REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2169/2019-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca
izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice
vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sanitat Dubrovnik d.o.o.
Dubrovnik, Marka Marojice 5, OIB 99080716453, kojeg zastupa punomoćnik Marko
Rašica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Posavec, Rašica&Liszt d.o.o. iz Zagreba,
protiv tuženika Applicon tours d.o.o., OIB 71222607758, Župska 2a, Dubrovnik, kojeg
zastupa punomoćnik Ante Kačić odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na
strani tužitelja Grad Dubrovnik, Dubrovnik, Pred Dvorom 19, OIB 21712494719, radi
isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-5960/2015-3 od 7. siječnja 2019., kojom je preinačena
presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj Povrv-
223/2014 od 26. siječnja 2015., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5960/2015-3 od 7. siječnja 2019. i predmet se
vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut
platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika,
Vukovarska 24, poslovni broj Ovrv-4642/2013 od 16. listopada 2013. kojim je naloženo
tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 222.280,00 kn i da mu naknadi
trošak ovršnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke),
odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem prethodne mjere (točka II. izreke) te je
naloženo tužitelju da u roku od osam dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu
od 11.948,00 kn (točka III. izreke).
2. Sud drugog stupnja je povodom žalbe tužitelja i umješača odlučio:
„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku
poslovni broj Povrv-223/2014 od 26. siječnja 2015. u točki I. njezine izreke u dijelu
kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi
javnog bilježnika LuceBronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3756/2013 od 17.
srpnja 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 222.280,00
kn sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 29.230,00 kn, od 5. prosinca 2012. do isplate, - na iznos od 500,00 kn, od 17. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn, od 6. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 190.300,00 kn, od 6. srpnja 2013. do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznim
kamatama koje teku na navedeni iznos od 17. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, te se sudi:
Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Luce
Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3756/2013 od 17. srpnja 2013. u dijelu kojim
je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 222.280,00 kn sa
zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 29.230,00 kn, od 5. prosinca 2012. do isplate, - na iznos od 500,00 kn, od 17. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn, od 6. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 190.300,00 kn, od 6. srpnja 2013. do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznim
kamatama koje teku na navedeni iznos od 17. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Odbijaju se žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja kao neosnovane i
potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj
Povrv-223/2014 od 26. siječnja 2015. u točki I. njezine izreke, u dijelu kojim je odbijen
kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika
Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3756/2013 od 17. srpnja 2013. u dijelu
kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju zatezne kamate na iznos od 222.280,00
kn po stopi preko stope koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi preko stope koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.628,50 kn s pripadajućim
zateznim kamatama, kao i da mu plati zatezne kamate na trošak ovršnog postupka u
iznosu od 3.125,00 kn koje teku na navedeni iznos od 17. srpnja 2013. do 31. srpnja
2015. po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do
isplate po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u
Dubrovniku poslovni broj Povrv-223/2014 od 26. siječnja 2015. u točki III. njezine
izreke i rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.656,50 kn
(osamnaesttisućašestopedesetšest kuna i pedeset lipa) u roku od osam dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava
odgovora na žalbu u iznosu od 4.411,40 kn.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1.
toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14
– dalje: ZPP) iz razloga propisanih čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP. Predlaže da se revizija
prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom
dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u
reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom naknade za zaustavljanje turističkih
autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada
Dubrovnika sukladno Naputku o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu
uporabu gradskih prometnica u 2012. Klasa: 363-01/12-19/10, Ur. broj: 2117/01-01-
12-2 od 23. ožujka 2012. (dalje: Naputak/2012) i Naputku Gradonačelnika Grada
Dubrovnika o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima,
Klasa: 363-01/13-09/09 Ur. broj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013. (dalje:
Naputak/13) a koji se temelje na Odluci Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o uređenju
prometa na području Grada Dubrovnika Klasa: 340-01/00-01/08, Ur. broj: 2117/01-09-
00-7 od 13. travnja 2000. (dalje: Odluka/00) za razdoblje od studenog 2012. do
kolovoza 2013.
8. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena drugostupanjskog suda da
prvostupanjski sud nije bio ovlašten ispitivati zakonitost Naputka/12 i Naputka/13
temeljem kojih tužitelj od tuženika potražuje plaćanje naknade.
9. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da su Naputak/12 i Naputak/13 donijeti od
strane Gradonačelnika, a ne od strane predstavničkog tijela Grada Dubrovnika
ocjenjuje da su isti donijeti od strane nenadležnog tijela pa da stoga nisu donijeti u
skladu sa čl. 73., 74. i 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi
(„Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11,
144/12 i 19/13 - dalje: ZLPS). Također se ocjenjuje da naprijed citirani Naputci nisu u
skladu s odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13 i 54/13 -
dalje: ZC) i Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97,
128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/13,
147/14 - dalje: ZKG) te Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“
broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13 - dalje: ZSPC) jer su donijeti bez prethodne
suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova (dakle protivno čl. 5. st. 4. ZSPC).
10. Sud drugog stupnja u bitnom pozivom na čl. 3. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 127/17 - dalje: ZUS) ocjenjuje
da je za ispitivanje zakonitosti navedenih akata nadležan upravni sud, te da kako
navedeni akti (Naputak/12 i Naputak/13) nisu bili poništeni, ukinuti ili na drugi način
stavljeni izvan snage pa da sud prvog stupnja nije bio ovlašten ispitivati njihovu
zakonitost.
11. Tuženik u reviziji ističe da su odluke (Naputak/12 i Naputak/13) u vrijeme kada je
vođen ovaj parnični postupak bili stavljeni izvan snage čl. 15. Odluke o zaustavljanju i
parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog režima,
Gradskog vijeća Grada Dubrovnika od 27. siječnja 2014. (dalje: Odluka/14) pa da
stoga nije niti mogao predložiti utvrđenje podzakonskog akta nezakonitim u upravnom
sporu, navodeći da je pravno shvaćanje iznijeto od strane drugostupanjskog suda
protivno prethodno iznijetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske
u odluci Rev 1042/05). Također, a s obzirom da je sud drugog stupnja odluku temeljio
primjenom čl. 373.a ZPP ističe da u pobijanoj presudi nije odgovoreno na sve prigovore
koje je tuženik isticao tijekom postupka, čime sadržajno iznosi revizijske navode iz čl.
385. st. 1. toč. 2. ZPP.
12. U odnosu na naprijed iznijete revizijske navode tuženika ovaj sud je iznio pravno
shvaćanje u predmetu Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022. (u predmetu koji se
vodio između istih stranaka u pogledu istog predmeta spora - naplate naknade za
zaustavljanje autobusa). Tom odlukom je odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je
dopuštena revizija (rješenje Revd-949/2022-2 od 8. ožujka 2022.) a koje glasi:
„U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg
akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može
li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo
pitanje zakonitosti toga akta, te je li redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj
situaciji dužan ispitati njegovu zakonitost?“
13. Odgovarajući na postavljeno pitanje u citiranoj odluci iznijeto je pravno shvaćanje
pozivom na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj U-III-4024/2019, U-
III-4025/2019 i dr.), prema kojima (primjerice odluka broj: U-III-6013/2012 od 1.
prosinca 2014.) je utvrđena povreda čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne
novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i prava na pristup
sudu zbog propusta suda da u povodu prigovora podnositelja o nezakonitosti općeg
akta jedinice lokalne samouprave, u skladu s čl. 83. st. 2. ZUS, uputi zahtjev za ocjenu
zakonitosti općeg akta Visokom upravnom sudu). Stoga u okolnostima kada upravni
akt više nije na snazi, sud koji vodi postupak dužan je ispitati zakonitost odluka na
kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Pritom je sud dužan ispitati zakonitost upravnih
akata na način kako bi to, da ti upravni akti u međuvremenu nisu stavljeni izvan snage,
ispitao upravni sud. Dakle, sud je dužan ispitati i odgovoriti na sva pitanja glede
zakonitosti upravnih akata (Naputka712 i Naputka/13) u odnosu na odredbe ZKG,
ZSPC, ZC.
14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa – da nema ovlaštenja ispitivati sadržaj
Naputka/12 i Naputka/13, sud drugog stupnja nije ocijenio sve odlučne činjenice o
kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva na koji je način dovedena u pitanje i
pravilna primjena materijalnog prava.
15. Stoga je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno pod I. izreke.
16. U ponovljenom postupku, sud drugog stupnja će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja
kojom prilikom će ocijeniti jesu li upravni akti temeljem kojih tužitelj od tuženika
potražuje plaćanje naknade u skladu sa zakonom (ZKG, ZSPC te ZC).
17. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 1. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća: Đuro Sessa
Kontrolni broj: 00db6-0629c-153b2
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
