Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 999/2021-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. iz S., zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1/ mr.sc.dr. J. S. R. iz S., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B.&P. iz S., 2/ D. O. Č. iz S., zastupana po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., 3/ dr. A. U. iz S., 4/ dr. D. M. iz S., oni pod 3/ i 4/, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. & V., u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž -13/2017-2 od 27. veljače 2020., kojim odlukama je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj Pn-310/16 od 18. studenoga 2016., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
1. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž -13/2017-2 od 27. veljače 2020., te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iz osnova nematerijalne štete iznos od 11.945,05 EUR / 90.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. listopada 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za prethodno polugodište, uvećano za pet postotnih poena.
2. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici naknadu materijalne štete za troškove liječenja u iznosu od 1.327,23 EUR /10.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na obračunavaju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a teku od presuđenja do isplate.
3. Dužni su tuženici solidarno i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici naknadu materijalne štete za razliku između naknade plaće i plaće u iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama po stopi od 15% obračunatoj na godišnjoj razini za razdoblje od dana dospijeća pojedinog obroka do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate, zatezne kamate se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
4. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici naknadu materijalne štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a teku od presuđenja do isplate.
5. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a teku od presuđenja do isplate.
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženicima parnični trošak i to tuženiku pod 1/, u iznosu od 2.751,50 EUR /19.375,00 kn., tuženiku pod 2/ u iznosu od 4.782,80 EUR/ 36.036,00 kn i tuženicima pod 3/ i 4/ u iznosu od 5.391,86 EUR /40.625,00 kuna.''.
2. Drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari dok je drugostupanjskim rješenjem preinačena prvostupanjska odluka u dijelu odluke o troškovima postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-593/2021-2 od 10. ožujka 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
"Dopušta se tužiteljici revizija protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž - 13/2017-2 od 27. veljače 2020. zbog pravnog pitanja tumačenja protupravne štetne radnje kao pretpostavke odgovornosti za štetu u primjeni odredbi čl. 120. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 121/03, 44/05, 48/05, 85/06, 117/08 i 150/08), čl. 2. i 4. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03 i 117/08) i čl. 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" broj 169/04 i 37/08)?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže ovome sudu preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno ukinuti pobijane nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom nematerijalne i materijalne štete zbog narušenog zdravlja, za koje tužiteljica tvrdi da je nastalo kao posljedica višestrukog propusta od strane tužene pod 1. mr.sc.dr. J. S. R. kao liječnice, koja je tužiteljicu zbog zdravstvenih problema spuštenog mjehura, operirala dana 29. listopada 2005. godine.
7. Na temelju utvrđenja:
-da je tužena pod 1. kao zaposlenica – liječnica Ustanove specijalne bolnice za urološke i kirurške bolesti „S.“ S., dana 29. listopada 2005. g. obavila operativni zahvat nad tužiteljicom kojom prilikom je uspješno izliječena inkontinencija mokraće, sling – metodom PTFE trakom,
-da se tužiteljica dana 25. siječnja 2006. g. obratila ginekologu prof. dr. S. O. u Z., koji je dana 24. lipnja 2006.g. izvršio operativni zahvat radi podizanja mjehura i kojom prilikom je utvrdio da je tulip traka srasla s tkivom i da se ne može izvaditi, odnosno da je ovim drugim operativnim zahvatom kod tužiteljice učinjenja korekcija cistocele,
-da je tužiteljica od strane tužene pod 1. u cijelosti bila upoznata za operativnim zahvatom među ostalim i sa mogućim komplikacijama i nuspojavama koje snosi ovaj operativni zahvat,
-da nije od značaja činjenica je li tužena pod 1. doista obećala tužiteljici da će je operirati ugledni kirurg iz Njemačke prof. dr. sc. K. T., a ne tužena pod 1., kao što je i beznačajna činjenica da tulip traka nije u vrijeme obavljanja operacije tužiteljice bila upisana u očevidniku medicinskih proizvoda u Republici Hrvatskoj sukladno tada važećem zakonu o lijekovima i medicinskim proizvodima,
-da u postupanju tužene pod 1. kao zaposlenice ustanove S. nije bilo liječničke pogreške kojom bi tužiteljici bila počinjena utužena šteta za koju bi tužena pod 1. bila odgovorna, a samim time niti odgovornosti preostalih tuženika kao osnivača ustanove S.,
sudovi u postupku, odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, pozivom na odredbe čl. 120. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 121/03., 44/05., 48/05., 85/06. i 117/08.) i čl. 2. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" br. 121/03; dalje: ZL) kao i čl. 159. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91,3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91) cijeneći pri tom da u postupanju tužene pod 1. nije bilo liječničke pogreške kojom bi tužiteljici bila učinjena utužena šteta za koja bi tužena pod 1. bila odgovorna, pa slijedom navedenog nema niti odgovornosti preostalih tuženika.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno pitanje tumačenja protupravne štetne radnje kao pretpostavke odgovornosti za štetu u primjeni odredbi čl. 120. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 121/03, 44/05, 48/05, 85/06, 117/08 i 150/08), čl. 2. i 4. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03 i 117/08) i čl. 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" broj 169/04 i 37/08) .
8.1. Naime, sudovi u postupku, prihvaćajući nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kao stručnog i obrazloženog, utvrdili su da je tužiteljici ispravno postavljena dijagnoza i uspješno izliječena stresna inkontinencija mokraće sling-metodom PTFE, te je drugim operativnim zahvatom uspješno učinjena korekcija cistocele. Stoga sudovi zaključuju da je u konkretnom slučaju, postupljeno kako je to medicinski bilo utemeljeno (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
9. No pri tome, sudovi u postupku nisu prihvatili dio vještačenja kojim se vještak očituje o odgovornosti tužene pod 1/, a koju odgovornost temelji na tome da tužena pod 1/ nije tužiteljicu informirala o čestim komplikacijama nakon sling operacije sa PTFE trakom i da joj nije odstranila istu kada su nastupile trajne tegobe, pri tom zaključujući da taj dio po svom sadržaju ne predstavlja stručno mišljenje vještaka, nego njegovo pravno mišljenje, a što nije zadatak vještaka, već suda.
10. Ovakvo pravni pristup sudova u postupku ne može se prihvatiti.
11. Naime, o pitanju odgovornosti prvotužene, odnosno općenito kod prosuđivanja o tome je li postoji liječnička greška treba poći od odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i čl. 2. Zakona o liječništvu koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a koji uređuju obveze liječnika, s time da odredba čl. 120. st. 1. ZZZ propisuje da zdravstveni radnici , liječnici pružaju zdravstvenu zaštitu uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, dok odredba čl. 2. ZL-a propisuje posebna temeljna i mjerodavna načela koje je dužan poštivati liječnik kao takav nositelj zdravstvene djelatnosti od kojih je jedno od tih načela i promicanje dostojanstvenog i odgovornost profesionalnog ponašanja poštivanjem u radu propisa, pravila struke te kodeksa medicinske etike i deontologije.
11.1. U smislu navedenih propisa pod pojmom liječničke greške podrazumijeva se postupanje suprotno od onog koji nije u skladu s pravilima i metodama rada zdravstvene struke ili znanstvenim spoznajama, a kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi ili kao nepoštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke pri čemu nije potreba kumulacija ovih pretpostavki, već je dovoljno da se počini na jedan od iznesena dva načina.
11.2. U okvirima općih pravila obveznog prava naknada štete zbog nesavjesnog i/ili neodgovarajućeg postupanja liječnika prilikom kakvog oblika zdravstvenog zbrinjavanja pacijenta pretpostavlja individualnu pogrešku ili propust zdravstvenih djelatnika koja je dovela do neočekivanog i/ili neuobičajenog pogoršanja zdravstvenog stanja pacijenta. Stoga se u svakom konkretnom slučaju razmatra postupak liječnika u tom konkretnom slučaju, pri čemu je odlučno utvrditi je li liječnik učinio sve što je u danim okolnostima bilo moguće. Nesavjesno postupanje tijekom liječničkih postupaka odnosi se na površnost, nemar, brzopletost te svaki nesavjesni postupak pri obavljanju zdravstvene djelatnosti. Liječnik ili zdravstveni djelatnik nesavjesno postupa (činjenjem ili nečinjenjem), ako u obavljanju svoje djelatnosti ne poštuje pravila medicinske struke (opće priznatih pravila umijeća liječenja), nema odgovarajuću opremu ili instrumente kako bi se poduzete radnje uspješno obavile, svjesno zanemaruje, ne poštuje ili se upušta u poduzimanje određenih radnji iako zna da za njihovo provođenje nije dovoljno stručan itd.
11.3. Dakle, da bi se radilo o nesavjesnom liječenju, kao štetnoj radnji (pretpostavki odštetne odgovornosti) potrebno je da se primjena određenog načina liječenja ili primjena određenog sredstva u konkretnom slučaju može označiti kao očito nepodobna, odnosno potrebno je utvrditi običnu povredu profesionalne dužnosti koja predstavlja odstupanje od općeprihvaćenih pravila profesije te je, naravno, potrebna i negativna posljedica takvog postupanja, koja se ogleda u narušenju nečijeg zdravlja, pogoršanju bolesti (ili nastupanju smrti) pacijenta.
12. Odlučujući o odgovornosti liječnika treba imati u vidu da zdravstveni radnik u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, a to znači sa pažnjom dobrog stručnjaka, što je utemeljeno na odredbi čl. 10. st. 3. ZOO/91, imajući pri tom u vidu i odredbu čl. 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" broj 169/04) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju prema kojoj odredbi pacijent ima pravo na naknadu štete sukladno općim propisima obveznog prava. Od liječnika se očekuje da u svom profesionalnom radu pokaže povećanu pažnju. Radi se o pažnji dobrog stručnjaka (prosječnog stručnjaka) iz određene oblasti. Pritom, kauzalnost uvijek mora postojati jer u protivnom nema ni odgovornosti. To znači da ''liječnička greška'' mora biti uzrok štete koja je nastupila, odnosno potrebno je dokazati da primjena neke druge metode liječenja (ili upotrebe nekog drugog lijeka ili drugačijeg načina provedbe operativnog zahvata i sl.) ne bi dovela do nastupanja štete.
13. Prema shvaćanju ovoga suda, pravni zaključak sudova u postupku da dio vještačenja (mišljenje vještaka) kojim se vještak očituje o odgovornosti tužene pod 1/, a koju odgovornost temelji na tome da tužena pod 1/ nije tužiteljicu informirala o čestim komplikacijama nakon sling operacije sa PTFE trakom i da joj nije odstranila istu kada su nastupile trajne tegobe, ne predstavlja stručno mišljenje vještaka, te posljedično tomu, zaključak sudova da u postupanje prvotužene nije bilo protupravnosti, nije pravilan.
13.1. Naime, prema ocjeni ovog suda, upravo iz navedenog dijela vještva proizlazi ocjena o protupravnosti postupanja I tužene, odnosno postojanje liječničke pogreške.
14. Slijedom izloženog, sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo u pogledu ocjene nepostojanja protupravnosti – liječničke pogreške.
15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudova vezano za ocjenu protupravnosti postupanja I tužene, izostala je ocjena žalbenih navoda o ostalim pretpostavkama odštetne odgovornosti, te stoga nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je (ispitujući pobijanu presudu samo u granicama koje određuju dopuštena pravna pitanja - čl. 391. st. 1. ZPP), valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 1. ožujka 2023.