Poslovni broj: Gž R-112/2023-3

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-112/2023-3

 

 

  R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Denis Pancirov Parcen članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., iz G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz B., protiv tuženika C. I. S. T. A. S., Podružnica Z. za graditeljstvo, OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva J., M. & S. d.o.o., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-2379/2021-31 od 14. studenog 2022.., u sjednici održanoj 2. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-2379/2021-31 od 14. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, i u dijelu pod točkom V. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, kao što se ukida i rješenje istoga suda pod istim poslovnim brojem, istoga datuma, kojim je dopuštena preinaka tužbe, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da Odluka od 29. listopada 2021., te pisana Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 3. studenog 2021., kojima je tuženik C. I. S. T. A. S., zbog osobno uvjetovanih razloga otkazao tužitelju M. S. ugovor o radu na određeno vrijeme od 20. rujna 2021., zaključen radi obavljanja poslova radnog mjesta skladištara, nije dopuštena, te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao 29. listopada 2021., niti 19. studenog 2021. (točka I. izreke). Istom presudom raskinut je ugovor o radu tužitelja S. M. i tuženika C. I. S. T. A. S., Podružnica Z. za graditeljstvo, sklopljen 20. rujna 2021. s 20. rujna 2022., s kojim danom tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika (točka II. izreke).  Tom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva da se kao dan prestanka radnog odnosa kod tuženika utvrdi dan donošenja prvostupanjske presude (točka III. izreke). Nadalje je tom presudom obvezan tuženik C. I. S. T. A. S., Podružnica Z. za graditeljstvo, tužitelju S. M. na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplatiti iznos od neto 28.125,00 kn/3.732,83 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena tekućom od 14. studenog 2022., kao od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana  (točka IV. izreke).

 

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi obvezan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn/870,99 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2022. do isplate (točka V. izreke).

 

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe tužitelja na pisanu odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 3. studenog 2021.

 

3. Protiv te presude i rješenja žali se tuženik pobijajući ih u cijelosti, ali kako nema pravni interes pobijati prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja, to je pobija u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, i u dijelu pod točkom V. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, kao i rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3.3. Žalba je osnovana.

 

4. Osnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda i rješenje ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, a  postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima tih odluka navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena odluka od 29. listopada 2021., odluka o otkazu ugovora o radu od 3. studenog 2021., zahtjev da se utvrdi da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao, zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa i zahtjev za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida radnog odnos. 

 

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 20. rujna 2021. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme do 20. rujna 2022., na temelju kojeg je tužitelj obavljalo poslove radnog mjesta skladištara, uz ugovoreni probni rad u trajanju od tri mjeseca.

 

6.1. Prvenstveno se ističe, a imajući u vidu sadržaj tužbenih zahtjeva tužitelja, da se u ovom slučaju radi o utvrđenju više odluka o otkazu ugovora o radu, i to "usmene" odluke od 29. listopada 2021. kojom je tog datuma tužitelj bio odjavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO). Naime, iz stanja spisa proizlazi da tuženik tog datuma nije donio pisanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, ali kako je prema tvrdnji tužitelja, voditelj radnika potvrdio da je dobio otkaz i kako je s tim datumom bio odjavljen kao osiguranik kod HZMO-a, to je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava radnika tuženiku 12. studenog 2021. protiv te odluke, a nakon toga i predmetnu tužbu 14. prosinca 2021., kojom traži utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika od 29. listopada 2021. zbog osobno uvjetovanih razloga, što je kao razlog bilo navedeno u odjavi tužitelja kod HZMO-a.

 

6.2. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je HZMO-a na temelju tuženikove prijave o promjeni osiguranja tužitelja izvršio brisanje prestanka svojstva osiguranika prethodnog datuma odjave od 29. listopada 2021., tako da je ponovnom tuženikovom prijavnom o prestanku osiguranja izvršena odjava s obveznog mirovinskog osiguranja s 19. studenog 2021., a što sve proizlazi iz podataka dostavljenih od strane HZMO-a (list 101. spisa).

 

6.3. Iz navedenog proizlazilo bi da tuženik osnovano tvrdi da odluka o otkazu od 29. listopada 2021. ne postoji, a odjava osiguranja tužitelja od 29. listopada 2021., koja je promijenjena i brisana po prijavi tuženika ne može se smatrati odlukom o otkazu, zbog čega se ne može prihvatiti ni zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj imao pravo na sudsku zaštitu u ovom postupku u odnosu na tu "nepostojeću, usmenu" odluku, jer je tužitelj tog datuma pa sve do 3. studenog 2021. bio radnik tuženika i tada mu nije prestao radni odnos, a što sve prvostupanjski sud nije imao na umu kod donošenja pobijane presude kada je utvrdio da ova odluka nije dopuštena.

 

7. U odnosu na odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 3. studenog 2021. (list 29. spisa), iz stanja spisa i pobijane presude proizlazilo bi da osnovano tuženik tvrdi da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda glede podnesenog zahtjeva za zaštitu prava protiv te odluke i rokova za podnošenje tužbe u odnosu na ovu odluku.

 

7.1. Naime, ne može se prihvatiti navod prvostupanjskog suda da je tuženik donio odluku o otkazu u pisanom obliku 3. studenog 2021., iz istih razloga kao "usmenu" odluka o otkazu od 29. listopada 2021. (kada ta odluka ne postoji, a ako je i postojala tada je opozvana prije podnošenja tužbe), kao ni ocjena toga suda da je osnovano tužitelj tijekom postupka proširio tužbeni zahtjev i na pisanu odluku od 3. studenog 2021., zbog čega je dopustio preinaku tužbe na temelju odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a, smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

 

7.2. Isto tako, ne može se prihvatiti ni navod prvostupanjskog suda da je neosnovan tuženikov prigovor da tužitelj nije podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu od 3. studenog 2021., kao ni zaključak toga suda da je tužitelj podnio zahtjev 12. studenog 2021., i to u odnosu na odluku tuženika od 29. listopada 2021., koja nije bila u pisanom obliku, pa tako i u odnosu na odluku o otkazu od 3. studenog 2021. jer je rok za podnošenje zahtjeva 15 dana, i time da je u formalnom smislu ispunjena pretpostavka za zahtijevanu pravnu zaštitu i u odnosu na odluku od 3. studenoga 2021.

 

8. Odredbom članka 133. stavkom 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. – u daljnjem tekstu: ZR), propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, time da prema stavku 2. iste zakonske odredbe ako poslodavac u roku od petnaest dana od  dostave zahtjeva zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

8.1. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu zaštitu svog prava pred nadležnim  sudom ne može tražiti radnik ako nije prethodno tražio zaštitu tog prava pred nadležnim tijelom poslodavca. Kako su rokovi iz navedene zakonske odredbe prekluzivni rokovi, protekom kojih radnik gubi pravo na ostvarenje prava iz radnog odnosa, to na iste sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.3. Tužitelj je predmetnom tužbom koja je podnesena prvostupanjskom sudu 14. prosinca 2021. postavio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje da odluka tuženika od 29. listopada 2021. nije dopuštena, dok je podneskom od 1. rujna 2022. proširio i tužbeni zahtjev na odluku od 3. studenoga 2021., koju je preinaku pobijanim rješenjem prvostupanjski sud dopustio.

 

8.4. Međutim, iz stanja spisa proizlazilo bi da osnovano tuženik tvrdi da je tužbu u odnosu na odluku od 3. studenog 2021. valjalo odbaciti jer da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz citirane odredbe ZR-a, i to iz razloga što tužitelj protiv te odluke nije podnio zahtjev za zaštitu prava.

 

9. Imajući na umu navedeno, u ovom postupku potrebno je nedvojbeno utvrditi kada je tužitelju dostavljena odluka tuženika od 3. studenog 2021. kojom mu je otkazan ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, te je li tužitelj protiv te odluke izjavio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava pa slijedom toga je li u roku podnio tužbu pred nadležnim sudom. Ovo stoga, jer se zahtjev koji je tužitelj podnio 12. studenoga 2021. protiv "usmene" odluke o otkazu od 29. listopada 2021. ne može smatrati zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava protiv odluke o otkazu od 3. studenog 2021., posebno kada se ima u vidu sadržaj toga zahtjeva za zaštitu i obrazloženja odluke od otkazu od 3. studenog 2021., a što sve osnovano u žalbi tvrdi i tužitelj.

 

10. Za ukazati je, a u odnosu na meritum spora glede odluke o otkazu ugovora o radu od 3. studenog 2021., da je odredbom članka 53. stavkom 1. ZR-a, propisano da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad, dok je stavkom 2. istoga članka, propisano da probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci, a stavkom 3. toga članka, propisano je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, s  time što je stavkom 4. istoga članka, propisano da na otkaz iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona i stavkom 5. propisano je da otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana.             

 

10.1. Pregledom odluke o otkazu od 3. studenog 2021. proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu iz razloga što nije pravovremeno i adekvatno izvršavao zadatke nužne za obavljanje poslova radnog mjesta skladišni radnik, zbog čega je tuženik kao poslodavac donio odluku o otkazu.

 

10.2. Iz ugovora od radu od 20. rujna 2021. proizlazi da je sklopljen sukladno odredbama članka 53. ZR-a te je ugovoren probni rad od tri mjeseca, kao i otkazni rok.

 

10.3. Za istaći je da je zakonska mogućnost ugovaranja probnog rada ustanovljena s ciljem da se kroz određeno vrijeme provjeri znanje i sposobnost radnika za obavljanje određenog posla. Smisao ugovaranja probnog rada je zaštita kako poslodavca tako i radnika.

 

11. Ako bi prvostupanjski sud utvrdio da je tužba protiv odluke o otkazu od 3. studenog 2021. dopuštena i podnesena u rokovima iz odredbi članka 133. ZR-a, tada bi u odnosu na tu odluku trebao utvrditi je li tuženik u obrazloženju otkaza obrazložio opravdanost razloga otkaza, a kako to propisuje odredba članka 120. ZR-a, pri čemu je potrebno posebno voditi računa da je otkaz dan za vrijeme probnog rada i da je diskrecijsko pravo tuženika ocijeniti je li tužitelj zadovoljio kriterije zbog provjere kojih je ugovorio probni rad, dok bi na tužitelju bilo da eventualno dokaže je li u postupanju tuženika bilo povreda iz odredbe članka 7. stavka 4. ZR-a.

 

12. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a i članka 370. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

13. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

1

3.1. U odnosu na odluku o troškovima postupka za istaći je da bi prema mišljenju ovoga suda stranci zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika pripadala u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom Tbr. 7. točke 2.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 149/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira koliko je radnji poduzela u visini od 200 bodova. Ovo stoga, jer se prvenstveno radi o postupku iz radnog odnosa radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, a ne o procjenjivom predmetu iz Tbr. 7. točke 1. Tarife, bez obzira što je zatražena i naknada štete. Zahtjev za naknadom plaće, odnosno naknadom štete u ovom slučaju ne može biti osnova obračuna troška kao da bi se radilo o procjenjivom predmetnu, jer ovaj zahtjev u cijelosti ovisi o zahtjevima radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu i u odnosu na te zahtjeve su se prvenstveno izvodili dokazi u ovom postupku, a o čemu će prvostupanjski sud voditi računa kod donošenja ponovne odluke o troškovima postupka.

 

14. U ponovno postupku prvostupanjski sud otklonit će počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka po uputama iz ovoga rješenje, nakon čega će ocijeniti sve dokaze na način određen odredbom članka 8. ZPP-a te će ovisno o tim utvrđenjima ponovno odlučiti o postavljenim tužbenim zahtjevima tužitelja novom, pravilnom i zakonitom odlukom.

 

U Splitu 2. ožujka 2023.