …, bio bračna stečevina tužiteljice I. R. i tuženika F. R., u periodu od osnivanja društva koje se tada zvalo N. d.o.o., pa do prestanka postojanja pravnog slijednika tog društva brisanjem iz sudskog registra društva N. d.o.o., dakle, u periodu od  2. veljače 1996. do 2. travnja 2013. godine i da je tužiteljica u to vrijeme bila suvlasnica ¼ poslovnog udjela TD N. d.o.o.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude i po proteku paricijskog roka od 8 dana, kod nadležnog Trgovačkog suda, izvrši upis stečenog prava u sudskom registru na svoje ime na 1/2 dijela poslovnog udjela tuženika F. R. u trgovačkom društvu N. d.o.o. uz istovremeno brisanje 1/2 dijela poslovnog udjela sa imena F. R., kao i u dijelu kojim se zahtijevalo da se utvrdi u odnosu na tuženika F. R. da je poslovni udjel F. R. u trgovačkom društvu N. d.o.o. iz M., MBS:…, OIB …, bračna stečevina tužiteljice I. R. i tuženika F. R. u periodu nakon 2. travnja 2013. godine.

 

III. Utvrđuje se u odnosu na tuženika F. R. da je sva dobit trgovačkog društva N. d.o.o. iz M., MBS:…, OIB …, koja je pripadala F. R. razmjerno poslovnom udjelu u tom trgovačkom društvu, bračna stečevina tužiteljice I. R. i tuženika F. R., i to svakog za 1/2.

 

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje u odnosu na tuženika F. R. da je sva imovina i  sva dobiti koja prelazi odgovarajući poslovni udjel F. R. trgovačkog društva N. d.o.o. iz M., MBS:…, OIB …, bračna stečevina tužiteljice I. R. i tuženika F. R.

 

V. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka."

 

2.              Tužiteljica pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i  u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i istom naknadi troškove postupka, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

4.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.              Žalbe su osnovane.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. bračna stečevina stranaka i da se tužiteljica ovlašćuje na temelju presude izvršiti upis stečenog prava u sudskom registru na svoje ime na ½ dijela poslovnog udjela tuženika u navedenom trgovačkom društvu, uz istovremeno brisanje 1/2 dijela poslovnog udjela s imena tuženika, te da se utvrdi da sva imovina i dobit trgovačkog društva je bračna stečevina stranaka i to svakog za 1/2 dijela.

 

7.              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-       da su se stranke vjenčale 1. veljače 1997., te da je brak stranaka razveden pravomoćnom presudom poslovni broj P-332/10 od 29. travnja 2011.,

-       da je tvrtka N. d.o.o. Z., osnovana 14. studenog 1995. i da su osnivači tog društva bili tuženik i R. A., a osobe ovlaštene za zastupanje tog trgovačkog društva su bili direktori R. A. i tuženik, temeljni kapital je iznosio 19.000,00 kuna i to u stvarima unesenima u društvo s tim da je tuženik u društvo unio stvari u vrijednosti od 9.500,00 kuna, a koje društvo je upisano u registar Trgovačkog suda u Zagrebu rješenjem od 2. veljače 1996., a koje društvo nije bilo aktivno,

-       da je društvo N. d.o.o. promijenilo tvrtku N. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Tt-1/01 od 25. svibnja 2001., isto je promijenilo djelatnost unutar predmeta poslovanja i došlo je do sjedinjenja udjela članova društva, pa je jedini osnivač postao tuženik koji je ujedno ostao i jedini član uprave društva, direktor koje društvo zastupa pojedinačno i samostalno,

-       da je društvo N. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Tt-06/06 od 27. ožujka 2006. promijenilo jedinog člana društva u više članova društva, te je osnivač društva postala S. B. K. i to na temelju Ugovora o prijenosu dijela poslovnog udjela između nje i tuženika s temeljnim kapitalom od 9.500,00 kuna i s poslovnim udjelom od 50% uz dotadašnjeg osnivača F. R. koji je ostao s istim takvim udjelom i koji je i dalje ostao jedini član uprave, direktor,

-       da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku pod poslovnim brojem St-627/11 od 3. prosinca 2012. otvoren i zaključen stečajni postupak nad dužnikom N. d.o.o., te je rješenje poslovni broj Tt-13/1148-2 od 2. travnja 2013. upisano brisanje subjekta upisana N. d.o.o. za trgovinu, turizam i ugostiteljstvo, putnička agencija - "u stečaju" sa sjedištem u M., koje je brisanje izvršeno 2. travnja 2013.,

 

-       da je dana 8. srpnja 2001. između društva N. d.o.o. M., zastupanog po tuženiku kao poduzetniku na jednoj strani i S. T., M. V. i R. H. na drugoj strani, kao tajnih članova zaključen "Ugovor o osnivanju tajnog društva" radi stvaranja tehničko-tehnološke osnovice poslovanja u navedenim djelatnostima, odnosno izgradnje izletničkog broda u vlasništvu poduzetnika, 

-       da su se tajni članovi tim ugovorom obvezali u vidu posudbe uplatiti potreban novac na žiro-račun društva N. d.o.o. kao poduzetnika za izgradnju i potpuno opremanje izletničkog broda, a sukladno udjelima u tajnom društvu (S. T. 30%, M. V. 30%, F. R. 30% i R. H. 10%), te su tajni članovi na temelju tog Ugovora trebali sudjelovati u podjeli dobiti kao i u snošenju eventualnog gubitka razmjerno visini svog uloga, do visine svog uloga,

-       da su zaključeni i ugovori o posudbi novca između društva N. d.o.o. M. i članova tajnog društva dana 9. srpnja 2001. kojim su oni preuzeli obvezu sukcesivnih isplata po ispostavljenim računima razmjerno svojim tajnim udjelima u društvu,

-       da iz izvansudske nagodbe zaključene između društva N. d.o.o. M. i F. R. te tajnih članova dana 30. svibnja 2006. proizlazi da se između tajnih članova na jednoj strani kao tužitelja i društva N. kao tuženika vodio parnični postupak, te da su stranke zaključile nagodbu kojom su društvo N. d.o.o. M. i F. R. obvezali isplatiti ukupno tajnim članovima 998.863,99 eura i 317.230,11 kn i to na ime naknade štete, što ukazuje na to da su tajni ulagači sukladno Ugovoru doista i uložili novac u to društvo radi izgradnje broda i da su se njihovi odnosi poremetili s tuženikom zbog isplata koje je tuženik sebi vršio i neadekvatnih isplata,

-       da iz Upisnika pomorskih i trgovačkih brodova – Lučka kapetanija Dubrovnik motorni brod K. - P. J. u list B kao vlasnik upisan 23. prosinca 2004. trgovačko društvo N. d.o.o. M. u cijelosti,

-       da je kupoprodajnim ugovorom sklopljenim između N. d.o.o. M. zastupan po direktoru F. R. kao prodavatelju i F. N. d.o.o. Z., poslovnica D., M., zastupane po direktoru S. M. kao kupca broda, datiranim s 3. siječnja 2007. društvo F. N. d.o.o. Z., Poslovnica D., M., kupilo putnički jedrenjak K. za 16.010.603,11 kn, te da su zaključena dva ugovora o cesiji kojim su zatvorena potraživanja cesionara H. P. B. d.d., Z. koja je imala prema cedentu N. d.o.o., a ujedno je cesus F. N. d.o.o. isplatio veći dio kupoprodajne cijene bez PDV-a,

-       da je 7. svibnja 2007. upisana promjena vlasnika na brodu K. te je vlasnik postalo trgovačko društvo F. N. d.o.o. Z., poslovnica D., M. na temelju kupoprodajne isprave sklopljene između N. d.o.o. M. zastupane po direktoru F. R. kao prodavatelju i F. N. d.o.o. Z., poslovnica D., M. zastupane po direktoru S. M. kao kupcu broda za iznajmit,

-       da u predmetu Trgovačkog suda u Splitu pravomoćnom presudom i rješenjem pod poslovnim brojem P-487/12 od 28. veljače 2017. presuđeno da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se zahtijevalo utvrđenje da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke kupoprodajni ugovor sklopljen između F. N. d.o.o. kao kupca i N. d.o.o. kao prodavateljice kojim je prodan motorni brod K., te kojim se zahtijevalo utvrđenje da je tužiteljica I. R. suvlasnica za 1/2 idealnog dijela motornog broda K. i kojim se tražilo brisanje tog upisa vlasništva u Upisniku pomorskih i trgovačkih brodova Lučke kapetanije Dubrovnik, kao i upis u taj registar prava vlasništva I. R. za 1/2 dijela i društva N. d.o.o. za drugu polovicu dijela i budući je utvrđeno da motorni brod K. nije predstavljao ni posebnu ni zajedničku imovinu bivših bračnih drugova već isključivo imovinu trgovačkog društva N. d.o.o., te da društvo s ograničenom odgovornošću ima svoju posebnu imovinu različitu od imovine njegovih članova i da imovinu društva nije moguće raspodijeliti na članove društva ni u slučaju istupanja i ili isključenja člana društva s tim da se u tim slučajevima članu društvu ne dijeli imovina društva već mu se isplaćuje odgovarajuća naknada, kao i da ne postoje jedinstvo imovine društva i imovine njegovih članova.

 

8.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da budući da u trenutku kada se donosi presuda ne postoji više poslovni udjel u društvu N. d.o.o. pa da se ne može osnovano zahtijevati tužbom da sud utvrdi postojanje bračne stečevine na onome čega nema, a to je "da je poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. iz M. bračna stečevina tužiteljice i tuženika", ali da u većem tužbenom zahtjevu je sadržan manji tužbeni zahtjev i to da je poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. iz M. bračna stečevina tužiteljice i tuženika bio u periodu od osnivanja društva koje se tada zvalo N. d.o.o. pa do prestanka postojanja istog društva brisanjem iz sudskog registra društva N. d.o.o., dakle u razdoblju od 2. veljače 1996. do 2. travnja 2013., da je osnovano pa je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev. S preostalim tužbenim zahtjevom kojim se zahtijevalo da se utvrdi da je tužiteljica i sada vlasnica poslovnog udjela trgovačkog društva koje više ne postoji, pa time ni poslovnog udjela, sud prvog stupnja je tužiteljicu odbio smatrajući da je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan, a iz istoga razloga je odbijena tužiteljica s djelom tužbenog zahtjeva kojim se  ovlašćivala da na temelju ove presude i po proteku patricijskog roka od 8 dana kod nadležnog Trgovačkog suda izvrši upis stečenog prava u sudskom registru na svoje ime na ½ dijela poslovnog udjela tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. uz istovremeno brisanje ½ dijela poslovnog udjela s imena tuženika jer smatra da nije moguće izvršiti upis dijela poslovnog udjela na trgovačkom društvu koje je brisano iz sudskog registra i više ne postoji, niti na njemu postoji vlasništvo.

 

9.               U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva utvrđenje u odnosu na tuženika da je sva imovina i dobit trgovačkog društva N. d.o.o. bračna stečevina tužiteljice i tuženika, sud prvog stupnja smatra da je dobit trgovačkog društva N. d.o.o. i njenog prednika, koja je pripadala tuženiku kao osnivaču te tvrtke i vlasniku poslovnog odjela tvrtke, bračna stečevina parničnih stranaka koja stečena zajedničkim radom u braku i potječe iz te imovine i da se na njeno stjecanje primjenjuje Obiteljski zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je tvrtka N. d.o.o. počela aktivno poslovati. Poslovni udio tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. mijenjao se od njenog nastanka pa do prestanka postojanja trgovačkog društva, te da tako ne može sva dobit koje je ostvarilo trgovačkog društvo N. d.o.o. biti bračna stečevina stranaka već samo onaj dio koji na temelju društvenog ugovora s ostalim osnivačima pripada i pripadao je tuženiku, pa je u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje u odnosu na tuženika da je sva imovina i sva dobit koja prelazi odgovarajući poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu N. d.o.o. bračna stečevina tužiteljice i tuženika, jer imovina društva N. d.o.o. pripada društvu i odvojena je od imovine njenih članova, pa na njoj imatelji poslovnih udjela u društvu ne mogu imati vlasništvo već upravljačka i imovinska prava koja pripadaju odgovarajućem poslovnom udjelu.

 

10.              Aktivno legitimirana stranka je bračni drug koji tvrdi da je poslovni udjel u nekom društvu predmet bračne stečevine.

 

11.              Pasivno legitimirana stranka je bračni drug koji je upisan imatelj poslovnog udjela.

 

12.              Društvo čiji je poslovni udjel predmet rasprave u parničnom postupku nije stranka u postupku ni na aktivnoj ni na pasivnoj strani.

 

13.              Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da se utvrdi koliki je njegov udio u zajedničkoj imovini ili na pojedinoj svari s te imovine (članak 279. Zakona o braku i porodičnim odnosima – "Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 29/90, 25/94 – u daljnjem tekstu: ZBPO).

 

14.              Tužbeni zahtjev trebao bi se sastojati od utvrđenja da je točno određeni poslovni udjel bračna stečevina bračnih drugova, tužitelja i tuženika (deklaratorni dio), kao i od utvrđenja da je bračni drug ovlaštenik na poslovnom udjelu u točno određenom djelu.

 

15.              Uz navedeno, tužbenim je zahtjevom potrebno tražiti komendatornu pravnu zaštitu kojom se nalaže bračnom drugu koji je upisan kao član društva i imatelj poslovnog udjela da bračnom drugu koji nije upisan kao član društva i imatelj poslovnog udjela, a stekao je poslovni udjel na temelju zakona izda ispravu podobnu za upis u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva, kao i ispravu podobnu za upis kod nadležnog suda, kao ovlašteniku u tom poslovnom udjelu u točno određenom dijelu ili će u protivnom navedeno zamijeniti presuda.

 

16.              Poslovni udjel je osnovni pojam kojim se određuju odnosi članova u društvu s ograničenom odgovornošću. Članstvo u društvu stječe se i određuje se  poslovnim udjelom.

 

17.              Ulog u društvo je ono što se mora unijeti u društvo i iskazuje se u iznosu njegova temeljnog kapitala, da bi se ispunila članska obveza prema društvu za stjecanje članstva, a članstvom se određuje pravni položaj člana u društvu.

 

18.              Poslovni udjel nastaje upisom u registar, a prestaje brisanjem društva iz sudskog registra ili povlačenjem poslovnog udjela.

 

19.              Predmet bračne stečevine može biti poslovni udjel u društvu s ograničenom odgovornošću, uz uvjet da je temeljni kapital uplaćen u novcu, a koji je uplaćen kao ulog.

 

20.              Poslovni udjel je imovinsko pravo, ali to ne znači da članu društva koji ima taj poslovni udjel pripadaju imovinska prava nad imovinom koja je imovina društva.

 

21.              Ako je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom trgovačkom društvu, a koje je osnovano tijekom braka, drugi bračni drug ovlaštenik je na tom poslovnom udjelu.

 

22.              Prema do sada ustaljenoj sudskoj praksi proizlazilo bi da ako bračni drug tijekom bračne zajednice stekne poslovni udjel u trgovačkom društvu s ograničenom odgovornošću, tada se stekao tek polovica tog poslovnog udjela (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-855/14 od 13. rujna 2017.).

 

23.              Dakle, poslovni udjel koje je, formalnopravno, stekao samo jedan od bračnih drugova imovina su obaju bračnih drugova. Stvarni su vlasnici, suovlaštenici oba bračna druga. Vrijednost poslovnog udjela bračna je stečevina jer je nastala kao posljedica ulaganja novca (stvari ili prava) zarađenih tijekom bračne zajednice.

 

24.              Tijekom važenja ZBPO-a pojam bračne stečevine nije postojao te se javlja u Obiteljskom zakonu ("Narodne novine", broj 162/98 – dalje: ObZ/98). Bračna je stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (članak 252. ObZ/98 te članka 36. ObZ-a – "Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20). Prema ZBPO-u postojao je institut zajedničke imovine koja se dijelila prema doprinosu pojedinog bračnog druga i njezinu stvaranju. Za razliku od zajedničke imovine, bračna se stečevina dijeli između bračnih drugova na jednake dijelove.

 

25.              Sud treba utvrditi bračnu zajednicu odnosno izvanbračnu zajednicu, ako je sporno spada li određena imovina u bračnu stečevinu.

 

26.              Teret dokazivanja u trenutku prestanka bračne zajednice na onom je bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica određenog dana prestala jer se u protivnom presumira da bračna zajednica traje sve do prestanka braka.

 

27.              Bračni su drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili. Riječ je o navedenoj zakonskoj presumpciji, te se u sudskom postupku pokrenutom radi utvrđenja bračne stečevine više ne utvrđuje doprinos bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine, ako je riječ o imovini stečenoj nakon 30. lipnja 1999. (dan prestanka važenja ZBPO-a).

 

28.              Ovaj sud je prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda da je između stranaka postojala izvanbračna zajednica koja je započela početkom 1995., a najkasnije od Uskrsa 1995., što je proizašlo iz provedenog dokaznog postupka i to saslušanja svjedoka susjeda tužiteljice u zgradi u kojoj su stranke zajedno živjele, a koji svjedoci su precizno i logično objasnili zašto znaju kada je tuženik počeo živjeti zajedno s tužiteljicom, kao i iz iskaza sestre tužiteljice, a i sam tuženik u svome iskazu je naveo da je početkom 1995. ostao bez posla i da je počeo živjeti u stanu tužiteljice, da su se zajedno hranili, da ga je tužiteljica uzdržavala kao svog supruga, te i iz priloženih fotografija je razvidno da su zajedno slavili Novu godinu 1995/96. Osim toga stranke su se i vjenčali 1. veljače 1997., a nedugo zatim je rođena kći, što se upućuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda u postupku izvanbračne zajednice od početka 1995.

 

29.              Sukladno članku 54. stavak 3. mjerodavnog Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 144/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 187/04, 29/06, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 – dalje: SZ) rješenjem o otvaranju stečajnog postupka stečajno vijeće je obvezno pozvati sve vjerovnike da u određenom roku u skladu sa odredbama SZ-a stečajnom vjerovniku prijave svoje tražbine. Rok za prijavu tražbina ne može biti kraći od 15 niti duži od mjesec dana.

 

30.              Pitanje prijave potraživanja i utvrđivanje potraživanja protiv stečajnog dužnika regulirano je odredbama SZ-a. Tako je prema odredbi članka 96. SZ-a stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema stečajnom dužniku ostvariti samo u stečajnom postupku, a prema odredbi članka 77. SZ-a i nenovčane tražbine i one čiji je novčani iznos određen ističu se u novčanoj vrijednosti na koju se mogu procijeniti u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Dakle, stečajni vjerovnici prema odredbi članka 96. u svezi članka 77. SZ-a svoja potraživanja prema dužniku mogu ostvariti samo u stečajnom postupku.

 

31.              Otvaranjem stečajnog postupka nad tuženikom stranke su stavljene već temeljem odredbi SZ-a u položaj stečajnog vjerovnika i stečajnog dužnika, pa je tužiteljica zaštitu svojih prava mogla ostvariti u okviru stečajnog postupka.

 

32.              Prema tome, u konkretnom slučaju kako prvostupanjski sud raspravlja o potencijalnoj imovini i dobiti koja proizlazi iz društva N. d.o.o., to za sada nedostaju odlučne činjenice, je li tužiteljica s obzirom na ovako postavljeni tužbeni zahtjev prijavila tražbinu u stečajnom postupku tog navedenog društva, te ukoliko je prijavila što je bila imovina i dobit tog društva pri otvaranja stečajnog postupka, odnosno na dan otvaranja stečajnog postupka.

 

33.              Iz izloženog proizlazi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, pa se za sada ne može ispitati je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

34.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a uvažiti žalbe stranaka, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

35.              U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud raspraviti i utvrditi odlučne činjenice, te će nakon toga ocjenu svih provedenih dokaza ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

 

36.              Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, te ostaviti da se o istoj odluči u konačnoj odluci, a sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

U Splitu 2. ožujka 2023.