REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-2209/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Ružice
Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIADIESEL d.d., OIB
39535117137, Karlovac, Mala Švarča 155, kojeg zastupa punomoćnik Almir
Dervišbegović, odvjetnik u Zagrebu, Vrapčanska putina 5 C, protiv tuženika TOLING
CONSULTING d.o.o., OIB 22546301865, Šašinovec, Granđe Ivana 95, kojeg
zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, Širolina 6, radi utvrđenja
ništetnosti zadužnice, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda
u Zagrebu poslovni broj P-451/21 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 1.
ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-451/21 od 31. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-451/21 od 31.
ožujka 2022. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je
ništetna bjanko zadužnica izdana na teret tužitelja na iznos od 500.000,00 kn i
ovjerena 27. lipnja 2020. kod javnog bilježnika Ljerke Gec iz Zagreba poslovni broj
Ov-3506/2020. Točkom II. izreke presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu
parničnog troška u cijelosti. Točkom III. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi
tuženiku parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kn.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju
izvedenih dokaza utvrdio da su bivši članovi uprave tužitelja Boris Tolić i Tomislav
Varga imali odobrenje predsjednika uprave tužitelja Nenada Končara za izdavanje
zadužnice od 25. lipnja 2020., ovjerene kod javnog bilježnika 27. lipnja 2020. pod
brojem Ov-3506/2020. Stoga je sud zaključio da su članovi uprave u trenutku
izdavanja zadužnice imali posebnu ovlast u smislu odredbe članka 41. stavka 3. u
vezi s odredbom članka 49. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj:
111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11,
111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD).

Poslovni broj: 75 Pž-2209/2022-3 2

3. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08 , 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:
142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosu
ukine pobijanu presudu. U žalbi u bitnome navodi da tužba podnesena zbog toga što
je zastupnik po zakonu tuženika koji je bio i član uprave tužitelja, zajedno s još
jednim članom uprave tužitelja, izdao na teret tužitelja predmetnu zadužnicu. Ističe
da je sud iz iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu pogrešno zaključio
da je predsjednik uprave tužitelja znao da je predmetna zadužnica izdana i da je dao
odobrenje za izdavanje zadužnice. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od

7.812,50 kn.

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže da ovaj
sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Poziva se na
odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 207/10 i Rev-131/19.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u
granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14.
ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da su
prvostupanjska presuda pravilna, ali iz drugih razloga.

8. Predmet spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, je utvrđenje da je
ništetna bjanko zadužnica koju su na teret tužitelja izdali članovi uprave tužitelja
Boris Tolić, koji je ujedno i član uprave tuženika i Tomislav Varga. Tužitelj tvrdi da je
bjanko zadužnica ništetna jer je izdana protivno Ugovoru o poslovnoj suradnji,
Statutu tužitelja i Zakonu, neovlašteno i bez znanja ostalih članova uprave tužitelja,
kao i bez znanja Nadzornog odbora tužitelja.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka nesporno utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu prema Ugovoru o poslovnoj
suradnji od 10. rujna 2018. s Dodacima tog Ugovora od 1. ožujka 2020. i 1. rujna

2020., koji Ugovor je tuženik raskinuo 22. veljače 2021., jer tužitelj nije ispunio svoje
ugovorne obveze,

- da je tužitelj izdao tuženiku bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn
dana 27. lipnja 2020. iako ugovor ne sadrži odredbu o instrumentima osiguranja,
- da su bjanko zadužnicu izdali članovi uprave tužitelja Boris Tolić i Tomislav
Varga, s time da je Boris Tolić ujedno i jedini član uprave tuženika,

- da tužitelj ima tri člana uprave od kojih Boris Tolić i Tomislav Varga mogu
zastupati tužitelja zajedno s predsjednikom uprave (Nenadom Končarem) ili drugim
članom uprave, dok predsjednik uprave zastupa društvo samostalno i pojedinačno,

Poslovni broj: 75 Pž-2209/2022-3 3

- da je tuženik 22. veljače 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane
tražbine na temelju predmetne zadužnice u iznosu od 366.976,00 kn,
- da je tužitelj nakon izdavanja zadužnice priznao dugovanje prema tuženiku u
iznosu od 338.945,00 kn.

10. Prema zakonskom uređenju zadužnice i bjanko zadužnice (članak 214. i

215. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i
131/20; dalje: OZ), to su strogo formalne isprave s javnopravnim učincima
pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno, ovršne isprave.

11. Bjanko zadužnica je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika
kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno
upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s
tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa
isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan.

12. Pravilnikom o obliku i sadržaju bjanko zadužnice („Narodne novine“ broj
115/12 i 82/17) propisan je oblik i sadržaj bjanko zadužnice pa je tako u članku 4.
stavku 1. točki 8. propisano da sadrži potpis dužnika.

13. Obvezivanje zadužnicom je specifičan pravni posao, na koji se u pogledu
ništavosti primjenjuju među ostalim opća pravila o ništetnosti pravnih poslova iz
članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/95,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Pravni poslovi su ništetni ako su
protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, osim
povrijeđenog pravila ne upućuju na neku drugu sankciju ili kao zakon o određenom
slučaju ne propisuje što drugo. Tužitelj je prvotno kao razlog ništetnosti bjanko
zadužnice naveo to što Ugovorom o poslovnoj suradnji nije predviđeno izdavanje
bjanko zadužnice. Međutim, iz propisa koji uređuju bjanko zadužnicu ne proizlazi da
je takva tvrdnja tužitelja istinita, što bi značilo da se bjanko zadužnica može izdati i
predati i nakon sklopljenog ugovora na koji se odnosi.

14. Tužitelj je nadalje tvrdio da je zadužnica ništetna jer je zadužnicu izdao
Boris Tolić koji je član uprave i tužitelja i tuženika. Prvostupanjski sud je iz iskaza
saslušanih svjedoka Tomislava Varge i Marice Oršolić i zastupnika po zakonu
stranaka Borisa Tolića i Nenada Končara te elektroničke poruke od 1. ožujka 2021.
zaključio da je predsjednik uprave tužitelja Nenad Končar dao odobrenje za
izdavanje predmetne zadužnice pa iz toga razloga zadužnica nije ništetna.

15. Isto tako, sud je ocijenio da iz tih razloga nisu ispunjene pretpostavke iz
odredbe članka 41. stavka 3. u vezi s odredbom članka 49. ZTD-a za ništetnost
zadužnice.

16. Ovakvo utvrđenje suda nije pravilno. Naime, prema odredbi članka 49.
ZTD-a prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao
druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u
svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Prema odredbi
članka 41. stavka 1. ZTD-a ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu

Poslovni broj: 75 Pž-2209/2022-3 4

imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ZTD.,
odredbom članka 41. stavka 3. ZTD-a se na zastupnike društva iz članka 41. stavka

1. ZTD-a odnosi ograničenje iz članka 49. ZTD-a. Navedene odredbe ZTD o
zakonskom ograničenju ovlasti uprave kod sklapanja ugovora sa samim sobom su
prisilnopravne.

17. Citiranim odredbama članka 41. stavka 3. i članka 49. ZTD-a članovi
uprave su ograničeni u svojoj ovlasti za zastupanje, pa bez posebne ovlasti društva
kojom se ovlašćuju na sklapanje točno određenog pravnog posla, ne mogu djelovati
tako da zastupaju društvo i da istodobno nastupaju kao druga ugovorna strana te
sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih
osoba, ni u ime i za račun drugih osoba (čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. ZTD-a). Ovo
zakonsko ograničenje vrijedi u svakom slučaju kad se član uprave nalazi u nekom od
navedenih svojstava na obje ugovorne strane, jer to pobuđuje sumnju u postojanje
sukoba interesa.

Dakle, da bi jedna te ista osoba sklopila ugovor u konkretnom slučaju izdala
bjanko zadužnicu, kao zastupnik po zakonu dužnika s jedne strane i kao zastupnik
po zakonu vjerovnika s druge strane, potrebno je da je za sklapanje tog ugovora,
odnosno pravnog posla imala posebno ovlaštenje društva za sklapanje točno
određenog ugovora.

18. Međutim, unatoč tome tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti zadužnice
zbog razloga iz članka 41. stavak 3. u vezi s odredbom članka 49. ZTD-a nije
osnovan. Naime, kad je zakonom određeno da zastupnik pravne osobe može sklopiti
ugovor (ovdje izdati zadužnicu) samo uz ovlaštenje te pravne osobe, ako ovlaštenje
nije dano smatra se da ugovor (zadužnica) nije sklopljen (izdana) pa nije riječ o
ništetnom nego o nepostojećem ugovoru (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske
poslovni broj Rev 131/2019 od 24. studenog 2020.).

19. Stoga je, unatoč pogrešnom pristupu u tumačenju navedenih odredbi
Zakona o trgovačkim društvima, prvostupanjska presuda u točki I. njezine izreke
pravilna pa je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi
članka 368. stavka 2. ZPP-a.

20. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku. Ni sam tužitelj ne osporava pravilnost obračuna parničnog troška.

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća
Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30855-9d930

Kontrolni broj: 03d54-e24e8-b0fec

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.