REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje
izvjestiteljice, i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja
FEROTEHNA d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 312, OIB 34452690496, kojeg
zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i
partneri d.o.o. Rijeka, Supilova 6/III, protiv 1. tuženika VON RIPP d.o.o. u stečaju,
Rijeka, Ružićeva 1, OIB 19320496774, kojeg zastupa stečajni upravitelj Diego
Debeljuh iz Pule, Laginjina 6, 2. tuženice JADRANKE SPICIJARIĆ-BRKIĆ iz Rijeke,
Bilogorska 27, OIB 08108126460, i 3. tuženika ZIDAR d.o.o. Rijeka, Janka Polića
Kamova 85, OIB 85272274160, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Matoković,
odvjetnica u Rijeci, Matije Gupca 12, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji,
odlučujući o žalbama prvo i drugo tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci
poslovni broj P-393/2021-33 od 26. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 1.
ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba drugotuženice Jadranke Spicijarić-Brkić iz Rijeke kao
neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj
P-393/2021-33 od 26. kolovoza 2022. u točkama I., II. i IV. njene izreke.

II. Uvažava se žalba trećetuženika Zidar d.o.o. Rijeka, preinačuje presuda
Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-393/2021-33 od 26. kolovoza 2022. u
točkama I. i IV. njene izreke u odnosu na trećetuženika Zidar d.o.o. Rijeka i sudi:

U odnosu na trećetuženika Zidar d.o.o. Rijeka, odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi iza VON RIPP
d.o.o. u stečaju ustupanje novčane tražbine ustupljene od VON RIPP d.o.o. Rijeka,
Ružićeva 1, OIB: 19320496774, u korist tužene 2. Jadranke Spicijarić Bilogorska 27,
Rijeka, OIB: 08108126460, a prema tuženiku 3. ZIDAR d.o.o., Rijeka, Janka Polić
Kamova 85, OIB: 85272274160 kao dužniku, a temeljem Ugovora o cesiji –
ustupanju potraživanja od 2. listopada 2020., zaključenog između VON RIPP d.o.o.
kao ustupitelja potraživanja, tužene 1. kao primatelja potraživanja i tuženika 2. kao ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 2

dužnika, potvrđenog od javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva istoga dana, poslovni broj OV-7660/2020.

2. Nalaže se tužitelju Ferotehna d.o.o. Kukuljanovo, u roku od 15 dana
naknaditi trećetuženiku Zidar d.o.o. Rijeka, trošak parničnog postupka u visini iznosa
od 1.346,80 EUR (tisućutristočetrdesetšest eura i osamdeset centi).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-393/2021-33 od 26.
kolovoza 2022. presuđeno je:

„I.Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi iza VON RIPP
d.o.o. u stečaju ustupanje novčane tražbine ustupljene od VON RIPP d.o.o. Rijeka,
Ružićeva 1, OIB: 19320496774, u korist tužene 2. Jadranke Spicijarić Bilogorska 27,
Rijeka, OIB: 08108126460, a prema tuženiku 3. ZIDAR d.o.o., Rijeka, Janka Polić
Kamova 85, OIB: 85272274160 kao dužniku, a temeljem Ugovora o cesiji –
ustupanju potraživanja od 2. listopada 2020., zaključenog između VON RIPP d.o.o.
kao ustupitelja potraživanja, tužene 1. kao primatelja potraživanja i tuženika 2. kao
dužnika, potvrđenog od javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva istoga dana,
poslovni broj OV-7660/2020.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, provesti
brisanje prijenosa prava vlasništva sa tužene 2. Jadranke Spicijarić, Bilogorska 27,
Rijeka, OIB: 08108126460, prenesenog radi osiguranja novčane tražbine upisom pod
Z 25596/2019 od 20. rujna 2019. na posebnom dijelu nekretnine opisanom kao: -
Rbr. 21. suvlasnički dio: 110/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21), ulaz „C“, kbr.85 na
jugozapadnom dijelu zgrade: u prizemlju: stan br. 21, sastavljen od vjetrobrana,
ulaznog hola, hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, 5 soba, wc-a i
kupaonice, ukupne površine 142,99 m2, koji je posebni dio nekretnine povezan s
neodređenim omjerom nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u
Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka i označenih kao k.č.br. 1210/22, k.č.br. 1210/70 i
k.č.br. 1210/71, sve upisane u zk. ul. 1652, k.o. Podvežica i upisom istog na VON
RIPP društvo s ograničenom 8 P-393/2021-33 2 odgovornošću za usluge u
nautičkom turizmu i trgovinu u stečaju, Ružićeva kbr. 1, Rijeka, OIB: 19320496774.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Utvrđuje se da
je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi iza VON RIPP d.o.o. u stečaju izmjena
roka dospijeća novčane tražbine ustupljene od VON RIPP d.o.o. Rijeka, Ružićeva 1,
OIB: 19320496774, u korist tužene 2. Jadranke Spicijarić Bilogorska 27, Rijeka, OIB:
08108126460, a prema tuženiku 3. ZIDAR d.o.o. Rijeka, Janka Polić Kamova 85,
OIB: 85272274160, kao dužniku, temeljem članka 6. Ugovora o cesiji – ustupanju
potraživanja od 2. listopada 2020., zaključenog između VON RIPP d.o.o. kao
ustupitelja potraživanja, tužene 2. kao primatelja potraživanja i tuženika 3. kao
dužnika, potvrđenog od javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva istog dana,
poslovni broj OV-7660/2020.“

IV. Nalaže se tuženicima 1. VON RIPP d.o.o. u stečaju, Rijeka, Ružićeva 1,
OIB: 19320496774, 2. Jadranki Spicijarić – Brkić iz Rijeke, Bilogorska 27, OIB:
08108126460 i 3. ZIDAR d.o.o. Rijeka, Janka Polića Kamova 85, OIB: 85272274160,
u roku od 15 dana naknaditi tužitelju FEROTEHNA d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 3

312, OIB: 34452690496, trošak parničnog postupka u visini od 11.075,00 kn
(jedanaest tisuća sedamdeset i pet kuna).“

2. Protiv te presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnijela
drugotuženica zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona
o parničnom postupku. Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i
predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, odnosno predlaže preinačiti pobijanu
presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnome ističe kako je drugotuženica
prokuristica prvotuženika, a potraživanje prvotuženik nije prenio na nju u tom
svojstvu, već u svojstvu odvjetnika koji ima potraživanje prema prvotuženiku u iznosu
od 740.000,00 kn i nije točno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tražbina
prenesena nenaplatno. Smatra da je pogrešno prvostupanjski sud odbio prigovor
promašene pasivne legitimacije i prihvatio legitimaciju tuženice kao fizičke osobe, jer
je ugovor o cesiji sklopila odvjetnica koja ima starije potraživanje.

3. Protiv te presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio trećetuženik
zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom
postupku. Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti
istom sudu na ponovno suđenje, odnosno predlaže preinačiti pobijanu presudu i
odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. U žalbi stavlja zahtjev za naknadu troška sastava
žalbe u iznosu od 248,86 EUR / 1.875,00 kn za sastav žalbe i sudsku pristojbu na
žalbu u iznosu od 114,14 EUR / 860,00 kn. U bitnom ističe da je presuda
nepregledna, nejasna i nerazumljiva i kao takva, u pogledu forme i sadržaja ne
udovoljava zahtjevima iz članka 338. stavka 4. Zakona o parničnom postupku.
Razlozi presude u smislu odlučnih činjenica nisu navedeni, nisu navedene odredbe
materijalnog prava koje je sud primijenio odlučujući o ovom zahtjevu i dr. propisani
sastojci presude, što ima za posljedicu nejasnoće u smislu povrede parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da
u točki I. izreke presude drugotuženica nije pravilno i potpuno označena pa nije
moguće odrediti identitet spora, čime je počinjena povreda odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. točke 13. Zakona o parničnom postupku. Osporava
odluku suda od 28. lipnja 2022. kojom dopušta preinaku tužbenog zahtjeva koju je
tužitelj zatražio podneskom od 26. travnja 2022. po nalogu suda, a posebice stoga
što su se preinaci protivili tuženici, od kojih i prvotuženik kojeg zastupa stečajni
upravitelj Diego Debeljuh. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju
općih i posebnih pretpostavki pobijanja. Zaključuje da je pogrešna odluka o
troškovima postupka posljedica pogrešne primjene materijalnog prava, prije svega iz
razloga zbog kojih se osporava odluka o meritumu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Drugotuženičina žalba nije osnovana.

6. Trećetuženikova žalba je osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o
parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 4

točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i s obzirom na pravilnu
primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na
zakonu osnovana u odnosu na drugotuženicu, dok je u odnosu na trećetuženika
donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za pobijanje pravne radnje stečajnog
dužnika –ustupanje novčane tražbine ustupljene od VON RIPP d.o.o. Rijeka, u korist
drugotuženice Jadranke Spicijarić iz Rijeke, prema trećetuženiku ZIDAR d.o.o.,
Rijeka, kao dužniku, a na temelju Ugovora o cesiji – ustupanju potraživanja od 2.
listopada 2020., zaključenog između VON RIPP d.o.o. kao ustupitelja, odvjetnice
Jadranke Spicijarić-Brkić iz Rijeke, kao primatelja potraživanja, i Zidar d.o.o., Rijeka,
kao dužnika, potvrđenog od javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva istoga dana,
poslovni broj OV-7660/2020 (list 23. - 28. spisa).

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi nisu
počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po
službenoj dužnosti, pa ni one na koje se ukazuje u žalbama.

10. Nije počinjena povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke

11. Zakona o parničnom postupku na koju se pozivaju žalitelji. Prvostupanjska
presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti
tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s
ispravama i provedenim dokazima u spisu, a oni navedeni u obrazloženju presude
daju i odgovor na žalbene navode o tome na temelju kojih dokaza i sudačkih
uvjerenja je tužbeni zahtjev prihvaćen.

11. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 13. Zakona o
parničnom postupku, jer se radi o pravodobno podnesenoj tužbi. Naime, tužitelj je
tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio na temelju odredaba članaka 66. i 67. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18;
dalje: ZOO), odnosno prema pravilima pobijanja dužnikovih pravnih radnji sukladno
odredbama Zakona o obveznim odnosima, i to prije otvaranja stečajnog postupka
nad prvotuženikom. Kako je predmet pobijanja Ugovor o cesiji od 2. listopada 2020.,
a tužba je podnesena 13. listopada 2020., proizlazi pravilnost ocjene
prvostupanjskog suda da se radi o pravovremeno podnesenoj tužbi u smislu odredbe
članka 71. ZOO-a.

12. Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190.
stavkom 3. i člankom 191. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku. Pravilno
prvostupanjski sud navodi da uslijed otvaranja stečajnog postupka nad
prvotuženikom (rješenjem poslovni broj St-86/2021-11 od 29. travnja 2021.), tužitelj
više nije mogao zahtijevati pravnu zaštitu pobijajući dužnikove pravne radnje prema
odredbama Zakona o obveznim odnosima. Otvaranjem stečajnog postupka nad
prvotuženikom (tužiteljevim dužnikom), tužitelj više ne može u svoje ime i za svoj
račun tražiti pobijanje pravnih radnji, već je on tužbeni zahtjev bio dužan uskladiti s
odredbama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ) i
zahtijevati pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika i zatražiti da se utvrdi kako su
te radnje bez pravnog učinka prema stečajnoj masi. Tužitelj je podneskom od 26.

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 5

travnja 2022. uskladio tužbeni zahtjev s odredbom članka 212. SZ-a te je zbog
posljedica otvaranja stečajnog postupka nad prvotuženikom promijenio istovjetnost
tužbenog zahtjeva (tražeći pravnu zaštitu u korist stečajne mase) pa je neosnovan
žalbeni navod drugotuženice o povredi postupka jer je upravo drugotuženica osoba
prema kojoj je pobijana radnja poduzeta i koja se ovoj preinaci ne može osnovano
protiviti.

13. S druge strane, stajalište je ovog suda da je žalba trećetuženika osnovana
jer on nije pasivno legitimiran u ovoj parnici te je osnovan i njegov žalbeni navod o
pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na njega.

14. Naime, tužitelj je podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih (prvotuženik)
radnji prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (članak 66.). Prema odredbi
članka 69. stavka 1. ZOO-a tužba se podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je
ili u čiju je korist radnja poduzeta. U konkretnom slučaju prvotuženik je poduzeo
radnju prema drugotuženici kojoj je ustupio svoju tražbinu.

15. Ugovor o cesiji je ugovor kojim vjerovnik svoju tražbinu prema dužniku
prenosi na treću osobu. Ugovor sklapaju vjerovnik i treća osoba, a za njegovu
valjanost nije potrebna suglasnost dužnika. U velikom broju cesija dužnik nije ni
potpisnik ugovora. Ako je i dužnik naveden kao ugovorna strana i kao takav je
potpisao ugovor, njegov potpis nema značaja ugovorne strane ugovora u ustupu
tražbine „u užem smislu“, već on svojim potpisom potvrđuje da je obaviješten o
prijenosu tražbine, cesus može dati i izjavu da priznaje cedentovu tražbinu koja se
prenosi, mogao bi sporazumom s cesionarom na neki način izmijeniti rokove
plaćanja i slično. Međutim, cesus nikada nije ugovorna strana u odnosu na ugovor o
ustupu tražbine u „užem smislu“. Valjanost ugovora o ustupu tražbine nikada se neće
cijeniti s obzirom na dužnika (je li bio poslovno sposoban, je li bio u bitnoj zabludi kad
je potpisivao ugovor, je li ugovor valjan ako je cesus prijetnjama doveden u situaciju
da potpiše ugovor i slično).

16. Slijedom navedenoga, u parnici radi pobijanja ugovora o cesiji, cesus nije
pasivno legitimiran jer nije ugovorna strana ugovora koji se pobija.

17. U tijeku postupka je nad prvotuženikom otvoren stečajni postupak pa je
tužitelj podneskom od 26. travnja 2022. (list 156. spisa) preinačio tužbu tako što
zahtijeva pobijanje dužnikovih pravnih radnji prema odredbama Stečajnoga zakona.
Odredbom članka 212. stavka 1. SZ-a propisano je da su pravne radnje stečajnog
dužnika ovlašteni pobijati stečajni vjerovnici te stečajni upravitelj u ime stečajnog
dužnika. Stavkom 3. tog članka je propisano da se tužba iz stavka 1. ovoga članka
podnosi protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta. S obzirom na to da je
riječ o cesiji kojom prvotuženik (cedent) ustupa drugotuženici (cesionaru) svoju
tražbinu prema trećoj osobi (trećetuženiku - cesusu), pravna radnja je poduzeta
samo u korist drugotuženice(cesionara) koja je na temelju cesije postala vjerovnik
tražbine. U skladu s time, nakon što je tužitelj preinačio tužbu, pasivno je legitimirana
samo drugotuženica.

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 6

18. Stoga proizlazi da sud prvog stupnja nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev u
odnosu na trećetuženika te utvrditi da je bez pravnog učinka ugovor u ustupu
tražbine sklopljen između ovdje sva tri tuženika jer treće tuženik kao cesus nije
sklopio ugovor o ustupu tražbine, već njegov potpis ima značaj notifikacije ugovora, a
i bez njegovog potpisa ugovor je valjan. Njegovom izjavom nije nastala neka njegova
nova obveza, ona je postojala i prije cesije, ali i nakon cesije i da cesus nije naveden
u ugovoru njegov pravni položaj bi bio jednak. Okolnost da je na samom pobijanom
ugovoru (pa tako i u točki I. izreke pobijane presude kod identifikacije predmetnog
ugovora od 2. listopada 2020.) naznačeno da je zaključen između sve tri stranke pa
tako i dužnika, cesusa, ovdje trećetuženika, ne mijenja njegov pravni položaj (falsa
nominatio non nocet).

19. S druge strane, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu, a razlozi za to slijede.

20. Iz stanja spisa proizlazi:

- tužitelj ima prema prvotuženiku dospjelu, a nepodmirenu tražbinu u iznosu
od 1.952.940,25 kn po osnovi prava na povrat iznosa uplaćenih s osnove Ugovora o
kupoprodaji hale s odredbom „ključ u ruke“ od 29. kolovoza 2020. s dodatkom I. tom
Ugovoru od 3. kolovoza 2020. Tražbina je ovršna na temelju ovršne isprave -
Sporazuma II. o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine
vjerovnika, sklopljenog između tužitelja i prvotuženika i potvrđenog od strane javnog
bilježnika Vesne Šeškar, 3. kolovoza 2020.,

- prvotuženik je bio imatelj novčane tražbine prema trećetuženiku na temelju
Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini
od 4. veljače 2019., solemniziranog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz
Rijeke, 4. srpnja 2019. pod poslovnim brojem OV-19093/2019 i dodatka Sporazumu
o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 2.
kolovoza 2019. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz
Rijeke, poslovni broj OV-22243/2019, a sve na temelju Ugovora o zajmu zaključenog

4. srpnja 2019. između prvotuženika kao zajmodavca i trećetuženika kao
zajmoprimca, i Aneksa (dodatka) Ugovora o zajmu od 2. kolovoza 2019. zaključenog
između istih stranaka. Prema tom Ugovoru i njegovom Aneksu zajmoprimac
(trećetuženik) duguje prvotuženiku iznos zajma u visini iznosa od 740.000,00 kn,
uvećano za kamatu na iznos od 370.000,00 kn od 5. srpnja 2019. do 1. siječnja

2020. po stopi ugovorne kamate po tržišnoj kamatnoj stopi između nepovezanih
osoba rezidenata te od 1. siječnja 2020. do isplate po zakonskoj zateznoj kamati i na
iznos od 370.000,00 kn od 2. kolovoza 2019. do 1. siječnja 2020. po stopi ugovorne
kamate po tržišnoj kamatnoj stopi između nepovezanih osoba rezidenata te od 1.
siječnja 2020. do isplate po zakonskoj zateznoj kamati te eventualne troškove.
Tražbinu po osnovi povrata zajma prvotuženik osigurao je sredstvom osiguranja –
pravom vlasništva prenesenim radi osiguranja posebnog dijela nekretnine opisanog
kao: Rbr. 21. Suvlasnički dio: 110/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21), Ulaz „C“,
kbr.85 na jugozapadnom dijelu zgrade: u prizemlju: Stan br. 21, sastavljen od
vjetrobrana, ulaznog hola, hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, 5 soba,
wc-a i kupaonice, ukupne površine 142,99 m2, koji je posebni dio nekretnine
povezan s neodređenim omjerom nekretnina upisanim u zemljišnim knjigama
Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka i označenih kao k.č.br.

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 7

1210/22, k.č.br. 1210/70 i k.č.br. 1210/71, sve upisane u zk. ul. 1652, k.o. Podvežica.
Prijenos prava vlasništva radi osiguranja u korist prvotuženika. upisan je uz
zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja, pod poslovnim brojem
Z-25596/2019. - 20. rujna 2019.;

- prvotuženik je 2. listopada 2020. sklopio s drugotuženicom i trećetuženikom
Ugovor o cesiji – ustupanju potraživanja, kojim je drugotuženici nenaplatno prenio
gore navedeno potraživanje prema protivniku osiguranja, i to dva dana nakon
nastupanja blokada računa prvotuženika. Drugotuženica je na temelju Ugovora o
cesiji upisala u zemljišne knjige prijenos na pravu vlasništva radi osiguranja 2.
listopada 2020., pod poslovnim brojem Z-24779/2020.;

- drugotuženica je ujedno i prokurist prvotuženika te joj je bilo ili joj je moglo
biti poznato financijsko stanje prvotuženika, odnosno predstojeća insolventnost;
- tražbine stečajnih vjerovnika nad prvotuženikom utvrđene su u visini iznosa
od 7.332.457,12 kn, a iz stečajnog spisa proizlazi da je prvotuženik vlasnik određenih
nekretnina (poslovnih prostora na k.č.br. 2298, zk.ul. 69, k.o. Trsat – Sušak, jednog
plovila i četiri starija motorna vozila). Od navedene imovine, nekretnine, plovilo i dva
vozila su opterećena razlučnim pravima.

21. Ovaj sud dijeli shvaćanje prvostupanjskog suda, da su u navedenim
činjeničnim okolnosti ispunjene opće pretpostavke pobijanja iz čl. 198. SZ-a (1) nad
dužnikom otvoren stečaj (2) suspektnu radnju poduzeo dužnik ili onaj koji ga
ovlašteno zastupa (3) radnja poduzeta u određenom kritičnom razdoblju prije
podnošenja prijedloga za otvaranje (pred)stečajnog postupka pa sve do otvaranja
stečajnog postupka (4) tom je radnjom poremećeno pravo na ujednačeno namirenje
stečajnih vjerovnika (5) protivnik pobijanja tom je radnjom stekao određenu
imovinsku korist.

22. Naime, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je Ugovorom o cesiji od 2.
listopada 2020. (str. 23. - 28. spisa) prvotuženik kao dužnik prenio tražbinu u iznosu
od 740.000,00 kn (s pripadajućim ugovornim, zateznim kamatama i troškovima
postupka) koju je imao prema trećetuženiku na drugotuženicu, s tim da je na
drugotuženicu prenio i osiguranje novčane tražbine prijenosom prava vlasništva radi
osiguranja na nekretnini prvotuženika. Nesporno se radi o radnji koja je poduzeta
prije otvaranja stečajnog postupka nad prvotuženikom. Pravilan je zaključak
prvostupanjskog suda da se pobijanom pravnom radnjom umanjuje mogućnost
(skupnog) namirenja vjerovnika u stečajnom postupku nad prvotuženikom jer se
krajnji rezultat pobijanja očituje u povećanju mogućnosti njihovog namirenja. To
stoga što je tražbina prvotuženika prema trećetuženiku, koja je prenesena ustupom
od 2. listopada 2020. na drugotuženicu, nesporno osigurana fiducijarnim vlasništvom
na nekretnini trećetuženika (stan broj 21, površine od 142,99 m2, kao poseban dio
nekretnine na k.č.br. 1210/22, 1210/10 i 1210/71), iz čega proizlazi da je prvotuženik
mogao svoju tražbinu prema trećetuženiku namiriti iz vrijednosti te nekretnine. Kako
je prvotuženik otuđio svoju tražbinu prema trećetuženiku na drugotuženicu (sukladno
odredbi članka 80. stavka 2. ZOO-a), zajedno s osiguranjem te tražbine na nekretnini
trećetuženika, to prvotuženik više nije vjerovnik te tražbine i ne može ju namiriti od
trećetuženika (niti iz njegove nekretnine), što bi dovelo do povećanja stečajne mase
prvotuženika. Otuđenjem osigurane tražbine drugotuženici prvotuženik je umanjio
mogućnost namirenja svojih stečajnih vjerovnika te se krajnji rezultat pobijanja

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 8

Ugovora o cesiji očituje u povećanju mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika koji
bi se posljedično namirenju prvotuženika od trećetuženika (koje bi namirenje bilo
izvjesno s obzirom na postojanje fiducijarnog prava vlasništva na toj nekretnini
upisanog u korist prvotuženika) u većoj mjeri mogli namiriti iz stečajne mase.

23. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja ispitao postojanje posebnih
pretpostavki iz članka 202. SZ-a: (1) Pravna radnja koju je dužnik poduzeo u
posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga
postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može se pobijati ako je
druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za
namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost
za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. (2) Smatrat će se da je vjerovnik
znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici
ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je
dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

24. Prvostupanjski sud je utvrdio da predmetni ugovor o cesiji predstavlja
besplatan pravni posao. Pri tom je sud pravilno ocijenio neosnovanima navode
drugotuženice prema kojima se radi o naplatnom pravnom poslu, a koja tražbina da
proizlazi iz pruženih odvjetničkih usluga prema računu broj 3/1/3 od 15. rujna 2020.

25. Naime, prvostupanjski sud je uvidom u stečajni spis toga suda poslovni
broj St-86/21 utvrdio da drugotuženica račun broj 3/1/1 od 15. srpnja 2020., koji je
dostavila kao dokaz postojanja svog potraživanja prema prvotuženiku na ime
odvjetničkih usluga na iznos od 740.000,00 kn (str. 79. spisa), nije prijavila u
stečajnom postupku. Također, navedeni račun se ne navodi u predmetnom ugovoru
u cesiji, a navedeno je u suprotnosti sa sadržajem ugovora o cesiji gdje se u članku

1. izričito navodi da ustupitelj potraživanja ustupa nenaplatno primatelju potraživanja,
ovdje drugotuženici potraživanje u iznosu od 740.000,00 kn.

26. Nakon što je pravilno utvrđena činjenica da se radi o nenaplatnom
raspolaganju, koje je nesporno poduzeto u posljednjih deset godina prije podnošenja
prijedloga za otvaranje stečajnog postupka (koji prijedlog je podnesen 4. lipnja

2021.), prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je pobijani Ugovor o cesiji sklopljen
s namjerom dužnika, ovdje prvotuženika, da ošteti svoje vjerovnike. Naime, znanje
za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti
nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

27. Ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da navedena namjera
proizlazi iz okolnosti prema kojoj je račun dužnika, ovdje prvotuženika, u vrijeme
sklapanja Ugovora o cesiji bio u blokadi (kako proizlazi iz Očevidnika svih osnova za
plaćanje sa specifikacijom naplate na str. 135. - 153. spisa) te iz spisa poslovni broj
St-86/21 iz kojeg proizlazi da je prvotuženik na dan 15. veljače 2021. u očevidniku
imao evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 139
dana u ukupnom iznosu od 2.735.523,02 kn (str. 1. spisa), dakle, i u vrijeme
sklapanja pobijanog Ugovora o cesiji. Stoga je prvotuženik morao znati da se
pobijanom radnjom oštećuju njegovi ostali vjerovnici. Drugotuženica je znala za
namjeru oštećena vjerovnika jer je ona u vrijeme poduzimanja pobijane radnje bila

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 9

prokurist prvotuženika (navedeno proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra za
prvotuženika – str. 16. - 19. spisa), dakle, njegova bliska osoba u smislu odredbe
članka 207. stavka 2. točke 2. SZ-a, a s obzirom na njeno svojstvo bliske osobe,
stanje dužnika, a time i njegova namjera oštećenja vjerovnika morala joj je biti
poznata, tj. nije joj mogla ostati nepoznata.

28. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su
ispunjene uz opće i sve posebne pretpostavke za pobijanje pravne radnje – Ugovora
o ustupu od 2. listopada 2020. sukladno odredbi članka 202. stavka 1. SZ-a.

29. U odnosu na poseban žalbeni navod vezano na prigovore promašene
pasivne legitimacije drugotuženice jer je ugovor o cesiji sklopila ona kao odvjetnica, a
ne kao fizička osoba, ističe se da činjenica je li drugotuženica označena kao
odvjetnik ili bez oznake njezine profesije ne utječe na njezinu stranačku osobnost.
Odvjetnik je fizička osoba koja se bavi slobodnim zanimanjem uređenim posebnim
propisom (Zakon o odvjetništvu, „Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09,
18/11 i 126/21). Odvjetnik kao takav nema posebnu pravnu osobnost, nego pravnu
osobnost ima fizička osoba. Zbog toga što prvostupanjska presuda nema oznaku
odvjetničke djelatnosti uz oznaku fizičke osobe ne znači da drugotuženica nije
pasivno legitimirana u ovom predmetu, niti da se radi o drugoj osobi.

30. Prilikom donošenja odluke o trošku valjalo je poći od činjenice da je
konačnom odlukom, nakon odlučivanja o žalbenim razlozima, tužitelj uspio u cijelosti
s tužbenim zahtjevom protiv drugotuženice, a s druge strane je trećetuženik uspio u
cijelosti jer je u odnosu na njega tužiteljev zahtjev odbijen, dok u odnosu na
prvotuženika žalba nije izjavljena i odluka u odnosu na prvotuženika nije bila predmet
ispitivanja u žalbenom postupku.

31. U odnosu na drugotuženicu pravilna je i zakonita odluka o parničnom
trošku, kako po osnovi u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a, tako i u smislu članka

155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova drugo tuženica u žalbi ni ne
navodi razloge zbog kojih pobija odluku o parničnom trošku.

32. Tužitelj je u odnosu na treće tuženika u cijelosti izgubio spor pa mu je
dužan naknaditi prouzročene parnične troškove sukladno odredbi članka 154. stavka

1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 166. stavka 2. i 164.
Zakona o parničnom postupku. Prilikom odmjeravanja troškova trećetuženika uzeta
je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio sukladno odredbi članka

40. stavka 2. ZPP-a, u iznosu od 51.000,00 kn.

33. Trećetuženiku je odmjeren trošak na ime sastava odgovora na tužbu u
iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje:
Tarifa), iznos od 1.000,00 kn za sastav odgovora na prijedlog za osiguranje u
predmetu poslovni broj R1-114/20, iznos od 1.000,00 kn za pristup ročištima 15.
prosinca 2021., 12. travnja 2022. i 28. lipnja 2022. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te obračunati
PDV od 25% i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u ukupnom iznosu od
850,00 kn, tako da ukupno iznosi 7.412,50 kn. Kako je trećetuženik u cijelosti uspio

Poslovni broj: 73 Pž-578/2023-3 10

sa žalbom pripada mu i trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.500,00 kn s PDV-om
od 25% u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn (Tbr 10. t. 1. OT) te sudska pristojba na
žalbu u iznosu od 860,00 kn pa ukupno odmjereni trošak iznosi 10.147,50 kn,
odnosno 1.346,80 EUR.

34. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka

1. ZPP-a odbiti žalbu drugotuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u
odnosu na nju te uvažiti žalbu trećetuženika i na temelju odredbe članka 373 stavka

3. ZPP-a odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika.

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak