Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-1315/22-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. P. iz D., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-769/21-6 od 18. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-769/21-6 od 18. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-03/20-03/03115128594, URBROJ: 341-99-06/2-20-6460 od 10. svibnja 2021.
2. Rješenjem tuženika od 10. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P., KLASA: UP/I 140-03/19-03/03115128594, URBROJ: 341-17-06/2-19-8410 od 24. kolovoza 2020. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj u bitnom ističe da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud zanemario dokaz „obavijest korisniku isplata 05. 06. 2022. S. P. bruto 193,50 neto 335,59“. Pored toga navodi da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u P. „krao mirovinu“ tužiteljeve majke, ali i mnogih drugih.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude iznio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te primijenio relevantne propise i naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve odlučne tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po zahtjevu tužitelja od 15. listopada 2019. za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza pok. oca, I. P..
9. U postupku je utvrđeno da je tužiteljev pok. otac, I. P. umro …, te da je tužitelj rođen ... Provedeno je vještačenje u dva stupnja kojim je na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja ocijenjeno da kod tužitelja na dan prije smrti oca (…) nije postojao gubitak radne sposobnosti. U nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka u bitnom je navedeno da je kod tužitelja riječ o osnovnom poremećaju osobnosti te da je tužitelj radi nezrelih obrana i značajne socijalne neprilagođenosti veći period života boravio u penalnim uvjetima. Osnovni poremećaj osobnosti nikada ne ledira u potpunosti radnu sposobnost, što je razvidno i iz preslike zdravstvenog kartona tužitelja.
10. U konkretnom je slučaju mjerodavan članak 69. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; u daljnjem tekstu: ZOMO) koji u mjerodavnoj odredbi stavka 3. propisuje da dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. toga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.
11. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku koje je prvostupanjski sud prihvatio, a koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio provedena vještačenja tužiteljeve radne sposobnosti pred tijelima vještačenja u dva stupnja kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18. i 16/22.), a kojima je dana valjana medicinska ocjena zdravstvenog stanja tužitelja na datum koji je na temelju mjerodavnog propisa relevantan.
12. Valja napomenuti da tužitelj u upravnom sporu nije predložio izvođenje dokaza sudsko-medicinskim vještačenjem kako bi, eventualno, osporio nalaze i mišljenja vještaka iz upravnog postupka.
13. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo (članak 69. stavak 3. u vezi s člankom 39. stavkom 4. ZOMO-a).
14. Slijedom iznesenog, Sud ocjenjuje da u prvostupanjskom sporu nisu učinjeni bilo kakvi propusti koji bi doveli u sumnju zakonitost osporavane presude.
15. S obzirom na navedeno, žalbeni navodi, koji se ne odnose na predmetnu upravnu stvar, već u najvećem dijelu na pitanje isplate mirovine tužiteljevoj pok. majci, ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga upravnog spora.
16. Smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao izreci.
U Zagrebu 1. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.