- 1 -              I Kž 692/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 692/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene N. R. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2020. broj K-44/19, u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženoj N. R. za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. opisano u točki 2) izreke te presude, na temelju članka 247. stavka 2. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a prihvaćaju se po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. opisano pod točkom 1) izreke te presude te u trajanju 3 (tri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 3) izreke te presude pa se optužena N. R., uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine te joj se, na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11., izriče djelomična uvjetna osuda time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              II. Odbija se kao neosnovana žalba optužene N. R. te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 16. rujna 2020. broj K-44/19 optužena N. R. proglašena je krivom zbog tri kaznena djela protiv gospodarstva, i to kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisanog pod točkom 1) izreke, kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i članka 52. KZ/11. opisanog pod točkom 2) izreke i kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisanog pod točkom 3) izreke. Nakon što joj je za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i članka 52. KZ/11., na temelju članka 247. stavka 2. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., kazna zatvora u trajanju šest mjeseci i za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 246. stavka 1. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11., kazna zatvora u trajanju tri mjeseca, optužena N. R. je, uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca. Potom joj je, na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđena ima izvršiti sedam mjeseci, a dio kazne u trajanju devet mjeseci neće se izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane neuvjetovane kazne zatvora. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) utvrđeno je da novčani iznos od 504.320,09 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optužena N. R. ostvarila kaznenim djelima opisanima pod točkama 1) i 3) izreke, da taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je optuženoj N. R. naloženo da navedeni iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08.-19. V. G. D. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 27.000,00 kuna, Hrvatskom savezu za rijetke bolesti u iznosu od 3.695,00 kuna, a TD H. t. d.o.o. u iznosu od 46.657,00 kuna, dok je TD H. t. d.o.o. s ostatkom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upućeno u parnicu. U dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu TD F. T. p.a. d.o.o. naloženo je platiti iznos od 77.352,00 kuna u roku od 15 dana od dostave pravomoćne sudske odluke. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08.-19. E. C. klub iz Z., Ulica F. F. ... je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnični postupak. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 7. ZKP/08.-19. optuženoj N. R. naloženo je platiti paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, dok je obveze plaćanja ostalih troškova kaznenog postupka optuženica oslobođena.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optužena N. R..

 

3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženici za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano u točki 1) izreke i za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 52. KZ/11. opisano u točki 2) izreke utvrdi kazne zatvora u duljem trajanju te da optuženu N. R., sukladno tome, osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u znatno duljem trajanju.

 

4. Optužena N. R. žalbu je podnijela po branitelju, odvjetniku I. L. uvodno navodeći da se žali zbog "apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima postupka". Predloženo je da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. 

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08.-19. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optužene N. R. nije osnovana.  

 

8. Optuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19. navodeći da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku te samih tih isprava i iskaza. Obrazlažući ove tvrdnje, žaliteljica navodi da proturječnost pobijane presude proizlazi iz činjenice da joj se pod točkom 1) izreke pobijane presude stavlja na teret da je povrijedila dužnost zaštite imovinskih interesa TD F. t. putnička agencija d.o.o., dok joj se pod točkom 2) izreke pobijane presude stavlja na teret da je druge dovodila u zabludu kako bi tom trgovačkom društvu pribavila protupravnu imovinsku korist. Izravna proturječnost, kako se to nadalje navodi u žalbi, proizlazi iz toga što se točka 1) izreke pobijane presude odnosi na razdoblje od 3. siječnja 2008. do 18. svibnja 2015., a točka 2) izreke pobijane presude se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2015. do 15. svibnja 2015.

 

8.1. Međutim, okolnost da je TD F. t. putnička agencija d.o.o. kaznenim djelom opisanim pod točkom 1) izreke pobijane presude oštećeno (za iznos za koji si je optužena N. R. pribavila znatnu protupravnu imovinsku korist), dok je kaznenim djelom opisanim pod točkom 2) izreke pobijane presude tom trgovačkom društvu pribavljena protupravna imovinska korist ne predstavlja nijedan od vidova proturječja u pobijanoj presudi koji se ističu u žalbi optuženice. Pod tim je, naime, točkama izreke pobijane presude riječ o sasvim drugačijim vidovima kriminalnog postupanja optužene N. R. naspram TD F. t. p. a. d.o.o., koja postupanja se međusobno ne isključuju, a njihova posljedica je da je u prvom slučaju to trgovačko društvo oštećeno, dok mu je u drugom slučaju pribavljena imovinska korist. Isto tako, ni činjenica da se razdoblja počinjenja tih kaznenih djela preklapaju, odnosno da je vrijeme počinjenja kaznenog djela opisanog u točki 2) izreke pobijane presude unutar vremena počinjenja kaznenog djela opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude, ni na koji način ne čini izreku pobijane presude proturječnom.

8.2. Pobijana presuda ispitana je i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-22., no ni pri tome nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Prema tome, žalba optuženice zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

 

9. U okviru žalbene osnove zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1) izreke pobijane presude, optuženica tvrdi kako nije dokazana njezina namjera stjecanja protupravne imovinske koristi u inkriminiranom joj iznosu od 503.685,09 kuna te tvrdi da je njezina namjera bila da novac posudi, "možda neovlašteno, i nakon korištenja ili upotrebe vrati". Ističe da je to do tada stalno radila održavajući tako TD F. t. p. a. d.o.o. likvidnim te da su sve njezine radnje poduzete jedino i isključivo za korist tog trgovačkog društva. Smatra da navedeno proizlazi i iz činjenice da je tom trgovačkom društvu vratila značajan iznos novca te ističe da je njezina obrana o tome da je i novac od prodaje stana u Z. unijela u TD F. t. p. a. d.o.o. potvrđena iskazom svjedokinje B. Z.. Tvrdi da se ovdje radilo o tzv. pravilu poslovne posudbe, pri čemu jednu od pretpostavki za primjenu tog pravila - da ne smije biti riječ o prevelikom riziku – treba dovesti u vezu s nalazom i mišljenjem vještakinje V. B. u kojemu je navedeno da je "isplata pozajmica utjecala na likvidnost društva, odnosno na podmirenje obveza prema vjerovnicima u vrijeme dospijeća pa su odgovorne osobe društva financijsko poslovanje organizirale na način da su gotovinu podizale putem kreditnih kartica te istu djelomično polagale na račune društva na koji su način poboljšale tekuću likvidnost, ali uz vrlo visoke troškove kamata i provizija po kreditnim karticama za podizanje gotovine." Nadalje navodi da je i svjedok D. J. iskazao da je zadržavanje licence IATA (po kojoj je ostvarivan najveći prihod) ovisilo o likvidnosti društva i urednom podmirivanju dospjelih obveza, a da su upravo u tom cilju i poduzete sve njezine radnje.

 

9.1. Istaknutim žalbenim navodima optuženica nastoji dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je postupala na način inkriminiran joj pod točkom 1) izreke pobijane presude, a sve u cilju da si na taj način pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist. Međutim, po ocjeni ovog suda, bez uspjeha. Prije svega optuženica je sama u obrani potvrdila da je s računa društva podizala novac, dok je i u svojoj žalbi jasno navela da je njezina namjera bila da novac "možda neovlašteno, i nakon korištenja ili upotrebe vrati". Upravo iz ovog izraza "možda neovlašteno" jasno proizlazi njezina svijest o postupanju koje je u suprotnosti s interesima trgovačkog društva o kojemu se bila dužna brinuti kao odgovorna osoba.

 

9.2. Ta činjenica, osim toga, proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije, mag. oec. V. B., koja je utvrdila koliko je optuženica novca ukupno podigla s računa TD F. t. p. a. d.o.o. u inkriminiranom joj razdoblju i na koji način (na bankomatu ili u poslovnici banke ili FINA-e). Pri tome treba naglasiti da je vještakinja na raspravi pred prvostupanjskim sudom 26. veljače 2020., kao i prilikom izvanraspravnog ispitivanja pred prvostupanjskim sudom 30. lipnja 2020., pojasnila da u iznos gotovine koji je optužena N. R. podigla s računa TD F. t. p. a. d.o.o. nije uključila gotovinu podignutu na ime isplate dnevnica i putnih troškova jer da iz materijalnih troškova nije bilo moguće utvrditi koliko je stvarno isplaćeno, a koliko je optuženica zadržala za sebe (riječ je o iznosu od 195.400,00 kuna). Vještakinja je, osim toga, očitujući se o navodu obrane o isplati bonusa u iznosu od po 3.000,00 kuna mjesečno po zaposleniku, na raspravi 16. rujna 2020. objasnila da nigdje u svrsi isplate gotovine nije zamijetila da piše namjena za isplatu bonusa, no da je ona, kako su tijekom analiziranog razdoblja u poslovnim knjigama evidentirane isplate dobiti, za 50% isplaćene dobiti već umanjila potraživanje društva prema optuženoj N. R. (riječ je o iznosu od 294.866,47 kuna – stranica 18. pisanog nalaza i mišljenja vještakinje, odnosno list 7397 spisa predmeta). Naposljetku, i u žalbi optuženice citirani dio nalaza i mišljenja vještakinje upućuje na to da je postupanje optužene N. R. bilo upravo suprotno od onoga kakvim ga ona nastoji prikazati u svojoj žalbi. Iz citiranih navoda vještakinje, naime, jasno proizlazi da je postupanje optuženice bilo u suprotnosti s financijskim interesima društva koje je ona, s obzirom na svoju funkciju u istome, bila dužna zastupati i o čijim interesima se bila dužna brinuti.

 

9.3. Da je optužena N. R. s računa TD F. t. p. a. d.o.o. podizala gotovinu koju nije utrošila na njegovo poslovanje, već ju je zadržala za sebe, jasno proizlazi i iz iskaza svjedoka S. L., D. J., B. Z. i V. Č.. U tom smislu osobito je značajan iskaz ove posljednje navedene svjedokinje, koja je vodila knjigovodstvo za TD F. t. p. a. d.o.o. u razdoblju od 2009. do 2015., dakle, u pretežitom dijelu inkriminiranog razdoblja. Ona je, naime, iskazala da je oko tog knjigovodstva stalno bilo problema upravo zbog podizanja gotovine te da je i optuženu N. R., ali i S. L., upozoravala da se ne mogu podizati veliki iznosi novca, a one su tražile da se iznos preko dopuštenog knjiži kao pozajmica. Što se tiče same dokumentacije o pozajmicama, imala je možda dva ili tri ugovora o pozajmici, i to na početku svog posla. No, poslije toga te pozajmice nisu bile "papirnato popraćene". Problem je osobito bio zadnjih godinu do tri te je ona posebice komunicirala s optuženom N. R. koja joj je podizanje novca opravdavala rekavši da je to digla za IATA-u te da joj je uvijek odgovarala da nema veze za što je podigla novac jer da se isti mora položiti na račun. O svemu tome razgovarala je i sa svojom direktoricom koja je o tome napisala i "e-mail koji je bio oštar". Spisu predmeta (list 6643) doista prileži e-mail koji je Đ. G. iz knjigovodstvenog ureda D. d.o.o. 28. siječnja 2014. uputila S. L. (u inkriminirano vrijeme direktorica TD F. t. p. a. d.o.o.), a u kojemu je, između ostaloga, navedeno da je situacija u TD F. t. p. a. d.o.o. "u pogledu gotovine koja nije opravdana zastrašujuća". U nastavku je naveden iznos gotovine koji nije opravdan uz zamolbu da se isti opravda kako bi se mogle nastaviti daljnje radnje za izradu završnog računa.

 

9.4. Uzevši, dakle, u obzir i međusobno povezujući sve prethodno izneseno, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je optužena N. R. postupala na način opisan u točki 1) izreke pobijane presude nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim tvrdnjama optuženice, a kojima ona osporava svoju namjeru stjecanja za sebe protupravne imovinske koristi.

 

10. U okviru žalbene osnove propisane odredbom članka 470. ZKP/08.-19. žaliteljica nadalje navodi da se pobijana presuda isključivo temelji na nalazu i mišljenju vještakinje V. B., a on da je manjkav i nepotpun te da ne odražava pravo stanje stvari. Ističe da je ta vještakinja na raspravi 16. rujna 2020. izričito navela da isplatu plaća zaposlenicima TD F. t. p. a. d.o.o. nije posebno obrađivala, ali da je primijetila da je isplata plaća više-manje bila redovita te da su se podmirivali pripadajući porezi i doprinosi. Međutim, svjedokinja N. P. izričito je navela da je za svoj rad bila plaćena isključivo u gotovini na ruke, da joj je isplatu vršila N. R. te da je čula da i neki djelatnici dobivaju dio plaće na račun, a dio na ruke. Navedeno, ističe žaliteljica, ni na koji način nije inkorporirano u nalaz i mišljenje vještakinje V. B. niti je od strane prvostupanjskog suda na bilo koji način ocijenjeno relevantnim. Premda je branitelj optuženice na raspravi 14. srpnja 2020. predložio da se na navedene okolnosti neposredno ispitaju svjedoci D. Ž. i D. B., taj je dokazni prijedlog odbijen kao odugovlačeći. Žaliteljica smatra da je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

10.1. Prije svega, treba napomenuti kako je potpuno neprihvatljiva žalbena tvrdnja optuženice da se pobijana presuda temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještakinje V. B. jer se ona, osim na navedenom dokazu, temelji i na personalnim dokazima u vidu iskaza brojnih ispitanih svjedoka te na opsežnoj materijalnoj dokumentaciji,  a to je sve prvostupanjski sud uzeo u obzir te ocijenio, kako svaki dokaz zasebno, tako i u zajednici s ostalim izvedenim dokazima te obranom optužene N. R.. Druga je stvar što se optuženica ne slaže sa zaključcima koje je izveo prvostupanjski sud na temelju analize ne samo nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije, mag. oec. V. B., već i svih ostalih izvedenih dokaza, koje je potom doveo u međusobnu vezu.

 

10.2. Točno je da je ova vještakinja, iskazujući na raspravi 16. rujna 2020., navela da isplatu plaća zaposlenicima TD F. t. p. a. d.o.o. nije posebno obrađivala. Međutim, prilikom izrade dijela nalaza i mišljenja koji se odnosi na novčani tijek primijetila je da je isplata plaća više-manje bila redovita te da su se podmirivali svi pripadajući porezi i doprinosi iz i na plaće. Posebno se očitujući na upit o isplati bonusa, istaknula je da nigdje u svrsi isplate gotovine nije zamijetila da je namjena bila za isplatu bonusa te da nema vjerodostojnog knjigovodstvenog dokumenta iz kojeg je mogla zaključiti da se iz podignute gotovine isplaćivao neki bonus ili dio na plaću. Iz ovog utvrđenja, danog od strane stručne i za ishod ovog kaznenog postupka nezainteresirane osobe, jasno proizlazi da tvrdnje obrane o isplati bonusa, usmjerene očito nastojanju da se opravda podizanje gotovine s računa društva, nemaju svoju potkrjepu u relevantnoj dokumentaciji.

 

10.3. Navedeno utvrđenje, prema ocjeni ovoga suda, nije dovedeno u pitanje dijelom iskaza svjedokinje N. P. da je za svoj rad bila plaćena isključivo u gotovini na ruke, da joj je isplatu vršila optuženica te da je čula da i neki djelatnici dobivaju dio plaće na račun, a dio na ruke. Prije svega, ovdje treba imati na umu ne samo u žalbi optuženice istaknuti dio iskaza ove svjedokinje koji je izdvojen iz konteksta s očitim ciljem ekskulpiranja od kaznene odgovornosti, već cjelinu tog iskaza i takvoga ga, u cjelini, dovesti u vezu s ostalim izvedenim dokazima. Tako je svjedokinja N. P. navela da je u TD F. t. p. a. d.o.o. radila 2006. i 2007., dok se web dizajn stranice, koji je radila od kuće, nastavio nešto dijelom i u 2008. Uzevši u obzir da je optuženici pod točkom 1) izreke pobijane presude inkriminirano razdoblje od siječnja 2008. do svibnja 2015., proizlazi da je većina vremena tijekom kojega je ova svjedokinja radila u TD F. t. p. a. d.o.o. (2006. i 2007. godine) bila prije početka inkriminiranog razdoblja, dok je u onom dijelu razdoblja koji bi mogao biti unutar inkriminiranog razdoblja (2008. godina) ona radila od kuće. Navedeno u najmanju ruku umanjuje značaj u žalbi optuženice istaknutog dijela iskaza ove svjedokinje da je, dok je radila u TD F. t. p. a. d.o.o., čula da neki djelatnici dobivaju dio plaće na račun, a dio na ruke, tim više što je riječ o tvrdnji koja nije konkretizirana niti potkrijepljena pozivanjem bilo na izjavu neke osobe bilo na kakav pisani trag o tome. Iz njezinog iskaza nadalje proizlazi da je "dobila nekakav fiktivni ugovor o djelu od gospođe S. L.", a kada je jedne prilike ovu tražila da joj dade taj ugovor, S. L. joj je odgovorila: "Što će tebi ugovor, ti i tako sjediš u Agenciji samo dok mene nema". Kada se uzme u obzir i njezin daljnji navod da je u TD F. t. p. a. d.o.o. radila samo kada je mijenjala S. L. dok je ova bila na godišnjem odmoru, što je u pravilu bilo mjesec dana, nekada u srpnju, a nekada u kolovozu, pri čemu je radila isključivo njezin posao, proizlazi da svjedokinja N. P. nije netko tko je imao relevantna saznanja o stvarnom poslovanju tog društva i funkcioniranju međusobnih odnosa u istome. Stoga njezin  iskaz, po ocjeni suda drugog stupnja, ni u najmanjoj mjeri ne dovodi u sumnju pravilnost  utvrđenja vještakinje V. B. o nepostojanju dokaza o isplati bonusa u TD F. t. p. a. d.o.o. odnosno o isplati dijela plaće na ruke.

 

10.4. S druge strane, a također ispitana po prijedlogu obrane, svjedokinja I. B. navela je da joj je za vrijeme rada u TD F. t. p. a. d.o.o., u kojemu je radila od 2010. do 2014., plaća u cijelosti bila uplaćivana na račun te da joj mimo te plaće nije bilo ništa drugo isplaćivano niti je dobivala isplatu dodatnih bonusa. Kada se, dakle, ima u vidu iskaz ove svjedokinje koja je u istom trgovačkom društvu (za razliku od svjedokinje N. P. koja je radila po mjesec dana u godini na temelju "fiktivnog ugovora") zaista bila zaposlena, i to u razdoblju koje je unutar inkriminiranog razdoblja, i kada se isti dovede u vezu s utvrđenjima vještakinje V. B., ocjena je ovoga suda da u žalbi istaknute dijelove iskaza svjedokinje N. P. valja uzeti s rezervom.

 

10.5. Točno je da je branitelj optužene N. R. na raspravi 14. srpnja 2020. predložio da se na okolnost isplate bonusa na plaće, a o kojima je u svojoj obrani iskazivala optuženica, ispitaju četiri svjedokinje od kojih je u odnosu na njih tri naveo adrese, dok u odnosu na jednu svjedokinju (D. Ž.) adresu nije naveo. Prvostupanjski sud je prihvatio dokazni prijedlog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka I. B. i N. P. (koje su, kao što je već prethodno navedeno, i ispitane na raspravi 16. rujna 2020.), dok je u odnosu na preostale dvije svjedokinje - D. Ž. i D. B. – takav dokazni prijedlog odbio uz obrazloženje da se radi o svjedocima koji se predlažu ispitati na iste okolnosti kao i svjedoci čije su adrese dane. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda samo je djelomično točno jer je obrana navela adresu za svjedokinju D. B., dok je nije navela za svjedokinju D. Ž.. No, neovisno o tome, treba ponoviti da je vještakinja V. B. jasno i nedvosmisleno navela da nigdje u svrsi isplate gotovine nije zamijetila da je namjena bila za isplatu bonusa te da nema niti jednog vjerodostojnog knjigovodstvenog dokumenta iz kojeg bi mogla zaključiti da se iz podignute gotovine isplaćivao neki bonus ili dio na plaću. Osim toga, po prijedlogu obrane ispitana svjedokinja I. B. izričito je i jasno navela da joj mimo plaće nije bilo ništa isplaćivano pa tako nije dobivala niti isplatu dodatnih bonusa. 

 

11. Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, žalbom optužene N. R. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi pa je i u tom dijelu njezina žalba neosnovana.

 

12. Optužena N. R. samo je u uvodu svoje žalbe navela da se žali i zbog povrede kaznenog zakona. No, osim što tu žalbenu osnovu nije označila navođenjem određene zakonske odredbe, nijednom riječju nije obrazložila u čemu bi se sastojala povreda kaznenog zakona. Stoga je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.-22., no ni pri tome nije utvrđeno da bi na štetu optužene N. R. bio povrijeđen kazneni zakon. Prema tome, nije osnovana niti žalba zbog povrede kaznenog zakona.

 

13. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da su za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 1) izreke pobijane presude te za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i članka 52. KZ/11. opisano pod točkom 2) izreke pobijane presude optuženici odmjerene preblage kazne zatvora, i to stoga što je kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. stečena znatna protupravna imovinska korist u iznosu od čak 503.685,09 kuna, dok je kaznenim djelom iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i članka 52. KZ/11. optuženica počinila više protupravnih radnji i zloupotrijebila povjerenje klijenata koji su dugi niz godina upotrebljavali njezine usluge, čime je u konačnici za TD F. t. p. a. d.o.o. pribavljena znatna protupravna imovinska korist u iznosu od 88.146,57 kuna. Smatra da navedene okolnosti nalažu izricanje i jedinstvene kazne zatvora u znatno duljem trajanju, a posljedično tome izricanje strože djelomične uvjetne osude u smislu da se optuženoj N. R. odredi izvršavanje kazne zatvora u znatno duljem trajanju.

 

13.1. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, optuženica navodi da prvostupanjski sud nije pravilno i u potpunosti utvrdio, a onda ni ocijenio, sve okolnosti značajne za odmjeravanje kazne. Naime, u odnosu na kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 52. KZ/11. opisano u točki 2) izreke pobijane presude otegotnim joj je cijenjeno izigrano povjerenje klijenata TD F. t. p. a. d.o.o., iako navedeno ulazi u samo biće tog kaznenog djela. Zatim ističe da joj je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir zdravstveno stanje u vidu razvijenog dijabetesa, kardioloških i neuroloških bolesti te psihičkih bolesti zbog kojih je bila na psihijatrijskom liječenju, kao i okolnost da joj je početkom srpnja preminuo muž nakon duge i teške bolesti, a o kojemu se brinula dugi niz godina. Nadalje tvrdi kako joj je olakotnim propušteno cijeniti i to da i nadalje snosi posljedice proizašle iz poslovanja TD F. t. p. a. d.o.o. u smislu da i dalje otplaćuje kredit u iznosu od 22.000,00 eura, koji je u cijelosti iskorišten kao financijska injekcija TD F. t. p. a. d.o.o., a to da ujedno govori u kojoj mjeri je postupala s isključivim ciljem zaštite imovinskih interesa "vlastitog trgovačkog društva". Naposljetku, smatra da joj olakotnim nije cijenjeno ni to što nije osporavala počinjenje kaznenih djela stavljenih joj na teret pod točkama 2) i 3) izmijenjene optužnice.

 

13.2. Razmatrajući kaznu koja je optuženoj N. R. utvrđena za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude, ocjena je ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i vrednovao sve one okolnosti koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu na odabir vrste i mjere kazne, a kako bi se upravo tom kaznom u potpunosti ostvarile svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11. Tako je prvostupanjski sud optuženici olakotnima cijenio njezinu dob, dosadašnju neosuđivanost, majčinstvo jednog djeteta, protek vremena od počinjena djela do donošenja prvostupanjske presude, a koji se ne može pripisati krivnji optuženice te činjenicu da se optuženica uredno odazivala pozivima suda. Uzevši u obzir da na strani optuženice nisu utvrđene otegotne okolnosti, a imajući u vidu i visinu protupravne imovinske koristi koju je optuženica pribavila počinjenjem tog kaznenog djela, prvostupanjski sud joj je za isto utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Ta kazna je, i prema ocjeni ovoga suda, primjerena težini i okolnostima tog kaznenog djela i osobi konkretne optuženice kao počiniteljice te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga nije u pravu državni odvjetnik koji se zalaže za to da joj se za to kazneno djelo utvrdi stroža pojedinačna kazna zatvora, pri čemu ne navodi nijednu novu okolnost koja bi postupanju optužene R. davala teži značaj, a koja već nije bila uzeta u obzir i cijenjena od strane prvostupanjskog suda. Jednako tako, nije u pravu niti optuženica koja se zalaže za blaže kažnjavanje.

 

13.3. Međutim, što se tiče kazne zatvora u trajanju šest mjeseci koja je optuženici utvrđena po prvostupanjskom sudu za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i članka 52. KZ/11. opisano pod točkom 2) izreke prvostupanjske presude, u pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi ističe da je ista preblaga. Naime, kada se uz već prethodno navedene olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženice, uzme u obzir i činjenica da je riječ o produljenom kaznenom djelu kojim je optuženica poduzela više protupravnih radnji kojima je zloupotrijebila povjerenje dugogodišnjih klijenata TD F. t. p. a. d.o.o., pribavivši mu pritom protupravnu imovinsku korist u iznosu od 88.146,57 kuna, ocjena je ovoga suda da za to kazneno djelo (za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina) nije bilo osnovano primijeniti institut ublažavanja kazne iz članka 48. stavka 2. KZ/11.

 

13.4. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, preinačio pobijanu presudu na način da je optuženici za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine, dok žalba optuženice, koja se zalaže za blaže kažnjavanje, nije osnovana. Za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 3) izreke pobijane presude prvostupanjski sud je optuženici odmjerio kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca, što je najmanja moguća mjera kazne zatvora za to kazneno djelo uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne. Stoga žalba optuženice, koja se zalaže za još blaže kažnjavanje, nije mogla biti prihvaćena niti u tom dijelu jer se blaža kazna od izrečene ne može izreći. Osim toga, potpuno je neosnovana žalbena tvrdnja optuženice da joj je to što nije osporavala počinjenje kaznenih djela stavljenih joj na teret pod točkama 2) i 3) izmijenjene optužnice trebalo biti cijenjeno olakotnim. Naime, optuženica se na raspravi pred prvostupanjskim sudom 20. studenog 2019. jasno očitovala da se ne smatra krivom u odnosu ni na jedno od terećenih joj kaznenih djela, a kod takvog očitovanja ostala je i u nastavku dokaznog postupka. Ostale okolnosti na koje se optužena N. R. poziva u svojoj žalbi, po ocjeni ovoga suda, nemaju značaj olakotnih okolnosti.

 

13.5. Nakon što je ovaj sud optuženoj N. R. za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. opisano u točki 2) izreke pobijane presude utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine te prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju jedne godine za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. opisano pod točkom 1) izreke te presude i u trajanju tri mjeseca za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 3) izreke te presude, istu je, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Ocijenivši da postoji visok stupanj vjerojatnosti da se i bez izvršenja cijele jedinstvene kazne zatvora na koju je ona osuđena može postići svrha kažnjavanja i u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela, ovaj sud joj je potom, na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11., izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju jedne godine ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, upravo takva kaznena sankcija je, prema ocjeni ovoga suda, primjerena težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobi konkretne optuženice kao počiniteljice te je za očekivati da će se njome ostvariti svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

14. Odluka o oduzimanju imovinske koristi, koju je ovaj drugostupanjski sud ispitao sukladno članku 478. ZKP/08.-22., temelji se na pravilno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona.

 

15. I odluka o troškovima kaznenog postupka, za koju optuženica samo u uvodnom dijelu svoje žalbe navodi da je pobija, dok je nijednom riječju ne obrazlaže, odnosno ne iznosi bilo kakve razloge kojima bi dovodila u pitanje njezinu pravilnost, je pravilna i zakonita.

 

16. Slijedom svega navedenoga, a u smislu članka 486. stavka 1. ZKP/08.-22., prvostupanjska je presuda preinačena kao u točki I. izreke, a budući da je žalba optužene N. R. u cijelosti neosnovana, trebalo je, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.-22., tu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom, a nepreinačenom dijelu kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 1. ožujka 2023.