Kž-221/2022-4

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-221/2022-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. D. zbog kaznenog djela iz članka 139. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe braniteljice optuženika S. Š., odvjetnice u R., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 26. svibnja 2022. br. K-859/2016-27, u sjednici vijeća održanoj dana 02. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba optuženika D. D. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-859/2016-27 od 26. svibnja 2022. u točki I. izreke, temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19 -dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog toga suda pod br. K-859/2016. od 28. studenog 2016., dok je u točki II. Izreke optuženi D. D. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Točkom III. izreke, na temelju članka 56. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. U točki IV. izreke optuženi je, temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobođen od obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. D. po braniteljici, odvjetnici S. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se žalba kao pravovremena i osnovana uvaži te pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća odluka, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis od 21. listopada 2022. pod br. KŽ-DO-270/2022.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije dao potpune jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega da se pobijana presuda ne može ispitati, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, sadržajno razmatrajući navode žalbe vezano za ovaj žalbeni osnov proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

 

6.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrdio da niti jedna povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi pobijanom presudom, nije počinjena.

 

7. Nije u pravu optuženi niti kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u ovom slučaju sukladno članku 3. stavku 2. ZKP/08 trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“ te donijeti oslobađajuću odluku, a kako tako nije postupio, da je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

7.1. Valja prvo kazati da je načelo „in dubio pro reo“ propisano člankom 3. stavkom 3. ZKP/08 u kojem stoji da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a ne stavka 2 članka 3. ZKP/08 kako to pogrešno navodi žalitelj koji propisuje teret dokazivanja u kaznenom postupku.

 

7.2. Međutim, suprotno stajalištu žalitelja u konkretnom slučaju, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije bilo nikakve dvojbe u pogledu odlučnih činjenica kako onih koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela prijetnje, tako i u pogledu činjenica o kojima ovisi primjena odredaba kaznenog zakona, a za slučaj kojih dvojbi bi bilo mjesta primjeni načela „in dubio pro reo“ propisanog člankom 3. stavkom 3. ZKP/08.

 

7.3. Prema tome, žalba žalitelja izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

 

8. Također, nije u pravu optuženi niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona (materijalnog prava). Naime, iako u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu. To što optuženi smatra da u njegovom ponašanju nema obilježja kaznenog djela prijetnje i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava ovaj žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

9. Optuženi se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te u žalbi ukazuje na, s jedne strane, razlike u iskazima oštećenog V. H. koje bi upućivale na to da utuženi događaj nije prijavio iz straha od optuženika, već po nalogu svog poslodavca D. V., koji je u zavadi sa optuženim, a sa druge strane na svjedoke I. M. i T. Š., koji bi bili neposredni svjedoci i koji su čuli cjelokupni razgovor između optuženog i oštećenog te potvrdili da tada nikakvih prijetnji niti uznemirenosti nije bilo, pa da niti jedan dokaz proveden tijekom postupka nije bez svake sumnje potvrdio da bi optuženi bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

9.1. Međutim, suprotno izloženom stajalištu žalitelja, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenog V. H. nalazeći da je jasan, detaljan i okolnosan te u suglasnosti sa iskazom svjedoka D. V., kojemu se oštećeni odmah nakon terećenog događaja obratio te mu ispričao što se dogodilo, pri čemu je, kako navodi svjedok D. V., oštećeni izgledao uznemireno, a događaj je oštećeni isti dan i prijavio policijskim djelatnicima.

Posve je deplasiran žalbeni navod žalitelja da bi optuženi bio u zavadi sa svjedokom D. V., inače gradonačelnikom grada K., pa da je u stvari oštećeni događaj prijavio po njegovom nalogu, kao svoga poslodavca. Suprotno tomu, oštećeni je u svom iskazu izložio sasvim prihvatljive razloge zbog kojih je događaj odlučio prijaviti policiji te naveo da je bio novi u svom poslu prometnog redara, do sada se sa ovakvim situacijama nije susreo, a inače uslijed upućenih prijetnji je bio u šoku i strahu. I po stajalištu ovoga suda, u situaciji kada je oštećeni u svojstvu prometnog redara došao u ured gradonačelnika i ispričao mu neugodni događaj u kojem bi mu optuženi uputio riječi prijetnje da će mu otkinuti glavu, zbog nepropisnog parkiranja, sasvim je logično i životno da mu gradonačelnik tada sugerira događaj prijaviti policiji, iako se svjedok D. V. u svom iskazu nije mogao sjetiti da li je oštećenika uputio da događaj prijavi policiji.

 

9.2. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iskazi svjedoka I. M. i T. Š. ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenog, iako bi ti svjedoci, kako proizlazi iz njihovih iskaza bili neposredni očevici ovoga događaja. Pri tomu valja uzeti u obzir da su ti svjedoci opisivali terećeni događaj nakon gotovo šest godina, a suviše toga oboje su bili zaposlenici u optuženikovom restoranu, a koje okolnosti doista dovode u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza. Naime, svjedok T. Š. u svom iskazu iskazuje da bi optuženik mlađem gospodinu za kojega misli da se zove V. rekao da nije u redu da lijepi na njegov automobil kazne za krivo parkiranje, a ne na ostale automobile, pri čemu nije bilo vrijeđanja, vikanja ili pljuvanja, dok bi svjedokinja I. M. ustvrdila da bi došao komunalni redar i stavio kaznu na vozilo, a da bi mu optuženi kazao da se nekome kazne lijepe a nekome ne i da joj nije poznato da bi mu rekao neke druge riječi. Iz iskaza oboje svjedoka bi proizlazilo da su dobro čuli upućene riječi optuženika oštećenom, jer su sjedili na šanku udaljenom od mjesta događaja metar ili dva.

Međutim, da su doista čuli razgovor između optuženog i oštećenog tada bi potvrdili i obranu optuženika u kojoj je naveo da je prvo upitao redara zašto mu stavlja tu opomenu na što da bi mu oštećeni rekao da su mu tako rekli, da tu opomenu nalijepi na njegovo vozilo, nakon čega je oštećenog upitao koju školu je završio, a ovaj mu odgovorio, prometni fakultet, pa da je oštećenom potom kazao zašto dozvoljava da manipuliraju s njim jer da je smatrao ako se dolazi, stavljaju se svima kazne, oštećeni da je kazao da su mu rekli da napravi tako, da ga je poslao gradonačelnik jer bi ga prijavio M. Ž. i tu da je razgovor završio.

Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iskazi tih svjedoka doista ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenog, kako to pogrešno smatra žalitelj.

 

9.3. Nadalje, osnovano prvostupanjski sud utvrđuje i da inkriminirane riječi koje je uputio optuženi oštećenom, da će mu idući put glavu otkinuti ako ponovno dođe, su doista po svom karakteru u svemu podobne da kod osobe kojoj su upućene izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i nespokojstva, a što se uostalom i dogodilo budući je oštećeni djelo prijavio policiji odmah istoga dana, nakon sat ili dva od njegova počinjenja, a što, kako pravilno nalazi prvostupanjski sud, pokazuje da je izrečene prijetnje doista ozbiljno shvatio. Uostalom oštećenik je u tom pravcu u svom iskazu dao sasvim logične razloge.

Stoga je sasvim neživotan stav žalitelja da se „otkidanje glave“ ne može smatrati objektivno ozbiljnom prijetnjom podobnom za izazivanje straha kod druge osobe.

 

9.4.  Prema tome, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

 

10. Iako se optuženi ne žali zbog odluke o kazni, žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sukladno članku 478. ZKP/08, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni.

 

10.1. Polazeći od toga da odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno kao olakotno optuženiku cijenio da je otac jednog malodobnog djeteta te njegove socijalne prilike, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost, pa ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, na rok kušnje od dvije godine, a koja kazna je u svemu primjerena težini počinjenog djela, svim okolnostima pod kojima je djelo počinjeno te je primjereno svrsi kažnjavanja, pa će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i specijalne prevencije.

 

11. Zbog svega navedenog, kako žalba optuženog nije osnovana, to je valjalo, temeljem članka 482. ZKP/08, odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Šibeniku, 02. ožujka 2023.

 

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                  Nives Nikolac,v.r.