1

Poslovni broj: Gž-915/2022-3

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-915/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Miline, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. iz Z., OIB: …, protiv tuženice Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik iz Z., radi zabrane diskriminacije i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 27 Pn-2808/2020-12 od 21. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

             

              I. Odbija se žalba tužitelja H. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 27 Pn-2808/2020-12 od 21. lipnja 2022.

             

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

             

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je Tuženik Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Z.,  OIB: …

poticao na nejednako postupanje - poticao diskriminaciju - u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske posl br UsII 77/2020 u podnesku zaprimljenom na tom sudu dana 26. veljače 2020. godine na strani petoj (5) navođenjem ,,Pri tome treba naglasiti izuzetno važnu činjenicu da je H. Š. vlasnik i direktor niza trgovačkih društava (samo neki od njih su N. G. d.o.o., P. 2017 j.d.o.o.) te niza ugašenih društava (kao G. M. d.o.o., D. d.o.o. itd.), pri čemu su pojedina društva, prema pisanju novina i drugih medija, povezane sa sumnjivim radnjama (barem na rubu zakona) i HBOR ne zna koliko su ti napisi točni. U svakom slučaju, a prema izvatcima iz javnog registra, očito je riječ o poduzetniku koji djeluje na tržištu, a temeljem ZPPI-a i dosadašnje sudske prakse poduzetnik H. Š. dolazi do niza podataka o drugim poduzetnicima (klijentima HBOR-a, njihovom položaju i financijskom stanju i perspektivi poslovanja). Kao poduzetnik, H. Š. je sudionik u tržišnoj utakmici u kojoj svi sudionici moraju imati jednaki položaj. Međutim, kao vlasnik informacija o drugim poduzetnicima (klijentima HBOR-a i poslovnih banaka), H. Š. istima može u potpunosti raspolagati u tržišnoj utakmici, i to na štetu drugih sudionika - poduzetnika, poslovnih banaka, HBOR-a i Republike Hrvatske, kao osnivača HBOR a“ na štetu tužitelja H. Š., Z., OIB:…te se nalaže se Tuženiku Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Z., OIB: …da u roku od petnaest (15) dana plati Tužitelju H. Š., Z., OIB:… iznos 10.001,00 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana podnošenja ove tužbe do isplate po stopi od 6% godišnje do plateža.

 

              Nalaže se Tuženiku Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Z.,  OIB:…da u roku od petnaest (15) dana plati Tužitelju H. S., Z., OIB:…trošak u iznosu od 800,00 kn.“.

 

              lI. Nalaže se tužitelju H. Š. iz Z., OIB: …naknaditi tuženiku Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Z., OIB: …trošak parničnog postupka u iznosu 4.062,50 kn u roku od 15 dana."

 

              2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/20., 114/22., dalje: ZPP). U žalbi ističe bitnu povredu odredaba postupka u smislu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a u odnosu na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2808/2020 od 21. lipnja 2022. i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us II-77/2020-7 od 28. travnja 2020. (dalje: presuda Visokog upravnog suda) dodaje da tužitelj nije tvrdio da je diskriminacija i počinjena, već da je navodima iz tužbe tuženik poticao na diskriminaciju, što je moguće počiniti od stranke u postupku pred sudom, u smislu članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, br.85/08. i 112/12., dalje: ZSD). Prigovara da sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i nije odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 400,00 kn. Predlaže presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Zahtijeva naknadu troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 800,00 kn.

 

              3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane. Ističe da tužitelj nije pružio dokaze niti učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije prema članku 20. ZSD, nije dao ni naznaku da bi postojala određena druga osoba u usporednoj situaciji (jer ni ne postoji), pa je teret dokazivanja ostao na tužitelju, a što isti nije dokazao. Budući da nije bilo diskriminacije ili poticanja na istu, nisu se ispunile ni pretpostavke za naknadu štete u smislu članka 17. stavka 1. točke 3. ZSD, u vezi s člankom 19., 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11.,  78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO). Saslušanje tužitelja smatra nepotrebnim, te dodaje da je sud odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka i da je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu tuženiku troškova sastava odgovora na žalbu, uvećano za PDV, u iznosu od 1.250,00 kn.

 

              4. Tužitelj se nije očitovao na odgovor na žalbu.

 

              5. Žalba je neosnovana.

 

              6. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i rješenje se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

 

              7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.

 

              8. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZPP o preinaci tužbe, članke 190. i 191. ZPP.

 

              9. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. ZPP).

              Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP).

 

              9.1.  Člankom 264. ZPP je propisano da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka.

 

              9.2. Raspravnim rješenjem od 5. svibnja 2022. prvostupanjski sud je odlučio da neće izvesti dokaz saslušanjem tužitelja (stranica 44 spisa) i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza, sve u skladu s odredbama ZPP.

 

              10. Člankom 1. ZSD je određena svrha zakona i propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

              Diskriminacijom u smislu toga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. toga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama (stavak 2. istog članka).

              Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. toga članka (stavak 3. istog članka).

              11. Člankom 4. stavkom 1. ZSD je propisano da će se poticanje na diskriminaciju smatrati diskriminacijom u smislu odredaba toga Zakona.

 

              12. Tužitelj je podnio posebnu tužbu za zaštitu od diskriminacije, u skladu s člankom 17. ZSD.

 

              13. Prema članku 20. stavku 1. ZSD ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama toga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

              14. Pravilno je utvrđen sadržaj tužbe tuženika u predmetu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i presude toga suda poslovni broj: Us II-77/20 od 28. travnja 2020., kao i od kakvog je to utjecaja na ishod ove parnice.

             

              15. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je društveni položaj tužitelja, kao poduzetnika, razmatrao kao osnovu za diskriminaciju u smislu članaka 1. i 4 ZSD, to jasno proizlazi iz točaka 12. do 14. obrazloženja presude.

             

              16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda izveo pravilan zaključak da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj po toj diskriminacijskoj osnovi, a što je bio dužan učiniti u skladu s člankom 20. stavkom 1. ZSD, pravilno pri tome cijeneći da je tuženik sporne navode u tužbi istaknuo kao stranka u sudskom postupku, da je tužba tuženika odbijena kao neosnovana, odnosno da je navedena presuda Visokog upravnog suda donesena u korist ovdje tužitelja pa stoga isti nije bio onemogućen u ostvarivanju svoga prava.

 

              16.1. Shodno navedenom, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev, u dijelu kojim se traži utvrđenje diskriminacije, odbio kao neosnovan uz pravilnu primjenu odredaba ZSD, uključujući i pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, u smislu članka 20. stavka 1. ZSD.

             

              17. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi od strane tuženika došlo do diskriminacije ili poticanja na istu u odnosu na tužitelja, nisu ispunjene ni propisane pretpostavke za naknadu štete u smislu članka 17. ZSD, u vezi s odredbama ZOO o naknadi štete.

             

              17.1. Slijedom toga, tužbeni zahtjev je i po ocjeni ovog suda neosnovan i u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu štete zbog diskriminacije. Tužitelj nije dokazao pravnu osnovu ni visinu štete, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, u smislu članka 20. stavka 1. ZSD i članka 221.a ZPP, te  materijalno pravo, odredbe ZSD i ZOO, kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i u tom dijelu.

             

              18. Prvostupanjska presuda ima u tom smislu jasne i logične razloge, koji nisu protivni izvedenim dokazima, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, a što žalba tužitelja nije uspjela dovesti u sumnju, pa se upućuje na razloge pobijane presude, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

              19. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.),  cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.

 

              19.1. Pri tome se napominje da je pobijanom presudom odlučeno i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka, na način da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti, uključujući i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 800,00 kn (točka I. stavak drugi izreke pobijane presude), pa je žalba i u tom dijelu neosnovana.

 

              20. Cijeneći navedeno, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

 

              21. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, trošak sastava odgovora na žalbu ne predstavlja potreban trošak postupka, u smislu članka 155. ZPP, pa su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani i odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude (članak 166. ZPP).

 

Sisak, 2. ožujka 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Ljiljana Milina, v.r.