- 1 -              Rev 2759/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2759/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. T., D., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & p., Z., protiv tuženika H. H. p. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica N. L., diplomirana pravnica i zaposlenica tuženika, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-219/2018-2 od 4. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-761/17-75 od 11. prosinca 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14.3.2014. godine, posl. br. HP-02/2-000280/14, tuženika HP H. p. d.d., Z., OIB: … , kojom je tužitelju N. T. iz D., OIB: … , otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.10.2009. godine i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Inženjer informatičke podrške u Divizija podrška, na području G. Z. i Zagrebačke županija, odnosno ukoliko isto više ne postoji na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, njegovom znanju i sposobnostima, u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22.11.2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložio ovom revizijskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Postupajući po odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Neosnovano tuženik u reviziji ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom na to da ovaj sud smatra kako nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu valja reći i to da tuženik ne obrazlaže zašto smatra da su nižestupanjske odluke zahvaćane navedenom bitnom povredom odredaba parničnog postupka, već u većem dijelu predmetne revizije iznosi vlastite ocjene izvedenih dokaza i donesenih zaključaka u pogledu toga te na taj način osporava utvrđeno činjenično stanje, a što nije dopušten revizijski razlog.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na radno mjesto Inženjera informatičke podrške u Diviziji podrška.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu od 1. listopada 2009. radio kod tuženika na radnom mjestu Inženjera informatičke podrške u Diviziji podrške na području grada Z. i Zagrebačke županije,

- da je tuženik 14. ožujka 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga,

- da je tuženik prije otkazivanja proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem i da je donio Program zbrinjavanja viška radnika u koji je uvršten tužitelj kao tehnološki višak,

- da su na radnom mjestu Inženjera informatičke podrške u Diviziji podrške na području grada Zagreba i Zagrebačke županije radila sveukupno tri izvršitelja, od kojih je jedino tužitelju otkazan ugovor o radu,

- da je u obrazloženju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu  navedeno kako su se gospodarske okolnosti u kojima tuženik posluje u značajnoj mjeri pogoršale i da posluje s gubitkom čime je ugrožena poslovna likvidnost društva, radi čega je prestala potreba za radom tužitelja,

- da je tuženik 31. prosinca 2013. donio Program zbrinjavanja viška radnika,

- da se Glavno radničko vijeće usprotivilo namjeravanom prijedlogu Programa zbrinjavanja viška radnika, između ostalog i zbog nesklada između godišnjeg ocjenjivanja i bodovanja u skladu s kriterijima utvrđenim u postupku,

- da su Programom zbrinjavanja viška radnika definirani zakonski kriteriji koji zajedno mogu iznositi od 6,5 do 30 bodova i dodatni koji mogu iznositi maksimalno 70 bodova,

- da je tužitelj na temelju zakonskih kriterija dobio ukupno 7 bodova, a ostala dva radnika na navedenom radnom mjestu 21 (P.) i 7,5 bodova (G.), dok je na temelju dodatnih kriterija tužitelj dobio 2 boda, P. 48, a G. 66.,

- da je dodatni kriterij, koji se temelji na ocjeni učinkovitosti, stručnosti i kvaliteti obavljenog rada bio primarni kriterij u Programu s obzirom na to da je nosio najveći mogući broj bodova,

- da tuženik nije dostavio radničkom vijeću potpune podatke i objašnjenje u odnosu na primjenu dodatnih kriterija, kao ni podatke i obrazloženje socijalnog kriterija koji nije primijenjen na sve usporedne radnike.

 

9. Na temelju tih utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da tuženik prilikom uvrštavanja tužitelja u Program zbrinjavanja viška radnika na njega nije primijenio dodatni socijalni kriterij, a niti je pravilno primijenio kriterij rada, čime je tužitelja stavio u nepovoljniji položaj glede otkazivanja prema radnicima mjerodavnim za usporedbu, odnosno tuženik je neosnovano tužitelja uspoređivao sa radnicima P. i G. s obzirom na to da mu je samo radnik P. bio usporedni radnik i to djelomično te da nije dokazao je li tužitelja kao radnika sa završenim informatičkim fakultetom mogao osposobiti tj. prekvalificirati za obavljanje poslova radnog mjesta programera za kojima je bila potreba, odnosno da je to pokušao učiniti. Slijedom navedenog, sudovi su ocijenili da se tuženik prilikom otkazivanja predmetnog ugovora o radu nije savjetovao s radničkim vijećem u skladu s odredbom članka 149. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR) i da je kod otkaza postupio suprotno odredbi čl. 107. st. 3. ZOR s obzirom na to da nije poštovao socijalne kriterije i kriterij rada koje je sam propisao i na temelju kojih je izvršio bodovanje svojih radnika. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, tuženiku je naloženo vratiti tužitelja na rad u skladu s odredbom čl. 116. st. 1. ZR.

 

10. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 107. i 149. ZR. Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

11. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

12. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

13. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

 

14. Tužitelju nije dosuđena naknada troška sastava odgovora na reviziju (toč. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 1. ožujka 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Željko Šarić, v.r.