- 1 -              Revd 2269/2022-2

Broj: Revd 2269/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice, vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-74/2022-7 od 16. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-151/17-49 od 8. prosinca 2021., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja Ž. P. odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Splitu poslovni broj Gž R-74/2022-7 od 16. veljače 2022., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-151/17-49 od 8. prosinca 2021. u odbijajućem dijelu za iznos 46.870,28 kuna.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanje za koje navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:

"Je li pravilno shvaćanje po kojem se prilikom obračuna neisplaćenih dodataka na plaću djelatnoj vojnoj osobi koja je u utuženom razdoblju obavljala službu višednevnih neprekidnih plovidbi na brodu iz obračuna izuzima 8 h dnevnog odmora pozivajući se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u istovrsnim predmetima, iako iz provedenih dokaza konkretnog predmeta proizlazi da tužitelj kao voditelj pomoćne strojarnice za vrijeme višednevnih plovidbi broda koji je star (1971. godište) i redovito bio podkapacitiran osobljem, nije mogao odmarati 8 h dnevno nego maksimalno 6 h dnevno?

3.1. Tužitelj ističe da su glede ovog postavljenog pitanja ispunjeni uvjeti za njegovu dopustivost iz članka 385a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

3.2. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-28/2019-2 od 14. ožujka 2019., te na odluke Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-34/2018 od 13. ožujka 2019., poslovni broj Gž R-3/2020-2 od 20. travnja 2020. te poslovni broj Gžr-5/2018-2 od 10. listopada 2019.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na to pitanje ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja.

5.1. Osim toga navedeno pitanje nije važno ni zbog toga što je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, a u odnosu na to pitanje nije potrebno niti preispitivati sudsku praksu. Naime, o postavljenom pitanju revizijski sud ima ustaljenu sudsku praksu primjerice u odlukama broj Revr-133/2015-2 od 3. siječnja 2017., Rev-3214/2019-2 od 22. listopada 2019. i dr., prema kojima:

"... treba ukazati da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) – životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor – i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno, u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja – jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata.

Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada – pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka – da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci Revr-753/09 od 17. studenoga 2019."

6. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP  i čl. 392. st. 6. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.