Poslovni broj Kž-445/2022-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-445/2022-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž.Lj., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 29. ožujka 2022. poslovni broj K-393/2020-20, u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I/ Povodom žalbi opt. Ž.Lj. i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. Ž.Lj. radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio samo kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

II/ Uslijed odluke pod I/ preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni i izriče da se opt. Ž.Lj. za kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

III/ Odbijaju se žalbe opt. Ž.Lj. i državnog odvjetnika, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu proglašen su krivim opt. Ž.Lj., zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, te je na temelju čl. 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju čl. 51. KZ/11 opt. Ž.Lj. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. Ž.Lj. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se dražvni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Protiv te presude žali se opt. Ž.Lj. po branitelju Z.Ž., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optužbenika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije, kao neosnovana.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.

 

6. Opt. Ž.Lj. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da postoji proturječje između razloga prvostupanjske presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima svjedoka. Međutim, obrazlažući ovaj žalbeni osnov opt. Lj. u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te da nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog čega da je pogrešno zaključio da je on (opt. Ž.Lj.) počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim prvostupanjskom presudom. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. Lj. prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Pri tome je za ukazati da neosnovano u žalbi navodi opt. Lj. da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu pri čemu je naročito dao ocjenu proturječnih dokaza, te na temelju takve valjane ocjene dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, o čemu će i nastavno biti riječi.

 

7. Opt. Lj. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. Lj. u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ustrajući u navodima iz obrane da nije počinio djela za koja se tereti, da je prvostupanjski sud ne kritički prihvatio iskaz svjedokinje žrtve L.Lj., bivše supruge optuženika, te iskaz svjedoka I.Lj., sina žrtve i optuženika. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. Ž.Lj. koji poriče počinjenje kaznenih djela za koja se tereti, ne osporavajući da je između njega (opt. Ž.Lj.) i žrtve L.Lj., bivše supruge optuženika, brak razveden 5. studenog 2019., ali da su i nakon toga nastavili živjeti u zajedničkom stanu, tako da su i zajedno spavali u istoj sobi, dok je u drugoj prostoriji spavao njihov sin I.Lj.. Opt. Ž.Lj. poriče da bi nakon razvoda braka pa sve do 11. ožujka 2020. riječima "napadao" svoju bivšu suprugu L.Lj. tako da bi ju psovao, vrijeđao, nazivao pogrdnim imenima, razbacivao stvari po stanu, a u jednom trenutku da je i fizički nasrnuo na svoju bivšu suprugu L.Lj. ali da ga je u tome spriječio sin I.Lj., te da bi uz to 11. ožujka 2020. bivšoj supruzi L.Lj. rekao da ju treba politi benzinom, zapaliti i da će biti mrtva. Takvu obranu opt. Ž.Lj. prvostupanjski sud je, prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedokinje žrtve L.Lj. i svjedoka I.Lj., ocijenio nevjerodostojnim. Naime, na temelju iskaza žrtve L.Lj. i svjedoka I.Lj., koje iskaze je ocijeno vjerodostojnim, prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. Ž.Lj. nakon što je razveden brak između optuženika i žrtve L.Lj., u više navrata svoju bivšu suprugu napadao riječima, psovao, vrijeđao, nazivao pogrdnim imenima, razbacivao stvari po stanu u kojem su nastavili zajednički život, te u srpnju 2019. i fizički nasrnuo na bivšu suprugu ali ga je u tome spriječio sin I.Lj., te uz to da je 11. ožujka 2020. žrtvi L.Lj., bivšoj supruzi, uputio prijeteće riječi da je treba politi benzinom, zapaliti i da će biti mrtva. Iskazi svjedokinje žrtve L.Lj. i svjedoka I.Lj. su sukladni iskazima svjedoka M. i A.L., susjeda optuženika i žrtve, koji u svojim iskazima navode da je u ljeto 2019. kod njih u stan došla žrtva L.Lj., vidno uzbuđena i uplašena, da je rekla da ju je napao bivši suprug opt. Ž.Lj., te je zamolila da se pozove policijske službenike, što je svjedokinja A.L. i učinila, a svjedok M.L. je otišao do stana obitelji Lj. gdje je zatekao opt. Ž.Lj. kako sjedi na podu i pored njega da je stajao optuženikov sin I.Lj., te je prišao i odvojio I.Lj. od Ž.Lj. tako da ne budu blizu jedan drugoga, te je tada od I.Lj. saznao da je opt. Ž.Lj. prigovao i prijetio žrtvi L.Lj.. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. Opt. Ž.Lj. se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali u žalbi ne konkretizira u čemu bi se očitovala ta povreda. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu, povodom žalbi optuženika i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je na štetu opt. Ž.Lj. povrijeđen kazneni zakon kada je optuženik proglašen krivim da je radnjama opisanim u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude počinio, u stjecaju, kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i prijetnja iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 u vezi čl. 51. KZ/11. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se u radnjama opt. Ž.Lj. opisanim u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude stječu sva bitna obijektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. To zbog toga što je opt. Ž.Lj. u vremenu od 5. studenog 2019. do 11. ožujka 2020., protivno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17, 126/19) nastavljajući nakon razvoda braka živjeti u zajedničkom stanu sa svojom bivšoj suprugom žrtvom L.Lj. i zajedničkim sinom I.Lj., u više navrata riječima napadao svoju bivšu suprugu L.Lj., vrijeđao, psovao, nazivao pogrdnim imenima, razbacivao stvari po stanu, pokušao je i fizički napasti ali je u nanošenju tjelesne ozljede spriječen postupanjem sina I.Lj., te svojoj bivšoj supruzi uputio riječi prijetnje da je treba politi benzinom, zapaliti i da će biti mrtva. Na taj način opt. Ž.Lj. je teško kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji, kod bivše supruge, dakle bliske osobe, psihičkim nasiljem prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost na koji način je žrtvu i doveo u ponižavajući položaj. Opt. Ž.Lj. je kao odrasla osoba bio svjestan da takvim svojim postupanjem kod bivše supruge vrijeđa njeno dostojanstvo, izaziva bojazan za sigurnost žrtve i dovodi je u ponižavajući položaj, pa kada je višekratno poduzimao takve radnje očito je želio dovesti do takvih posljedica kod žrtve. Međutim, upućene prijetnje ne ukazuju na to da bi optuženikova izravna namjera bila usmjerena na ostvarivanje prijetnje kao zasebne radnje, već su naprijed navedene upućene prijeteće riječi dio optuženikove jedinstvene djelatnosti, a koja je predstavljala nasilničko ponašanje u obitelji. Stoga se prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u ovom konkretnom slučaju radi o prividnom stjecaju (konsumpciji) zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela, pri tome se kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje i kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, kao sporedno djelo, zbog čega ovo potonje kazneno djelo ne egzistira kao samostalno, već je konzumirano u radnji ostvarenja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11. Kraj takvog stanja stvari valjalo je povodom žalbe optuženika i državnog odvjetnika po službenoj dužnosti na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu i izreći da je opt. Ž.Lj. radnjama opisanim u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude počinio samo kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 (odluka pod I/ izreke).

 

9. Nisu osnovane žalbe opt. Ž.Lj. i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. Ž.Lj. za kazneno djelo nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom optuženiku na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od tri godine, kao pod II/ izreke. Pri tome je za ukazati da je žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 467. st. 2. u vezi čl. 469. t. 5. ZKP/08, zbog preinačenja prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela, kao pod I/ izreke ove drugostupanjske presude, postala bespredmetna.

 

10. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

11. Nije osnovana žalba opt. Ž.Lj. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. To zbog toga što je prvostupanjski sud, kada je optuženika proglasio krivim, pravilno na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka, sudski paušal od 500,00 kuna.

 

 

 

12. Slijedom navedenog valjalo je žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbiti kao neosnovane, te u nepreinačenom dijelu na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku persudu, kao pod III/ izreke ove presude.

 

Osijek, 2. ožujka 2023.