1              Poslovni broj: IV Kr-8/2023-5

Poslovni broj: IV Kr-8/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužnog Z. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o prijedlogu optuženog Z. M., optuženog D. V., optuženog M. M., optuženog S. S., optuženog I. K., optuženog Z. M. i optuženog N. A. V. od 31. siječnja 2021. za prenošenje mjesne nadležnosti u kaznenom predmetu Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-9/2019., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se prijedlog optuženog Z. M., optuženog D. V., optuženog M. M., optuženog S. S., optuženog I. K., optuženog Z. M. i optuženog N. A. V. za prenošenje mjesne nadležnosti.

Obrazloženje

1. Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske optuženi Z. M., optuženi D. V., optuženi M. M., optuženi S. S., optuženi I. K., optuženi Z. M. i optuženi N. A. V. podnijeli su prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih pred Županijskim sudom u Osijeku pod brojem K-Us-9/2019., zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih KZ/11.

2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u očitovanju od 15. veljače 2023. broj Ksm-DO-24/2023-2 izrazilo je mišljenje da prijedlog nije osnovan.

3. Prijedlog za prenošenje mjesne nadležnosti nije osnovan.

4. Nadležnost Županijskog suda u Osijeku za postupanje u predmetu K-Us-9/2019. određena je rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-285/17-2 te rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II-4 Kr-1/2018. od 11. siječnja 2018. u kaznenom predmetu broj Kov-3/2019. koji je rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku od 4. listopada 2019 spojen s kaznenim predmetom broj K-Us-9/2019., radi provođenja jedinstvenog postupka.

5. U prijedlogu za prenošenje mjesne nadležnosti optuženici ističu da činjenica da se protiv troje sudaca Županijskog suda u Osijeku provodi istraga zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. i drugih KZ/11. premašuje po svom utjecaju na sumnju u nepristranost suda tvrdnju o poznanstvu optuženog Z. M., optuženog D. V. i optuženog Z. M. s pojedinim sucima Županijskog suda u Zagrebu, koje pritom nije ničim potkrijepljeno, zbog kojih je razloga predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvatio prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i dao suglasnost da se pokrene kazneni postupak protiv optuženog Z. M. i drugih u ovom kaznenom predmetu provede pred Županijskim sudom u Osijeku umjesto pred Županijskim sudom u Zagrebu. Optuženici ukazuju i da je u vrijeme donošenja te odluke sudac I. T. bio predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, dok je trenutno sudac Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske. Isto tako optuženi Z. M. se tada nalazio u Republici Hrvatskoj, dok mu se sada sudi u odsutnosti. Nadalje, upućuju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2383/2021 i U-III-2173/2021, kojima u usvojene ustavne tužbe optuženog D. V. te A. Š. i T. P. i ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku u drugom kaznenom predmetu, u kojem je također predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz istih razloga kao u ovom kaznenom predmetu za vođenje kaznenog postupka odredio Županijski sud u Osijeku umjesto Županijskog suda u Zagrebu. I u tim odlukama je u odnosu na podnositelje ustavnih tužbi optuženog D. V. i A. Š. predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi određivanja mjesno nadležnog suda, pri čemu je utvrđeno da sudac D. K. nije bio nepristran u odnosu prigovora optuženog D. V.. Ukazuju i na izjavu suca M. R., koji je u svojstvu glasnogovornika Županijskog suda u Osijeku u vrijeme uhićenja troje sudaca iz koje proizlazi da su ostali suci u prisnim odnosima s uhićenim sucima. Stoga optuženici smatraju da je oduka predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj Su-IV-285/17-2 dovedena u pitanje. Konačno optuženici upućuju na troškove kaznenog postupka koji nastaju zbog vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Osijeku, s obzirom na prebivalište optuženika i mjesta ureda odvjetnika, tvrdeći da se postupak pred stvarno i mjesno nadležnim sudom u Zagrebu može lakše i ekonomičnije provesti. Stoga predlažu prihvatiti prijedlog za prijenos mjesne nadležnosti i odrediti Županijski sud u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležan za vođenje kaznenog postupka protiv optuženika.

6. Razmatrajući prijedlog optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je nakon donošenja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, a na argumentaciju kojih se pozivaju optuženici u predmetnom prijedlogu, Vrhovni sud Republike Hrvatske, u skladu s uputom Ustavnog suda Republike Hrvatske, iako članak 28. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) govori o zajedničko neposrednom višem sudu, što je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, rješenjem od 30. kolovoza 2022., broj: II 4-Kr-4/2022 odredio da je za vođenje kaznenog postupka protiv optuženog D. V. te vođenja postupka oduzimanja imovinske koristi protiv drugih osoba T. P. i A. Š. u drugom kaznenom predmetu nadležan Županijski sud u Osijeku. U toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe da se pred Županijskim sudom u Osijeku osim postupka u kojem su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske djelomično ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda, vodi i ovaj kazneni postupak, te suci čija je nepristranost dovedena u pitanje više ne obnašaju sudačku dužnost. Tako je navedeno da suci čija je nepristranost dovedena u pitanje u ovom postupku više ne rade na Županijskom sudu u Osijeku jer je jedan razriješen sudačke dužnosti na vlastiti zahtjev, dok je drugom izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti, a da se pred Županijskim sudom u Osijeku vodi još jedan kazneni postupak protiv istih optuženika protiv kojih je vođen i predmetni u kojem je Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske djelomično ukinuta pravomoćna presuda, i to zbog istih kaznenih djela s vrlo sličnom problematikom, što uz navedenu okolnost da suci čija je nepristranost dovedena u sumnju više ne obnašaju sudačku dužnost za Županijskom sudu u Osijeku, zbog čega ne postoje razlozi koji bi opravdavali određivanje nekog drugog stvarno nadležnog suda. Nadalje, u rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj IV Kr-34/2021., IV Kr-42/2021. i IV Kr-46/2021. od 29. travnja 2021. je istaknuto da je proveden i subjektivni i objektivni test nepristranosti prema praksi Europskog suda za ljudska prava te je utvrđeno da je da se za preostale suce Županijskog suda u Osijeku ne navodi niti jedan objektivni razlog sumnje u njihovu nepristranost, a to što je jedan optuženik iznio optužbe na račun četvorice sudaca Županijskog suda u Osijeku, što je rezultiralo pokretanjem stegovnog postupka protiv dvojice od njih, ne predstavlja prihvatljiv argument za sumnju u nepristranost ostalih sudaca tog suda, niti se zaključak o takvoj sumnji može automatizmom na njih protegnuti jer je sudačka dužnost osobno povjerena određenom sucu te nije dovedena u pitanje nepristranost preostalih sudaca niti se može se upirati u pristranost suda "in abstracto".

7. Slijedeći takvu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te rješenje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, s obzirom na to da se nakon njihovih donošenja nisu pojavile nove okolnosti koje Vrhovni sud Republike Hrvatske nije imao u vidu odlučujući o određivanju mjesno nadležnog suda, nakon odluka Ustavnog suda RH, to Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ne može drugačije cijeniti činjenice o kojima ovisi odluka o prijenosu nadležnosti jer bi time vršio preocjenu navoda sadržanih u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. kolovoza 2022., broj: II 4-Kr-4/2022. Pri takvom stanju stvari, nisu od značaja tvrdnje optuženika o različitom vrednovanju činjenica o kojima ovisi odluka o prijenosu nadležnosti s Županijskog suda u Zagrebu na Županijski sud u Osijeku i obrnuto jer se ponovno u suštini predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske sada ocjenjuje i analizira ispravnost navoda u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. U odnosu na tvrdnje optuženika da će se kazneni postupak brže i lakše te uz manje troškova provesti na Županijskom sudu u Zagrebu, optuženici se upućuju na stavove izražene u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prema kojoj prijenos nadležnosti nije privilegij ustanovljen u korist optuženika, slijedom čega troškovi kaznenog postupka u vidu troškova prijevoza od mjesta prebivališta odnosno sjedišta odvjetničkih ureda, ne predstavlja važan razlog za prijenos nadležnosti iz članka 28. ZKP/08.

9. Slijedom navedenoga, na temelju članka 28. stavak 1. ZKP/08., valjalo je odbiti prijedlog optuženika za prijenos nadležnosti te riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 1. ožujka 2023.