1

 

Poslovni broj: Kž-172/2019-3

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik

            Poslovni broj: Kž-172/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Zorana Čengije, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. L., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, pod poslovnim brojem K-79/2019-14 od 11. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.

 

r i j e š i o j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici, pod točkom 1. izreke presude optuženik B. L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela krivotvorenje isprave, opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, te je na temelju istih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od  6 (šest) mjeseci da bi nakon toga na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 optuženiku bila izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju odredbe  članka 79. KZ/11 od optuženika su trajno  oduzeti predmeti konstatirani na potvrdama PU … o privremenom oduzimanju predmeta broj ser. br. 579013 od 13.4.2018. (1. ulazni računi I. d.d. za "PUO Š." vl. D. Š. iz K.; 2. ulazni računi I. d.d. za 2016. g., ukupno 137 računa; 2. ulazni računi PZ. P. za 2016., ukupno 9 računa; 3. ulazni računi I. d.d. za 2017., ukupno 86 računa; 4. ulazni računi PZ. P. za 2017., ukupno 2 računa) i potvrdi ser. br. 579070 od 18.4.2018. (1. poslovna dokumentacija "PUO Š.", vl. D. Š., K., URA "PZ. P." P. za 2015 godinu, ukupno 13 računa, te URA I. d.d. Z." za 2015. godinu, ukupno 162 računa; 2. Posl. dokumentacija "PUO Š.", vl. D. Š., K., URA "PZ P." P. za 2018. godinu, ukupno 3 računa).

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 optuženiku B. L. naloženo je da na ime troškova kaznenog postupka isplati iznos od 157,00 kuna te s naslova paušala iznos od 800,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.3. Pod točkom II. izreke presude optuženi B. L. je na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe da bi s namjerom pomogao D. Š. s ciljem da on djelomično izbjegne plaćanja poreza, daje netočne podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna čime bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - pomaganjem u utaji poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 38. KZ/11.

 

1.4. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08 te nužni izdatci optuženika padnu na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio Općinski državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a), zbog povrede kaznenog zakona (čl. 469. st. 1. ZKP-a) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1. ZKP/08.), s prijedlogom da „presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6. Državni odvjetnik pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08) navodeći da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, u znatnoj mjeri proturječni i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku i samih isprava i zapisnika. Žalitelj apostrofira iskaz svjedoka D. Š. u kojem je isti jasno i decidirano opisao kako je došao do ovih računa navodeći da ih je dobio upravo od okrivljenog B. L. za određeni novčani iznos. Iako je sud iskaz D. Š. i iskaze svjedoka saslušanih tijekom postupka prihvatio zaključivši da su isti logični, uvjerljivi i nisu u suprotnosti sa drugim provedenim dokazima, sud zaključuje da nije dokazano da je okrivljenik B. L. počinio kazneno djelo pomaganjem u utaji poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. u svezi članka 38. Kaznenog zakona, na koji način sud čini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

 

6.1. Državni odvjetnik pobija presudu suda prvog stupnja i zbog povreda Kaznenog zakona navodeći da je prvostupanjski sud svojim zaključkom da u konkretnom predmetu nedostaju dokazi koji bi potvrđivali da se u cilju uvećanja troškova poslovanja u određenom poreznom razdoblju odbio pretporez u ukupnom iznosu od 119.622,32 kune jer ovaj novčani iznos obuhvaća zbroj utajenog poreza u razdoblju od 2 godine i 8 mjeseci, povrijedio odredbu članka 256. stavak 1. KZ/11 jer se on za svako porezno razdoblje mora promatrati odvojeno kao protupravna radnja.

 

6.2. U članku 256. stavak 1. KZ/11 ne spominje se obračunsko razdoblje, niti mjesečno, niti tromjesečno, niti godišnje. U navedenom članku Kaznenog zakona naveden je uvjet da mora doći do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna. Kako je u konkretnom slučaju utajen porez u iznosu od 119.622,32 kune, taj uvjet je zadovoljen te je pobijanom presudom povrijeđen Kazneni zakon u kojem se izrekom ne navodi da iznos umanjene porezne obveze za jednu kalendarsku godinu treba prelaziti 20.000,00 kuna.

 

6.3. Žalitelj ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodeći da je nejasno kako je prvostupanjski sud došao do zaključka da ne bi bilo dokaza u odnosu na okrivljenika B. L. kao počinitelja kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. u svezi članka 38. KZ/11 kad je u isto vrijeme D. Š. oglašen krivim za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11. Činjenično stanje se je moglo potpuno utvrditi provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kojim bi se utvrdio koliki je iznos utajenog poreza i iznos utajenog poreza na dobit, u kojoj kalendarskoj godini, odnosno u vremenskom ili poreznom razdoblju koji je sporan za sud.

 

7. Žalba  državnog odvjetnika je osnovana.

 

7.1. U pravu je državno odvjetništvo kada u žalbi obrazlaže žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer iako je žalba podnijeta zbog žalbenih osnova povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbeno se radi o tome da se u žalbi ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 – ne navođenje razloga o odlučnim činjenicama, odnosno, njihovoj nejasnoći.

 

7.2. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da je za pomaganje nužno da počinitelj mora biti svjestan da glavnog počinitelja podupire u njegovoj radnji i svojom sviješću obuhvatiti sva obilježja kaznenog djela glavnog počinitelja, te da je i prema tvrdnjama D. Š. optuženik L. B. samo donosio lažne račune I. d.d. Z. za što je dobivao određenu novčanu naknadu, tada nedostaju dokazi da bi opt. L. B. znao da će Š. D. utajiti porez korištenjem takvih računa i to u iznosu koji će prelaziti 20.000,00 kn u određenom poreznom razdoblju. Još se u obrazloženju navodi da konkretnom predmetu nedostaju dokazi koji bi potvrđivali da se u cilju uvećanja troškova poslovanja u određenom poreznom razdoblju odbio pretporez u ukupnom iznosu od 119.622,32 kn jer ovaj novčani iznos obuhvaća zbroj utajenog poreza u razdoblju od 2 godine i 8 mjeseci, što je protivno članku 256. stavak 1. KZ/11 jer se on za svako porezno razdoblje mora promatrati odvojeno kao protupravna radnja.

 

7.3. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je vrlo paušalno naveo kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11, pozivajući se na odredbu članka 84. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te isti citira. Pri tome je prvostupanjski sud propustio cijeniti biće kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11, a koji zakonski propis ne sadrži poveznicu s obračunskim razdobljima iz posebnih poreznih propisa, u konkretnom slučaju gore navedenog poreznog propisa. U tom smislu sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge zbog čega bi se vezanje kaznenog djela utaje poreza uz obračunsko razdoblje za prijavu i obračun poreza na dodanu vrijednost povezivalo s činjenicom da bi počinitelj ovog kaznenog djela morao utajiti iznos veći od 20.000,00 kuna kroz razdoblje od 3 mjeseca. Pri tome nije pojašnjeno zbog čega se inkriminirano razdoblje počinjenja utaje poreza mora vezivati uz posebna kraća ili dulja vremenska razdoblja, te se ukazuje u potpunosti nelogičnim da bi D. Š. pribavio lažne račune, a bez da bi od toga imao ikakve koristi. Stoga je ispravna tvrdnja državnog odvjetništva da uporaba lažnih maloprodajnih računa sama za sebe, bez stjecaja s predmetom utaje poreza nema apsolutno nikakvog smisla. Prema tome, i u tom dijelu izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se kompletna presuda ne može ispitati.

 

8. Zbog navedenog u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni u znatnoj mjeri su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već izvedene dokaze i po potrebi provesti nove dokaze i to financijsko-knjigovodstveno vještačenje kojim će se utvrditi jesu li predmetni računi fiskalizirani, jesu li predmetni računi evidentirani u Knjigu ulaznih računa u PUO D. Š. u razdoblju od 2. veljače 2015. do 31. listopada 2017., te utvrditi da li je, u odnosu na PUO D. Š. došlo do smanjenja ili neutvrđivanja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna u svakom obračunskom razdoblju, od 2. veljače 2015.  do 31. listopada 2017.

 

10. Nakon toga će prvostupanjski sud sve izvedene dokaze detaljno i sveobuhvatno analizirati, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te se vrijednosno odrediti prema njima, i time otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom i naposljetku donijeti novu odluku, koju će valjano obrazložiti, sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08. Ukazuje se prvostupanjskom sudu,s obzirom na protek vremena, pribaviti novi izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

 

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

 

U Dubrovniku 2. ožujka 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                      Pero Miloglav