21 Gž-141/2022-3

                   

       Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-141/2022-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz R., (ulica...) OIB: ..., koga zastupa punomoćnica T. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1) J. J. iz P., (ulica...), 2) A. J. K. iz P., (ulica...), OIB: ..., 3) A. J. iz P., (ulica...), OIB: ..., 4) I. J. iz P., (ulica...), OIB: ..., 5) A. J. D. B. iz F., (ulica...), I., OIB: ..., 6) T. J. iz P., (ulica...), OIB: ... i 7) V. J. iz P., (ulica...), OIB: ..., kao nasljednici A. J. pok. M. te po tužbi glavnog miješanja tužitelja G.-Š. V. iz S., (ulica...), OIB: ..., koga zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja G.-Š. V. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-671/17-111 od 20. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba tužitelja tužbe glavnog miješanja G.-Š. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-671/17-111 od 20. listopada 2021.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

»1.I Utvrđuje se naspram svih tuženika - J. J., A. J. K., A. J., I. J., A. J. D. B., T. J. i V. J. da je tužitelj D. J. iz R., (ulica...) OIB ... vlasnik nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru, upisana kao k.č.br. 1049/1, pašnjak površine 694m/2, u zk.ul. 3638 k.o. P. i k.č. br.1049/2, pašnjak površine 378m/2, upisane u zk.ul.4017 k.o. P..

 

II Ovlašćuje se tužitelj da na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, ishodi upis prava vlasništva na svoje ime na k.č. br.1049/1, pašnjak površine 694m/2, u zk.ul. 3638 k.o. P. i k.č. br.1049/2, pašnjak površine 378m/2, upisana u zk.ul. 4017 k.o. P., uz istovremeno brisanje upisanog prava vlasništva sa imena A. J. pok. M., što su tuženici ad 1.–7., kao nasljednici upisanog zk vlasnika dužni trpjeti, pod prijetnjom ovrhe.

 

III Tužitelj po tužbi glavnog miješanja G. Š. V., OIB ..., dužan je tužitelju naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 26.662,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev po tužbi glavnog miješanja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj V. G.-Š. pok. M., OIB:... stekao pravo vlasništva čest.zem. 1049/1 k.o. P., površine 694m2, koja čestica odgovara čest.976 k.o. P. nove izmjere, što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva čest.zem. 1049/1 k.o. P., površine 694m2 na ime tužitelja V. G.-Š. pok. M. O.:..., uz brisanje toga prava sa imena tuženika i njihovog prednika, uz naknadu parničnog troška u roku od 15 dana."«           

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj G.-Š. V. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a usvoji tužbeni zahtjev po tužbi glavnog miješanja, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz dosudu troška žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj D. J. je osporio žalbene navode s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovna i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prije svega, valja reći da u smislu odredbe čl. 186. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05.; dalje ZPP), tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106.), s tim da za ocjenu pravne prirode spora nije od značenja kako je tužbu tužitelj pravno kvalificirao, jer sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 186. st. 3. ZPP).

 

6. Sud je jasno u pobijanoj odluci naveo da s obzirom na način korištenja spornog prostora od strane prednika tužitelja i prednika tužitelja tužbe glavnog miješanja u vidu ispaše i čuvanja ovaca na tom prostoru, da je očito bilo čavanja i ispaše ovaca od strane Š. V. pok. T. zv. „B.“ do njegove smrti 1972., jer to kasnije nije činio njegov unuk Š. G. V. koji je živio u S., ali i povremene ispaše ovaca i koza od strane prednika tužitelja, S. T. do njene smrti 1954. i potom D. T. i supruga joj Š. sve do Domovinskog rata, iz čega jaso proizlazi da sud ide na dosjelost kao osnovu stjecanja tužitelja i tužitelja tužbe glavnog miješanja i to osobno i putem pravnih prednika.

 

7. Što se tiče činjeničnih navoda tužitelja tužbe glavnog miješanja proizlazi da se ovaj poziva na stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem iza smrti svoga djeda, a nakon čega da je njegov posjed zakonit i istinit te da se od tada on nalazi u neometam posjedu sporne nekretnine, što znači dosjelošću pa je tako u svom podnesku od 31. siječnja 2012. naveo kako je tuženik, odnosno tužitelj tužbe glavnog miješanja spornu nekretninu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-84/72 kao legat od prednika Š. V. pok. T. kao „stari tor i ograda“ označeno kao čest. 976 i čest. 975 sve k.o. P., dakle od tada da je ovaj zakoniti i savjesni posjednik čest. 1049/1 k.o. P., da je postao posjednikom u trenutku smrti ostavitelja, da je kao posjednik evidentiran njegov djed  V. Š. pok. T. zv. „B.“ na čest. 976 k.o. P., a što da proizlazi iz ABC registra od 4. listopada 1973.

 

8. Slijedom iznesenog, po mišljenju ovog suda, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP, na koju žalba sadržajno ukazuje, neutemeljeno navodeći da bi sud prekoračio tužbeni zahtjev, budući odluka nije utemeljena na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se tužitelj tužbe glavnog miješanja pozvao.

 

9. Pored toga, neutemeljeno žalba navodi da je sud neovlašteno prihvatio priznanje tuženika, jer da se radi o nepoštenim raspolaganjima u skladu s odredbom čl. 3. st. 3. ZPP, budući iz spisa predmeta proizlazi da su tuženici kao nasljednici upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, s obzirom da ni oni, a niti njihov pravni prednik ne polažu bilo kakva prava na spornoj nekretnini, to i izjavili uz napomenu da sud nije donio presudu na temelju priznanja pa nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP.

 

10. Isto tako, neutemeljeno žalba navodi kako u pobijanoj odluci nema obrazloženja vezanog za tužbeni zahtjev tužitelja, jer kako je prethodno navedeno sud je u odnosu na taj zahtjev također utvrđivao činjenice vezane za dosjelost kao osnovu stjecanja prava vlasništva tužitelja i u tom pravcu utvrdio kako je bilo ispaše ovaca i koza od strane prednika tužitelja, S. T. do njene smrti 1954. i potom D. T. i supruga joj Š. sve do Domovinskog rata.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

 

11.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

12. Predmet spora po tužbi tužitelja D. J. predstavlja zahtjev za utvrđenjem da je isključivi vlasnik čest. zem. 1049/1 površine 694 m2 i čest. zem. 1049/2 površine 378 m2 obje upisane u zk. ul. 685 k.o. P. te uknjižbu prava vlasništva.

 

da se tuženicima kao sljednicima zemljišnoknjižnog vlasnika pok. A. J. pok. M. naloži da mu izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama na njegovo ime koju će u protivnom zamijeniti presuda.

 

12.1. Također predmet postupka je i tužba glavnog miješanja G.-Š. V. radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva na čest. zem. 1049/1 k.o. P., površine 694 m2, koja čestica odgovara čest. zem. 976 k.o. P., nove izmjere, što su tuženici pod 1) D. J., 2) J. J., 3) N. N. J. i 4) M. M. J., svi kao sljednici A. J. pok. M. dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužitelja G.-Š. V..

 

13. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da su predmetne nekretnine i to čest. 1049/1 u naravi pašnjak, površine 694 m2, upisana u zk. ul. 3638 k.o. P. te čest. 1049/2, u naravi pašnjak površine 378 m2, upisana u zk. ul. 4017 k.o. P., evidentirane kao vlasništvo J. A. pok. M.,

 

- da čest. 1049/1 k.o. P. iz zemljišne knjige-stare izmjere odgovara čest. 976 k.o. P. iz katastra-nove izmjere, prema identifikaciji čestica Ureda... od 27. svibnja 2021. te čest. 1049/2 k.o. P. iz zemljišne knjige- stara izmjera odgovara čest. 978 k.o. P. iz katastra-nove izmjere, prema identifikaciji čestica Ureda.... od 13. travnja 2018., dok čest. 975 k.o. P. nove izmjere iz katastra odgovara čest. zgr. 3/3 k.o. P. iz zemljišne knjige, stare izmjere prema identifikaciji čestica Ureda ... od 27. svibnja 2021.,

 

- da je tužiteljev pradjed Š. V. pok. T. imao tri kćeri i to S., M. i I. (J.), a ova potonja je tužiteljeva baka,

 

- da je temeljem nasljednog očitovanja od pok. pradjeda Š. V. pok. T. od 12. studenoga 1896. razvidno koji je svoju ostavinsku imovinu ostavio trima kćerkama I. J. V., S. V. i M. V.,

 

- da je iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa, odnosno staroj zemljišnoj knjizi, razvidno da je na matičnoj čest. zem. 1049 bilo upisano kmetsko pravo u korist tužiteljeve bake I. i njezinih sestara S. i M. za po 1/3 dijela, da je navedena nekretnina otpisana iz starog zk. ul. 523 u novi zk. ul. 685 te je A. J. pok. M., u zk. ul. 685 k.o. P. O. suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru uknjižen kao vlasnik čest. zem. 1049 pašnjak površine 1072 m2 (predano 31. ožujka 1941. pod brojem Z-206/41) na osnovu pravomoćne presude tog suda od 29. ožujka 1940. Agr.712/31,

 

- da je iz dosudnice Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-165/50 od 22. studenoga 1950. razvidno kako je nasljednikom uknjiženog zemljišnoknjižnog vlasnika A. J. pok. M. proglašen njegov sin V. (V.) J. pok. A. u cijelosti, a kojeg su naslijedili prvotno označeni tuženici A. J. pok. V. (V.) pok. A. kojeg je naslijedila tuženica J. J., zatim N. N. J. i M. M. J.,

 

- da su nasljednici zemljišnoknjižnog vlasnika pok. A. J. pok. M. i to M. M. J., N. J.-N. i J. J. priznali tužbeni zahtjev tužitelja D. J.,

 

- da je iz povijesti posjedovanja za parcelu čest. 975 i čest. 976 k.o. P. Ureda ... od 22. travnja 2008. razvidno da parcela nove izmjere 975 odgovara čest. zgr. 3/3 stare izmjere, parcela nove izmjere 976 odgovara čest. zem. 1049/1 (nastala od čest. 1049) stare izmjere, revizijom posjedovnog stanja 1955. čest. zgr. 3/3 upisana je u posjedovni list 272 na ime V. A. pok. Ž., promjena o upisima do avionskog snimanja nije bilo, čest. zem. 1049 upisana je u posjedovnom listu 85 na ime J. J. pok. A., promjena o upisima do avionskog snimanja da nije bilo. Aerofotografijskim snimanjem izvršenim 1971. (podaci stupili na snagu 1979.) na parceli čest. 975 i 976 upisane su u posjedovni list 637 V. Š.-nasljednici, a iskazom promjena upisan je V. G.-Š. na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-84/72 iza smrti V. Š. pok. T. od 8. listopada 1976. u kojem se ne navode čest. 975 i čest. 976 k.o. P. u sastavu ostavinske imovine ostavitelja,

 

- da je iz ostavinskog predmeta pod poslovnim brojem O-84/72 iza smrti pok. Š. V. pok. T. Općinskog suda u Zadru utvrđeno da nekretnina čest. 975 i čest. 976 k.o. P. nema u sastavu ostavinske imovine ovog ostavitelja, međutim da je na njima kao nasljednik proglašen unuk V. G.-Š. sin M. i to na starom toru i ogradi u P. (čest. 975 i čest. 976),

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj Z-408/05 od 11. travnja 2008. G.-Š. V. pok. M. kao predlagatelj odbijen sa prijedlogom za ispravak zemljišnoknjižnog stanja i brisanje prava vlasništva sa imena upisanih na čest. 1049/1 k.o. P.,

 

- da je svjedok K. Č. opisao da je riječ o nekretnini „stari B. tor“ koji su koristili Š. V. „B.“ te kasnije njegova djeca,

 

- da je svjedokinja D. M. u svom iskazu navela da je ta nekretnina "stari tor" njenog oca Š. te da je tu nekretninu uživao i njen djed T., a da je i ona tu čuvala ovce,

 

- da je svjedokinja J. J. navela da je tu nekretninu u posjedu držao njen djed Š. V. pok. T. zv. B. i da je tu nekretninu dobio u diobi sa braćom Ž. i L. 1950.,

 

- da je svjedokinja S. Z. u svom iskazu navela da je sporna nekretnina bila od njenog pradjeda T. V., a nakon njega njegovog sina Š., a potom po diobi tri kćeri I. J. B., S. T. i M. V., da je pripala I. J. B., a da je njezina baka S. T. čuvala blago na toj nekretnini, nakon njene bake, da je tu ovce čuvala njena majka D. T. pa potom ona te njezine mlađe sestre J., M., I. i M. te M., tako da se ta nekretnina koristila sve do Domovinskog rata, nakon Domovinskog rata da se ova nekretnina nije koristila već da je zarasla,

 

- da je svjedok T. V. pok. A. u iskazu naveo da je ta nekretnina bila od Š. V. koji je to darovao svom unuku G. Š. V., a da su bila tri brata njegov djed Ž., djed G. V., koji se zvao Š. i treći brat L. koji su bili vlasnici tog "tora", da je "tor" pripao Š. V., a da prednici tužitelja nisu koristili tu nekretninu, da nije viđao S. Z., njenog oca, majku niti sestre, taj B. t. da je sada od G. Š. V. njegovog unuka, koji bi ju obišao kad bi došao iz S., da mu je to B. darovao prije smrti,

 

- da je svjedok T. V. pok. D. u iskazu naveo za tu nekretninu da su to "tor" i "ograda" od Š. V. zv. B. preci S. Z. da nisu koristili predmetnu nekretninu, B. da je tu držao ovce, prije da je to pripadalo njegovom ocu T., zadnjih 20 godina nakon Domovinskog rata ovu nekretninu da obilazi G. Š. V. i sin od polubrata od njegovog pok. oca I. koji se zove B., a stoka da je tamo bila do 1970.-ih godina koju je držao B. i njegov sin I., a poslije je to B. ostavio unuku,

 

- da je svjedok R. V. u iskazu naveo da bi dio čest. 1049 bila B. t., da B. ima 1000 m2 samo u ogradi, a da otac S. Z. niti S. T. nisu ništa posjedovali na "toru i ogradi", da je to B. dobio u diobi njihovih starih 1950. i da nitko nije polagao prava na ovaj teren osim B.,

 

- da je svjedok T. K. u iskazu naveo da ova nekretnina pripada D. J., a B. da tu nema ništa niti njegova unučad, svjedok da je sa S. T. tu napasao ovce, a da je vidio tužitelja na tom pašnjaku kako ga čisti unazad 30 godina, unuk od B. da nije dolazio na ovu zemlju,

 

- da je svjedokinja M. M. u svom iskazu navela da je tu pasla koze i ovce, ta zemlja da je bila vlasništvo tri sestre S. V. udane T., M. V. udane T. i I. J. B. rođ. V., a one da su kćerke pok. Š. V. pok. T. te tri kćeri da su se podijelile i da je ova zemlja pripala baš I. J. B. i oni da su tu zemlju koristili za ispašu blaga, a ta zemlja je ograđena kamenim zidovima , G. Š. V., njegov otac M. niti njegov djed Š. V. zvani B. nemaju veza sa ovom zemljom, ovu zemlju da je koristila samo njezina baka S. sa svojom obitelji, a kasnije oni, iza I. J. B. čest. 1049/1 i dvije da su pripale D., koji o tome brine i vodi računa, a iza smrti svoje majke ovo zemljište su koristili za napasanje stoke, međutim kako se više ne koristi blago to je zaraslo, jedino je J. J. počistila kamene zidove, jedan dio je uzurpirala, stavila sebi nadstrešnicu i parkira tamo kroz ljeto aute i to parcelu čest. 1049,

 

- da je svjedokinja T. J. u svom iskazu navela kako su prvi susjedi, i međaši,  a D. je najviše dolazio kod njih i njenog supruga i dolazio je najviše oko te zemlje, a stekao je tu zemlju od bake I. koja je bila iz P., a udana u V., da je bilo njih tri sestre, da su ostale same bez roditelja i gledao ih je stric ili ujac, da je ta zemlja krš sa crnikama te je tamo napasala ovce ujna D. T. dok je bila živa od 1971. do negdje prije rata 1990., da je tu gdje su pasle ovce bilo kamenje i crnike, a sada je tu raslinje naraslo pa se ne vidi ništa, tužitelj D. J. da je dolazio kod njih negdje prije 20-tak godina i to kod njenog muža i obilaziti svoj teren,

 

- da je svjedok J. J. u svom iskazu naveo da je ta zemlja bila vlasništvo I. V., a svjedoku je baba S. V. koja se udala za Š. T. iz P. koja je ostala u P. do smrti i njega podigla, a ove druge dvije sestre su se udale u V., M. je dobila svoju zemlju u P., a I. je također dobila samo je to sada u sporu, a da je to ovo što D. traži, to je dio od I., da je ta zemlja bila šikara i tu su se ovce napasale te su to koristila djeca od tete S. i ujac Š., a danas da je to zaraslo,

 

- da je svjedok Ž. J. u iskazu naveo da je ta zemlja uvijek bila ista, krš, kamen, da je to bila slobodna zemlja, koja nije bila ničim ograđena, a toga da se sjeća još iz djetinjstva, da je kao dijete tu brao šparoge i igrao se, nije vidio da bi netko koristio tu zemlju i uživo posjed, osim svjedokove ujne D. i ujca Š., da su tu čuvali ovce i vezali koze te bi znali posjeći koju granu i nitko im to nije branio, jedino je na toj zemlji viđao ujca Š. i ujnu D. te jedino sada D. J. traži pravo na svojoj zemlji te ono što ga spada od bake, a da mu je S. V. baba,

 

- da je svjedok A. J. u svom iskazu naveo da je zemlji iz tužbe susjed, tj. da je na međi sa tom zemljom, da je ta zemlja krš, a sada je neobrađeno, da je to prije bio pašnjak te da je koliko zna ta zemlja od I., koja je to ostavila svojoj kćerki Z., a I. se prezivala V., a ona je to stekla od svog oca Š. V. pok. T., da su oni tu zemlju zvali P. i K. A. J. pok. B. da je njegov djed i on da je bio upisan na parceli čest. 1049 i čest. 1050, međutim da je to krivi upis, da je dao izjavu kod javnog bilježnika da to nije njegovo i da tužitelj može podnijeti tužbu, a da pri tom misli na gospodina D. J. i oni da te parcele 1049 i 1050 nikad nisu koristili, to nisu njihove parcele. To da su kao pašnjak koristili I. i Z., dok se nije udala, da je jedino 1970.-th D. T. imala ovce, a da je to moglo biti negdje do 1980.-te, nakon toga to više nitko nije koristio i onda je zaraslo, ljudi su se počeli baviti turizmom, da je nakon toga bio rat i to je tako ostalo, a sad je zaraslo u šikaru. U ovom razdoblju od 1970. do 1980.-ih da nije nitko drugi dovodio svoje ovce samo D. T.,

 

- da je svjedokinja M. B. T. u svom iskazu navela da parcela 1049/1 se nalazi do parcele 1057 koja je pripala njenoj baki S. V. ud. T., da je ta zemlja pripala baki tužitelja I., sestri njene pok. bake S. T., rođene V. zv. M., tu zemlju su one naslijedile od oca Š. V., pok. T. te su se kasnije tri sestre podijelile, a parcele čest. 1049/1 i čest. 1049/2 su pripale baki D. J., I. B. rođena V., nakon smrti I. tu zemlju je naslijedila Z., a nakon nje D. J., sin od Z., tu nema spora oko ove zemlje u njihovoj obitelji. Sada da je taj teren zarastao u crniku,  draču i šiblje, a prije se koristio za napasanje blaga, također bi oni tamo svaku godinu znali sjeći drvce za Božić i nikada im nitko nije smetao, tu da je znala napasati blago, koze i ovce kao i njene sestre, oni su znali da to pripada I. babinoj sestri, a poslije nje njegovoj kćeri i D., tako da su tu zemlju koristili uz njihovo odobrenje i nikad nitko nije dolazio na taj teren osim njih, i kasnije D., također tu zemlju su znali koristiti njeni roditelji D. i Š. i to isključivo za ispašu, gospodina G. Š. V. ona da nikada nije upoznala i uopće ne zna tko je ta osoba te osoba tog imena i prezimena nikada nije dolazila na ovu zemlju,

 

- da je svjedok M. B. u iskazu naveo da je njegova pok. baba A. B. rođena V. rođena sestra od Š. V. zv. „B.“ i ona mu je uvijek govorila da je to zemlja od Š. V. zv. „B.“, to da je bio tor u kojem su se držale ovce i blago, sa kamenom kućicom koja je još uvijek tamo, Š. V. zv. „B.“ je to ostavio svome unuku G. koji živi u S., jer je njemu otac umro mlad i danas je ta nekretnina ograđena sa suhozidom, kao što je i bila, jedino što je teren zarastao, a kućica je urušena, da nitko od D. J. te njegovih nije dolazio na ove nekretnine, u ovom toru je „B.“ držao svoje stado sve dok je bio u mogućnosti i snazi, i on je to unuku darovao još za svog života, pa je zbog toga sin od „B.“, kojeg je imao sa drugom ženom, morao napraviti drugi tor, a taj tor je preko puta ceste i tu je još uvijek štala. Kako je „B.“ bio manji u snazi, tako je ovaj tor na kraju ostao zapušten, a njegov unuk G. je povremeno dolazio u P., jer je radio u S., a sestra mu je dolazila često, da je želja od „B.“ bila da unuk napravi na tom toru kuću kao jedini muški nasljednik od prve žene, s vremenom je taj tor propao jer se više nije držalo blago, a da je D. V. tu znao pustiti ovce, tu je držao slamu, a za života „B.“ tamo je držao ovce. Danas je taj tor zarastao u šikaru, a  G. Š. V. uopće nije mogao pristupiti na ovaj tor zbog agresivnosti svog strica i

 

- da je svjedokinja A. V. u iskazu navela da oni to zovu „tor i ograda“, taj tor i ograda da je od Š. V. zv. „B.“, da se ona udala 1974. i došla živjeti u P., njen svekar A. se dijelio sa „B.“, koji je njemu bio stric, a bila su tri brata Š., L. i Ž., a Ž. je bio otac od njenog svekra, da je Ž. umro mlad pa se njen svekar dijelio s njima. Živjeli su u velikoj zajednici te je bilo puno zemlje, da je čula da su se dijelili negdje 1947., 1948., do 1950., najkasnije negdje iza II. Svjetskog rata, u toj prvoj diobi je „B.“ dobio „tor i ogradu“, a on je to dobio jer nije dobio kuću, te da je malo iza te diobe „B.“ „tor i ogradu“ darovao ili sinu M. ili unuku G., a oni su živjeli u S., da je čula da je „B.“ htio odmah to dati sinu ili unuku, ne zna kada, a da su joj to rekli svekra ili svekrva, tor je bio od „B.“ i on je tu držao ovce, sve je to u suhozidu ograđeno i dan danas je tamo, a ovi iz S. nisu mogli tu dolaziti držati ovce, gospodina J. nije viđala na ovom toru i ogradi od „B.“, a niti njegove rođake.

 

14. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama oznake čest. 1049/1, pašnjak površine 694 m/2, u zk. ul. 3638 k.o. P. i čest. 1049/2, pašnjak površine 378 m/2, neometanim posjedovanje osobno i preko svojih pravnih prednika, odnosno dosjelošću, dok tužitelj tužbe glavnog miješanja nije s uspjehom dokazao da je vlasnik nekretnine oznake čest. zem. 1049/1, pašnjak površine 694 m/2.

 

15. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je prvotno na matičnoj nekretnini oznake čest. zem. 1049, od kojih je kasnije nastala nesporna čest. zem. 1049/2 i sporna čest. zem. 1049/1, bilo upisano kmetsko pravo u korist tužiteljeve bake I. i njezinih sestara S. i M. za po 1/3 dijela, da bi se nakon toga umjesto njih kao vlasnik upisao A. J. pok. M., na temelju pravomoćne presude od 29. ožujka 1940. Agr. 712/31, a isto tako on je prilikom revizije posjeda 1955. evidentiran i kao posjednik sporne nekretnine, iako se očito radilo o pogrešnim upisima s obzirom na izjave njegovih zakonskih nasljednika, koji su priznali da su predmetne nekretnine stvarno vlasništvo tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika, a i nitko od saslušanih svjedoka nije naveo da bi predmetne nekretnine ikad bile u posjedu A. J. ili članova njegove obitelji.

 

16. Što se tiče katastarske evidencije posjeda revizijom posjedovnog stanja 1955., je samo na čest. zem. 975 bio upisan kao posjednik član obitelji V. A. pok. Ž., dok je na spornoj čest. zem. 976 bio upisan A. J. te nije bilo promjena o upisima do avionskog snimanja 1971., koji podaci su stupili na snagu 1979., da bi nakon toga obje nekretnine bile evidentirane kao posjed V. Š.-nasljednici, dakle, tek nakon smrti pok. V. Š. pok. T. dok bi iskazom promjena 208/84 godinu bio upisan V. G.-Š. na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-84/72 iza smrti V. Š. pok. T. od 8. listopada 1976., a u kojem rješenju se ne navode čest. zem. 975 i 976 k.o. P. u sastavu ostavinske imovine ostavitelja.

 

16.1. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da na spornoj nekretnini prednik tužitelja tužbe glavnog miješanja za života nije bio evidentiran kao posjednik te je uistinu ostalo upitno kako je došlo do toga da se nakon smrti Š. V. zv. „B.“, predmetna nekretnina u katastarskoj evidenciji navodi kao njegov posjed, budući očito djed tužitelja tužbe glavnog miješanja nije sudjelovao u postupku premjeravanja u katastru, jer do svoje smrti nije bio evidentiran kao posjednik sporne nekretnine, već samo susjedne nekretnine oznake čest. zem. 975 zv. „tor i ograda“, tim više što je iz rješenja broj UP/I-07-529/68 od 18. prosinca 1970. razvidno kako su se po prijavi Š. V. pok. T. iz P. mijenjali podaci, ali sporne čest. zem. 1049 tu nema te u svojoj oporuci navodi "tor i ogradu" bez numeracije te nekretnine, pa je upitno dalje kako je to omogućilo da se takav navod iz njegove oporuke  tumači da se pored čest. zem. 975, koja je nesporno bila u vlasništvu pravnog prednika tužitelja tužbe glavnog miješanja, odnosi i na čest. 976 k.o. P., odnosno da se u rješenju o nasljeđivanju iza njegove smrti, između ostalog, kao njegov oporučni nasljednik proglasi unuk na nekretnini "tor i ograda" te se u zagradi navede da su to čest. zem. 975 i čest. zem. 976 k.o. P.

 

16.2. Nadalje, notorna je činjenica da se u prošlom vremenu evidencija katastra vršila na potpuno drugačiji način nego danas, odnosno da je tada bilo dovoljno da samo neka zainteresirana strana prijavi svoj posjed, što je u konkretnom slučaju očito prvo napravio netko od nasljednika iza smrti pok. „B.“, možda stric ovdje označenog tužitelja tužbe glavnog miješanja, a kasnije sam tužitelj tužbe glavnog miješanja, bez sudjelovanja tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika, koji očito nisu ni znali da je do te promjene došlo tim više što je kao posjednik bio evidentiran A. J., a koji zapravo nije bio stvarni posjednik.

 

16.3. Osim toga, postavlja se pitanje zašto bi tužitelj tužbe glavnog miješanja cijepao čest. 1049 na čest. 1049/1 i čest. 1049/6 i zbog čega polaže pravo samo na čest. zem. 1049/1, ukoliko ove nekretnine imaju istu pravnu sudbinu, a isto tako tužitelj tužbe glavnog miješanja tvrdi da je oporučno naslijedio nekretninu zv. "tor i ograda", međutim nije s uspjehom dokazao da bi pored čest. 975. (3/3) tu spadala i sporna čest. 1049/1.

 

16.4. Konačno, kako su iskazi saslušanih svjedoka, predloženim od strane tužitelja i onih od strane tužitelja tužbe glavnog miješanja, potpuno suprotni na način da jedni tvrde kako su u posjedu sporne nekretnine bili tužitelj i njegovi pravni prednici, dok drugi tvrde da bi to bio tužitelj tužbe glavnog miješanja i njegovi prednici, ovaj sud je kao najmjerodavnije uzeo iskaze svjedoka koji su susjedi, odnosno međaši sa spornom nekretninom, jer oni zasigurno moraju kao međaši imati neposredna saznanja o posjedovanju sporne nekretnine, a to su svjedoci T. J. i A. J., koji su suglasno iskazali da je tužitelj D. dolazio kod njih negdje prije 20-tak godina te je stekao tu zemlju od bake I. koja je to stekla od svog oca Š. V. pok. T., a bilo je njih tri sestre i to su one ostale same bez roditelja, njih je gledao neki stric ili ujac, da se I. udala u V., te je tu zemlju ostavila svojoj kćerki Z., a tamo je napasala ovce njihova ujna D. T. do negdje 1990., s tim što svjedok A. J. još dodaje da je njegov djed J. A. pok. B. bio upisan na parceli 1049 i 1050, međutim to je krivi upis, slijedom čega je dao izjavu kod javnog bilježnika da to nije njegovo i da D. J. može podnijeti tužbu, da oni parcele 1049 i 1050 nikad nisu koristili i nisu njihove, već da su ih kao pašnjak koristile I. i Z. dok se nije udala, jedino još što je 1970-tih godina D. T. imala ovce pa bi tu pustila ovce, to je moglo biti negdje do 1980-tih, nakon toga je bio rat i to je tako ostalo, odnosno sad je zaraslo u šikaru.

 

16.5. Slijedom navedenog, i po stavu ovog suda, prijeporne nekretnine čest. zem. 1049/1 i čest. zem. 1049/2 (ranije čest. zem. 1049) k.o. P. su oduvijek bile u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika što istima nitko nikada nije osporavao, stoga svojatanje prava na čest. zem. 1049/1 od strane G.-Š. V. je neutemeljeno, što znači da je tužitelj, za razliku od tužitelja tužbe glavnog miješanja, istu stekao dosjelošću.

 

17. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

18. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP.

 

U Zadru 1. ožujka 2023.

 

 

                                                                                                    Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                    Sanja Prosenica, v.r.