- 1 -              Rev 249/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 249/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec člana vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz S., OIB: ... zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. I. M. iz Z., OIB: ... zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku iz Z. i 2. M. M. iz Z., OIB: ... , zastupane po punomoćniku Z. H., odvjetniku iz Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2176/2018-2 od 11. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3311/15-30 od 1. lipnja 2018., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika se odbija u odnosu na dio toč. I. izreke presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2176/2018-2 od 11. listopada 2018. u dijelu kojim je potvrđena toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3311/15-30 od 1. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da pravna radnja -dodatak Sporazumu o razdiobi bračne stečevine od 20. lipnja 2014. gubi pravni učinak prema tužitelju J. G. iz S., ... , OIB: ... , u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje njegove tražbine prema I tuženiku temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2908/13-2 od 1. travnja 2014.godine (ovršna 23. lipnja 2014.) i to za iznos glavnice od 72.500,00 € sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te za iznos parničnih troškova od 62.988,82 kn.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Revizija tuženika se prihvaća te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2176/2018-2 od 11. listopada 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3311/15-30 od 1. lipnja 2018. u dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da pravna radnja 1. tuženika gubi pravni učinak u dijelu koji je to potrebno radi namirenja tražbine tužitelja preko iznosa od 62.988,82 kn na ime troškova parničnog postupka pa do 89.712,50 kn i u toč. II. izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno:

 

„Pravna radnja - dodatak Sporazumu o razdiobi bračne stečevine od 20. lipnja 2014. na kojem je potpis tuženika 1. I. M. i 2. M. M. ovjeren kod javnog bilježnika T. M. iz Z. pod brojem OV-3595/14 od 20.lipnja 2014. i koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Z-27247/14 dana 17. rujna 2014., a kojim je tuženik 1. prenio na tuženu 2. vlasništvo svoje nekretnine i to V. etaža, 26/110 dijela nekretnine sagrađene na kat.čest.br.27/7, k.o. C. (prije kat. čest.br.8597/13 k.o. Grad Z.), označeno kao zgrada i dvorište u ... , površine 732 m2, (prije 204 čhv, odnosno 732 m2) povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to sedmerosobnim dvoetažnim stambenim prostorom u podrumu 3 i podrumu 2 sa spremištem broj 27 i garažom broj 46 ukupne površine 215,42 m2 u nacrtu označeno zelenom bojom i slovom "A" zajedno sa idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, sve upisano u zk.ul.5016/pod.ul. 5 k.o. C. (prije z.k.ul.15713/pod.ul.5 k.o. Grad Z.), gubi pravni učinak prema tužitelju J. G., u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku 1. I. M. temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2908/13-2 od 1. travnja 2014. (ovršna 23. lipnja 2014.), a sve to u iznosima i s dospijećem kako slijedi:

 

a) s naslova glavnice u iznosu od 72.500 Eur-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to:

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. studenog 2004.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. prosinca 2004.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. siječnja 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. veljače 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. ožujka 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. travnja 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. svibnja 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. lipnja 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. srpnja 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. kolovoza 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. rujna 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. listopada 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. studenog 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. prosinca 2005.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. siječnja 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. veljače 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. ožujka 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. travnja 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. svibnja 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. lipnja 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. srpnja 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. kolovoza 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. rujna 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. listopada 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. studenog 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. prosinca 2006.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. siječnja 2007.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. veljače 2007.,

- na iznos od 2.500 Eur-a tekućom od 6. ožujka 2007. pa do 3l. prosinca 2007. po stopi koju Z. b. d.d. Z. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za Eur-o, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

 

b) s naslova parničnog troška u iznosu od 89.712,50 kn te troška žalbenog postupka u iznosu od 8.500,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2014. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

II I tuženik I. M., OIB: ... , i II tužena M. M. iz Z., ... , OIB: ... , dužni su dopustiti da tužitelj J. G. iz S., .... , OIB: ... , svoju tražbinu koju ima prema I tuženiku opisanu u toč. I ove presude namiri prodajom nekretnine opisane u točci I. ove presude, u roku 15 dana.

 

III Nalaže se tuženima naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 58.450,00 kn u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju temeljem čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) podnosi 1. tuženik navodeći da su u ovom sporu tuženici nužni suparničari pa da se ima smatrati da je revizija podnesena i u ime 2. tužene. Poziva se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija je djelomično osnovana.

 

5. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da pravna radnja koju su poduzeli tuženici sklapajući uvodno citiran (toč. 1. obrazloženja) dodatak Sporazumu o razdiobi bračne stečevine) gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku od 72.500,00 € na ime glavnice sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako su navedeni (toč. 1. obrazloženja), te tražbine troškova postupka od 89.712,50 kn.

 

7. Povodom revizije tuženika sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da je raspolaganje koje su tuženici poduzeli bilo usmjereno na izbjegavanje namirenja potraživanja tužitelja, da 1. tuženik nakon sklapanja ovog sporazuma više nema imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje prema njemu, kao i visina potraživanja.

 

8. Tužbenim zahtjevom tužitelj pobija pravnu radnju dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu (kao vjerovnika). Dakle riječ je paulijanskoj tužbi za pobijanje besplatnog raspolaganja koje je poduzeto između bivših bračnih drugova (čl. 66. st. 1. u svezi sa čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

 

9. Člankom 69. st. 2. ZOO propisano je da se tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika. Slijedom navedenog, tuženici su u ovoj parnici nužni suparničari te se stoga žalba koju je podnio 1. tuženik smatra kao da je podnesena od strane oba tuženika (čl. 201. ZPP).

 

10. Temeljem čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Nadalje, (stavak drugi istoga članka) je propisano da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, dok je stavkom trećim istoga članka propisano da se pod pravnom radnjom podrazumijeva i propuštanje zbog kojeg je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna šteta.

 

11. Revizijski navodi tuženika kojima tvrde da je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP nisu osnovani. Suprotno navodima tuženika sud drugog stupnja je pravilno otklonio ovaj žalbeni razlog navodeći da su parnične stranke imale priliku izvršiti uvid u spis, kao i da je tijekom postupka o tom dokazu raspravljano.

 

12. Neosnovani su i revizijski navodi tuženika kojima osporava ocjenu nižestupanjskih sudova da bi raspolaganje koje je predmetom pobijanja bilo poduzeto s namjerom onemogućivanja tužitelja da namiri svoje potraživanje.

 

13. Sud prvog stupnja je detaljno obrazložio da je tužitelj pokušao namiriti svoju tražbinu od tuženika izvansudskom naplatom putem FINE, no da iz potvrde FINE proizlazi da tuženik nije imao dovoljno sredstava na raspolaganju. Isto tako je sud prvog stupnja cijenio i okolnost da je tuženik bio vlasnik zemljišta u Sesvetama kojim je besplatno raspolagao u korist svoje majke u svezi kojeg raspolaganja se također vodi spor radi pobijanja dužnikovih pravni radnji.

 

14. Stoga, a imajući u vidu činjenična utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi pravilnom ocjena nižestupanjskih sudova da uslijed poduzetog raspolaganja 1. tuženik više nema imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje.

 

15. Nadalje, pravilna je i ocjena suda nižestupanjskih sudova da okolnost što je na nekretnini koja je bila predmetom raspolaganja upisana hipoteka nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi tuženika da iznos hipoteke prelazi vrijednost potraživanja tužitelja, kao i vrijednost same nekretnine nisu pravno relevantni u okolnostima kada je od zasnivanja hipoteke pa do donošenje presude u sporu proteklo razdoblje od 15 godina pa je dug koji je hipotekom osiguran zasigurno manji. Stoga je sud drugog stupnja pravilno ocijenio da za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije nužno provođenje vještačenja vrijednosti nekretnine koja je predmetom pobijanog raspolaganja.

 

16. Također su neosnovani navodi tuženika kojima tvrdi da bi tužitelj svoje potraživanje prema njemu mogao namiriti iz njegovog poslovnog udjela u trgovačkom društvu A. d.o.o., jer je sud prvog stupnja utvrdio da je nad ovim društvo otvoren postupak predstečajne nagodbe tijekom kojeg su prijavljena potraživanja vjerovnika u vrijednosti od 17.993.648,00 kn.

 

17. Međutim, osnovani su navodi tuženika kojima osporavaju visinu potraživanja tužitelja.

 

18. Naime, nižestupanjski sudovi propustili su ocijeniti sve provedene dokaze (čl. 8. ZPP), konkretno potvrdu FINE (list 114) spisa iz koje bi proizlazilo da je tužiteljevo potraživanje prema zahtjevu za izravnom naplatom temeljem ovršne isprave (navedene u toč. 1. obrazloženja) djelomično namireno u iznosu od 26.723,68 kn i to 27. lipnja 2014., dakle prije podnošenja tužbe u ovom sporu. Iz sadržaja iste potvrde proizlazi da je FINA izvršila uračunavanje djelomičnog ispunjenja duga u skladu sa čl. 172. ZOO te je naplaćen iznos uračunat kao djelomično podmirenje troškova postupka.

 

19. Kako tijekom postupka ova činjenica nije raspravljena, niti su u obrazloženju pobijanih presuda iznijeti razlozi iz kojih se prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja prema pravomoćnoj presudi (citiranoj u toč. 1. obrazloženja) izostali su razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na dio potraživanja tužitelja od 26.723,68 kn.

 

20. Stoga je pobijanim nižestupanjskim presudama u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje da pravna radnja tuženika gubi pravni učinak u dijelu u kojem je to potrebno radi namirenja potraživanja tužitelja na ime parničnih troškova koji su mu dosuđeni ovršnom ispravom (presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2908/13-2 od 1. travnja 2014.) od 26.723,68 kn počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji upućuju tuženici.

 

21. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena u odnosu na zahtjev tužitelja u odnosu na pobijanje pravne radnje tuženika u dijelu kojim je to potrebno radi namirenja njegove tražbine temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2908/13-2 od 1. travnja 2014.godine (ovršna 23. lipnja 2014.) i to za iznos glavnice od 72.500,00 € sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te za iznos parničnih troškova od 62.988,82 kn, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude, dok je u preostalom dijelu revizija tuženika prihvaćena i pobijane presude su ukinute temeljem čl. 394. st. 1. ZPP i predmet je vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

22. U ponovljenom postupku sud će raspraviti prigovore tuženika kojima osporava visinu potraživanja tužitelja prema potvrdi FINE o djelomično izvršenoj naplati potraživanja tužitelja nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovnu presudu.

 

Zagreb, 1. ožujka 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.