Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Pr-7023/2021
Poslovni broj: Pr-7023/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. K., iz D., O.:…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. H., O.:…, zastupane po O. S.., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja K. K., odvjetničke vježbenice i zakonske zastupnice tuženice Lj. M., zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u S., objavljene dana 1. ožujka 2023. godine,
presudio je
I Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime razlike plaće ukupan iznos od 331,95 EUR / 2.501,11 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 57,90 EUR od 16.07.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 19,14 EUR od 16.09.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 9,68 EUR od 16.09.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 17,19 EUR od 16.12.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 22,20 EUR od 16.01.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 7,59 EUR od 16.03.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 7,27 EUR od 16.06.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 18,55 EUR od 16.09.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 24,24 EUR od 16.01.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 137,16 EUR od 16.01.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 10,44 EUR od 16.02.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5% do 31.7.2015.g., a od 1.08.2015. do 31.12.2022. u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška iznos od 1.848,37 EUR / 13.926,52 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužbom podnesenom pred sudom 14.8.2018. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženice, djelatnik PCU S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20.3.2013. do 5.4.2018. tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen. Tužitelj napominje, da je poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga, tužitelj da je ostvario prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad da mu nije plaćen pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženice kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
2. U odgovoru na tužbu od 5.10.2018. tuženica predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan jer da iz očitovanja Ministarstva, CU proizlazi da je između tužitelja i tadašnjih nadređenih rukovoditelja postignut dogovore prema kojem je tužitelj za sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu na način da je radio manje od mjesečnog fonda radnih sati, odnosno da je „kompenzirao sate“ od prethodnog mjeseca. Stoga da tužitelju ne pripada naknada na ime ostvarenog prekovremenog rada kroz utuženo razdoblje.
3. U podnesku podnesenom 19.10.2018. tužitelj navodi da s rukovoditeljima službi nije imao nikakav dogovor kojim bi se odricao prava na dio plaće koju je ostvarivao na ime prekovremenog rada. Takav dogovor da bi bio i protuzakonit jer bi se njime radnik unaprijed odrekao dijela plaće. Nadalje, tužitelj u podnesku od 27.11.2018. napominje da spisu nisu priložene odluke iz kojih bi bilo razvidno je li tuženica odlučila o zamolbi tužitelja za korištenje slobodnih dana prema ostvarenom višku sati, je li tužitelj koristio slobodne dane i koliko je dana korišteno na ime ostvarenih prekovremenih sati rada.
4. Na ročištu od 14.11.2018. tuženica je predložila tužbu odbaciti jer da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22., dalje ZPP). Naime, tuženica da je u postupku mirnog rješavanja spora ponudila tužitelju i bila spremna isplatiti odgovarajući iznos, ali da tužitelj to nije prihvatio.
5. Sud je pročitao spisu priložen zahtjev za mirno rješenje spora (list 6-7 spisa) od 5.4.2018. i odgovor zakonskog zastupnika tuženice od 4.7.2018. (list 5 spisa) iz sadržaja kojih proizlazi da je tužitelj u mirnom postupku podnio zahtjev tuženici za isplatu prekovremenih sati rada za razdoblje od ožujka 2013. do travnja 2018. i da je tuženica osporila kao neosnovan zahtjev tužitelja. Kako tužitelj i državno odvjetništvo u roku od 3 mjeseca nisu postigle nagodbu odnosno, nisu riješile spor na miran način, tužitelj je po proteku roka od 3 mjeseca, dana 14.8.2018. podnio tužbu. Dakle, tužitelj je postupio u skladu s odredbama čl. 186.a st. 1. i 5. ZPP-a.
6. Tužitelj je podneskom predanim u spis 25.2.2020. postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C. od 4.10.2019. pa je zatražio isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 1.6.2013. do 1.1.2018. u ukupnom iznosu od 4.996,72 kn bruto, sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dio iznosa od 16-og u idućem mjesecu do isplate.
7. Podneskom od 5.2.2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C. od 6.12.2019. pa je zatražena isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 1.6.2013. do 1.2.2018. u ukupnom iznosu od 5.267,92 kn bruto, sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dio iznosa od 16-og u idućem mjesecu do isplate.
8. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora, dopisa tuženice od 4.7.2018., obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju radnog vremena, tabele prekovremenih sati te spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., dipl. oec.
9. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-669/18 od 29.4.2021. kojom je naloženo tuženici da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.501,11 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama, a koje teku na iznose koji su pobliže navedeni u izreci presude od dospijeća do isplate te je naloženo tuženici i da tužitelju plati troškove postupka u iznosu od 7.218,75 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od osam dana. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 2.766,81 kuna.
10. Po izjavljenoj žalbi tuženice Županijski sud u Splitu je rješenjem broj Gž R-717/21 od 14.9.2021. ukinuo prvostupanjsku presudu u dosuđujućem iznosu te je predmet u tom dijelu vratio na ponovno odlučivanje. U obrazloženju odluke drugostupanjski sud navodi da nije nedvojbeno utvrđeno je li rad tužitelja kroz utuženo razdoblje ima obilježja rada na drugačiji način ili rada u smjenama i u turnusu.
11. U ponovljenom odlučivanju, sud je uz već izvedene dokaze, izveo dokaz saslušanjem svjedoka L. Š., pročitan je zapisnik sastavljen pred ovim sudom u predmetu br. Pr-437/2019 od 5.5.2022. sa sadržanim iskazima svjedoka D. T., J. L. i B. J., saslušan je S. K. u svojstvu parnične stranke, dok je tuženica odustala od prijedloga za saslušanje svjedoka M. A. i I. R., a dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka R. Š. je odbijen s obzirom taj dokaz nije predložen do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. ZPP) .
12. Podneskom od 12.1.2023. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 331,95 RUR/2.501,11 kn na ime razlike plaće za razdoblje od 1.6.2013. do 1.2.2018., sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini dio iznosa od 16-og u idućem mjesecu do isplate.
13. Tužbeni zahtjev je osnovan.
14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 1.6.2013. do 1.2.2018.
15. U ovoj fazi postupka među strankama je sporno je li tuženica pravilno obračunala i isplatila prekovremene sate rada tužitelja.
15.1. Među strankama je sporno je li tužitelju rad bio organiziran u smjenama, u turnusu ili na drugačiji način, a o čemu ovisi koji se rad smatra prekovremenim.
16. Čanak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („NN“ br. 104/13., dalje KU/13) i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („NN“ br. 112/17 i 12/18., dalje KU/17) propisuju u stavku 1) da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat prekovremenog rada za 50%. U stavku 8) da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Stavkom 9) propisuju da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Stavkom 10) propisuju da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stavkom 11) propisuju da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad da je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Stavkom 12) propisuju da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Stavkom 13) propisuju da prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. ovog članka međusobno se ne isključuju.
17. Iz iskaza svjedoka L. Š. koji je u utuženom razdoblju bio voditelj službe u kojoj je tužitelj radio i koji je određivao raspored sati rada nedvojbeno proizlazi da je tužitelju radno vrijeme bilo organizirano u turnusu. Svjedok je tako iskazao nakon što mu je prezentirana evidencija radnog vremena za tužitelj, a nakon čega je dodatno naveo, da kako je evidentirano u službenoj evidenciji, da se tako i radilo te da bi pojedini radnici, u dogovoru s njim, umjesto da im se plati prekovremeni rad, koristili slobodne dane pa tako i tužitelj. Istovjetno je iskazao i tužitelj S. K. saslušan u svojstvu parnične stranke te tako proizlazi i iz iskaza svjedoka D. T., J. L. i B. J.. Dakle, iz provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je tužitelju u utuženom razdoblju rad bio organiziran u turnusu.
18. Kako bi se utvrdilo je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u skladu s odredbama KU-a izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Z. C. koji je 4.10.2019. podnio pisani nalaz i mišljenje.
18.1. Vještak je uvidom u evidencije o korištenju radnog vremena i isplatne liste utvrdio da je tuženica u utuženom razdoblju uredno isplaćivala tužitelju odrađene redovne radne sate i naknade za dane blagdana/neradne dane i za dane bolovanje, kao i sve pripadajuće dodatke na plaću (za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u turnusu i sl.).
18.2. Međutim, sudski vještak je utvrdio nepravilnosti kod obračuna i isplate prekovremenih sati tj. za one sate koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (RMFRS). Naime, zbog neusklađenosti evidencije o radu i isplatnih lista, da se podaci o višku ostvarenih sati iskazani u evidenciji o korištenju radnog vremena, često razlikuju od podataka o isplaćenim prekovremenim satima iz platnih lista, a što je rezultiralo, navodi sudski vještak, određenim brojem neplaćenih prekovremenih sati.
18.3. Sudski vještak C. je vještačenjem utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1.6.2013. do 1.1.2018. (Tablica br.2. vještva) imao:145 sati rada na blagdan ili drugi neradni dan koji pada u radne dane od ponedjeljka do petka (stupac br. 6.),122 sati viška u odnosu na RMFRS (stupac br. 8), od ukupno 267 prekovremeno odrađenih sati, tužitelju je isplaćen 51 sat (stupac br. 9), dio tih sati je iskorišten ili isplaćen kroz kategoriju slobodnih dana (stupci br.10. i 11.), dok 183 sata po osnovi prekovremenog rada tužitelju nije isplaćeno i to: a)za prekovremeni rad tijekom radnog dijela tjedna-36 sati (stupac br. 12.) b) za prekovremeni rad za vrijeme blagdana od ponedjeljka do petka-147 sati (stupac br. 13.).
18.4. Sudski vještak u Tablici br. 2 daje izračun razlike plaće po osnovi odrađenih, a neplaćenih prekovremenih sati kako slijedi: po osnovi sati odrađenih iznad RMFRS, kako je to prikazano u stupcu 14. tj. ukupno 2.262,87 kn; po osnovi rada blagdanom (koji pada u radni dio tjedna), kako je to prikazano u stupcu br. 15.tj. ukupno 2.733,85 kn; sveukupno, kako je to prikazano u stupcu br. 16. tj. 4.996,72 kn.
18.5. Sudski vještak naglašava, da je kod izračuna prekovremenih sati za vrijeme blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka, osnovnu plaću uvećao za 50% tj. samo za dodatak za prekovremeni rad (čl. 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17), ali ne i za dodatak za rad blagdanom. Navedeno stoga, što je taj rad blagdanom i dodatak za rad blagdanom (150% na osnovnu plaću) u cijelosti evidentiran i plaćen tužitelju, ali mu još nije plaćen i dodatak za prekovremeni rad. Isto i u situaciji kada je prekovremeni rad bio subotom i nedjelom pa je sudski vještak osnovnu plaću uvećao za 50% tj. samo za dodatak za prekovremeni rad, ali ne i za dodatak za rad subotom i nedjeljom.
19. Tužitelj na ročištu od 20.11.2019. prigovorio da je sudski vještak sate rada za koje je utvrdio da su odrađeni mjesečno na blagdan koji su padali od ponedjeljka do petka, obračunao kao da su odrađeni u redovnom radu, umjesto da ih obračuna kao sate odrađene na blagdan i uveća za 150% zbog rada na blagdan, za 50% zbog prekovremenog rada, 40% zbog rada noću i 10% zbog rada u drugoj smjeni.
20. Tuženica je u podnesku od 20.11.2019. u bitnom prigovorila da je sudski vještak primijenio pogrešnu metodologiju obračuna jer je sve sate rada koje je tužitelj odradio na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane od ponedjeljka do petka, obračunao kao prekovremene sate, a to da je trebao učiniti samo ako je tužitelj u tom mjesecu ostvario sate rada duže od RMFRS. Nadalje, da je tužitelj u kolovozu 2016. ostvario 24 sata prekovremenog rada, od čega da mu je 8 sati isplaćeno, a 16 sati da je tužitelju priznat i obračunato u mirnom rješenju spora. Isto tako, sudski vještak da pogrešno iskazuje slobodne dane jer da je tužitelj iskoristio 8 slobodnih radnih dana za ostvarene sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju.
21. Po iskazanim primjedbama stranaka sudski vještak je pozvan da se pisano očituje pa je u spis 6.12.2019. dostavio Dopunsko vještačenje u kojem navodi da je prigovor tužitelja glede obračuna prekovremenih sati za dane blagdana koji su padali od ponedjeljka do petka neosnovan. Naime, sudski vještak da je na str. 7 predmetnog vještva dao primjere obračuna neplaćenih prekovremenih sati. Što se tiče prigovora tuženice, isti da je djelomično osnovan. Naime, vještak da je učinio metodološku pogrešku kada je sve sate koji koje je tužitelj odradio na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane od ponedjeljka do petka obračunao kao prekovremene sate, a trebao je to učiniti samo ako je tužitelj u tom mjesecu ostvario sate rada duže od RMFRS (u skladu s tumačenjem Komisije br. 8/44 od 29.4.2013.)
21.1. Sudski vještak je u Dopuni nalaza i mišljenja od 6.12.2019. dao izračun neplaćenih prekovremenih sati u dvije varijante.
21.2. U prvoj varijanti po prijedlogu tužitelja sudski vještak nije uzeo u obračun podatke o broju iskorištenih slobodnih dana te je prema Evidenciji o korištenju radnog vremena utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju imao 300 sati viška u odnosu na RMFRS, 145 sati rada na blagdane koji padaju od ponedjeljka do petka. Prema podacima iz platnih lista proizlazi da je tuženica platila tužitelju 51 sat prekovremenog rada, dok 153 sata prekovremenog rada nisu plaćena i to: 56 sati za prekovremeni rad tijekom radnog dijela tjedna i 97 sati za vrijeme blagdana od ponedjeljka do petka. Sudski vještak daje izračun razlike plaće po osnovi odrađenih, a neplaćenih prekovremenih sati u ukupnom bruto iznosu od 5.267,92 kn.
21.3. U drugoj varijanti po prijedlogu tuženice sudski vještak je uzeo u obračun podatke o broju iskorištenih slobodnih dana. Broj iskorištenih slobodnih dana je 8 ili 96 sati (stupac br. 10) što da je ekvivalent za 64 redovna sata. Naime, čl. 44. st. 14. KU/13 i čl. 38. st. 14. KU/17 propisuju da službenik ili namještenik umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1.5 (1 sat prekovremenog rada=1 sat i 30 min. redovnog sata rada). Ako se vrednuje kao nesporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio 8 slobodnih dana, tada da je od ukupno 153 sata preostalo za platiti još 89 sati neplaćenog prekovremenog rada pa da izračun razlike plaće po osnovi odrađenih, a neplaćenih prekovremenih sati u tom slučaju iznosi ukupno 1.652,28 kn bruto. Do navedenog iznosa sudski vještak je došao na načine da je 89 sati neplaćenog prekovremenog rada pomnožio s iznosom prosječne satnice za cijelo utuženo razdoblje i uvećao još za 50% (zbog rada za vrijeme blagdana, a po kojima su tužitelju već plaćeni ti sati rada i dodaci za rad blagdanom, ali ne i dodaci za prekovremeni rad).
22. Kako je sudski vještak u drugoj varijanti Dopune nalaza i mišljenja od 6.12.2019. obračun izvršio na način da je 89 sati neplaćenog prekovremenog rada pomnožio s iznosom prosječne satnice za utuženo razdoblje umjesto da za svaki mjesec iskaže neplaćene prekovremene sate, iskorištene slobodne sate i neplaćene prekovremene sate korigirane za iskorištene slobodne sate/dane, sud je pozvao sudskog vještaka na pisanu dopunu nalaza i mišljenja.
23. Konačno dopunjeni nalaz i mišljenje sudski vještak dostavlja u spis 31.5.2020. u kojem navodi da je izračun iz Dopune vještačenja od 31.5.2020. izvršio na temelju naloga suda, knjigovodstvene dokumentacije u sudskom spisu, relevantnih zakonskih propisa i odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike pa da ukupan iznos neplaćene naknade tužitelju za prekovremeno odrađene sate u utuženom razdoblju (od ožujka/2013. do ožujka/2018.), korigirane za iskorištene slobodne sate iz Evidencije radnog vremena tužitelja, iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu br. 20 Tablice br. 2-b, odnosno ukupno 2.501,11 kn.
23.1. Sudski vještak objašnjava novi obračun neplaćenih prekovremenih sati kojim se uvažavaju iskorišteni slobodni sati od strane tužitelja pa navodi, da su u stupcu br. 10. dati iskorišteni slobodni sati (prema podacima iz Evidencije radnog vremena) iz kojih je vidljivo da je tužitelj slobodne sate započeo koristiti od listopada/2016. te da je ukupno iskoristio 96 sati, što je ekvivalent za 64 prekovremena sata (u omjeru 1:1,5 - prema čl. 44./38., stav 15. KU); u stupcima br. 16 i 17 dati su neplaćeni prekovremeni sati, korigirani za iskorištene slobodne sate (iz stupca br. 10), počevši od listopada/2016. Primjerice: u listopadu/2016. iskorišteno je 12 slobodnih sati, što je ekvivalent za 8 prekovr. sati, tako da je za tih 8 sati umanjen broj neplać. prekovr. sati iz prvog prethodnog mjeseca (kolovoz/2016. =16 sati – stupac br. 12) pa on nakon te korekcije iznosi 8 sati, tj. 16 - 8 (stupac br. 17); u stupcima br. 18.19 i 20 dat je novi obračun neplaćenih prekovr. sati, korigiran za iskorištene slobodne sate (prema naprijed navedenoj metodologiji).
23.2. Iz Tablice br. 2-b vidljivo je da ukupan iznos neplaćene naknade za prekovremeno odrađene sate u utuženom razdoblju, korigirane za iskorištene slobodne sate, iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu br. 20, odnosno ukupno 2.501,11 kn. Dakle, prema ovoj varijanti, umjesto ukupno 153 neplaćena sata (56+97) iz prethodnog obračuna (stupci br. 11 i 12) u ukupnom iznosu od 5.267,92 kn (stupac. br. 15), preostalo je za platiti ukupno 89 prekovr. sati (153-64), tj. 19+70 (stupci br. 16 i 17) u ukupnom iznosu od 2.501,11 kn.
24. Podneskom od 12.1.2023. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s Dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 31.5.2020., a koju varijantu obračuna sud smatra ispravnom jer je u njoj sudski vještak uzeo u obzir podatke o korištenim slobodnim danima i primijenio je citirane odredbe KU-a te izračunao razliku plaće po osnovi odrađenih, a neplaćenih prekovremenih sati u ukupnom iznosu od 2.501,11 kn bruto. Naime, iz evidencije o korištenju radnog vremena tuženika, obračunskih isprava i iz Zamolbi tužitelja za korištenje slobodnih dana (list 282-291 spisa), a koje Zamolbe su odobrene od osoba nadređenih tužitelju proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio 8 slobodnih dana (u listopadu 2016., veljači i ožujku 2017., listopadu i studenom 2017., siječnju i veljači 2018.) umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada pa mu za te sate „mijenjane“ za slobodne dane ne pripada pravo na naknadu za prekovremeni rad.
25. Slijedom svega navedenog sud je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 2.501,11 kn / 331,95 EUR, sve u mjesečnim iznosima kako je to navedeno u Tablici 2-b Dopune nalaza i mišljenja od 31.5.2020. (list 352-353 spisa).
26. Tužitelju je na svaki pojedinačni dio iznosa priznata zatezna kamata tekuća od 16-og dana u idućem mjesecu (čl. 84. st. 3. Zakona o radu, "NN" br. 149/09., 61/11., čl. 92. st. 3. Zakona o radu, „NN“ br. 93/14., 127/17.), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema odredbama članka 14. i 45. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. – dalje ZPD).
27. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a pojedina mjesečne iznose u eurima, sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("NN" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u R. H. ("NN" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, u tekstu ZPP) jer je tužitelj djelomično uspio u parnici. Naime, tužbeni zahtjev je prihvaćen za iznos od 2.501,11 kn, ali je i odbijen u prvotnom suđenju o ovoj pravnoj stvari pravomoćnom presudom br. Pr-669/18 od 29.4.2021. za iznos od 2.766,81 kn.
28.1.Vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do 4.2.2021. iznosila je 4.996,72 kn, od 5.2.2021. do 14.09.2021. iznosila je 5.267,92 kn, a od tada iznosi 2.501,11 kn.
28.2. Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valja cijeniti u omjeru od 75% (100% osnov + 50% visina = 150 : 2 = 75), a tuženice u omjeru od 25%. Međutim, prilikom obračuna troška, tužitelju valja priznati 50% od ukupnog troška, a ne 75% jer se omjer uspjeha tužitelja od 75% treba prebiti s omjerom uspjeha tuženika od 25% pa se dobije postotak od 50%.
28.3. Tužitelju je određen trošak zastupanja po punomoćniku prema VPS-u u vrijeme poduzimana radnji u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarife) kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastav podneska od 15.10.18. i za zastupanje po punomoćniku na 8 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (14.11.18., 7.2.19., 24.4.19., 29.8.19., 20.11.19., 25.2.20., 3.9.20., 15.10.20.) za svaku od navedenih radnji 50 bodova, za sastav podneska od 3.12.18. i 14.2.19. za svaki 12,5 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za trošak sastava podneska od 5.2.21. i trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu od 9.2.21. za svaku radnju 75 bodova, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 37,5 bodova, za zastupanje na ročištima od 22.3.22., 2.6.22., 6.9.22., 22.11.22., 16.2.23. za svako 50 bodova ta zastupanje na ročištu od 1.3.23.-25 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), što zbrojeno daje 1.037,50 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 19.453,13 kn od čaga je tužitelju u skladu s uspjehom u postupku valjalo priznati 50% pa se dobije iznos od 9.726,56 kn / 1.290,94 EUR, a na što valja nadodati i trošak vještačenja u iznosu od 557,43 EUR pa se dobije iznos od 1.848,37 EUR / 13.926,52 kn, koliko je naloženo tuženici da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.
28.4. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe 30. st. 2. Ovršnog zakona ( "NN" br. 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).
29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 1. ožujka 2023.
S U T K I NJ A
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).