1              Poslovni broj: I Kž-Us-129/2022-4

Poslovni broj: I Kž-Us-129/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. K. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. rujna 2022. broj K-Us-22/2022-15, u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe USKOK-a i optuženika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog V. K. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude, pa ga je na temelju članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju tri godine.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., (ispravni bi bilo i 126/19. i 80/22.) dalje: ZKP/08.) optuženi V. K. oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. i trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv te presude žale se USKOK i optuženi V. K.

 

2.1. USKOK se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

 

2.2. Optuženik se žali po branitelju A. M., odvjetniku u Z., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da "Vrhovni sud ne potvrdi donesenu presudu, već da okrivljenog oslobodi, ili da vrati Sudu I stupnja na ponovno odlučivanje ili da primijeni zakonske odredbe i umanji kaznu zatvora, ili da istu zamijeni uvjetnom kaznom zatvora“.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe USKOK-a i optuženika nisu osnovane.

 

6. Iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe sve žalbene osnove osim zbog troškova kaznenog postupka, navodima žalbe obrazlaže tek pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni, dok ostale žalbene osnove nisu argumentirane.

 

7. Ispitivanjem, pak, pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku bitnu postupovnu povredu odnosno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen zakon, na što pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08.

 

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik nalazi da sud prvog stupnja nije raspolagao niti jednim dokazom na temelju kojeg bi sa potrebnom sigurnošću utvrdio da je on počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim i to povezivanjem u zajedničko djelovanje sa S. B., I. B., F. N. i D. M. radi nabave i prodaje droge marihuane na ilegalnom tržištu Republike Hrvatske, na način da je na području Bosne i Hercegovine pribavljao veće količine droge marihuane i prodavao je I. B. u Republici Hrvatskoj, a u koju svrhu je angažirao S. B. da organizira i usmjerava prijevoz marihuane u Republiku Hrvatsku tako da je prevozi F. N. i predaje I. B. i D. M. u okviru čega je F. N. u tri navrata prevezao drogu iz Bosne i Hercegovine kako je to opisano u tri posebne alineje izreke pobijane presude. Međutim, takvim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu povezivanja optuženika sa S. B., I. B., F. N. i D. M. u zajedničko djelovanje u sastavu zločinačkog udruženja (točke 8. i 8.1.- 8.2. pobijane presude) i u pogledu pojedinih radnji pojedinih pripadnika zločinačkog udruženja opisanih u tri posebne alineje izreke pobijane presude (točke 8.3 – 8.5.1. pobijane presude).

 

8.1. Naime, prvostupanjski sud je svoj pravilan zaključak utemeljio na izvedenim dokazima, a osobito na iskazima svjedoka S. B. koji je potvrdio istinitost svih činjeničnih navoda optužnice i F. N. koji je prevozio marihuanu, evidencijama prijelaza graničnih prijelaza, rezultatima posebnih dokaznih radnji odnosno sadržaju komunikacije koju su putem mobitela izmijenili optuženik i svjedok I. B. te prihvaćenim dijelovima iskaza svjedoka M. N., D. A., D. M., N. P. i I. B.

 

8.2. Protivno prigovorima optuženika prvostupanjski je pažljivo, detaljno i kritički vrednovao iskaze svjedoka te je uvjerljivo obrazložio razloge zbog kojih je kao istinite  prihvatio samo pojedine dijelove iskaza svjedoka M. N., D. A., D. M., N. P. i I. B. koji su redom iskazali kako optuženik s krijumčarenjem droge nije imao nikakve veze (svjedoci N., A., B.) odnosno kako ga uopće ne poznaju (svjedok D. M.).

 

8.3. Naime, prvostupanjski sud je s pravom ocjenu vjerodostojnosti svjedoka doveo u vezu s činjenicom da su svjedoci I. B., F. N., S. B. i D. M. ranije osuđeni kao pripadnici zločinačkog udruženja u sklopu kojeg je optuženik na području Bosne i Hercegovine iz Crne Gore pribavljao drogu i prodavao je I. B. u koju svrhu je angažirao S. B. da organizira i usmjerava prijevoz marihuane na način da je prevozi F. N. i predaje I. B. i D. M., za što se optuženika i tereti u ovom postupku, kao i da su svjedoci M. N. i N. P. ranije osuđeni kao pripadnici tog zločinačkog udruženja, a svjedok D. A. kao osoba koja je marihuanu nabavljala od I. B. i dalje je prodavala. U tom kontekstu prvostupanjski je sud s pravom uspoređivao iskaze imenovanih svjedoka sa sadržajem osuđujuće presude koja je protiv njih donesena, pri čemu nije bez važnosti niti to što su svjedoci S. B., M. N., F. N., D. M. i N. P. priznali počinjenje djela, dok je svjedok I. B. osporavao samo visinu pribavljene imovinske koristi.

 

8.4. S tim u vezi treba naglasiti da prvostupanjski sud ove osuđujuće presude, ispravno, nije uzeo kao temelj za zaključak o krivnji optuženika niti je iz tih presuda izveo bilo kakav nepovoljan zaključak za optuženika u pogledu ocjene o počinjenju inkriminiranog kaznenog djela, nego je s pravom te pravomoćne presude uzeo kao temelj za ocjenu nevjerodostojnosti dijelova iskaza M. N., D. A., D. M., N. P. i I. B., odnosno vjerodostojnosti iskaza svjedoka S. B. i V. K.

 

8.5. Tako je sud prvog stupnja dao potpunu i pravilnu ocjenu vjerodostojnosti svjedočkog iskaza I. B., na čiji se iskaz osobito upire u žalbi te je opravdano otklonio kao neistinit dio iskaza svjedoka I. B. da je drogu kupovao od jednog S., a ne od optuženika s kojim se jedino bavio "švercom" automobila. Naime, neovisno o ranije navedenoj osuđujućoj presudi, prvostupanjski sud svoj zaključak o djelovanju optuženika utemeljio i na iskazu svjedoka S. B. i V. K. i osobito na porukama koje su svjedok B. i optuženik izmijenili koje žalitelj, bez uspjeha, želi smjestiti u kontekst trgovanja automobilima.

 

8.6. Naime, niti doslovni sadržaj  poruka koje su izmjenili optuženik i svjedok I. B. (primjerice "rođo, radnica sjela sa Kožarom. Ima 29 godina, hoće da konobariše. Sve detalje znat ćeš sutra"; "jel konobarica stiže danas", "napiši što je problem", "da počastim vozača autobusa", "ja sam ti po autobusu poslo papire, isti bus ko i zadnju dal večeras ili ujutro";) niti kontekst poruka ne upućuju na trgovanje automobilima. To zato jer poruke koincidiraju s vremenom i okolnostima pojedinih isporuka droge kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa je nelogično i neživotno da bi se u isto vrijeme dogovarala i trgovina automobilima koja bi baš zapala u teškoće do kojih je došlo u isporuci droge, što je vrlo dobro vidljivo iz prijevoza droge 6. svibnja 2011. Naime, poruke od 5. i 6. svibnja 2011. koincidiraju s činjenicom ulaska V. K. 6. svibnja 2011. u Republiku Hrvatsku, dob konobarice koincidira s količinom tada prevezene droge, upit "što je problem" koincidira s činjenicom uhićenja I. B. koji je marihuanu trebao preuzeti na dogovorenom mjestu, uslijed čega je V. K. ostavlja u obližnjem šumarku. Čak i jedina poruka koja svojim doslovnim sadržajem upućuje na trgovinu automobilima ("Pasata sam prodo i zajeno ZA 12 TKUjamahu. 1200 KUBIKA…") vremenski koincidira vremenu i količini isporučenih 12 kg marihuane 25. srpnja 2011. Zato je s pravom prvostupanjski sud otklonio kao neistinit izloženi dio iskaza svjedoka I. B. kojim je on ustvari pokušao ekskulpirati optuženika.

 

9. Na ispravno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je ispravno primijenio odredbe članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavka 1. točke 4. KZ/11., jer su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela. Prema članku 3. stavku 1. KZ/11. prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, što bi u ovdje bila odredba članka 173. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.). Međutim, prema članku 3. stavku 2. KZ/11. ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primjenjuje se zakon koji je najblaži za počinitelja. Pri tome, prema stavku 3. tog članka, sud treba ispitati postojanje pravnog kontinuiteta tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, pa ako utvrdi da pravni kontinuitet postoji, treba primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja. U ovom predmetu postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/97. sa kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. KZ/11. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. Kako je za kazneno djelo iz članka 173. stavka 3. KZ/97. propisana kazna zatvora najmanje 5 godina (dakle do 15 godina) ili kazna dugotrajnog zatvora, a za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. (u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11.) kazna zatvora u trajanju 3 do 15 godina to KZ/11. koji je stupio na snagu nakon počinjenja djela je blaži zakon za optuženika. Zato je prvostupanjski sud, pravilno, označio kazneno djelo zbog kojeg je optuženika proglasio krivim kao kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavka 1. točke 4. KZ/11.

 

10. Nisu u pravu niti USKOK niti optuženik kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni jer je, i po mišljenju ovoga suda drugog stupnja, kazna zatvora u trajanju od tri godine primjerena kazna. Prvostupanjski sud je pravilno valorizirao otegotne i olakotne okolnosti. Tako je pravilno otegotnom ocijenjena ranija osuđivanost jer je optuženik već osuđivan zbog kaznenih djela počinjenih iz koristoljublja kakvo je i kazneno djelo zbog kojeg je sada osuđen. Pri tome nije odlučno to što je riječ o osudama sudova iz Bosne i Hercegovine, na što u žalbi upire optuženik, jer niti jednom odredbom KZ/11. nije propisano da bi prijašnji život počinitelja trebalo vezati samo uz njegovo ponašanje u Republici Hrvatskoj. Isto tako, pravilno je na strani optuženika prvostupanjski sud cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela i činjenicu da je optuženik roditelj dvoje djece kao olakotno. Zato, neovisno o pogibeljnosti djela i količini krijumčarene droge, na što u žalbi upire USKOK, optuženiku nije potrebno izreći kaznu zatvora u dužem trajanju. Izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda može utjecati na optuženika i na sve ostale da više ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, a takva kazna istovremeno sadrži i dostatnu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini te može omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

11. S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih optuženik i USKOK pobijaju prvostupanjsku presudu. Zbog toga je, na temelju članka 482. ZKP/08., presuđeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 1. ožujka 2023.