REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2762/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića
predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante
Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u
pravnoj stvari tužitelja Imex banka d.d. Split, Tolstojeva 6, OIB 99326633206, kojeg
zastupa punomoćnik Čedo Prodanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Opće
bolnice Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, OIB 75970517069, koju zastupaju
punomoćnici iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu,
odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3876/2020-3 od 23. veljače
2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-
152/2019 od 23. lipnja 2020., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3876/2020-3 od 23. veljače
2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-
152/2019 od 23. lipnja 2020. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud
je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna
za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili
za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:
„1) Da li je okolnost, je li tuženik kao cesus platio tražbinu koja je bila predmetom ustupanja cedentu, u ovom slučaju cedentu 2 kao svome vjerovniku ili to plaćanje nije
izvršio, uopće odlučna u konkretnom pravnom sporu za razriješenje predmeta spora,
ovo sve i obzirom na činjenicu da je obveza cesusa ovdje tuženika u odnosu prema
cesionaru (ovdje tužitelju) bila vremenski određena do ugovorenog roka iz zaključenog
ugovora o cesiji radi ispunjenja, ovo sve obzirom na činjenicu da je dug cedenta 1
prema cedentu 2 iz ugovora o cesiji ispunjen cesijom?
2) Da li u slučaju zaključenog ugovora o cesiji radi ispunjenja cesionar (ovdje
tužitelj) može imati zahtjev za ispunjenje dužne tražbine prema cesusu (ovdje
tuženiku) nakon isteka roka u kojem je cesus (ovdje tuženik) bio u obvezi ispuniti
tražbinu cedenta ovdje cedenta 2 cesionaru, a koju obvezu je isti bio dužan ispuniti u
za to određenom i ugovorenom vremenskom roku koji je protekao, ovo sve obzirom
na ugovornu odredbu kojom je obveza cesusa (ovdje tuženika) bila vremenski
određena i ograničena do ugovorenog roka, obzirom je ugovoreno da nakon proteka
predmetnog ugovorenog roka obvezu ima ispuniti cesionaru (ovdje tužitelju) isključivo
i jedino cedent u ovom slučaju cedent 2, a na cesus (ovdje tuženik) ?
3) Da li u slučaju kada je između ugovornih strana zaključen ugovor o ustupanju
radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može istu ispuniti ustupitelju i kad je o
ustupanju tražbine obaviješten, te da li pri tome tražbina koja je predmetom ustupa i
nadalje ostaje u imovini ustupitelja?“
6. Tuženica kroz prvo i drugo postavljeno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje
drukčijim od onog kako je utvrđeno u pobijanoj odluci s obzirom na to da iz čl. 3.
Ugovora o ustupanju potraživanja od 29. listopada 2007. ne proizlazi kako bi protekom
ugovorenog roka za plaćanje utuženog iznosa prestala tražbina tužitelja prema
tuženici, već je upravo čl. 2. st. 3. navedenog Ugovora tuženica potvrdila postojanje
duga prema ovdje tužitelju u utuženom iznosu. Treće pitanje iz gore navedenog
prijedloga nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da je u pobijanoj odluci
utvrđeno kako tuženica, kao niti bilo koja druga osoba, nisu podmirile utuženu tražbinu
bilo tužitelju kao cesionaru, kao ni cedentima te je uz sve navedeno predmetnim
Ugovorom tuženica potvrdila da je u obvezi ispunjenja utužene tražbine tužitelju kao
cesionaru. Podredno, valja reći i to da tuženica u odnosu na navedeno pitanje nije ni
navela odgovarajuće razloga važnosti s obzirom na to da u dostavljenim
drugostupanjskim i revizijskim odlukama nije zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo
suprotno pravnom shvaćanju iz pobijane odluke.
7. S obzirom na navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke
za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud
na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog
rješenja.
Zagreb, 1. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić
Kontrolni broj: 0e22a-0f127-4828d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO ŠARIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
