Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-253/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
suca Vladimira Ferenčevića kao predsjednika vijeća, te sutkinje Smiljke Premužić kao
članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća,
u pravnoj stvari tužiteljice R. Ć. iz D. S., OIB: …,
zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku iz D. S,
protiv 1. tuženika I. Ć. iz D. S., OIB: …,
zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz D. S., i

2. tužene B. K. iz D. S., OIB: …,
zastupane po punomoćnici M. T.-B., odvjetnici iz Z.,
radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude
Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-664/2019-34 od 27. prosinca 2021., u
sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-664/2019-34 od 27. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe, kao i zahtjev 2. tužene za
naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-664/2019-34 od 27. prosinca 2021. odlučeno je tako da izreka glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 18. travnja 2017.godine zaključen između prvotuženika I. Ć. iz D. S., i drugotužene B.

2 Poslovni broj: Gž-253/2022-3

K. iz D. S., gubi učinak prema tužiteljici R. Ć.
iz D. S., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje njezinog
potraživanja prema prvotuženiku I. Ć. tražbine u iznosu od 34.375,00 kuna
(slovima: tridesetčetiritisućetristosedamdesetpetkuna) s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljici parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici R. Ć. iz D. S., OIB …,
nadoknaditi prvotuženiku I. Ć. iz D. S., OIB
… trošak parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 kuna (slovima:
pettisućastopedesetšestkunaidvadesetpetlipa) i drugotuženoj B. K. iz
D. S., OIB … trošak parničnog postupka u iznosu
od 2.812,50 kuna (slovima: dvijetisućeosamstodvanaestkunaipedesetlipa), u roku od
15 dana.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog
pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud uvaži njenu
žalbu i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno da ukine
pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću uz obvezu tuženih
na naknadu troškova postupka, kao i troška žalbe.

3. 1. tuženik I. Ć. nije podni odgovor na žalbu tužiteljice.

4. 2. tužena B. K. u odgovoru na žalbu ističe da prvostupanjski sud nije
počinio niti jednu bitnu povredu postupka, da su navodi žalbe irelevantni za odluku u
ovoj pravnoj stvari, da je tužiteljice prekludirana u pravu za podnošenje tužbe, da je
prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, te predlaže da drugostupanjski
sud njenu žalbu odbije kao neosnovanu, te traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjska presuda nije proturječna
sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji
nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa kako prvostupanjska presuda nema
niti nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati to nije počinjena bitna
povreda parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točka 11. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., – dalje:
ZPP) na koju se u žalbi ukazuje.

6.2. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud ne
nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. ZPP-a na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj
dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je na temelju provedenih
dokaza, kao i njihovom pravilnom ocjenom sukladno članku 8. ZPP-a utvrdio sve
sporne i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je

3 Poslovni broj: Gž-253/2022-3

činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pobijanje dužnikove pravne radnje i to
ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18. travnja 2017. zaključenog između tuženih,
tako da zahtijeva da se utvrdi da isti gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je
potrebno za ispunjenje njezinog potraživanja prema 1. tuženiku tražbine u iznosu od

34.375,00 kn zajedno sa zateznim kamatama.

9. Tražbina za koju tužiteljica tvrdi da ima prema 1. tuženiku I. Ć. proizlazi iz
presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, broj Pn-
1269/2015-15 od 31. svibnja 2016. (list 14-18 spisa), koja je preinačena u odluci o
parničnom trošku presudom Županijskog suda u Puli – Pola, broj Gž-1486/2016-7 od

25. travnja 2018. (list 41-44 spisa), a prema kojim presudama je naloženo D. Ć. i
I. Ć. da ovdje tužiteljici R. Ć. nadoknade parnični trošak u iznosu od

34.375,00 kn. Pritom valja odmah napomenuti da tuženik I. Ć. citiranim
presudama nije presuđen da dosuđene parnične troškove nadoknadi ovdje tužiteljici
solidarno sa D. Ć., pa sukladno članku 161. stavak 1. ZPP-a proizlazi da je
obveza tuženika I. Ć. za namirenje navedene tražbine za parnični trošak 1/2,
odnosno iznos od 17.187,50 kn.

10. Tužiteljica tvrdi da je pravnom radnjom 1. tuženika, a zaključenjem ugovora o
dosmrtnom uzdržavanju sa 2. tuženom njoj nanijeta šteta, jer da tuženici osim imovine
koja je obuhvaćena tim ugovorom nemaju druge imovine iz koje bi tužiteljica mogla
namiriti svoje potraživanje.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio, a što zapravo nije niti sporno i proizlazi iz podataka
u spisu da su 1. tuženik I. Ć., kao primatelj uzdržavanja i 2. tužena B. K.,
kao davateljica uzdržavanja, zaključili dana 18. travnja 2017. kod javnog
bilježnika S. P. pod brojem OU-88/17 ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim
se 2. tužena obvezala doživotno uzdržavati 1. tuženika kao primatelja uzdržavanja, a
primatelj uzdržavanja 2. tuženoj kao davateljici uzdržavanja prenosi u vlasništvo
nekretnine navedene u predmetnom ugovoru, a upisane u zk.ul.br. 2175 k.o. D. S. I,
čkbr. 4636/1 (list 7-10 spisa).

12. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je suprotno stajalištu tužiteljice naplatno
raspolaganje, jer se obveza uzdržavanja preuzima za uzvrat prijenosu imovine.
Takovo stajališta zauzima i Vrhovni sud RH u svojim odlukama npr. Rev-1697/2011-2
od 6. svibnja 2015., br. Rev-2254/2011-2 od 21. listopada 2015.

13. Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao
ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je
trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo
biti nepoznato, a ako je treća osoba dužnikov bračni drug (kao u ovom predmetu)
smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu
vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, kako je to i propisano člankom 67. stavak 1. i

2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11.
78/15., 29/18., 126/21., 114/22. – dalje: ZOO).

4 Poslovni broj: Gž-253/2022-3

14. Tužba za pobijanje, a kada je u pitanju naplatno raspolaganje, može se podnijeti u
roku od jedne godine, a koji rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja
se pobija, odnosno dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju, kako je to i
propisano člankom 71. stavak1. i 2. ZOO-a. Ako se pravna radnja dužnika sastoji od
više odvojenih akata, kao u ovom slučaju od zaključenja ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju kod javnog bilježnika i potom predaje zemljišnoknjižnom sudu na
provedbu radi upisa prava vlasništva, tada je dužnikova radnja poduzeta u trenutku
kad je poduzet posljednji akt kojim se ta radnja okončava, a to je u ovom slučaju kada
je zahtjev za upis predan zemljišnoknjižnom sudu. Takovo stajalište zauzeo je Vrhovni
sud RH u više svojih odluka, nr. Rev-1828/2012, Rev-240/2016 od 8. prosinca 2020. i
Rev-973/2019-3 od 19. srpnja 2022.

15. Prema tome, budući da je zahtjev za uknjižbu vlasništva na temelju ugovora o
dosmrtnom uzdržavanju sačinjenog između tuženih 18. travnja 2017., zaprimljen kod
Zemljišno knjižnog odjela D. S. 19. travnja 2017., kako je to vidljivo iz izvatka iz
zemljišne knjige priloženog od strane tužiteljice u tužbu (list 11 spisa), a tužba je
podnesena 21. svibnja 2018., to je dakle tužba tužiteljice podnesena izvan roka
propisanog člankom 71. ZOO-a, jer je zadnji dan roka od jedne godine od poduzete
pravne radnje bio 19. travnja 2018., pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda
da je tužba pravovremena, odnosno da je neosnovan prigovor nepravovremenosti
istaknut od strane tuženih.

16. Prema tome, već zbog ovog razloga nepravovremenosti tužbe je trebalo istu odbiti.

17. Neovisno o tome i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da
tužiteljica nije dokazala da su ispunjene pretpostavke iz članka 66. stavak 1. i 2. i
članak 67. stavak 1. ZOO-a za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno da ničim
nije dokazala da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje njene tražbine, a što
već proizlazi i iz činjenice da nije niti pokušala provesti ovrhu radi namirenja svoje
tražbine, te nije niti predlagala dokaze na bitne okolnosti, dok s druge strane tuženici
su priložili potvrdu Financijske agencije da na računima 1. tuženika nije evidentirana
neprekidna blokada, a niti da bi bilo neizvršenih osnova za plaćanje, te 1. tuženik u
svom iskazu i tvrdi da ima ušteđevine i sredstava za platiti, ali da ga nije tražila da plati,
a i on ima potraživanja prema njoj i vodi ovrhu protiv nje.

18. Obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu pravilno je prvostupanjski sud
primijenio materijalno pravo, odredbu članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155.
ZPP-a kada je naložio tužiteljici da tuženicima nadoknadi parnični trošak, a koju visinu
troška tužiteljica posebno niti ne osporava.

19. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužba za pobijanje dužnikovih pravnih
radnji nije pravovremeno podnesena, to je valjalo i uz pravilnu primjenu materijalnog
prava odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, radi čega je njena žalba neosnovana, pa ju je
trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku pobijanu presudu sukladno članku 368. st. 2.
ZPP-a.

20. Budući da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, to je odbijen kao neosnovan i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

5 Poslovni broj: Gž-253/2022-3

21. Ovaj sud nije dosudio niti 2. tuženoj zatraženi trošak odgovora na žalbu, budući da isti po ocjeni ovoga suda, a sukladno članku 155. ZPP-a, nije bio potreban.

22. Radi svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 2. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Vladimir Ferenčević, v.r.