- 1 -              Revd 623/2023-2

Broj: Revd 623/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice A. M., OIB ..., II. tužiteljice A. M., OIB ..., III. tužitelja I. M., OIB ... i IV. tužitelja A. M., OIB ..., svi iz K., i svi zastupani po punomoćniku V. G., odvjetniku u S., protiv tuženika C. d.o.o., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-398/2022-15 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-330/16 od 30. travnja 2019., na sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-398/2022-15 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-330/16 od 30. travnja 2019.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje se odnosi na tumačenje pretpostavki na temelju kojih dolazi do oslobođenja od odgovornosti u primjeni odredbe čl.1067.st.2. Zakona o obveznim odnosima te tumačenje pretpostavki u kojima dolazi do oslobađanja ili djelomičnog oslobađanja od odgovornosti u primjeni odredbe čl.25.st.2. Zakona o zaštiti na radu.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanje koje se odnosi na tumačenje pretpostavki na temelju kojih dolazi do oslobođenja od odgovornosti poslodavca u smislu odredaba čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. U obrazloženju postavljenog pitanja i njegove važnosti iznosi svoju ocjenu činjenica utvrđenih u postupku i svoje viđenje postojanja egzoneracijskih razloga. Pritom se poziva na suprotnu praksu u vidu odluka ovoga suda koja naznačuje u prijedlogu te se poziva i na odluku ovoga suda broj Revd-1718/2020-2 od 23. rujna 2020. kojom da je tužiteljima u odnosu na raniju odluku Županijskog suda u Splitu dopuštena revizija glede sličnog pitanja.

3.1. Prije svega, tuženika valja ukazati da je njegovo pitanje općenito i da se zapravo svodi na tumačenje odgovarajućih odredbi Zakona. U tim su odredbama jasno propisani egzoneracijski razlozi koji se primjenjuju u odštetnoj parnici. Međutim, postojanje bilo kojeg od njih u parnici se utvrđuje na temelju svih izvedenih dokaza pri čemu sud formira svoj zaključak o njihovom (ne)postojanju. Dakle, postojanje ili nepostojanje takvih razloga svodi se na okolnosti svakog konkretnog slučaja pa se time i samim pitanjem zapravo zadire u činjenična utvrđenja suda koja u revizijskom stadiju postupka nije moguće ispitivati. Stoga niti dostavljena sudska praksa nije od utjecaja jer se odnosi na drugačije činjenične i pravne situacije.

3.2. Točno jest da je ovaj sud rješenjem Revd-1718/2020-2 od 23. rujna 2020. dopustio tužiteljima u ovoj istoj pravnoj stvari, a u odnosu na raniju odluku suda drugoga stupnja podnošenje revizije. Međutim, to ne samo iz razloga i pitanja za koje tuženik navodi da je slično njegovom iz ovog prijedloga već i zbog pitanja koje se odnosi na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Povodom tako dopuštene revizije ovaj je sud donio odluku broj Rev-165/2021-2 od 1. veljače 2022. kojom je ukinuo raniju odluku suda drugoga stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje nakon kojega je donesena ovdje pobijana odluka. U toj je odluci ovaj sud prvenstveno utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog čega je tu raniju odluku i ukinuo i pri tome je izrazio pravno shvaćanje prema kojem se u slučaju utvrđivanja egzoneracijskih razloga treba sagledati i cijeniti okolnosti konkretnog događaja uključivši i postupke radnika i poslodavca. Dakle, ovo pravno shvaćanje jasno upućuje na ono što je navedeno u točki 3.1. obrazloženja ove odluke, odnosno jasno upućuje na to da odluka o postojanju takvih razloga ovisi o utvrđenim činjenicama koje nisu i ne mogu biti istovjetne u svakom konkretnom slučaju. Stoga nije bilo uvjeta za intervenciju ovoga suda.

4. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 1. ožujka 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.